Žiri Festivala je u obrazloženju istakao da nagrada mladim glumcima daje krila, svjedoči im da su na pravom putu, te da će se nje sjećati do kraja svojih karijera.

„Želimo im da uvijek igraju u predstavama koje su pozorišni praznik i da svojim učešćem doprinesu čudu koje se zove veliko pozorište. Nagradu za partnerski odnos dobilo je dvoje mladih glumaca iz Crnogorskog narodnog pozorišta i njihove predstave ’Predmet Medeja'”, istakao je žiri kojeg su činili poznati glumci – predsjednica Dara Džokić i članovi Slobodan Boda Ninković i Irfan Mensur.

Pored ove, na festivalu su dodjeljene i ostale nagrade. Grand Prix za najbolju žensku ulogu osvojila je Nada Vukčević tumačeći Medeju u istoj predstavi u kojoj igraju Stanković i Raković.

Nagrada Grand Prix za glavnu mušku ulogu dodijeljena je Borisu Isakoviću.

Nagrade za najbolju žensku i mušku epizodnu ulogu dobili su glumci predstave “Udovica živog čoveka” Dušana Kovačevića, u produkciji Zvezdara teatra Nela Mihailović i Miodrag Miki Krstović.

Luka Stanković je prije dvije godine nagrađen od strane UCG za najboljeg studenta Fakulteta dramskih umjetnosti (prosjek 9,74). Osim u „Predmetu Medeja“, glumio je u predstavi „Krst sa petokrakom“ u kojoj se pojavljuje kao najmlađi član glumačke ekipe, u poznatoj seriji „Dug moru“, predstavi „Ibzen mašina“, predstavio se na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu, našao se i u spotu hora Vokalisti za pjesmu „Konjuh planinom“, te kratkom filmu u okviru projekta „Sigurna žena – jaka porodica“…

The post Nagrada za Luku Stankovića na festivalu u Nikšiću first appeared on BARinfo.

Umjesto klasične antičke tragedije, publika je imala priliku da vidi savremenu scensku viziju koja hrabro propituje granice krivice, nasilja i ćutanja. Režija Diega de Bree donijela je precizan, gotovo forenzički pogled na Euripidovu junakinju, dok je glumačka postava, posebnim umjetničkim izrazom i emotivnom snagom, oblikovala kompleksni sukob između lične boli i kolektivnih očekivanja. Sve to nagrađeno je dugim ovacijama publike, koja je prepoznala snagu i aktuelnost ovog pozorišnog komada.

Prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta Nada Vukčević priznala je da je igranje bilo posebno izazovno jer je od junske do sinoćnje premijere postojala duga pauza bez repriznog igranja.

„Imali smo probu tek sinoć, poslije ponoći, koja je trajala do tri ujutro. Dodali smo i neke nove elemente, pa je večeras bilo napeto, kao mali maraton. Ali ’Barski ljetopis’ volimo i uvijek nam je zadovoljstvo da igramo ovdje“, kazala je glumica.

Govoreći o Medeji, Vukčević je istakla da se u procesu rada uvijek iznova otvaralo pitanje zašto ona (Medeja) to čini, zašto bi majka ubila sopstvenu djecu.

„U našem slučaju, riječ je o četvoro djece. Diego de Brea i Kata Đarmati istraživali su šta sve stoji iza takvog čina i pokušavali da otkriju unutrašnji put te žene. Medeja jeste monstruozna, ali istovremeno i napaćena, izgubljena u sopstvenoj boli. Upravo zbog toga je zahvalna za igranje“, kazala je Vukčević dodajući da je najveći izazov bio ostati čovječan u tumačenju ovog lika.

„Željela sam da publika, koliko god je moguće, osjeti Medeju i zavoli je, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Svi mi u sebi nosimo neki mrak, iako mislimo da ga nemamo. Moj posao mi omogućava da ga izbacim dok sam na sceni i ostavim ga tamo, da ga više nikada ne vadim. Moj posao je moja apoteka“, poručila je Vukčević.

Svoj doživljaj večeri podijelio je i mladi glumac, Baranin Luka Stanković, kome je posebno značilo što je festivalska premijera odigrana u njegovom gradu.

