Kako dolaze i zašto su opasne?

Invazivne vrste, ili alohtone vrste, kako ih još nazivamo, organizmi su koji se unose u nova područja izvan svog prirodnog staništa. Njihova sposobnost brzog razmnožavanja i prilagođavanja novim uslovima čini ih izuzetno opasnima za lokalne ekosisteme. Glavni putevi njihovog dolaska su:

Balastne vode brodova: Ogromni teretni brodovi, prevozeći robu širom svijeta, u svojim balastnim vodama prenose i brojne morske organizme. Kada se te vode ispuštaju, organizmi se oslobađaju i mogu započeti kolonizaciju.

Klimatske promjene: Globalno zagrijavanje mijenja temperaturu mora, čineći Jadran pogodnim za vrste koje su ranije preferirale toplije vode.

Suecki kanal: Otvaranjem Sueckog kanala, vrste iz Crvenog mora dobile su direktan pristup Mediteranu, a time i Jadranu. Te vrste se nazivaju i lesepsijanske vrste, nazvane po Ferdinandu de Lessepsu, francuskom diplomati koji je najzaslužniji za probijanje Sueckog kanala.

Predstavićemo nekoliko vrsta koje su već našle stanište u Jadranu:

Invazivne alge roda Caulerpa: Ove alge, poput Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa, stvaraju guste naslage koje potiskuju autohtone biljne i životinjske vrste, smanjujući bioraznolikost.

Atlantski plavi rak (Callinectes sapidus): Ovaj agresivni rak, porijeklom iz Atlantskog okeana, brzo se širi Jadranom, ugrožavajući autohtone rakove i druga morska bića. Njegova adaptabilnost i sposobnost da se hrani raznim organizmima čine ga izuzetno opasnim.

Riba lav (Pterois miles): Prelijepa riba, porijeklom iz Indo-Pacifika, poznata je po svojim otrovnim bodljama. Njen brzi rast i razmnožavanje, kao i nedostatak prirodnih neprijatelja, omogućili su joj da se brzo proširi.

Srebrnoprugasta četverozupka (Lagocephalus sceleratus): Ova riba, koja sadrži snažan neurotoksin, predstavlja ozbiljnu opasnost za ljudsko zdravlje. Njena prisutnost u Jadranu predstavlja potencijalni rizik za ribolovce, kao i za gastronome.

***

Caulerpa racemosa i Caulerpa taxifolia su dvije vrste morskih alga koje pripadaju porodici Caulerpaceae, a koje su postale ozbiljan ekološki problem u Mediteranu. Ove vrste su u kratkom vremenskom periodu postale invazivne i izazvale značajne promene u lokalnim ekosistemima, potiskujući domaće vrste i ugrožavajući biološku raznovrsnost. Oba organizma imaju sposobnost brzog širenja i prilagođavanja različitim uslovima u vodi, što ih čini vrlo uspješnim invazivnim vrstama.

Caulerpa racemosa je alga koja se prepoznaje po svojim granama koje izgledaju poput zrna grožđa. Njena boja je svjetlo zelena, a raste u ogromnim kolonijama koje mogu prekriti velike površine morskog dna. Ova vrsta je posebno prisutna u tropskim i subtropskim morima. Racemosa brzo raste, širi se i može preuzeti staništa drugih biljnih i životinjskih vrsta.

Caulerpa taxifolia je poznata po svom specifičnom izgledu, jer njeni listovi podsjećaju na čemprese, dugi su i uspravni. Ona je karakteristična po svojoj otpornosti na varijacije u salinitetu, temperaturi i svjetlosti, što joj omogućava da se širi i u uslovima koji nisu idealni za mnoge druge vrste.

Obje vrste su postale invazivne u Mediteransku, a njihovo širenje izazvalo je velike promjene u ekosistemima. Racemosa je u region došla prije više decenija, a tek je u posljednjih dvadeset godina došlo je do njenog brzog širenja. Vjerovatno zbog zagrijavanja mora. Sa druge strane, Taxifolia je u Mediteran uvedena 1984. godine, kroz akvaristiku, i od tada je počela da se širi. Širenje oba tipa algi povezuje se s ljudskim aktivnostima, posebno s prenosom u akvarijumima i kontaminiranim sidrima brodova, a dodatno se ubrzava zbog klimatskih promjena koje utiču na temperaturu morskih voda.

Ove alge prekrivaju velike površine morskog dna, potiskujući domaće vrste biljaka i algi, pa i korala, a posredno i smanjujući broj i raznovrsnost riba i drugih morskih organizama. Oba tipa algi ometaju svjetlost koja dopire do morskih trava i drugih biljaka koje su ključne za ekosisteme.

