O životu i radu čuvene interpretatorke Ksenije Cicvarić, govorili su Milorad Mićo Miranović autor knjige “Ksenija Cicvarić život i pjesme”, profesor Muzičke akademije na Cetinju Senad Gačević i selektor muzičkog programa festivala, kompozitor i aranžer Vladimir Maraš.

Maraš je na početku kazao da je veče zamišljeno kao nekonvencionalan koncert s obzirom na to da se prepliće i sa književnim programom.

“Smatrali smo da tema prevazilazi ta žanrovska ograničenja koji svaki festival ima. Bila mi je čast i obaveza da ove godine uradimo mali dio onoga što kao društvo dugujemo jednoj od najpoznatijih ikona crnogorske muzike koja već četvrt vijeka nije sa nama.Odlučio sam da ovo veče bude promocija jedne divne knjige ‘Ksenija Cicvarić- život i pjesme’ autora Milorada Mića Miranovića. Ova knjiga je jedini obiman materijal gdje na jednom mjestu imamo podatke o njenom životu i radu”, kazao je Maraš.

Autor knjige Milorad Mićo Miranović je kao dugogodišnji novinar Televizije Crne Gore, autor i urednik pojedinih serijala i velikog broja emisija u oblasti dokumentarno-muzičkih programa, ali i u oblasti kulture u širem smislu. Autor je i voditelj serijala „Kad prošetam Crnom Gorom“ koji je emitovan na programima Televizije Crne Gore.Miranović je Kseniju poznavao lično a materijal za knjigu o njoj sakupljao je desetak godina.

“Impresionirala me kao mladog čovjeka. Sačuvao sam neke uspomene na nju.Vremenom, posebno kad sam na televiziji radio serijal emisija koji je trajao skoro deset godina, sakupljao sam materijale, podatke, fotografije i neke raritetne stvari.Ta dokumentacija je vremenom postala prilično velika.Prije dvije godine sam odlučio da sve to sakupim i objavim, uz pomoć jednog divnog čovjeka, koji nažalost više nije sa nama, dr Radomira Prelevića – predsjednika Fonda za razvoj Kuča, koji je insistirao da se ta knjiga privede kraju. Kazao je da će oni to finansirati, ne samo zato što je to dobra priča o Podgorici kroz priču o Kseniji Cicvarić, već i zbog činjenice da je Ksenija odiva iz Kuča, ona je rodom Bracović” ispričao je Miranović.

Knjiga ima nekoliko segmenata, ilustrovana je fotografijama kao i kako je autor posebno istakao grafikama Zuvdije Hodžića.

“To je knjiga koju sam radio prilično dugo i sa puno ljubavi. Mislim da sam time ja lično, koji sam je poznavao i družio se s njom, na neki način vratio svoj dug prema njoj, cijeneći je i sa željom da je sačuvam od zaborava.Naravno svi oni koji su se bavili muzikom i sačuvali uspomenu na Kseniju, na neki način su pisali ovu knjigu.Tako da mogu reći i da je ova knjiga zajedničko djelo i onih koji su svirali, pjevali, govorili o njoj. Jer, Ksenija se nikada nije dala svrstati u jednu ulicu, sokak, jednu Staru varoš .Ksenija i njena veličina prevazilaze sve to” naglasio je Miranović.

Profesor Senad Gačević istakao je da je Ksenija Cicvarić najznačajniji stub kad je u pitanju etno zaostavština i uopšte tradicionalna kultura Crne Gore.

“Ona je pjevala kao niko nikad. Imala je savršenu intonaciju, boju. Bila je jedinstvena. Izvodila je uglavnom gradske pjesme iz Podgorice, ali i drugih gradova Crne Gore koje na poseban način zaokružuju tradicijski mentalitet. To je i crnogorska pjesma, ali i gradska šlagerska pjesme, obojena istočnim elementom”, objasnio je Gačević.

Publika je imala priliku da čuje i neke zanimljive detalje iz njene karijere. Bila je učesnica mnogih audicija, pjevala u horovima Radio Titograda i Beograda, a na kojoj god se audiciji pojavila, ista bi se prekinula onog trenutka kad Ksenija zapjeva.

