Davidović je još kao djevojčica odlučila da će biti medicinska sestra, a ovim poslom bavi se punih 38 godina.

“Kao mala sam se jako razboljela i završila u bolnici izolovana, na infektivnom odjeljenju. Liječenje je bilo dugo, a ja prvi put odvojena od porodice. Tada sam se srela sa medicinskim sestrama i njihova pažnja, nježnost i pristup meni tako uplašenoj i samoj odredili su moj životni put i poziv. Tada sam počela da priželjkujem da radim taj posao”, kazala je Davidović.

Za nju je posao medicinske sestre, pored porodice, smisao njenog života. Ona je istakla i to da je ovaj posao zahtjevan i naporan, kako fizički, tako i psihički, te da su podložne svakodnevnom stresu. Ipak, kaže, kada se taj posao voli, onda se i poteškoće lakše preguraju.

“Posao sestre na odjeljenju podrazumijeva smjenski rad. Počinje sa ličnom higijenom nepokretnih i težih pacijenata njegom, presvlačenjem, hranjenjem bolesnika, dijeljenjem terapije, previjanjem, vizitama i tako u krug. Vi ste tu za njega da ga psihički smirite, da mu date nadu čak i kad je ne vidi, kad su prognoze nikakve. Kada vidite strah u njegovim očima, da pružite sigurnu ruku podrške i da vam povjeruje i prihvati vas kao prijatelja, da taj strah pretvorite u povjerenje i želju da se pobijedi bolest i bol… I osnovno pravilo glasi – Pacijent je uvijek u pravu. Iskreno, lijep je osjećaj kad znate da ste uspjeli i da ste nekome pomogli”, bila je iskrena.

Za posao medicinske sestre potrebno je biti maksimalno posvećen radu. Davidović kaže da je često rad sa zdravim ljudima naporan, a da je sa bolesnima višestruko teži.

“Radeći ovaj posao proživjela sam mnogo neprospavanih noći, mnogo tuge, suza i teških sudbina. Čovjek ne može biti indiferentan prema ljudskoj nevolji i nesreći. Ali kad radiš s ljubavlju posao koji voliš nađeš način da priđeš pacijentu. Na taj način on stiče povjerenje u vas, može da osjeti da ga neko shvata i pomaže mu da zdrav ode svojoj porodici” navela je.

Davidović ističe da, u ovom vremenu koronavirusa, kada su medicinski radnici izloženi većem riziku od obolijevanja, nema strah od odlaska na posao. S obzirom da je veliki broj medicinskog osoblja poslat u izolaciju, smjene su im sada duže i češće, pa s toga nemaju dovoljno vremena za odmor. Jedna smjena traje 24 časa.

“Ne plašim se odlaska na posao ništa više nego u normalnim okolnostima. Ako posjeduješ znanje i savjesno i stručno radiš posao, ne smiješ sebi dozvoliti da se plašiš. Strah blokira čovjeka i ne dozvoljava mu da misli trezveno. Sa druge strane, jako se plašim za svoju porodicu, prijatelje, drage ljude, pa čak i one koje lično ne poznajem. Svjesna sam težine situacije. Svjesna sam da se moramo štititi maksimalno i čuvati i sebe od drugih i druge od sebe. I pored ozbiljnosti situacije, lično ovo prihvatam kao izazov, možda i iskušenje. Bilo ih je dosta i do sada. Znam da ćemo i pored rizika i teškoća i ovo prebroditi, ali samo ako se budemo ponašali disciplinovano, odgovorno savjesno i ako budemo radili timski”, istakla je Davidović dodajući da imaju svu potrebnu zaštitnu opremu.

Ona je kazala da ako neko zaista želi da bude medicinska sestra, privatne stvari i probleme treba da ostavi kod kuće.

“Morate ispred one bolničke ‘rampe’ ostaviti ‘kofer’ svog privatnog života i u njemu sve svoje privatne brige i probleme. Prije svega potrebno je da zaista , zaista volite ovaj posao. Ako nije tako bolje nemojte za sebe birati ovu profesiju. Rekla sam već da ovaj posao donosi i fizički i psihički napor. Uz to puno stresa i odgovornosti, neprospavanih noći. Trpi puno i porodica, pogotovo u situacijama kao što je trenutna. Ako pitate moju djecu, rekli bi vam nikada nemojte dozvoliti da vam roditelj bude medicinski radnik. Ali, ako imate puno ljubavi za ovo humano i teško zanimanje ja vam poručujem samo hrabro i naprijed”, poručila je i poslala poruku: “Pomozite nama, medicinskim radnicima, da svi zajedno pobijedimo u ovoj borbi i molim vas, ostanite doma”.

The post Ljiljana Davidović: Lijep je osjećaj kad znate da ste nekome pomogli first appeared on BARinfo.