RB/BI: Posljednji slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se u četvrtak veče, kada je četrnaestogodišnji dječak pretučen u podgoričkom naselju Masline, a napala ga je grupa vršnjaka uzrasta od 14 do 17 godina. Prije toga, u medijima je bilo riječi o nasilju koje su sprovele djevojčice nad svojom vršnjakinjom. Kako komentarišete ovoliku brutalnost među djevojčicama, iz profesionalnog, ali i iz ličnog ugla?

Hot: Činjenica je da su oba događaja koje ste pomenuli jako brutalna. Privukli su pažnju cijele Crne Gore i jako su teški, što ne znači da neki drugi, koji nisu bili medijski ispraćeni, takođe nisu bili teški. Ono što želim da istaknem da je termin „vršnjačko nasilje“ prepoznat zbog upotrebe u medijima i svakodnevnom govoru. Ovaj termin nije pravno priznat. Često, kada nam traže statistiku na temu vršnjačkog nasilja, moramo da objasnimo da Krivični zakonik ne poznaje vršnjačko nasilje, već nasilje među mladima ili među maloljetnicima. Od 14 do 18 godina riječ je o maloljetnicima, a do 14 godina o djeci.  Shodno njihovom uzrastu i onom što su počinili, kvalifikuje se djelo, da li će se raditi o krivičnom djelu ili prekršaju, odnosno narušavanju javnog reda i mira.

Pitali ste da vam odgovorim iz ličnog i profesionalnog aspekta. Teško je u našim poslovima odvojiti lično i profesionalno. Na obukama nas uvijek edukuju da budemo profesionalni, ali kada su u pitanju djeca, vrlo je teško odvojiti to lično. Negdje, kao ljudi budemo zgroženi ili imamo problem da sagledamo i shvatimo toliku surovost kod djece danas, s obzirom da su oni stub i budućnost našeg društva, države i svijeta. Vrlo je teška tema i teško je o njoj pričati samo iz profesionalnog ugla. Kao profesionalci, uvijek gledamo da situaciju sagledamo što šire, da prikupimo što više činjenica, kako bi svi akteri bili kažnjeni i obuhvaćeni i kako bi što više dokaza imali za postupak koji slijedi. Kada je riječ o ličnom iskustvu, to nam budu pouke i lekcije da sjutra svoju djecu, ukućane, djecu svojih prijatelja i sve ostale gledamo da zaštitimo na način što im ukazujemo na ponašanja koja su društveno neprihvatljiva.

RB/BI: Ipak, stiče se utisak da roditelji ne poznaju dovoljno svoju djecu, ili bar ne znaju sa kim se druže i čime se bave?

Hot: Imamo takvih slučajeva, ali moramo biti iskreni i reći da danas roditeljima nije lako. Dosta ih je u roditeljstvo ušlo jako mlado i ne dobijaju nikakvo uputstvo na koji način vaspitavati dijete. I sami su mladi i ne znaju drugačije, osim kako su oni vaspitavani. To je malo širi krug i vraćanje unazad, gdje smo kao društvo zapeli, koja je to generacija zakazala pa danas imamo to što imamo na ulici, u školama, u društvu, u haustoru, bilo gdje. Vrlo je, vrlo primjetno odsustvo empatije, osjećanja bilo kakvog, vaspitanja, a i neke ljudskosti. Svi ćemo se složiti da to nešto nosimo iz kuće. Jednostavno, ta potreba za preslikavanjem ponašanja, što smo svi mi imali – da li smo oponašali rok zvijezdu, manekenku, fudbalera, da je sreće da svi oponašamo sportiste – to se negdje izgubilo i sad su nam idoli ljudi koji u suštini nisu vrijedni pažnje, ali oni privlače pažnju mladih i to se baš odslikava na našu djecu i omladinu.

RB/BI: Ono što je nekad bilo u sjenci i o čemu se nije govorilo, danas privlači pažnju i moglo bi se reći da je u trendu.

