„Mi često volimo da obilježavamo datume, bilo da je 14. februar ili 8. mart. Važno je da ovakve praznike ne podrazumjevamo. Partnerski odnosi jesu konstantan proces i zahtijevaju rad. Kroz svakodnevne znake pažnje treba da se trudimo da odnose ne svedemo na određene datume. Ovaj datum je bitan i za djecu, posebno u doba adolescencije, jer tada kreću periodi zaljubljivanja. Međutim, i ovdje može doći do problema, jer adolescenti nisu još uvijek emocionalno pismeni. Dešavaju se tada velike psihološke promjene. Često ne umiju adekvatno da se nose sa tim“, kaže Lejla.

Proces zaljubljivanja kod djece kreće sa završetkom osnovne škole.

„Tada počinje, a u srednjoj školi je izražen. Generalno, problem današnjice je što djeca ne ispoljavaju ono što osjećaju, nego to drže u sebi. To je problem modernog doba. Naučeni smo da sve interijalizujemo, da svi naši problemi ostanu u četiri zida. Zato je važno reći roditeljima da budu tu, da saslušaju svoju djecu, da budu njihova sigurna baza za sve što im kažu“, dodaje Petović.

Problem je što roditelji nekada nemaju dovoljno vremena.

„Jako je ubrzan tempo života, tako da se ne može cijela krivica svaliti ni na roditelje. Nekako smo generalno zauzeti silnim obavezama, tako da ne ostaje mnogo vremena da se posvetimo djeci. Roditelji, kada dođu kući umorni od posla, nemaju snage da saslušaju. Skloni su autoritarnom ponašanju koje djeci ne prija. Moramo imati razumjevanja za njih i biti im sigurna baza, bez obzira na sve probleme“, dodaje Lejla.

Ima i onih koji se, kada dođu ovakvi praznici, a radi se o odraslim ljudima, osjećaju odbačeno.

„Pa, često se bude i neke negativne emocije i to baš pred praznike. Uglavnom se one dešavaju osobama koje nemaju nekog bliskog. Često smo svi mi kao na „auto pilotu“. Jako je bitno da pronađemo ono što osjećamo i da toga budemo svjesni. Nije loše ponekada se osjećati nekompetentno, samo je važno da to nekako osvjestimo i da radimo na tome“, poručuje Lejla.

U modernom vremenu u kojem živimo, savremene tehnologije su donijele i različite navike i kod odraslih i kod djece. Sve je manje povezanosti.

„Roditelji treba da imaju razumjevanja za djecu, ali zbog brzog ritma života, dolazi do toga da se kvalitetno i autentično ne provede vrijeme sa djecom. Djeca bivaju sve više usamljena. Mobilni telefoni, društvene mreže, računari su postali nihov unutrašnji svijet, jer se tu osjećaju sigurno, tu mogu najbolje da funkcionišu. Nerijetko je zazov da ostvare socijalni kontakt van elefona. Među malom djecom je veliki problem ekranizacija, a ne postoji idealno vrijeme kada djetetu treba dati telefon. Ono što je bitno jeste da roditelji imaju kontrolu nad onim što djeca gledaju. Moja je preporuka da to na početku budu dugometražni crtani filmovi, kako bi dijete moglo svrsishodno da gleda, pa da poslije ispriča ko su likovi, šta se dešavalo… Sve što je kratkog trajanja, ometa pažnju, što dovodi do poremećaja pažnje. U centru u kojem radim, ima djece kod kojih su izražene poteškoće u razvoju, baš zbog ekranizacije. Zbog nedostatka vremena roditelja, najlakše je djetetu dati telefon. Nekada zbog toga zna da se javi agresivno ponašanje“, upozorava naša sagovornica.

Agresivno ponašanje je povezano sa vršnjačkim nasiljem, kojeg nažalost ima sve više.

„Vidimo porast vršnjačkog nasilja, ali u nekoj drugoj formi. To je sajber, ili internet nasilje, gdje djeca konflikte započinju baš na društvenim mrežama. Ta agresija mora da se ispolji, što se dešava kroz društvene mreže i u školi. Roditelji treba da imaju kontrolu, koja ne smije da bude potpuna, a treba djeci obezbijediti sigurno mjesto. Radim i sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Zabrinjavajuće je da u svakom odjeljenju postoji po jedno dijete u spektru autizma, što nije bio slučaj ranije. Mišljenje je da je to proces biološki, epigenetski, i mora da se istraži. Procjena je da se to dešava zbog uticaja spoljašnjih faktora“, kaže Lejla.