Konkretno, Racemosa može dovesti do smanjenja livada murave – Posidonia oceanica, koje su vitalne za zdravlje morskih ekosistema, jer ove trave pružaju staništa i hranu za brojne vrste riba, rakova i drugih beskičmenjaka. Slično, Taxifolia stvara “tepih” koji smanjuje prirodnu raznovrsnost i šteti vrstama koje zavise od morskog dna. Takođe, ove alge mogu izazvati smanjenje nivoa kiseonika u vodi, što može imati negativne efekte na životne uslove za mnoge morske vrste.

Pored toga, Caulerpa taxifolia i racemosa posjeduju toksična svojstva koja su biti štetna za ribe i druge organizme koji konzumiraju ove alge. To može dovesti do smrti ili smanjenja broja riba, što još više destabilizuje ekosisteme.

Kontrola širenja ovih invazivnih vrsta predstavlja veliki izazov. Oba tipa algi imaju sposobnost brzog širenja i obnavljanja čak i nakon fizičkog uklanjanja. Razne metode uklanjanja, kao što su ručno branje, pokrivanje specijalizovanim tamnim materijalima, ili upotreba herbicida, preduzete su u nekim područjima kako bi se smanjila ekspanzija algi. Međutim, ove mjere nisu uvijek dugoročno efikasne, jer alge mogu brzo ponovo da se razviju iz preostalih djelova.

Zbog toga je preventivna kontrola ključna. Edukacija lokalnih zajednica, ribara i turističkih radnika o opasnostima koje ove vrste predstavljaju za ekosisteme, kao i spriječavanje daljnjeg širenja putem neodgovornog trgovanja i transporta, od velike su važnosti. Takođe, potrebna su dalja istraživanja i razvoj novih strategija za dugoročnu kontrolu širenja ovih vrsta.

Malo poznati efekat koji izaziva prisustvo ove alge je da potpuno izmjeni ukus mesa nekih ribljih vrsta. Alga je izazvala i promjene u ponašanju sargova, kao i u njihovom zdravstenom stanju, jer sadrži metabolike, među kojima je i caulerpin, koji ima toksične efekte na ribe. To uzrokuje smanjenje reproduktivnih sposobnosti – lošiju plodnost i neurološke smetnje kod ovih riba.

Riblje vrste koje se hrane ovom algom, poput sarga, već su pretrpjele značajne promjene u kvalitetu mesa. Meso ribe postaje lošijeg ukusa, tvrđe, a nutritivna vrijednost opada, što dovodi do pada tržišne vrijednosti.

Iako je ova alga postala problem, istraživači su otkrili da caulerpin može imati važnu primjenu u medicini. Prvo su istraživana njena svojstva koja mogu pomoći u liječenju bolesti poput ateroskleroze (nakupljanje holesterola u krvnim sudovima), a kasnije su otkrili da caulerpin može biti koristan i kao dodatak hemoterapiji, naročito u liječenju raka jajnika. Ovaj metabolik pokazuje potencijal i u borbi protiv virusa Herpes, ali su potrebna dodatna istraživanja kako bi se ustanovile njegove mogućnosti.

***

Plavi rak, Callinectes sapidus, je invazivna vrsta porijeklom sa zapadne obale Atlantskog okeana, koja je posljednjih decenija značajno proširila svoje prisustvo u Sredozemnom moru, uključujući i Jadran. Njegovo prisustvo u ovim vodama predstavlja ekološki i ekonomski izazov, ali i potencijalna prilika za lokalne zajednice.

Prisustvo plavog raka u Mediteranu prvi put je zabilježeno početkom 20. vijeka. Smatra se da je u ove vode dospio putem balastnih voda trgovačkih brodova ili kroz Suecki kanal. Kombinacija povoljnih ekoloških uslova, poput porasta temperature mora usljed klimatskih promena, i nedostatka prirodnih predatora omogućila je ovoj vrsti da se brzo razmnožava i širi. Danas je plavi rak prisutan duž čitave obale Sredozemnog mora, gdje utiče na lokalne ekosisteme i ribarstvo.

U crnogorskom dijelu Jadranskog mora, plavi rak je prvi put primjećen prije oko dvadeset godina. Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore u Kotoru sprovodi redovni monitoring ove vrste kroz različite projekte, uključujući program Generalne komisije za ribarstvo na Mediteranu.

