Tim povodom, Luka Grgić je bio gost Promenade četvrtkom Radio Bara, gdje je predstavio put do medalje u Andori, ali i trenutnu situaciju u crnogorskom ženskom ragbiju.

“U Andori nam je najteže prošao put, koji je bio iscrpljujući, to nas je malo slomilo i psihički i fizički, ali đevojke se nisu dale, vrhunski su odradile posao. Bilo je najbitnije što nakon prve utakmice i poraza od domaćina Andore od 41:5 nisu pale, nego su se zainatile, pokazale su pravi crnogorski pobjednički  mentalitet, inat i snagu, pa su odmah uslijedile dvije pobjede.

Savladali smo redom Litvaniju i Bugarsku, dvije reprezentacije koje su kotirane iznad nas i koje imaju po nekoliko profesionalki koje igraju u inostranstvu u ozbiljnim klubovima.

Što se tiče mog trenerskog dijela posla, lako je voditi ekipu sa 12 lavica, ponosan sam na njih, a treba da bude ponosna i ova država”, kaže Grgić.

U komentaru aktuelne situacije ženskog ragbija u Crnoj Gori, gost Promenade četvrtkom istakao je da dosta ljudi i ne zna da imamo žensku reprezentaciju u ovom sportu “ako se trudimo da to proširimo”.

“Kao što što sam rekao nedavno u Sportskom mikrofonu Radio Bara, ljudi većinom imaju pogrešnu sliku o ragbiju, jake predrasude, a ženski ragbi se inače u Crnoj Gori igra isto koliko i muški, od 2012. godine kada je osnovan Ragbi savez Crne Gore.

Doduše, tada je to bilo u većem uzletu, imali smo tri ženske ragbi ekipe – Arsenal u Tivtu, Mornar u Baru i Budućnost u Podgorici, sada faktički imamo samo ragbi reprezentaciju.

Nadamo se da će biti više djevojčica i djevojaka koje će se priključiti ragbiju u svim našim postojećim  klubovima kako bismo mogli da napravimo ozbiljniju priču u ovom sportu”, ističe Grgić.

On je dodao da je vremenom “odnosno maćehinskim odnosom prema Ragbi savezu i ovom sportu uopšte” došlo do toga da ženski ragbi na klupskom nivou nije bio održiva ideja.

“Isti se desio problem kao i sa muškom repezentacijom, najveći dio djevojaka koje su počele da igraju ragbi je sada već u godinama kada se posvećuju porodici, karijeri, ostaje malo vremena za sport, a i inače naša muška reprezentacija važi za jednu od najstarijih u Evropi. U reprezentaciji danas imamo Maju Baošić koja je pretprošlog mjeseca osvojila šampionat Austrije sa svojom ekipom, tu je Kaća Martinović, koja živi i radi u Londonu i tamo igra ragbi, kao i Sent Mičel, naturalizovana Crnogorka koja je trenutno u Dubajiu i tamo igra. Sa nama je Ena Dešić, rodom iz Astralije, roditelji su joj iz Crne Gore, priključila se reprezentaciji ove godine. Ona je sa svojom ekipom osvojila prvenstvo Australije. Uz nas je i Ana Vasović, koja je sa svojom ekipom osvojila prvenstvo Francuske. Dakle, ekipa je sastavljena od vrhunskih igračica  što je moj posao trenera i selektora učinilo jednostavnim”, dodaje Grgić.

On je naglasio da ovo nije muški sport kojim se bave i žene, već je i ženski sport, odnosno “ovo je sport za svakoga”.

“Kad kažem da je ovo sport i za žene, moram reći da ono što možete da doživite i ostvarite u ragbiju, mislim da ne možete ni u jednom drugom sportu. Uz dužno poštovanje svima, ali, ragbisti i ragistkinje su posebna sorta ljudi”.

S obzirom da gro igračica nastupa u različitim  zemljama, bilo je poteškoća da se tim uigra…

“Pa, to jeste bio problem, ‘zahvaljujući’ Ministarstvu sporta i mladih koje sportskim savezima još nije uplatilo novac, a evo već je sredina godine, nismo imali prostora da organizujemo makar dva-tri zajednička kampa, nego su djevojke koje žive u Crnoj Gori radile zajedno, ukupno smo pet treninga imali, a djevojkama koje su vani preko viber i whatsapp grupa smo slali vježbe i snimke. Takođe, zbog nedostatka sredstava, Ragbi savez je morao da se zadužuje i za karte da bismo uopšte stigli do Andore, i to tako što smo otišli prvo kombijem do Splita, a odatle avionom do Barselone sa ragbi reprezentacijom Hrvatske, koja nam je izašla u susret i ustupila 15 karata, na čemu im zahvaljujemo. Iz Barselone smo autobusom otputovali za Andoru”, kaže Grgić.