Petović smatra da bi roditeljima trebala i veća pomoć države, da se sistem umreži. Danas je jako teško biti roditelj adolescenta.

„Sve treba uklopiti u svakodnevni život, sve dječje ideale i snove, Djetetu treba da se objasni da nije sve idealno kao na društvenim mrežama. Adolescencija donosi nove vrijednosti, sa kojima i roditelji i djeca treba da se izbore. Emocije treba regulisati na pravi način, pri čemu roditelji moraju da imaju pomoć škole i svih službi. Kada se djeca zatvore, to je indikator da nema razumjevanja između roditelja i djece, kategorična je Petović.

Kod odraslih u savremenom dobu, veliki problem je anksioznost.

„Bilo je toga i u prošlim vremenima, samo ljudi nisu znali da prepoznaju i imenuju. Statistika pokazuje da postoji porast anksioznosti. Ljudi su dosta umorni. Ped njima su velika očekivanja, a svi teže nekom savršenstvu. Treba ispuniti idealne uloge – uloge majke, oca, nastavnika… Teško je sve to uklopiti. Psihoterapija igra veliku ulogu kod ljudi sklonih ankioznosti. Prvi korak je da osvijeste svoje vrijednosti, a potom ono na čemu trebaju da rade. Sve ostalo, što vodi ka boljitku dolazi. Naravno, problem je kod svakoga drugačiji, pa je nužan individualni pristup“, zaključuje Petović.

The post Petović: Svaki je dan za pažnju i ljubav, a ne da emocije i odnose svedemo na posebne datume first appeared on BARinfo.

Pred dupke punim gledalištem, na pozorišnim daskama je glavnu ulogu izvanredno iznijela Baranka Lejla Petović.

Zanimljivo je da je ovo bio njen povratak u baletske vode, jer je predstavu odigrala usred ispitnog roka na Filozofskom fakultetu Beograd, odsjek psihologija. Tokom studentske godine nije imala mogućnosti da redovno vježba, ali su za potrebe predstave “Čipolino” probe organizovane u Narodnom pozorištu u Beogradu, skupa sa solistom Jovicom Begojevim. Za tri nedjelje se vratila u formu.

U baletu je učestvovalo 123 učenika, od čega tridesetak Barana i Baranki, od kojih rukovodilac “Princeze Ksenije” Vanja Pantović posebno ističe Darisa Ramića, Anju Tomović i Radmilu Škuletić.

The post Lejla Petović i tridesetak Barana u baletu na sceni CNP first appeared on BARinfo.

“Grad Plovdiv je evropska prestonica kulture za 2019. godinu i ujedno jedan od najstarijih gradova Evrope. Tri festivalska dana donijela su nova iskustva i otvorila šanse za usavršavanje naših balerina. Posjeta Akademiji baleta u Plovdivu i Državnog konzervatorijuma u Sofiji važan je događaj u radu naše škole, obzirom na mogućnost nastavka školovanja naše tri učenice. Posjeta je organizovana pod sredstvom Ambasade Bugarske u Crnoj Gori, a Ministarstvo kulture Crne Gore podržalo je boravak škole na ovom festivalu”, kaže se u saopštenju Baletske škole “Princeza Ksenija”.

Školu je predstavljao ansambl u sastavu: Ivana Bobičić, Tijana Dragović, Katarina Vujošević, Elena Vujošević, Ksenija Kankaraš, Radmila Škuletić, Aneta Orlandić, Anja Tomović i solistkinja Tamara Radonjić.

Već u nedjelju, baletsku školu “Princeza Ksenija” očekuje novi izazov – na velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta biće izveden spektakl “Chipolino”. Glavnu ulogu u baletu igraće bivša učenica škole, Baranka Lejla Petović, sada student psihologije u Beogradu.

Probe za predstavu organizovane su u Narodnom pozorištu u Beogradu, zajedno sa solistom Jovicom Begojevim, koji tumači ulogu Don Limuna.

The post Princeza Ksenija u Plovdivu, Lejla Petović glavna uloga baleta u Podgorici first appeared on BARinfo.