„Velika je odgovornost stati na scenu ’Barskog ljetopisa’, festivala sa takvom tradicijom. Naravno da je bilo i treme, ali osjećaj zadovoljstva je nadvladao. Drago mi je što su reakcije publike različite jer to znači da smo pokrenuli emocije i otvorili prostor za razmišljanje. A kada na sceni uhvatim poglede ljudi koji su puni oduševljenja ili potresenosti, srce mi se ispuni“, otkriva Luka.

Lik Jasona za njega je bio posebno zahtjevan.

„Prije nego što smo krenuli u rad, imali smo veliko istraživanje. Medeja je mnogo puta obrađivana, od Euripida i Seneke do Ljuba Đurkovića, a Diego (de Brea) i Kata (Đarmati) unosili su nove ideje i pristupe. Bilo je naporno, ali ja sam oduvijek volio Antiku. Još na prijemnom ispitu radio sam monolog iz Sofoklove ‘Antigone’, i od tada gajim posebnu ljubav prema tom periodu. Sama informacija da ću raditi ovu predstavu probudila je kod mene ogromno uzbuđenje.“

Stanković je sa velikim poštovanjem govorio o radu sa iskusnom partnerkom,

„Nada je divan partner. U početku sam imao dozu nesigurnosti zbog njenog iskustva, ali ubrzo sam shvatio da nema razloga za to. Uvijek je bila otvorena za moje ideje, ma koliko nespretne bile. Rad sa njom, ansamblom i energijom Diega de Bree bio je izazovan, ali je i neprocjenjivo iskustvo.“

Osim briljantne Nade Vukčević u ulozi Medeje i Luke Stankovića koji je igrao Jasona, na sceni su bili i Jovan Dabović kao Kreont, Jelena V. Đukić – Žena, Kreontovu kćerku je igrala Ivona Raković, dok je ulogu Kerbera tumačio Predrag Pavićević.

Dijego de Brea, osim režije, potpisuje idejno rješenje predstave i dizajn svjetla (zajedno s Dejanom Kalezićem i Sretenom Miloševićem), dramaturškinja je Kata Đarmati, kostimografkinja Lina Leković, asistenti za dramaturgiju i kostimografiju su Sergej Pavlović i Maša Mirković. Obrada zvuka povjerena je Filipu Radeviću, a video i foto-materijal potpisuju Duško Miljanić i Vukša Vujošević. Dubravka Drakić je zadužena za scenski govor, a izvršni producent predstave je Danilo Milatović.

Reprizno izvođenje predstave „Predmet Medeja“, ujedno i posljednji događaj pozorišnog programa 38. festivala „Barski ljetopis“, zakazano je za večeras u 21.30h.

The post Premijera Medeje, predstave koja nikog nije ostavila ravnodušnim first appeared on BARinfo.

Predstava je urađena prema dramama “Stubovi društva”, “Heda Gabler”, “Nora” i “Narodni neprijatelj” Henrika Ibzena, u režiji Ane Vukotić, i šesta je premijera CNP u jubilarnoj 70. sezoni.

Stanković i Škuletić su istakli da su veoma zahvalni na ukazanoj prilici, te da se nadaju da će opravdati povjerenje koje im je ukazano. Dok se Luka već oprobao u nekim značajnim projektima, Radmili je ovo prvi profesionalni angažman.

„Kao studentu druge godine, ’Ibzen mašina’ je moj prvi profesionalni pozorišni projekat. Ne mogu, a da ne istaknem koliko sam zahvalna na pruženoj prilici i predivnoj saradnji, prije svega sa rediteljkom Anom Vukotić, kao i sa ostatkom autorskog tima, i sa samom upravom Crnogorskog narodnog pozorišta. Ovo je ujedno prva uspomena koju ću nositi kroz karijeru, uspomena koje ću se uvijek rado sjećati i koja će u nastavku uvijek imati posebno mjesto“, kazala je Škuletić.

Kako su oboje studenti Fakulteta dramskih umjetnosti, ističu da nije bilo lako uklopiti sve obaveze na fakultetu sa probama za predstavu.

„Uklopiti probe uz obaveze na fakultetu nikad nije lak zadatak, ali obje strane su mi izašle u susret, kako bih izvukao maksimum sa svih frontova. Priključio sam se ekipi devetog marta, tako da smo imali nepunih dva mjeseca rada. Probe smo imali manje/više svaki dan“, objašnjava Luka.

