U Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“ predstavljeni su radovi koji potvrđuju Ljumovićevu prepoznatljivu skulptorsku poetiku i autentičan odnos prema formi, kamenu i prostoru.

Likovna kritičarka Kristina Senić je izrazila zadovoljstvo što ima priliku da otvori Ljumovićevu izložbu, naglašavajući da se o njegovom radu može govoriti mnogo, ali da njegove skulpture, prije svega, treba gledati i dati im vrijeme.

„Pred nama nije skulptura koja insistira na objašnjenju, niti umjetnost koja pokušava da nas osvoji efektom. Pred nama je ozbiljan, dosljedan, izuzetno posvećen vajarski rad“, istakla je Senić dodajući da posebno cijeni umjetnikov odnos prema kamenu.

„Joveta je umjetnik koji ne nameće formu, već je pronalazi unutar njega (kamena), poštujući njegovu težinu, otpor, strukturu i prirodu. Iz tog dugog i strpljivog dijaloga umjetnika i materijala nastaju oblici koji istovremeno djeluju arhaično i savremeno, mirno, a ipak živo. Iza Jovetine primjetne jednostavnosti stoje godine rada, iskustva i jedna rijetka stvaralačka dosljednost“, kazala je u svom kritičkom osvrtu Senić koristeći priliku da iskaže poštovanje „umjetniku koji je izgradio prepoznatljiv vajarski jezik i ostao vjeran sebi i svom materijalu“.

„Nama ostaje ono najvažnije, susret sa djelima, da im priđemo bez žurbe, da ih pogledamo izbliza i dozvolimo da svako od nas u tim oblicima prepozna nešto svoje“, poručila je Kristina Senić.

Izražavajući zahvalnost publici i organizatorima, Joveta Ljumović je pozvao posjetioce da pogledaju izložbu „Bestiarius: Priroda u obliku“, koja će u galeriji „Velimir A. Leković“ biti otvorena do 18. avgusta.

Joveta Ljumović rođen je 1967. godine. Diplomirao je vajarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1994. godine. Višedecenijskim radom ostavio je značajan trag na crnogorskoj likovnoj sceni, gradeći prepoznatljiv izraz zasnovan na promišljanju mase, prostora i unutrašnjih odnosa između materije i forme.

The post Izložbom skulptura Jovete Ljumovića svečano zaokružen likovni program 39. Barskog ljetopisa first appeared on BARinfo.

Brojni posjetioci imali su priliku da se upoznaju sa opusom jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih slikara autentičnog izraza, prepoznatljivog po motivu konja kao simbola slobode, snage, unutrašnje energije i stalne borbeizmeđu suprotstavljenih sila. Vemić iza sebe ima 47 samostalnih i veliki broj kolektivnih izložbi u Crnoj Gori i inostranstvu, a njegova djela se nalaze u brojnim privatnim i javnim kolekcijama širom Evrope i svijeta.

Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović, koja je istakla da naziv izložbe direktno referiše lični kontekst umjetnikovog duhovno-kreativnog buđenja i istovremeno p(r)oziva na angažovanost – buđenje iz uljuljkane letargičnosti svijeta nametnutih obrazaca ponašanja, svijeta snoviđenja, zabluda, predrasuda, stereotipa i uvriježenih mišljenja.

Motiv konja u Vemićevom stvaralačkom opusu, prema riječima Miranović, nadrasta klasičnu animalističku tematiku i postaje univerzalna metafora ljudskog uzusa, borbe i prkosa.

„Silovito njištanje đedovog Vranca zapretano u ranom dječačkom sjećanju, Vemić kontinuirano dekodira ciklusima slika čija tematika konzistentno istrajava u ‘primordijalnom kriku’ čovjeka današnjice. Zvučni i vizuelni šok iz djetinjstva na Sinjajevini postao je pokretački impuls cjelokupnog umjetnikovog stvaralačkog opusa“, navodi Miranović. 