Hot: Naravno. Potcijenjeno je sve što je društveno prihvatljivo i moralno, a prihvaćeno sve čega smo se stidjeli. To je nešto što je problematično, tako da ni roditelji djece sa kojima se susrećemo, vjerovatno ne znaju drugačije. Ali to nije izgovor za nešto što je sada svakodnevica, jer toliko se priča, toliko su mediji puni, ispada da mi prezentujemo i propagiramo ta loša ponašanja, koliko o njima pričamo. Zašto neko ne izvuče pouku iz toga, da pomisli – evo pominju se institucije, Centar za socijalni rad, zašto se ne obratiti njima, ako shvatimo da smo nemoćni kao roditelji? Ne mora to da bude policija. Mi želimo da uvijek budemo posljednja karika, da ta djeca nemaju traume od odrastanja, nego da bude savjetodavni rad, da ne dođe do ovakvih slučajeva, kakve ste pomenuli. Jer, tada smo stvarno jedina adresa mi u policiji.

RB/BI: Nasilje više nije samo fizičko, ima više oblika, ali svakako ostavlja bolne posljedice. Jako je veliki broj maloljetne djece koja imaju, da ih tako nazovemo, filmske uratke…

Hot: Činjenica je da je tog nasilja među mladima uvijek bilo. Ono što je sad prednost, nama koji radimo, što povećava vidljivost je činjenica da postoje društvene mreže. Svako dijete ima pametni telefon i svaka situacija, verbalna ili bilo kakva, se dokumentuje. Nekada to dođe do medija i bude viralno, a nekad ostane samo u telefonima pojedinaca. Ono što želim da naglasim je da svi ti oblici nasilja oduvijek postoje, ali smo za njih saznavali po prijavama očevidaca, roditelja, institucija, nekad od strane Centra za socijalni rad, dosta često i od žrtava. Nećemo ulaziti u statistiku, koliko je prijavljenih, koliko neprijavljenih. To je tamna brojka o kojoj možemo samo diskutovati. Da postoji nasilje i da se prijavljuje, tačno je, to je danas dosta često.

RB/BI: U slučaju da dijete često ispoljava različite oblike nasilja prema vršnjacima, ko snosi pravne konsekvence, dijete ili roditelj?

Hot: Bez obzira da li je dijete do 14 godina ili maloljetnik (14-18), Odjeljenje bezbijednosti Bar u saradnji sa pravosudnim organima je donijelo odluku, odnosno, usaglasili smo se da se sada sva ponovljena ponašanja, odnosno gdje se mladi pojavljuju kao povratnici, obavljamo razgovore sa roditeljima i sankcionišu se roditelji. Krivični zakonik je predvidio zanemarivanje, isto tako, imamo i u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici prekršajnu odgovornost za roditelje koji ne vode dovoljno pažnju o svojoj djeci. Na pravosudnim organima je da pokažu, odnosno dokažu, da li je u pitanju nemar ili nemoć. Procesuiramo, dakle, roditelje i to nije tako rijetka pojava u Odjeljenju bezbijednosti Bar.

RB/BI: U više navrata, pominjali ste odličnu saradnju sa drugim institucijama – Centrom za socijalni rad, Tužilaštvom, sudovima. Čini li vam se da ipak, koliko –  toliko, možete da držite stvari pod kontrolom?

Hot: Ono čemu ja svjedočim na teritoriji Opštine Bar jeste činjenica da je ta saradnja između institucija intenzivna, na visokom nivou, da su sve institucije uvezane i da radimo na tome da poboljšamo status ovog društva i da toj djeci predočimo sa više aspekata, čak i preventivno radimo, činjenicu da je svako drugo ponašanje osim dobrog, loše po njih i da će se odraziti na njihovu budućnost. Ne idemo kratkoročno, objašnjenima da će biti sankcionisani, jer mislim da oni ne funkcionišu po sistemu zastrašivanja, već nekog drugačijeg vida preventivnog rada, gdje im ukazujemo da je lijepo ponašanje i lijep odnos prema sebi, prevashodno, a i prema društvu, nešto što će imati veći uticaj na njih i društvo kao cjelinu. Lijepo ponašanje će ih prezentovati mnogo bolje nego određeni vidovi destruktivnog ili kriminalnog ponašanja.

