Kako ističe za Radio Bar i Bar Info, ponosna je na rezultat i vrijeme koje je ostvarila.

„Sve što je ispod četiri sata je dosta brzo, naročito imajući u vidu da se ne bavim atletikom profesionalno, već rekreativno. Bila sam 88. u ukupnom plasmanu za žene, od njih 360, što znači da sam se našla u prvoj trećini. Plasman mi nije bio važan, već samo da maraton istrčim bez većeg napora, u čemu sam i uspjela“, ponosno je istakla.

Ideja da se prijavi na Ljubljanski maraton došla je iznenada – odlučila je da postavi sebi nove granice, pratila kalendar trka u regionu i prijavila se preko zvaničnog sajta.

„Mislila sam da možda ipak nisam spremna za toliki poduhvat, ali sam presjekla i rekla sebi – možeš ti to. Čula sam dosta pohvala za Ljubljanski maraton i to me je i opredijelilo za njega, a ne neki drugi. Prijavila sam se dva mjeseca prije datuma trke, kada sam i odlučila da ga istrčim. Dragoljub Koprivica, poznati barski atletičar dugoprugaš, mi je sugerisao kakve treninge da radim“, objasnila je.

Na ovom maratonu, tokom cijele trke, učesnici dobijaju ogromnu podršku i aplauze od publike, ali i od lokalnih muzičara koji pjesmom dodatno uljepšavaju atmosferu. Osim toga, trasa maratona obuhvata najljepše djelove Ljubljane.

„Tokom maratona sam uživala u svakom segmentu i trke i grada. Lijep je to doživljaj, trčati sa tolikim brojem ljudi, a svi se rukovodimo istom željom – proći kroz cilj sa osmijehom. Poslije istrčanog maratona sam se osjetila kao da mogu da pomjerim planinu“, istakla je Krivokapić.

Ljubljanski maraton karakteriše ravna i brza staza, što je Anu dodatno motivisalo i pomoglo joj da ostvari zacrtani cilj. Prepreka i razmišljanja o odustajanju kod nje nisu postojale.

„O odustajanju apsolutno nisam razmišljala. Sve vrijeme sam bila jako srećna i ponosna na sebe što sam učesnik maratona. Samo 1% ljudi u svijetu istrči maraton u životu, kako da ne budem presrećna što sam privilegovana?! Ništa nije nemoguće, samo treba imati dovoljno vjere u sebe i svoje mogućnosti. Sve je moguće uz hrabrost i volju, snagu i izdržljivost. Ovo je tek početak. Volim trčanje, volim ljude i kilometre i svaku grašku znoja koja je svjedok svakom mom podvigu“, podvukla je Ana.

Ipak, za naredni period Krivokapić ne planira da učestvuje na nekom od maratona, već su joj planovi usmjereni na polumaratone i trke od deset kilometara.

„Prvobitno u učestvovati na Podgoričkom maratonu u novembru, a zatim na Bokeškom polumaratonu u decembru. Preporučuje se jedan maraton godišnje, pa u pratiti te smjernice“, objasnila je.

Ana je svima poručila da budu aktivni i zdravi.

„Samo ste vi odgovorni za svoje zdravlje i organizam. Počnite od nule, od brzog hoda, pa postepeno povećavajte brzinu i kilometražu. Vaše tijelo će vam biti zahvalno“, poručila je Ana čitaocima Bar Infa.

Do sada je učestvovala na devet polumaratona i više većih trka.

The post Ana sigurno savladava kilometre first appeared on BARinfo.

Kako ističe za Radio Bar i Bar Info, ponosna je na rezultat i vrijeme koje je ostvarila.

„Sve što je ispod četiri sata je dosta brzo, naročito imajući u vidu da se ne bavim atletikom profesionalno, već rekreativno. Bila sam 88. u ukupnom plasmanu za žene, od njih 360, što znači da sam se našla u prvoj trećini. Plasman mi nije bio važan, već samo da maraton istrčim bez većeg napora, u čemu sam i uspjela“, ponosno je istakla.

Ideja da se prijavi na Ljubljanski maraton došla je iznenada – odlučila je da postavi sebi nove granice, pratila kalendar trka u regionu i prijavila se preko zvaničnog sajta.

„Mislila sam da možda ipak nisam spremna za toliki poduhvat, ali sam presjekla i rekla sebi – možeš ti to. Čula sam dosta pohvala za Ljubljanski maraton i to me je i opredijelilo za njega, a ne neki drugi. Prijavila sam se dva mjeseca prije datuma trke, kada sam i odlučila da ga istrčim. Dragoljub Koprivica, poznati barski atletičar dugoprugaš, mi je sugerisao kakve treninge da radim“, objasnila je.