Impresije iz Andore su, ističe, prije svega sportske…

“Za one turističke jednostavno nije bilo vremena, takav je bio sistem takmičenja. Bio je zaista pakleni raspored, na svaka tri sata je bila utakmica. Ragbi sedam, olimpijska verzija ragbija, važi za jedan od najtežih sportova u svijetu, ragbisti odnosno ragbistkinje koje igraju ‘sedmicu’ važe za najspremnije sportiste u svijetu, tako da je dosta teško bilo šetati nakon veoma intenzivnih mečeva. Ipak, zadnji dan smo mogli malo da vidimo Andoru, zaista lijepa zemlja”, ističe Grgić. 

Pored turizma, Andora je pored ostalog prepoznata i kao mjesto gdje se igra sjajan ženski ragbi, dodaje naš sagovornik.

“Evo samo nekoliko parametara za poređenje: budžet Ragbi saveza Crne Gore je 60.000 eura ove godine, iako ta sredstva za sada stoje samo na papiru. Ragbi savez Hrvatske, koju smo pobijedili, ima budžet od pet miliona eura, a ragbi savez Litvanije, koju smo takođe savladali je 4,5 miliona. Budžet ragbi saveza Andore je 15 miliona eura! Svi oni imaju profesionalne ekipe, a kod nas moramo da se uklapamo i za treninge, jer, nažalost, poslodavci nemaju razumijevanja da imaju u svojim redovima reprezentativke i da im omoguće odsustvo sa radnih obaveza, pogotovo u ragbiju, već kažu: ‘Ti radiš, pa se bavi  ragbijem sjutra’. Kao da je to kafenisanje, a ne predstavljanje svoje države”, rezigniran je Grgić.

Iz Bara trenutno nema reprezentativki, ali, ukazuje Grgić “radimo na tome”.

“Ragbi klub Mornar ima uvijek otvorena vrata za upis novih članova, i muških i ženskih. Uvijek kažem, ragbi je sport kao Poltikin zabavnik, od sedam do 107 godina, mogu svi da ga igraju!”.

Ima li sada, nakon ovakvog uspjeha, nade za razvoj ženskog ragbija u Crnoj Gori?

”Znate kako se kaže, koliko para – toliko muzike, nade naravno ima, a opet, za dalji razvoj su nam potrebni i sredstva i ljudi koji mogu da se fokusiraju na to. No, vrlo je teško razbiti predrasude, kad kažete ‘hoćemo da se krene rad sa djecom’, odmah kaže roditelj ‘neću da mi neko tamo bije dijete. I dalje je teško ljudima objasniti da se ljudi na ragbiju ne ubijaju i ne lome, poznanicima uvijek kažem – 14 godina igram ragbi, jeste li me ikada vidjeli povrijeđenog? Ragbi je sport koji djeci i mladima može da razvije takmičarski duh i mentalitet, da se nauče disciplini, osnovama sporta i života”, zaključio je Grgić.

The post Luka Grgić: Lako je voditi ekipu sa 12 lavica first appeared on BARinfo.

Državnu selekciju prvi put sa klupe vodio je Baranin Luka Grgić, igrači menadžer ragbi kluba Mornar Bar

“U finalu, iako smo igrale bez jedne od naših najiskusnijih igračica Marije Rašović, i iako smo već u prom poluvremenu dobili žuti karton koji je značajno uticao na tok meča, naše “vučice” su ostavile sce na terenu.

Ovo je istorijski rezultat i ogroman korak naprijed za ženski ragbi u Crnoj Gori.

Ovim plasmanom naše djevojke su se plasirale iz Conference 1 divizije u viši rang,  diviziju Trophy.

Hvala svim našim igračicama koje su nas predstavile hrabro, borbeno i ponosno, njihova  posvećenost, snaga i timski duh svima su nam inspiracija” – kazao je Grgić nakon velikog uspjeha u selektorskom debiju.

Za crnogorsku reprezentaciju igrale su Maja Baošić, Katarina Martinović, Dragica Kovačević, Zorica Kostić Vučićević, Ivana Čađenović, Milica Kostić, Saba Sekulović, Marija Rašović, Aleksandra Lukačević, Ana Vasović, Oset Mičel i Ena Dešić.

The post Uspješan debi Baranina Luke Grgića na klupi Crne Gore first appeared on BARinfo.