RB/BI: Upućujete ih na činjenicu da je bolje da grade budućnost, nego da ostanu na margini života.

Hot: Često ih, na predavanjima koja držimo u školama, pitamo da li su ikada vidjeli zlu bebu. Jer se mi svi rađamo kao dobri. Naš je izbor kako želimo da živimo i kako želimo da se ponašamo. Na kraju svih predavanja, uvijek naglasim da je biti dobar veoma lako. Možda je teško u današnjem društvu, ali je lako meni, kao pojedincu. Da bismo bili zli i nekome uradili nešto loše, ulažemo veliki napor, svakodnevno moramo razmišljati o tome šta ćemo i kako. A biti dobar je lako – probudimo se, pogledamo se u ogledalu i kažemo: „Ja sam dobar čovjek i nastaviću tako.“ Pozdravimo komšiju u haustoru, prodavačicu u prodavnici, kolegu na poslu… Pozdravimo ljude sa osmijehom.

The post Alma Hot: Primjetno odsustvo empatije i ljudskosti kod omladine, idoli postali ljudi koji nijesu vrijedni pažnje first appeared on BARinfo.

Krivična i prekršajna djela u tom periodu počinilo je ukupno 149 maloljetnih građana barske opštine. Dok je protiv nekih od njih podnešena krivična prijava, u 48 slučajeva je barska policija podnijela prekršajnu prijavu protiv roditelja djece mlađe od 14 godina, koja su bila u sukobu sa zakonom, i jednu krivičnu prijavu protiv roditelja.

U periodu od prvog januara do prvog dana oktobra ove godine, u Baru su registrovana 33 maloljetna izvršioca krivičnih djela, dok je evidentirano šest prekršajnih prijava protiv maloljetnih lica starijih od 14 godina. Za djecu mlađu od 14 godina života, koja ne podliježu zakonskoj odgovornosti, roditelji ili staratelji su snosili odgovornost, te je do sada zabilježeno 29 prekršajnih prijava zbog prekršaja iz člana 37 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

To su kazali “Vijestima” iz Uprave policije, odgovarajući na pitanja o stopi i prirodi protivzakonitih djela koja su u gradu pod Rumijom izvršili mladi i djeca mlađa od 18 godina.

Tokom prethodne, 2024. godine registrovana su 44 maloljetnika koja su počinila krivično djelo, dok je 17 prekršajnih prijava podneseno protiv maloljetnika zbog prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru.

U dijelu roditeljske odgovornosti za zanemarivanje vaspitavanja svoje djece, lani je podnijeto 20 prekršajnih prijava zbog prekršaja iz člana 37 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

“Kao najčešće registrovana krivična djela počinjena od strane maloljetnih lica tokom 2024. i tokom 2025. godine (do 1. oktobra) su nasilničko ponašanje, nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda, ugrožavanje sigurnosti, neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka”, kazali su iz Uprave policije.

Na to dodaju i krivično djelo laka tjelesna povreda, zatim ugrožavanje javnog saobraćaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, krivično djelo krađa, kao i krivično djelo nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.

Kada je riječ o prekršajima iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, najčešći prekršaji su vrijeđanje i drsko ponašanja, prijetnje i fizički napad.

Iz Uprave policije su napomenuli i da su policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Bar, zbog zanemarivanja djeteta koje je zakonski neodgovorno, mlađe od 14 godina, Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru protiv roditelja djeteta podnijeli krivičnu prijavu zbog krivičnog djela zapuštanje i zlostavljanje djeteta.

U blizini Osnovne škole “Blažo Jokov Orlandić”, kako su “Vijesti” pisale prošlog mjeseca, dva maloljetnika (13 i 15 godina) su 4. septembra napala i pretukla trinaestogodišnjeg dječaka koji je zadobio lakše tjelesne povrede.