„Lagala bih kad bih rekla da je bilo lako ukomponovati obaveze na fakultetu sa obavezama i probama u pozorištu. Ipak, lijepa atmosfera, dobra organizacija, velika volja i trud na kraju valjda dovedu do rezultata. U ovaj projekat uložila sam dva mjeseca intenzivnog rada i zalaganja. Iako stresno samo po sebi, s obzirom na obim zadataka na fakultetu koji su se preplitali sa probama, proces je zaista predstavljao veliko zadovoljstvo i uživanje“, kazala je Radmila.

Stanković u predstavi glumi sveštenika Rorlunda, dok je Škuletićevoj pripala uloga Dine Dorf, mlade djevojke pune entuzijazma, nade i poletnosti. Oboma su u što boljem predstavljanju ovih uloga veoma pomogli brojni savjeti i korisne instrukcije dramaturškinje Željke Udovičić Pleština.

„Nailazimo na momenat sveštenika u Ibzenovoj drami, čiji je karakter veoma slojevit, pa ni njegovu motivaciju nije lako ’iskopati’. Počeo sam sa čitanjem svih Ibzenovih komada, čak sam prošao i one s kojima sam se već susrećao, potom sam istraživao mnogo o Ibzenu, ali kada imate dramaturga kao što je Željka Udovičić Pleština, koja mi je u prve dvije probe već rekla 95 posto stvari koje sam ja tako marljivo izučio, ne stanete sa mišlju ’Na šta ja izgubih vrijeme’, već da ’Igram sa mnogo jakim igračima’. U predstavi imamo elemente teatra pokreta i maestralnu Sonju Vukićević, koja mi je dala toliko slobode da istražujem i čije su sugestije uticale na to da se osjećam sigurnije u sve što radim“, istakao je Stanković.

„U predstavi tumačim ulogu Dine Dorf, djevojku vrlo hrabru u želji za promjenom. Preduzimljivu i snažnu. Sigurna sam, bez ikakve zadrške i dileme, da bi ona bila moj izbor i da sam sama birala. Željela bih posebno da pomenem Željku Udovičić Pleštinu, koja je svojim vrlo preciznim sugestijama i vrlo jasnim smjernicama, doprinijela mom procesu u cjelini. Takođe, veliku zahvalnost dugujem i koreografkinji Sonji Vukićević, kada su, kako ih je ona tokom procesa nazivala, ’pokretići’ u pitanju“, objasnila je Škuletić.

Bilo je, kažu, i teških, kriznih momenata. Tu su uvidjeli veličinu svih onih ljudi sa kojima su sarađivali.

„U postizanju krajnjeg rezultata veliku podršku sam uživala od cijelog glumačkog tima“, navela je Radmila.

„Potrebna je velika količina energije i koncentracije da bi se nešto produktivno desilo, a to nije lako održavati po cijeli dan, mjesec ipo dana. Bilo je padova i tada sam vidio sa kakvim divnim ljudima radim. Ne dozvoljavaju ti da kloneš, motivišu te, nabacuju ti ideje, govore ti sopstvena iskustva, sve da ne bi sam sebe kažnjavao, jer je sve to prirodno. Moram i da kompletiram krug, kako sam počeo, tako i završavam – sa osobom koja mi je pružila toliko ljubavi, razumjevanja… Koja je nakon tri dana zajedničkog rada već znala i kako radim, i kako treba sa mnom, i kad treba da mi kaže ’Luka, pauza, zapali cigaretu’. Je li to intuicija, iskustvo, ne znam, ali ja iz toga zaključujem da joj je stalo. Da joj je mnogo stalo. Redovno pričam o njenom ukusu i estetici jer je to… Ma, gledaćete predstavu. Predstavu Ane Vukotić“, ponosno je zaključio Stanković.

Nakon više od 20 godina, nacionalni teatar je postavio Ibzena, koji je najčešće izvođeni dramaturg na svijetu posle Šekspira.