Plavi rak je posebno prisutan u područjima poput ušća rijeke Bojane, gdje zauzima staništa drugih vrsta, poput zelene krabe. Ribari iz ovih oblasti izvještavaju o štetama na ribolovnim alatima, posebno mrežama, koje plavi rak može da ošteti svojim snažnim klještima. Iako predstavlja izazov za lokalno ribarstvo, plavi rak je jestiva i cijenjena vrsta u svom prirodnom staništu, što otvara mogućnosti za njegovu komercijalnu eksploataciju i u Crnoj Gori.

Prisustvo plavog raka u Jadranskom moru ima višestruke posljedice. Ekološki, ova vrsta može da utiče na lokalne ekosisteme preuzimanjem staništa i hrane od autohtonih vrsta, što može dovesti do smanjenja njihovih populacija. Ekonomski, plavi rak može izazvati štete ribarima uništavanjem ulova i ribolovnih alata. Međutim, s obzirom na to da je u drugim djelovima svijeta ova vrsta cijenjena u gastronomiji, postoji potencijal za razvoj tržišta i uvođenje plavog raka u lokalnu kuhinju, što bi moglo doneti dodatne prihode ribarima i ugostiteljima.

Stručnjaci preporučuju nekoliko mjera za kontrolu i upravljanje populacijom plavog raka u Jadranskom moru:

Organizovani izlov: Podsticanje ribara na ciljani izlov plavog raka može pomoći u smanjenju njegove populacije i ublažavanju pritiska na autohtone vrste.

Edukacija i promocija: Informisanje lokalnog stanovništva o nutritivnim vrijednostima i kulinarskim mogućnostima plavog raka može povećati njegovu potrošnju i tržišnu vrijednost.

Praćenje i istraživanje: Nastavak monitoringa i istraživanja populacije plavog raka omogućava bolje razumijevanje njegovog uticaja na ekosistem i razvoj efikasnih strategija za upravljanje.

Implementacijom ovih mjera, Crna Gora može efikasnije odgovoriti na izazove koje donosi prisustvo plavog raka, istovremeno iskorišćavajući potencijalne ekonomske benefite koje ova vrsta može pružiti.

Nastaviće se…

The post Priče talasa: Tihi osvajači Jadrana, prvi dio first appeared on BARinfo.

Stručnjak Instituta za biologiju mora u Kotoru (IBMK) dr Ilija Ćetković u razgovoru za Pobjedu ističe da nije svaka strana vrsta koja se pojavi u jednom ekosistemu invazivna – postoje i egzotične. To su one, kako objašnjava, koje, kada uđu u neki novi ekosistem gdje ne pripadaju, ne utiču bitno na njegovo funkcionisanje, ne predstavljaju opasnost i ne pričinjavaju štetu.

„Za razliku od egzotične, invazivna vrsta ima izraženo štetan uticaj, kao što ima riba lav koja zauzima stanište, iscrpljuje resurse hrane i ulazi u kompeticiju sa domaćim vrstama“, ističe Ćetković.

U Crnoj Gori se, kako kaže Ćetković, riba lav pojavila u oktobru 2022. godine kod Volujice u Baru, a tri godine ranije ona je prvi put zabilježena u Jadranu, kod Leća na jugu Italije. Prije nešto više od deset dana riba lav je posljednji put registrovana na području crnogorske obale, kod Luštice.

„Termofilna je vrsta, odnosno voli toplije more, zato se bolje prilagodila na južni dio Mediterana. S obzirom na to da je Jadran sve topliji, više ne postoji osjetna temperaturna razlika kao prije, pa vrste kakva je riba lav počinju da naseljavaju i područje Jadrana, koje je nekada bilo hladnije makar dva do tri stepena od ostatka Mediterana“, pojašnjava Ćetković.

Prema njegovim riječima, karakteristično za ribu lav su otrovne bodlje koje koristi za odbranu.

„Ukoliko ljudi dođu u kontakt sa njenim bodljama, na mjesto uboda treba staviti nešto vrelo zato što je otrov termolabilan, što znači da se razlaže na nekih 50 – 60 stepeni Celzijusa“, kaže Ćetković. Savjetuje da se na ubod odmah stavi vreli pijesak, vruća voda ili se bolno mjesto prisloni plamenu vatre, kako bi se smanjio intenzivan bol i otok. Ubod, dodaje on, nije smrtonosan, ali da, ukoliko je osoba srčani bolesnik, može da izazove ozbiljne posljedice.

Riba lav je predatorska vrsta, hrani se oportunistički, apsolutno svime.

„Ona narušava ekosistem zato što se hrani raznim vrstama riba i ribljom mlađi. Zauzima stanište uobičajenim predatorskim vrstama Jadrana, recimo krnjama, škarpinama, pošto uglavnom naseljava pliće područje i kamenito dno, stijene“, ističe Ćetković.