Tog dana je policija u Baru identifikovala dva dječaka nasilnika, što je za rezultat imalo da barsko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) naloži Upravi policije da podnese krivičnu prijavu protiv petnaestogodišnjaka zbog nasilničkog ponašanja, i jednog roditelja trinaestogodišnjeg dječaka za krivično djelo zapuštanje i zlostavljanje djeteta.

Nešto drugačija situacija bila je posljednjeg dana septembra kada je ODT, povodom organizovanog nasilja između dvije tinejdžerke, kvalifikovalo krivično djelo laka tjelesna povreda, za koje se gonjenje preuzima po privatnoj tužbi.

Iz ODT-a su listu ranije kazali da je predviđen postupak izmirenja, a ako isti ne uspije, tužilac za maloljetnike će pokrenuti pripremni postupak protiv ova dva lica.

Kao najčešće registrovana krivična djela počinjena od strane maloljetnih lica tokom 2024. i tokom 2025. godine (do 1. oktobra) su nasilničko ponašanje, nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda, ugrožavanje sigurnosti, neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka. Tu su i ugrožavanje javnog saobraćaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, krivično djelo krađa, kao i krivično djelo nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici

Zamjenik komandira u barskoj policiji Amer Skenderović, tokom sastanka s novinarima krajem septembra je kazao da su im u posebnom fokusu škole i maloljetnici, imaju povećane aktivnosti a česte su one koje građani i roditelji ne primjećuju.

Sastajali su se s predstavnicima savjeta roditelja škola, kako je tada ispričao, a i njihovi pozivi su brojni, pa su im u više navrata predočili problematiku nasilja među maloljetnicima.

Maloljetnička delikvencija i narušavanje javnog reda i mira poprima veliku pažnju javnosti, istakao je, posebno nedavni slučaj nasilja u blizini Osnovne škole “Blažo Jokov Orlandić” kada je jedan maloljetnik nakon fizičkog sukoba ostao da leži na betonu.

Dvadeset prekršajnih prijava podnijeto je u dijelu roditeljske odgovornosti za zanemarivanje vaspitavanja svoje djece, zbog prekršaja iz člana 37 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Službenici ulažu dodatne napore u aktivnosti u blizini barskih škola, najčešće u civilu, redovo prate situaciju, naglasio je, i poručio da su škole bezbjedne za boravak djece, uprkos izolovanim slučajevima nasilja.

Službenici Regionalnog centra bezbjednosti “Jug”, Odjeljenja bezbjednosti Bar, kako su kazali “Vijestima” iz Uprave policije, nastavljaju sa sprovođenjem preventivnih i represivnih aktivnosti u saradnji sa drugim nadležnim institucijama u cilju suzbijanja maloljetničke delinkvencije i očuvanja bezbjednosti djece i mladih.

To čine, navode oni, “kroz edukativne aktivnosti u školama, prisustvo policijskih službenika na mjestima okupljanja maloljetnika u mjeri mogućeg, pravovremeno otkrivanje i procesuiranje svih oblika nedozvoljenih ponašanja, kao i podnošenja prijava protiv roditelja ili staratelja u slučajevima zanemarivanja djece, uz stalnu koordinaciju sa centrima za socijalni rad, tužilaštvom, sudovima i lokalnom zajednicom”.

U Sudu za prekršaje u Budvi u periodu od 1. januara do 1. septembra ove godine formirano ukupno 417 predmeta protiv maloljetnika, što je neznatno smanjenje u odnosu na isti period 2024. godine. To je saopštio predsjednik Suda za prekršaje u Budvi Marko Đukanović.

U odjeljenju u Ulcinju, kako je naglasio, u odnosu na 2024. godinu smanjen je priliv predmeta formiranih protiv malodobnih lica i to za 63 predmeta, dok je u odjeljenju u Kotoru primljeno 34 predmeta više, a slično je i sa odjeljenjem u Baru, gdje je primljeno 26 predmeta više.