“Ragbi su kod nas 2011. godine ‘donijeli’ stranci koji su bili u Porto Montenegru, tako da je logično što je prvi klub bio ‘Arsenal’ iz Tivta. Krenula je ta priča da se širi dalje. Stigla je do Podgorice, Nikšića, Cetinja i, naravno, Bara. Naš klub je treći osnovan u Crnoj Gori 2013. godine. Do tada su postojali ‘Budućnost’, ‘Podgorica’, ‘Crvena stijena’. Sada je u tu priču ušla i Budva sa svojim juniorima. Ovo je, i nakon dvanaest godina, sport koji je na početku, iako su se napravili veliki koraci. Napredovalo se dosta, naročito na reprezentativnom nivou, sistemu igre. I pored trenera, morali smo da učimo preko YouTube-a, u početku je to izgledalo dosta čudno, ali smo se vremenom navikli i znanje prenosimo sa koljena na koljeno”, objašnjava Grgić.

Ragbi je sport koji ne može trenirati i igrati svako, ali ljubav mora da postoji.

“Mnogima izgleda kao grub sport, međutim u njemu uvijek postoji  ‘treće poluvrijeme’ koje je domaćin dužan da obezbijedi. Nakon utakmica organizator je dužan da obezbijedi banket ili roštilj, gdje se svi igrači, nakon grubosti na terenu, druže. To nemate ni u jednom drugom sportu”, dodaje Grgić.

Sticajem različitih negativnih okolnosti, ragbi sport je u 2018. i 2019. godini ugašen.

“Nažalost, dozvolili smo da neki negativni ljudi, koji su se predstavljali za jedno, a ispali drugo, uđu u naš sport. Povjerovali smo im, a pošto nismo imali previše iskustva, dogodile su se ružne stvari. Međutim, zahvaljujući sadašnjoj predsjednici Zorici Kostić, 2021. je reaktiviran Savez, ponovo su pokrenuti klubovi i ragbi je nastavio da živi. Redovan smo učesnik Evropske konferencije nacija, trenutno smo prvi na tabeli. Igrali smo protiv ‘Kosova’ i trijumfovali 50:10. Igrali smo potom u Zenici protiv ekipe BiH. Vodili smo sve vrijeme, nekim greškama u posljednjih pet minuta izgubili, ali smo i dalje, zbog bonus bodova, prvi. U Baru ćemo uskoro ugostiti jaku ekipu Slovenije. Naš trener, Englez, Aleks Lidel će spremiti taktiku”, naglašava Grgić.

Velika je razlika između ragbija 7 i ragbija 15.

“Prvi je olimpijska verzija ovog sporta. Igra se sedam na sedam igrača, na velikom terenu. Sedam minuta je poluvrijeme, a treba vam izuzetna snaga. To su igrači koji su jedni od najspremnijih ljudi na svijetu. U konstantnom ste sprintu, treba kondicija i izdržljivost. Ragbi 15 se igra sa po petnaest igrača u timu. Mi klupski igramo Ragbi 7, a petnaestica je glavna verzija ragbija. Meni je draža ‘petnaestica’”, kaže Grgić.

“Mornar” je u domaćem šampionatu prvi sa dva osvojena turnira.

“Za dvije nedelje igramo u Tološima, protiv ‘Crne Stijene’, ‘Budućnosti’ i ‘Tirane’. Albanski klub nam se pridružio na polusezoni, jer u toj državi postoji samo taj klub. Prihvatili smo ih. Za sada postoje četiri kluba, ali vjerujemo brzo da će se pridružiti i ‘Arsenal’. Do kraja su ostala još dva turnira. Vjerujem da će titula ostati u našim rukama. Prošla sezona je bila izuzetno uspješna. Uzeli smo titule u Beach rabiju, Ragbiju 7 i Ragbiju 10”, navodi naš sagovornik.

Ljubav prema ovom sportu je velika, a sve je to plod čistog entuzijazma.

“Zahvaljujući predsjedniku kluba Miju Martinoviću i entuzijastima sa početaka osnivanja kluba, mi i dalje trajemo. Većinom  su u klubu Barani. Imamo i momka sa Cetinja, Ivana Čolakovića, momke iz Nikšića, Borisa i Martina Mijuškovića i Novicu Raonića. Ovim putem im se zahvaljujemo. Saradnja sa Savezom je odlična, Zorica Kostić je na sjajnom putu. Očekujemo u junu dvadesetak reprezentacija iz Evrope, na takmičenju čiji bi mi trebalo da budemo organizatori, To će biti veliki uspjeh za barski i crnogorski ragbi. Što se našeg kluba tiče, zbog postignutih rezultata smo dobili rekordan budžet iz sredstava Opštine Bar. Bitni su i sponzori, pa smo od tih dotacija obnovili opremu i platili zakup terena. Veliku pomoć smo dobili i od rukovodstva SRC “Bar”. Hvala svima na pomoći, a nadam se da ćemo nastaviti sa dobrim rezultatima”, zaključuje Grgić.

The post Snažan razvojni i rezultatski zamajac ragbi kluba Mornar first appeared on BARinfo.