„Odmah mi je osmjeh na licu kad pomenete ‘Let plavog safira’. Drago mi je da su kritike pozitivne, pa idu čak tako daleko da sam i ja iznenađen i zatečen. Prije neki dan sam čitao kritiku u kojoj je kritičar za pisca naveo ‘skupio je hrabrosti da napiše roman’. To je zaista prava rečenica. Jer, kad kažete ‘pisac’, za mene je to nekako uzvišeno. Možda će malo čudno djelovati ova moja izjava, biće nerealna za mnoge, ali više sam emotivno vezan za taj roman i više mi znači, nego sve što sam do sada uradio u muzici”, kazao je Gula za Radio Bar i Bar Info.

A do sada je ističe, napisao preko 90 pjesama .

“Među njima je bilo makar 20 hitova, koji se i dan danas rado slušaju. Recimo ‘Prolaze godine’ je snimljena prije 32 godine, a tu su i ‘Jer u tvojim očima’ (još prije), ‘Mrzim decembar’, ‘Aco Borozan’, ‘Crna Goro’, ‘Jelena’…” , navodi Gula.

Pisanje romana je kaže, za njega bilo jako teško. Taj proces rada simpatično je uporedio sa putovanjem vozom od Bara do Subotice.

“Bio je to za mene izuzetno zahtjevan posao. To vam je kao da, slikovito, krenete na put vozom od Bara do Subotice, pa morate da pišete o svakom mjestu, detalju, gdje ste, kako ste se proveli, što ste radili… a da ne bude čitaocu dosadno i da to lijepo ‘oblikujete’, plus, da svemu date neku ‘umjetničku težinu’”, opisuje Gula.

U predgovoru za „Let plavog safira“ književnik Neven Milaković između ostalog piše:

“Ja moram i hoću da objasnim kako je to kad vas štivo natjera da shvatite da vam je duša u grlu, kad vam genijalnim pokretima naslikaju život, onakav kakav jeste, umiljat i surov u isto vrijeme, zastrašujuće privlačan, pakleno okrutan, nepravedan i nepredvidiv. Vidljiv i opipljiv samo rijetkima koji su se usudili da ga žive, najsuroviji prema takvima…”, zapisao je Milaković.

Gula je kako priznaje, imao strah da objavi roman (plašio se kako će biti prihvaćen) ali sada, kada čuje dobre kritike, ponosan je. Kada kažu da je to književnost, za njega je, kako ističe, veliki kompliment.

Ovaj popularni muzičar i autor je kao samostalni umjetnik ranije dobijao subvenciju u visini minimalne cijene rada, međutim, to mu je ukinuto. Očekuje da će, od marta, kada počnu lijepi dani, biti dozvoljeni koncerti na otvorenom, pa će moći ponovo da radi. Na pitanje da li je ovaj “korona period” iskoristio da napiše neki novi stih, Gulin odgovor bio je, kao i obično, iskren.

„Da vam pošteno kažem, ‘korona period’ je nadam se, nešto što će još malo proći. Period koji ćemo svi, očekujem, što prije zaboraviti, zbog svega što se desilo… A što se tiče pisanja pjesama, uopšte nijesam bio aktivan. Jedini problem koji sam tokom ovog perioda imao i imam, kao i svi muzičari i ljudi koji se bave umjetnošću, zove se preživljavanje“, zaključuje Gula.      

The post Gula: Odmah mi je osmjeh na licu kad pomenete Let plavog safira first appeared on BARinfo.

Osim što predstavlja neobičan i prvi Gulin književni poduhvat, roman je struktuiran kao mozaik proznog teksta i sedam pjesama. Osim utisaka nakon večeri, poznati Baranin podijelio je i priču o načinu na koji je došlo do toga da se poželi izraziti i kroz književnost, a i kako je tekao proces stvaranja.

„Najprije, prezadovoljan sam. Baš ovako sam i zamišljao ovo veče, ne previše klasično i relaksirajuće, tako da publiku – ne zabavimo – nego da učinimo da se osjećaju prijatno, i da na pravi način dožive roman. Zato sam i rekao – istresi gorčinu do kraja. Ideja je došla sama po sebi, ali ja to nisam tako jednostavno napisao. Nije mi išlo tako lako kao što su mi recimo pjesme dolazile. Ja sam taj roman prije objavljivanja kontrolišući 60-70 puta pročitao od početka do kraja, dok nisam rekao sebi da ne mogu više, pa neka bude šta bude“, kazao je Gula.