 “U sjedištu suda, kao i Odjeljenju u Herceg Novom priliv predmeta sa okrivljenim malodobnim licima je na nivou prethodne godine. U strukturi ovih predmeta najviše je predmeta iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, kao i Zakona o javnom redu i miru, dok su u značajno manjoj mjeri zastupljeni predmeti iz oblasti Zakona o sprječavanju zloupotrebe droga i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Od ukupnog broja predmeta u radu, gotovo 80% je okončano, pa je u ukupno 188 predmeta izrečena vaspitna mjera upozorenja – ukor, dok je mjera pojačanog nadzora izrečena u ukupno 65 predmeta. U 40 predmeta je izrečena mjera nadzora pojačan nadzor od strane roditelja, a u 25 predmeta je izrečena mjera pojačan nadzor od strane organa starateljstva”, saopštio je Đukanović.

The post U Baru 149 maloljetnika prekršilo zakon za manje od dvije godine: nasilje, oružje, droga… first appeared on BARinfo.

RB/BI: Koliko je slučajeva porodičnog nasilja zabilježeno u Baru tokom ove godine i je li taj broj veći u odnosu na isti period prošle godine?

Hot: Kada govorimo o porodičnom nasilju, moram napomenuti da se  porodično nasilje moze kvalifikovati  kao prekršaj – član 36 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ili kao krivično djelo – po članu 220 Krivičnog zakonika Crne Gore. Tako ih obrađuje i naša statistika, pa je mjerljivo na dva načina. U prošloj godini smo imali 21 krivično djelo. Statistika je obrađena do kraja avgusta. U ovoj godini, do kraja avgusta, imamo 44 krivična djela.

RB/BI: To je dvostruko više.

Hot: Jeste, znači da se povećao broj krivičnih djela. Možda je tome doprinijela promjena člana, odnosno izmjene Zakonika, gdje su u član 220 kao nove članove porodice uvrstili  i intimne partnere, bivše intimne partnere i članove istopolne zajednice. Vjerovatno je i to doprinijelo ovom porastu krivičnih djela, jer mi intimne partnere, odnosno momka i djevojku, nismo tretirali kao članove porodice, već su pripadali drugom sektoru. S obzirom da je sada to uvršteno, moguće je da je zbog toga zabilježen porast broja krivičnih djela, mada nismo radili analizu.

Maloprije sam pomenula da imamo kvalifikaciju i prekršaja u dijelu nasilja u porodici. Prošle godine bilo je 127 prekršajnih prijava, dok je ove godine za isti period bilo 87. To je zvanična statistika Odjeljenja bezbjednosti Bar.

RB/BI: Jasno je da kad se nasilje desi i osoba želi da izađe iz braka u kome je nasilje, traži zabranu prilaska. Koliko je zabrana prilaska izdato u Baru, ko vodi evidenciju o tome, koliko često se krše i ima li sankcija prema onima koji se ne pridržavaju te zabrane?

Hot: Što se tiče mjere zabrane prilaska i ostalih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici propisane, radi se o pet mjera koje mi možemo predlagati u sklopu prekršajnih prijava, ali ih ne možemo donositi. Njih donosi Sud za prekršaje, na naš predlog ili samoinicijativno. Sprovođenje tih mjera mi pratimo i vodimo evidenciju o tome, radi izvještaja. Ali, postoje mjere koje mi nismo dužni da pratimo, tako da tačan broj mjera koje su donijete možete dobiti u Sudu.

RB/BI: To ćemo svakako uraditi. Ali, vjerovatno postoje sankcije za one koji te mjere krše.

Hot: Naravno, postoje sankcije. Mi, kao Odjeljenje bezbjednosti Bar, pratimo sprovođenje tih mjera. Kao inspektorka, pravim plan i sa službenicima policije pratimo sprovođenje mjera koje je donio Sud za prekršaje. Dužna sam da dva puta mjesečno obilazim žrtvu i sa njom obavim razgovor. Zavisno od toga da li izvršilac kome je donijeta mjera, prekrši mjeru ili ga žrtva sama pozove (a imali smo takve slučajeve) da dođe, jer se u međuvremenu pomire – zavisno od toga, imamo prijavu kršenja mjera ili je nemamo. Sve zavisi od konkretne situacije.

RB/BI: Što bi osoba sa Vašim iskustvom savjetovala onima koji su u riziku od nasilja? Kada je neophodno odmah zvati policiju?