Pored Stankovića i Škuletićeve, u „Ibzen mašini“ igraju još i Simo Trebješanin, Jelena Minić, Žana Gardašević-Bulatović, Miloš Pejović, Ana Vujošević, Aleksandar Gavranić, Jovan Dabović, Ana Vučković i Lazar Đurđević. Tekst je prevela Anka Katušić Balen, adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić- Pleština, a jezičku adaptaciju Ana Vukotić. Scenograf i autor idejnog rješenja plakata je Vanja Magić, kostimografkinja Lina Leković, za scenski pokret i koreografiju zadužena je Sonja Vukićević. Dizajn svjetla Vanja Magić i Ana Vukotić, koja će potpisati i izbor muzike. Asistentkinja režije je Nataša Milićević, asistentkinja kostimografije Mia Đurović, a izvršna producentkinja Janja Ražnatović.

Repriza predstave biće sjutra u 20 časova.

The post Stanković i Škuletić u novoj predstavi CNP po Ibzenovim djelima first appeared on BARinfo.

Krajem decembra, održana je premijera predstave „Krst sa petokrakom“ u kojoj se Stanković pojavljuje kao najmlađi član glumačke ekipe, dobio je ulogu u poznatoj seriji „Dug moru“, predstavio se na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu, našao se i u spotu hora Vokalisti za pjesmu „Konjuh planinom“…

Kako je istakao u razgovoru za Radio Bar i Bar Info, nikada nije pomislio da će gluma biti njegov životni poziv.

„Čitavog života sam zaluđen filmom i glumom. Recitovanje mi još od vrtića nije strano. U Gimnaziji sam se često raspitivao za dramsku sekciju, ali su mjesta uvijek bila popunjena. Nekoliko mjeseci prije mature, relativno kasno, stiglo me ono suštinsko pitanje – ‘Što da činim ja sa svojim životom?’. Drug je nabrajao fakultete, a ja bez premišljanja odmahivao glavom. Naletjesmo na Fakultet dramskih umjetnosti, odsjek gluma i samo rekoh ‘Ah, što da ne…’, bez svijesti da će ta banalna rečenica, u neku ruku, definisati moj život“, počinje Luka svoju priču.

Iako je proglašen za najboljeg studenta Fakulteta dramskih umjetnosti, na ovog skromnog mladića to priznanje nije puno uticalo.

„Čovjeku je povremeno, naravno, potrebna validacija i zahvalan sam na nagradi za najboljeg studenta, ali što moj profesor voli da kaže: ‘To je dosta dobro, ali idemo dalje”, iskren je Luka.

Za prijemni ispit spremao se nekoliko mjeseci, a te godine, primljeno je njih petoro. Od tada, za tri godine studija, mnogo je napredovao.

„Bilo je naporno, sa puno uspona i padova. Počevši od vježbi za artikulaciju i dikciju, preko literature koja mi je uklonila dosta predrasuda što se tiče glume, a vjerujte mi, generalno ih je mnogo. Fakultet je zahtjevan koliko student želi da on bude. Krv, znoj i suze su stvar odluke, kao i u većini poziva. Međutim, studiranje glume nisu samo nekoliko predmeta na prvoj, drugoj i trećoj godini. Da ne dužim sad o čitanju, gledanju, treningu… reći ću samo da glumac treba, da ne kažem mora, konstantno postavljati izazove sam sebi, kako fizičke, tako i mentalne, a usudiću se reći i emotivne. Možda se neki neće složiti, ali smatram da je to jedini način na koji jedna individua može raditi na sebi“, objašnjava ovaj mladić.

Još od prve godine, Stanković je aktivan i van zidova fakulteta. Tako se prošle, 2023. godine pojavio na otvaranju Kotorskog festivala pozorišta za djecu, ali je dobio i ulogu u poznatoj seriji „Dug moru“, na šta je posebno ponosan.

„Imao sam tu ‘sreću’ da radim izvan komfort zone vježbaonice, profesora, asistentkinje i koleginica još od prve godine. Sreća je pod navodnicima, jer iako mi je značajno svako iskustvo koje sam imao, u par navrata sam osjetio da mi škola nije prioritet. Lako se poleti, još ako se nađe neko da ti kaže da si dobar – doviđenja. Mada kad se vratim u komfort zonu, vidim koliko zapravo ništa ne znam. Divan paradoks. Za 2023. godinu moram da izdvojim otvaranje KFPD-a i snimanje serije ‘Dug moru’. Kotorski festival je predivan. Igrati pred stotinama djece mi je veliko zadovoljstvo, jer ko od njih bolje zna kako maštati i igrati se. Gledam desetak filmova i nekoliko serija iznova i iznova, i nanovo se smijem i divim Vesni Trivalić. Podigao sam se uz njene replike. I kako ja sad da opišem kakav je osjećaj dijeliti kadar i razmjenjivati riječi sa tom predivnom ženom? Ja ne umijem, ako ko zna – skidam kapu“, iskreno je kazao.