Glavni junak njegove urbane priče je muzičar Zoran Popović, sa umjetničkim imenom Džoni Kontra, kojeg Gula opisuje kao cinika, egomanijaka, kompleksaša prljavog jezika, jednosmjernog, bez imalo ljubavi i svjetlosti. Čitalac upoznaje i njegov alter ego – Džonija Polupjesnika, sanjara koji se raduje životu, ljudima, proljeću, sitnicama. Kako ta dva bića koegzistiraju i za koga je u njegovom svijetu bilo iskustveno više prostora?        

„Glavni junak je dvostruka ličnost. Kada se kaže dvostruka ličnost ljudi obično misle na neke devijantne ličnosti, ali to smo svi mi. Svi smo mi Džoni u nekim teškim životnim trenucima. U jednom momentu smo sanjari, ljudi žedni života, radujemo se sitnicama, a sjutradan smo već kontraši, cinici, sa više negativne energije itd. U svima nama se prepliću te ličnosti“, objasnio je autor.           

Budući da je riječ o lokalnim događajima od prije dvadesetak godina, zanimljivo je da su mnogi likovi bili prisutni samoj promociji ispred Dvorca kralja Nikole. Pa se tako u program u jednom trenutku uključila i Gulina rođena sestra, koja je govorila o svom doživljaju romana. Moderator večeri bio je Milan Vujović.

Publika „Ljetopisa“ osim ovu nesvakidašnju književnu priču ispratila je i filmski program. Tako je veliki broj djece i omladine na Ljetnjoj pozornici Doma kulture gledao projekciju jednog od najuspješnijih i najpopularnijih filmova svih vremena „E.T. Vanzemaljac“ Stivena Spilberga.

A u nastavku – teatar. U subotu 19. septembra u Starom Baru igra se tragikomedija hrvatskog Gala teatra „Samo jedna žena“. Režiju potpisuje Đuro Roić, a ulogu tumači Matija Prskalo. Predstava se igra od 21h, a ulaznice za nju mogu se rezervisati pozivom na broj 068/278-760.

The post Romaneskna priča poznatog barskog muzičara predstavljena na Ljetopisu first appeared on BARinfo.

Glavni junak ove urbane, opore i povremeno duhovite priče je muzičar Zoran Popović, sa umjetničkim imenom Džoni Kontra, kojeg Gula opisuje kao cinika, egomanijaka, kompleksaša, prljavog jezika, jednosmjernog, bez imalo ljubavi i svjetlosti, rođenog za život u tunelu Sozina. Njegov alter ego je Džoni Polupjesnik, sanjar, nezrelo dijete koje se raduje životu, ljudima, proljeću, sitnicama koje mogu srećom da osvijetle taj mračni tunel. Sve vrijeme u ovom pitkom romanu pisanom svakim damarom Guline pjesničke duše, “ratuju” dva Džonija, s tim da je Džoni Kontra uvijek za korak ispred. Svi su prinuđeni da mu se prilagođavaju, pa i njegovo drugo ja ili da dignu ruke od njega.

Radnja romana smještena je u Baru 2000. godine.

Centrifugalna sila priče jeste nesrećna ljubav Džonija Kontre i Sandre M, koja, kad pukne, Džonija pomjeri iz temelja, rasturi toliko da je morao da potraži pomoć psihijatra. I taj psihijatar, “jedini u Baru i najbolji u Crnoj Gori”, svojim neobičnim metodama vratio ga je u život, u onaj koji je oduvijek vodio i u kojem je najteže životno pitanje: “Što si neobrijan?”

Roman nema samo likove “s onu stranu razuma”, nego i “s onu stranu zakona”, ali ih Gula uvezuje u priču tako da prema njima istovremeno osjećate i odbojnost i simpatiju. 

Najbolji djelovi romana su oni u kojima su na “bojnom polju” majka i sin, “stara” i Džoni kontra. Njihove replike, naizgled grube i svađalačke, krcate nerazumijevanjem i obostranim čuđenjem, u stvari su najljepša oda majci. A kad god zagusti, a zagusti često, “stara” je na Džonijevoj strani, iako zna da nije u pravu posebno u oštroumnim verbalnim duelima sa sestrom bliznakinjom.

Ovo štivo je pisano srcem i zbog toga ponekad djeluje naivno. Čisto je kao prvi snijeg s Rumije. Autor kaže da ima jednu veliku nesreću, što je istinito, ali je sreća što će neko možda iz njega nešto i naučiti.

Gula je poglavlja vješto povezao svojim stihovima. U knjizi je sedam pjesama, od “Crna Goro” do “Ja moram da živim s tim”.

Knjiga “Let plavog safira” Gorana Gule Pejovića izašla je u izdanju Međunaroodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano” iz Bara. Izašla je nezapaženo, ali će biti veoma zapažena.

The post Gulin roman “Let plavog safira”: Urbana, opora i povremeno duhovita priča first appeared on BARinfo.