Lea je počela da crta sa tri godine. Na prvim radovima, koje kao dragocjenu uspomenu čuva njena majka, uglavnom su bili motivi iz svakodnevnog života.

“Najviše sam crtala kuće, pse i djevojčice. Roditelji i sestra su odmah vidjeli da su moji crteži jako lijepi“, prisjetila se Lea, gostujući u emisiji „Mali veliki“.

Njen talenat prepoznali su članovi porodice, ali i vaspitačica Tamara Božović u Vaspitnoj jedinici „Pužić Veseljko“ Javne predškolske ustanove „Vukosava Ivanović Mašanović“, koja joj je priredila nesvakidašnje iznenađenje – samostalnu izložbu u holu vrtića.

„To mi je bio najljepši dan u životu. Moja vaspitačica Tamara je oko trideset mojih crteža poređala na zidovima vrtića, a na ulazu je pisalo ‘Lea Stupnikar, Starija I’“, ispričala je Lea.

Već u prvom razredu osnovne škole Lea je dobila priliku da svoj talenat predstavi i kroz književnost za djecu. Ilustrovala je „Priču o pužiću“, slikovnicu objavljenu u izdanju barskog vrtića.

„Direktorica vrtića je vidjela da lijepo crtam i predložila da uradim crteže za tu slikovnicu. Najviše su mi pomogle majka i učiteljica slikanja Milijana Istijanović. Majka mi je iščitavala stih po stih, ja sam to zamišljala u glavi i crtala“, ispričala je Lea.

Njen trud i talenat prepoznati su i van granica Crne Gore. Osvojila je treće mjesto na 17. Internacionalnom likovnom konkursu „Drvo“, koji organizuje Osnovna škola „Šturje“ iz slovenačke Ajdovščine.

Važnu ulogu u njenom umjetničkom razvoju ima akademska slikarka Milijana Istijanović, kod koje godinama pohađa likovne radionice. Na kraju školske godine polaznici predstavljaju svoje radove na grupnoj izložbi, a Lea je do sada učestvovala na dvije.

„U galeriji su bila izložena dva moja rada – skulptura pauka napravljenog od žica i slika sa motivom cvijeća“, kazala je Lea.

Naša talentovana sugrađanka ne uživa samo u slikanju.

“Volim da pravim razne oblike od gline,’squishy’ od papira, igračke od starih krpa, slikam po starim majicama… Kod kuće crtam i slikam svakog dana. Dok slikam osjećam se lijepo. Jednom mi je učiteljica rekla ‘Hajde, Lea, da malo odmorimo od slikanja’, a ja sam joj odgovorila da kada slikam, odmaram. U našem stanu su flomasteri i bojice u svakom ćošku. Volim da slikam i na platnu, jer čak i kad pogriješim mogu da ga prefarbam nekom bojom i opet stvorim lijep rad“, ispričala je Lea.

Ne sumnja da će umjetnost biti dio njene budućnosti.

„Kada porastem, voljela bih da budem poznata slikarka kao Frida Kalo i da imam svoju galeriju. Na prvom spratu bi bili moji radovi, a na drugom slike djece. Voljela bih da i drugoj djeci pomognem da nastave da slikaju i da postanu umjetnici“, kazala je Lea.

Podršku Lea ima i u Osnovnoj školi „Jugoslavija“, gdje je ohrabruju učiteljica Milica Mijović i drugari iz odjeljenja. Za svoje vršnjake na kraju ima poruku.

“I ovim putem bih se zahvalila svojoj učiteljici, drugarima i porodici koji me podržavaju u svemu što radim. Vršnjacima bih poručila da nikad ne prestaju da slikaju i da se ne nerviraju ako im rad ne ispadne kako su zamislili. Sve može da se popravi. A ako treniraju neki sport, da nikad ne odustaju. Ako se povrijede, da se tom sportu vrate“, poručila je Lea Stupnikar.

The post Lea Stupnikar: Kad dječji snovi dobiju boje first appeared on BARinfo.