Osim u predstavama i serijama, Stanković se našao i u spotu hora „Vokalisti“ za pjesmu „Konjuh planinom“ u ulozi mladog Peja Markovića, od kojeg se hor pjesmom oprašta na njegovom herojskom putu.

„Sa Sašom Barjaktarovićem, dirigentom hora, povezala me naša glumica, moja profesorica Dubravka Drakić. Saša je primjer kako to izgleda kad neko voli to što radi i kad se daje stoprocentno. Kad radite sa takvim čovjekom, bude vas sramota da ne date sve od sebe, koliko god to bilo. Bio je to lijep dan, lijepi ljudi i na kraju, lijep rezultat“, istakao je Luka.

Saradnju je imao i sa horom „Antivari“, povodom Dječjeg 13. jula. Osim glumačkog, na manifestaciji je pokazao i zavidno muzičko umijeće.

„Kao što to obično glumci rade, imao sam tu svoju ulogu. Igrom slučaja sam muzičar, pa sam im takođe bio pratnja na gitari i kahonu. Ja sam jedan od onih muzičara što voli od svega po malo – gitara, bas, bubnjevi, klavir. Sve znam, a suštinski se samo na gitari koliko toliko mogu pohvatati. Ali volim muziku, podigao sam se na rocku i heavy metalu. A ni ‘Plavi orkestar’ me nije zaobišao. Ne osuđujte me, sedam godina, što majka sluša, to ja slušam. Da mi nije bilo oca i ‘Iron Maidena’, zvono na telefonu bi mi vjerovatno bilo ‘Suada’“, šaljivo i u svom stilu kazao je ovaj mladi, perspektivni umjetnik.

Luka ima brojne hobije, međutim, otkako je upisao akademiju, većinu je ostavio po strani. Ipak, trenutno piše poeziju i ide u pozorište.

„Slabije i sviram, bilijar u kojem sam bio dosta dobar igrao sam možda nekoliko puta u ove tri godine, o košarci koju sam trenirao da ne pričam. Jedan moj dobar drug voli da kaže za mene – ‘Što mu se dopadne, Bog ga ne može odvojiti od toga’. Ne mogu ja sad da izmislim toplu vodu, jednostavno je. Ako nešto voliš i ispunjava te, imaj hrabrosti da budeš konzistentan i uporan. I vjeruj sebi. Drugi može da ti pokaže put, ali ti koračaš njime. Uvijek se vratim na Bukovskog, kad god padnem, ‘Niko te ne može spasiti osim tebe“, podvukao je.

Stanković se posebno osvrnuo na predstavu „Krst sa petokrakom“ teatra „Korifej“ koja je premijerno izvedena 17. decembra u Centru za kulturu Kolašin. To je, kako je istakao, njegova prva, profesionalna predstava.

„Iskreno, ne bih previše na ovu temu, jer se nadam da ćemo uskoro igrati u Baru. Isto tako se nadam da će se KC Bar napuniti za jednu predstavu domaće produkcije, jer stvarno vjerujem da ona to zaslužuje, a i sa druge strane, ljudi zaslužuju da je vide. Da se suočimo sa sobom, da pogledamo majmuna u ogledalu, da nisu uvijek problem stvari oko nas i da one trebaju da se mijenjaju, da povremeno shvatimo da i mi treba da se mijenjamo. Koja je uloga pozorišta ako izađemo iz njega bez ičeg naučenog? Je li poenta da kažemo sad gledamo komediju, pa ajde malo da se smijemo? Ajmo da promislimo malo i da vidimo horor iza komike. Davno je rečeno da nema komedije bez tragedije. Eto, a rekoh da neću mnogo na ovu temu…“, zaključio je Stanković.

The post Luka Stanković: Čitavog života sam zaluđen filmom i glumom first appeared on BARinfo.