“Negdje 1957. godine organizovan je prvi Radijski festival jugoslovenskih radio stanica na Cetinju. Ksenija je učestvovala na tom festivalu i pobijedila sa pjesmom ‘Sjever ružu niz polje nijaše’. Pričala je kako su je na rukama iznijeli koliko su bili oduševljeni njenim pjevanjem. Kao nagradu za pobjedu na tom festivalu dobija crnogorsku narodnu nošnju. Neposredno poslije toga dolazi Nikita Hruščov, generalni sekretar SSSR-a sa ženom Ninom. Tada od Ksenije uzimaju tu nošnju da bi je poklonili Nini, iako je to jedina nagrada koju je Ksenija za života dobila. Pričala je kako je gledala kako krate tu nošnju jer je Nina bila puno niža od nje. U svom stanu u Beogradu imala je sliku Crnogorke u nošnji, a upravo ta nošnja je podsjećala na onu koju su joj dali, pa uzeli”, ispričao je Miranović.

Ksenija je uradila 63 trajna snimka za Radio Beograd i ta arhiva je nakon njene smrti objavljena na trostrukom albumu “Zapisano u vremenu”.

“Ksenija je jedini značajni pjevač u bivšoj Jugoslaviji koji je snimio isključivo izvorne pjesme. Svi su u nekom momentu odlučili da zarađuju novac snimajući hitove, ali ne i ona”, naglasio je Gačević.

Upitan na koji način da se njeno djelo i uopšte naša izvorna muzika sistematizuje i ubaci u proces obrazovanja, Gačević je kazao da je ta tema veoma važna.

 “Nije Muzička akademija jedino mjesto, čak nije ni primarno mjesto gdje bi taj proces trebalo da se “načne”.Tu bi trebalo da budemo kruna tog procesa. Kod nas ne postoji učenje narodne muzike ni u srednjim muzičkim školama, što je veliki problem. A u svim zemljama okruženja ti procesi daju jako dobre rezultate.Treća adresa je Ministarstvo kulture i institucije koje se bave očuvanjem muzičke baštine i muzičkim životom u Crnoj Gori.Mislim da ni tu nije dovoljno, odnosno vrlo malo je urađeno.Sad imamo situaciju koja je naizgled bezizlazna, međutim sa malo dobre volje se može krenuti s tim” kazao je Gačević.

 On je dodao i da je etnomuziologija kao djelatnost i kao nauka proces koji svakodnevno vodi bitku s vremenom.

“Na sreću imamo Ksenijine snimke.Međutim, svako malo nestaje po jedan izvorni umjetnik. Ili biološki odlazi ili gubi glas. Svaki takav čovjek kad prođe, mi smo, jedan mikrosvijet kulturološki naših temelja, izgubili. Zato je bitno da se stvari pokrenu odmah. Da se snimci zabilježe, da se stave na ove moderne elektronske čuvare zvuka.Nije da nije do sada bilo inicijative, već nisam siguran da smo uvijek imali svijest o važnosti ove priče.I sada kao i svaki put kad imam priliku ja naglašavam da je hitno i da se što prije mora pokušati oživljavati ova priča o zaštiti kulturne baštine i u kulturnom i prosvjetnom miljeu. ” zaključio je prof.Gačević.

U nastavku 34. Barskog ljetopisa, večeras će u 20.30h ispred Dvorca kralja Nikole, u sklopu segmenta festivala “bARS” biti promovisana knjiga „Priče sa zapadne strane“ autora Sava Markoča.

„Priče sa zapadne strane“ pripadaju mitopoetskoj imaginaciji Amerike. Ne prešavši Atlantik, autor suvereno vlada američkim mitovima. Izborom tema i motiva, ova zbirka predstavlja malu enciklopediju američke podsvijesti. Problematizujući prkos, tugu, nostalgiju, zlostavljanje, usud siromaštva, imigracije i svakodnevice, druga osjećanja i iskustva pretežno čovjeka plavog okovratnika, te prateći realistički, na momente prljav, stil (izuzev priče „BlueBay NEWS“ koja sadrži elemente magijskog realizma), duh „Priča sa zapadne strane“ najpribližniji je onom američkog modernizma sa sredine prošlog stoljeća.Poznavaoci americane pronaći će u pojedinačnim pričama karverovštinu, urlik bitnika, južnjačku gotiku, ali i uticaj pulp romana i Novog Holivuda” zapisao je u predgovoru knjige, dr Anton Markoč koji će večeras biti i moderator programa. On je još kao srednjoškolac svojevremeno pisao za “bARS”- jedini crnogorski časopis za umjetnost i kulturu, čije ime nosi novi segment festivala.

The post Na Barskom ljetopisu održano veče posvećeno Kseniji Cicvarić first appeared on BARinfo.