Hot: S obzirom da pričamo o porodici, o nečemu što je po meni sveto, jer je porodica stub društva, smatram da ljudi koji ulaze u brak treba da se poznaju. Dešava se da ljudi iz nekih drugih razloga ulaze u brak i samim ulaskom u zajedničko domaćinstvo shvate koliko se ne poznaju i koliko su daleko jedno od drugog. Onda tu dolazi do sukoba, mada nije isključeno da se sukobi dešavaju u porodicama koje se znaju duže, ali bitno je da mi znamo sa kim imamo posla i šta od koga možemo očekivati.

Mi smo za to da se svaki vid nasilja odmah prijavi, bez odlaganja, jer ne znamo da li će sljedeći put imati šansu da pozove policiju, da li je to bio samo jednokratni incident, ili će se ponoviti. Postoji i način da se nasilje anonimno prijavi, možete prijaviti lično, u Centru za socijalni rad, ukoliko vam je lakše obaviti razgovor sa službenicama, koji će vam predočiti da li je to nasilje ili nije. Službenici centra ne mogu kvalifikovati događaje, ali nekad nismo svjesni da je neka situacija ustvari nasilje i smatramo da je to nešto normalno, jer su tako živjele naša majka, baba. U stvari, tolerancija je nulta za svaki oblik nasilja i nasilje treba prijaviti. Kancelarija OB Bar radi sa žrtvama nasilja 24 sata dnevno, u kontinuitetu smo tu, uvijek smo otvoreni za rad sa žrtvama, ne samo za zaprimanje prijava. Uvijek se odvoji vremena i da se njima predoči situacija koja ih čeka u narednom periodu. Naša dužnost je da ih upoznamo sa svim što dalje slijedi i da ih uputimo na institucije koje im mogu biti od pomoći u daljem postupku. Sami čin prijavljivanja nije kraj, već početak perioda u kome žrtva nailazi na dosta situacija koje su joj nove. Svakom vidu prijave nasilja pristupamo vrlo odgovorno. Uključene su sve institucije kako bi se svaka prijava što bolje odradila, a žrtva što bolje upoznala sa svim informacijama potrebnim za dalji postupak.

RB/BI: Vi ste ovim dotakli sljedeće pitanje – koliko su policija i ostale institucije umrežene i povezane?

Hot: Vrlo su povezane, to nam je obaveza. Policija je tu u dijelu zaprimanja prijava, kvalifikaciju donosi Osnovno državno tužilaštvo, ukoliko nema krivičnog djela, nadležan je Sud za prekršaje, tako da su sve institucije povezane. Zavisno od težine djela, prisutnosti djece, u postupku se već u OB Bar uključuje Centar za socijalni rad. U obavezi smo da o svakom slučaju nasilja u porodici pisanim putem i preko sistema, koji je odnedavno u radu, upoznamo Centar za socijalni rad. 

RB/BI: U to smo se uvjerili i iz razgovora sa radnicima Centra. Nekad žrtve nasilje prijave njima, baš kao što ste rekli, nekada policiji. Imaju iskustva sa djecom iz porodica u kojima je bilo nasilja. Psiholozi objašnjavaju da često ta djeca budu ili žrtve ili počinioci nasilja, jer su to modeli ponašanja koje usvajaju. A nasilje, ni u jednom slučaju, nije rješenje.

Hot: Naravno da nije, nasilje je  izabrano ponašanje. To je izbor pojedinca da na taj način funkcioniše. Žrtva, takođe, ima izbor, da prekine to nasilje. Apelujem na žrtve da ne slušaju gradska ogovaranja o tome koliko je ko spreman da postupa po prijavama. Odgovorno tvrdim da se posao u Odjeljenju bezbijednosti Bar radi bez odlaganja, sad i odmah, uz uključenje svih institucija koje smo naveli. Apsolutno nema prostora za bilo kakvo dvoumljenje, osim u dijelu svoje lične dileme, da li žrtva želi da izađe iz braka, veze ili ne.