Na ovom maratonu, tokom cijele trke, učesnici dobijaju ogromnu podršku i aplauze od publike, ali i od lokalnih muzičara koji pjesmom dodatno uljepšavaju atmosferu. Osim toga, trasa maratona obuhvata najljepše djelove Ljubljane.

„Tokom maratona sam uživala u svakom segmentu i trke i grada. Lijep je to doživljaj, trčati sa tolikim brojem ljudi, a svi se rukovodimo istom željom – proći kroz cilj sa osmijehom. Poslije istrčanog maratona sam se osjetila kao da mogu da pomjerim planinu“, istakla je Krivokapić.

Ljubljanski maraton karakteriše ravna i brza staza, što je Anu dodatno motivisalo i pomoglo joj da ostvari zacrtani cilj. Prepreka i razmišljanja o odustajanju kod nje nisu postojale.

„O odustajanju apsolutno nisam razmišljala. Sve vrijeme sam bila jako srećna i ponosna na sebe što sam učesnik maratona. Samo 1% ljudi u svijetu istrči maraton u životu, kako da ne budem presrećna što sam privilegovana?! Ništa nije nemoguće, samo treba imati dovoljno vjere u sebe i svoje mogućnosti. Sve je moguće uz hrabrost i volju, snagu i izdržljivost. Ovo je tek početak. Volim trčanje, volim ljude i kilometre i svaku grašku znoja koja je svjedok svakom mom podvigu“, podvukla je Ana.

Ipak, za naredni period Krivokapić ne planira da učestvuje na nekom od maratona, već su joj planovi usmjereni na polumaratone i trke od deset kilometara.

„Prvobitno u učestvovati na Podgoričkom maratonu u novembru, a zatim na Bokeškom polumaratonu u decembru. Preporučuje se jedan maraton godišnje, pa u pratiti te smjernice“, objasnila je.

Ana je svima poručila da budu aktivni i zdravi.

„Samo ste vi odgovorni za svoje zdravlje i organizam. Počnite od nule, od brzog hoda, pa postepeno povećavajte brzinu i kilometražu. Vaše tijelo će vam biti zahvalno“, poručila je Ana čitaocima Bar Infa.

Do sada je učestvovala na devet polumaratona i više većih trka.

The post Ana sigurno savladava kilometre first appeared on BARinfo.

Maraton je njegova porodična tradicija – otac Ćamo je takođe maratonac, više puta je istrčao ovu stazu u Njujorku, a i danas se u 66. godini aktivno bavi trčanjem, na kraćim maratonima.

“Ovo je moj veliki uspjeh, za koji treba dosta fizičke, ali i psihološke pripreme. Počeo sam po uzoru na Ćama, mog oca maratonca, a onda sam zavolio ovaj sport, koji je zapravo moj najveći hobi. Takođe, podstrek mi je pružio i rođak Emil Brkanović koji živi u Švedskoj, a rođen je u Mrkojevićima, sa kojim sam zajedno trčao dva puta. Prvi maraton sam istrčao 2016. godine, a onda redom. Trebao sam ranije nastupati u Berlinu, još 2020. godine, ali je zbog korone bio otkazan. Početkom ljeta bio sam povrijeđen, pa nijesam mogao trenirati u punom kapacitetu, tako da ovo smatram svojim velikim uspjehom”, kaže  Halid.

Ovaj tridesetšestogodišnjak je uspješni projekt menadžer u advokatskoj komori, rođen, odrastao i školovan u Njujorku. Otac Ćamo koji je rodom iz Mrkojevića i majka Baflija od Metovića sa Menka, iznad Starog Bara, već 45 godina žive u Njujorku. Halid sa roditeljima gotovo svako ljeto provodi u Baru, a nekoliko godina živi u braku sa Šejlom Perazić, rođenom Švajcarkinjom, takođe porijeklom iz Bara, uspješnom advokaticom u Njujorku.

“Moj podstrek za sportske i životne uspjehe je porodica. Otac je moj uzor u trčanju, a majka i supruga imaju puno razumijevanje i motivišu me na dalje bavljenje maratonom. Nadam se da ću, Bože zdravlja, i narednih godina trčati maratone u SAD i u Evropi. Iako sam rođen i odrastao u Njujorku, moja porodica je učinila da smo svi vezani za Bar i Crnu Goru, a za Mrkojeviće i Stari Bar, posebno”, zaključuje Halid.

The post Halid Brkanović istrčao Berlinski maraton first appeared on BARinfo.

Prije desetak dana održana je trka „Podgorička desetka“ na brdu Gorica na kojoj je Ana u generalnom plasmanu zauzela četvrto mjesto, dok je u svojoj starosnoj kategoriji bila druga.