„Onirički/košmarni motivi konja u svom stihijskom galopu, zanosu, grču, zagrljaju, nose strepnje, strahove, borbu protiv praznine savremenog, distopijskog svijeta. Virtuozni crtež nije u funkciji deskripcije realnog anatomskog fizikuma. Bilo bi suviše jednostavno baviti se isključivo estetskim. Vjekovima se motiv konjske figure eksploatisao u kulturi i istoriji umjetnosti kao simbol plemenitosti, ljepote, snage, izdržljivosti, brzine, ratnog trijumfa… Međutim, ovdje je riječ o etici, o deformitetima potaknutimunutrašnjim bilom, krikom i ekspresijom“, apostrofira dr Miranović dodajući da su Vemićeve predstave konjaprvenstveno psihološke studije, slike karaktera, stanja i svojevrsna likovna ispovijest o prolaznosti, nemoći, stradanju, neprikosnovenoj energiji divljine, njenoj silovitosti, ljepoti i snazi…

Miranović u svom kritičkom osvrtu ističe da konj kod Vemića postaje medij univerzalnog psihološkog portreta savremenog čovjeka. 

„Animalni antropomorfizam u službi je arhetipske simbolike. Konji su umjetnikov ‘alter ego’, ujedno i arhetipski simbol čovječanstva koje prolazi kroz istorijske i lične golgote. Razrogačene oči, razjapljene čeljusti, deformisane glave – uplašeni čovjek današnjice koji (sa)osjeća, pati, ali se i bori s brojnim izazovima nesigurno-neizvjesnog, ubrzanog svijeta. Ovo je umjetnost angažovanog krika/vapaja protiv otuđenja/odljuđenja, protiv svijeta simulakruma, prividnog spektakla, instant kulture i duhovne praznine, svijeta globalnog nasilja…“, kazala je Miranović ukazujući da se Vemićeva estetika krika suprotstavlja estetskom konformizmu, te da njegove slike uznemiravaju, bude i izazivaju (inter)akciju/reakciju…

„Virtuozno vladanje crtežom, uz dramatičan kolorit žustre, ekspresivne geste, determiniše/deformiše formu koja se nerijetko rastače do ivica apstrakcije. Ipak, nikad ne posustaje u ekspresivnoj snazi elementarne prepoznatljivosti. Neutralne, tamne pozadine podcrtavajukoncept središta drame/priče kojim dominiraju hiposiizmješteni iz konkretnog istorijskog konteksta. Vemićevikonji ne pripadaju ni prošlosti, ni sadašnjosti – oni su bezvremeni jahači apokalipse i svjedoci vječitog ljudskog uzusa. Čovjek koji je bačen u istorijske, društvene, političke i kulturne prekretnice svog vremena, osjeća sigurnost samo u sebi, u sjećanju, unutarnjem jeziku… gdje je pitanje identiteta prvenstveno pitanje integriteta.Kroz prividno ograničen i bezbroj puta eksploatisan motiv (konja) u istoriji umjetnosti, Vemić uspijeva da izgradi prepoznatljiv i potpuno autonoman umjetnički svijet.Njegovi radovi nose atmosferu djela velikih majstora renesanse, baroka, neku prigušenu, toplu svjetlost i duboku, naslućenu tamu, nose snagu neobuzdane žestine koja istovremeno plijeni zamamnom ljepotom i budiproročanskom, iščekivanom strahotom“, navodi Miranović.

„Ovaj svojevrsni, pikturalni ‘egzodus nostos’ galopom mahnitih konja vraća nas ‘budnim snovima’ u slikama silovite, uznemirujuće snage Miša Vemića“, zaključila je dr Anastazija Miranović.

Miomir Mišo Vemić se zahvalio ljubiteljima umjetnosti koji su prisustvovali otvaranju izložbe istakavši da mu je posebna čast što drugi put izlaže u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“. Posebnu zahvalnost uputio je organizatorima „Barskog ljetopisa“, selektoru likovnog programa Goranu Ćetkoviću i dr Anastaziji Miranović.

„Rrijetkost je da se tekst jednog vrhunskog kritičara poklapa sa onim što je sam umjetnik htio da kaže na svojih slikama. Upravo to je uspjela Anastazija Miranović i zbog toga sam joj iskreno zahvalan. Nadam se da će ovaj tekst biti objavljen u katalogu moje naredne izložbe u Nikšiću“, kazao je Vemić uputivši poziv publici da njegovim djelima pristupi otvoreno i pažljivo. „Nije važno da li će vam se slike dopasti ili ne. Želim samo da ih pažljivo posmatrate“, poručio je umjetnik.

Izložba će biti otvorena do 16. jula. 

The post Miranović: Vemićevi konji postaju medij univerzalnog psihološkog portreta savremenog čovjeka first appeared on BARinfo.