RB/BI: Kad kažemo rodno zasnovano nasilje, u svijesti većine nas je nasilje muškarca nad ženom. Međutim, ima i drugačijih slučajeva.

Hot: Nerijetko imamo i slučaj da suprug prijavi nasilje od strane supruge, da djeca prijave nasilje od roditelja. Ponekad su i muškarci žrtve. Da su samo žene žrtve nasilja, članovi Zakona bi se odnosili isključivo na njih, ali uvršteni su svi članovi porodice, šire i uže, to je precizno kvalifikovano zakonom. To je malo širi krug, ne može se svoditi samo na rodno zasnovano nasilje, ali bez sumnje možemo reći da su većina žrtava žene.

RB/BI: Većina žrtava su žene, koje imaju djecu. Tu se onda stvara čitav krug, koji kao društvo treba edukacijom, radom, da razbijemo.

Hot: Mi radimo na tome. Uz posao o kome pričamo, dio mog referata pokriva oblast maloljetničke delinkvencije, koja je, nažalost, zastupljena kod nas. U okviru naših mjesečnih aktivnosti, obilazimo i škole u kojima držimo predavanja na temu vršnjačkog nasilja. Nikada ne završimo svoje predavanje, a da ne pomenemo i porodično nasilje. Djeci objašnjavamo da nismo tužibabe ako prijavimo, da nismo dužni da trpimo i da je bitno uvijek prekinuti lanac nasilja, jer ćemo tako pomoći ne samo jednoj osobi, nego čitavom krugu. Nisam kompetentna da pričam o tome što za sobom povlači nasilje u porodici, ali s obzirom da skoro 18 godina radim u policiji, od toga 15 godina sam inspektor za nasilje u porodici i maloljetničku delinkvenciju, svjedoci smo da iz porodica u kojima su narušeni partnerski odnosi, imamo djecu koja su aktivna na ulici, po raznim oblicima kriminaliteta. Tako da radom na sređivanju jednog bračnog para, ujedno sređujemo kompletnu porodicu. Naravno, to ne zavisi samo od nas, mora biti obostrano, a žrtva mora imati puno povjerenje u nas. Zajednički možemo dosta toga promijeniti, ima nade, sve zavisi od mog sagovornika preko puta. Uvijek radimo u interesu žrtava, biraju se službenici za tu liniju rada da budu senzibilisani, otvoreni, empatični, ali i da imaju stav da nasilje ne ostavlja prostor za bilo kakvu diskusiju – mora se procesuirati i stati mu se na kraj. Mi smo svi sa ovog područja sa istim tradicionalnim kodeksima, pa se čak i iz usta najobrazovanijih ljudi ponekad čuju riječi koje opravdavaju nasilje. Treba poći od toga kako bi se osjećali da je to naš član  porodice – svi imamo majku, sestru, ćerku. Nedavno sam pročitala: “Kako je moguće da se dešava da muškarac vrši nasilje nad ženom, a žena ga je donijela na svijet?”.

Nadam se da ćemo uspjeti da što više pomognemo, da nam se žrtve što više otvore, da ostanu uz svoje prijave i da, kad dođe do suda ne odustaju od prijava. Ako odustanu, staju na stranu izvršioca. Ne želim da ih kritikujem, mi smo i dalje tu za njih.

Kroz noćni rad, često budem zbog svog posla u dežurnoj službi gdje se zaprimaju prijave i dešava se da građani i po deset puta pozivaju da se žale na buku, jer neki dječak proslavlja 18. rođendan. A, vrlo rijetko, čak su to brojke koje su zanemarljive, imamo slučajeve da komšije pozovu kad čuju nasilje. To nije njihova stvar. Nažalost, dok god kao društvo imamo toleranciju na bilo koji vid nasilja, nismo na dobrom putu. I ne može tu ništa uraditi ni policija, ni međusektorska saradnja, ni zajednica, ukoliko mi u sebi ne prepoznamo taj momenat i ne kažemo: Stop!

The post Prijavljuju bučna slavlja, a ne čuju kad je nasilje u porodici first appeared on BARinfo.