Ukazuje na to da još ne postoji mogućnost za potpuni monitoring razvoja i razmnožavanja ribe lav, jer je registrovano svega četiri ili pet primjeraka do sada, a za proučavanje je ključno praćenje stadijuma larvi.

Poznato je da se njene larve, kako kaže Ćetković, rasprostranjuju pelagičnim putem, što znači da ih struje nose i tako završavaju na dalekim distancama. Objašnjava da, prema istraživanjima, larvalni stadijum traje oko 20 – 35 dana, što omogućava da pređu velike udaljenosti i dospiju u nova staništa.

Karakteristično za ribu lav jeste da je ona kompleks vrsta.

„Termin kompleks se koristi jer su u pitanju dvije vrste, ali veoma slične izgledom. Zbog toga se, bez molekularnih analiza, ne može sa sigurnošću reći kojoj pripada jedinka koju imate. U Mediteranu postoje nalazi za obje vrste (Pterois volitans i Pterois miles)“, navodi stručnjak IBMK.

Riba lav, koja se trenutno nalazi kod nas u Mediteranu, još prije dvije decenije prvi put naselila je Atlantsku obalu Amerike, gdje je invazija prilično uspješna. Ćetković ocjenjuje da je nemoguće invazivnu vrstu skroz ukloniti iz morskog ekosistema, ali da je moguće kontrolisati populaciju ciljanim izlovljavanjem, recimo podvodnom puškom.

„Riba lav je srodnik škarpinama – jako je ukusna i koristi se u ljudskoj ishrani, čak je i poželjna“, navodi on.

Osim ribe lav i plavi rak (Callinectes sapidus) je invazivna vrsta koja širi svoje stanište i potiskuje domaće vrste. Pritom se koristi u ishrani.

„Prirodno stanište plavog raka je američka obala Atlantika i tamo je jako cijenjen, ljudi ga love i jedu, on predstavlja specijalitet, ali kod nas to nije slučaj“, ističe Ilija Ćetković.

Plavi rak naseljava estuare, mjesta gdje se rijeke i potoci ulivaju u mora, a to je prirodno stanište i zelenih kraba, kojih, kako objašnjava Ćetković, gotovo da više nema u našem ekosistemu zbog invazije plavog raka.

Od drugih invazivnih vrsta, koje minulih godina postaju zastupljene u Jadranu, Ćetković pominje tamnu mramornicu koja se hrani morskim algama i zauzima stanište salpi – salpa je domaća vrsta u Jadranu koja se takođe hrani morskim algama.

Jedan od poznatijih izvanjaca, koji su se odomaćili u Jadranu, jeste napuhača, ljudima možda poznatija kao riba balon.

„Napuhača ne može da ubode čovjeka, ali neki njeni unutrašnji organi su otrovni – u pitanju je otrov tetrodotoksin koji je smrtonosan za čovjeka“, ističe sagovornik i dodaje da ne postoji protivotrov ili neki lijek, te da je njena konzumacija izuzetno opasna.

Ćetković sugeriše da bi se i kod nas mogla primijeniti interesantna ideja iz Grčke gdje su osmislili program ,,Pick the Alien“. Njime se promoviše izlov, ali i uključivanje u gastronomsku ponudu invazivnih vrsta.

Svrha je, kako kaže Ćetković, da omogući ljudima dovoljno znanja o invazivnim vrstama i motiviše ih da oni, kada odu u restoran, odaberu za jelo baš te vrste, i tako se u što većoj mjeri smanji izlov onih koje su tu prirodno nastanjene.

Ukazao je i na domišljatu ideju upotrebe sve zastupljenije ribe napuhače u Turskoj. S obzirom na to da je u moru oko Turske napuhača izuzetno zastupljena, a opasna je za konzumaciju, određeni instituti imaju program prerade i korišćenja njene kože od koje prave cipele, kaiševe, novčanike i sl.

Vrste koje su iz Crvenog mora u Sredozemno prodrle kroz Suecki kanal nazivaju su lesepsijski migranti. Dobile su ime po inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadgledao izgradnju Sueckog kanala.

„Riba lav samo je jedan od predstavnika lesepsijskih migranata. Potiče iz Indopacifika, odnosno iz Indijskog okeana. Ušla je u Mediteran upravo kroz Suecki kanal. Primarno je naselila more uz obale Izraela, Libana, nakon čega se nastavila širiti dalje po Mediteranu“, kazao je Ćetković.

The post Riba lav prije dvije godine uočena kod Volujice, sada polako osvaja naše podmorje first appeared on BARinfo.