Trčanjem je, kako priča za Radio Bar i Bar Info, počela da se bavi 2014. godine, ali je zbog dvije trudnoće pravila duže pauze.

„Oduvijek sam bila mršava, ali sam u jednom periodu počela da dobijam na kilaži, zbog čega sam, između ostalog, počela da trčim. Uporedo sam išla na još dosta različitih treninga, ali bez uspjeha. Na kraju sam otkrila da imam zdravstveni problem i da sam samoj sebi upravo trčanjem mnogo pomogla. Problem sam riješila i nastavila da trčim sve do danas. Međutim, pravila sam duge pauze, pa mogu reći da se intenzivno bavim trčanjem godinu i sedam mjeseci“, prisjeća se Ana.

Iako joj je u početku to bio samo vid rekreacije, ubrzo je prešlo u nešto mnogo veće, pa je Ani sada trčanje stil života.

„Svoj prvi polumaraton sam istrčala 2014. godine i to bez neke specijalne pripreme. U početku mi je cilj bio gubitak kilaže, a sada već samo prevencija zdravlja“, pojašnjava ona.

Do sada je učestvovala na osam polumaratona i četiri veće trke.

Najbolji plasman ostvarila je na dva Podgorička maratona (oba puta treće mjesto- u novembru 2020. i 2021. godine), dok je najbolje vrijeme imala na Bokeškom polumaratonu, održanom 12. decembra prošle godine.

Na zdravim navikama i sportskom duhu najviše je zahvalna ocu Mišu Lukiću, poznatom i veoma cijenjenom profesoru fizičkog vaspitanja.

„Motivacija mi je moj tata Mišo, koga svi znaju kao osobu koja redovno trenira, pa kad mi se nekad ne ide na trening pomislim- ako može tata, mogu i ja. Pored njega, motivacija mi je i moje zdravlje, kao i osjećaj slobode dok trčim, svakodnevno rasterećenje uma i misli, ali i da svojoj djeci poslužim kao dobar primjer kako se njeguje zdrav stil života, u nadi da će i oni sjutra nastaviti mojim stopama“, istakla je Krivokapić.

Iako po struci diplomirani pravnik i poslom „vezana“ za Opštinu Bar- Sekretarijat za imovinu, zastupanje i investicije, svaki slobodan trenutak koristi za trčanje.

„Kad postoji volja postoji i način, pa najčešće, iako sam umorna trčim poslije posla i trudim se da budem redovna. Nekad mi se čini nemoguće da stignem na trening, ali uz veliku volju i dobru organizaciju, sve je moguće. Naravno da ništa ne bih mogla sama, tu je moja porodica koja mi u svemu pomaže, naročito kad treba da se pričuvaju djeca- četvorogodišnji sin Mihailo i dvogodišnja kćerka Milana. Suprug Žarko i sestra Ivana su moja najveća podrška na trkama, jer me svaki put dočekaju na cilju“, ponosno kaže Ana.

U prosjeku trči pet puta sedmično, ali je treninge trenutno smanjila na četiri.

„Moj trening kreće od kuće, čim izađem iz ulaza, i ne prestaje dok ne uđem u ulaz na kraju. Uglavnom imam svoju rutu dok trčim, nekad to bude i do Sutomora i nazad, a nekad do kraja Šušanja, pa produžim na stadion da odradim intervalni trening“, otkriva Ana.

Naredni cilj joj je da istrči „Beogradski polumaraton“, koji se održava u maju, a kroz osmjeh kaže da će se trčanjem baviti dok je noge služe.

„Ako mi se ukaže prilika, prije polumaratona ću učestvovati na još par trka“, navela je.

Ana ima i veoma motivišuću poruku za naše čitaoce:

„Preporučila bih svim ljudima da, prije svega, budu aktivni i da pobijede sami sebe, tako što će se natjerati da pođu na trening, jer kad se čovjek navikne, onda to prestaje da bude ‘obaveza na silu’ i postaje način života. Probajte, trčanje je besplatno, a korisno! Tek tada ćete shvatiti šta znači sloboda“, poručila je Krivokapić.

The post Ana Krivokapić – trčanjem do zdravlja i slobode duha first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kako si došla na ideju da učestvuješ na 42. Istanbulskom maratonu?

SANJA: Interesantno kako je do toga došlo. Do sada sam istrčala dosta polumaratona, kraćih trka na pet i deset kilometara, sprint i olimpijskih triatlona, ali maraton je nekako odlagan. Činio mi se kao “prevelik zalogaj”. Ove godine sam u Istanbulu zapravo prijavila “Fun Run” trku od 15km. Međutim, prije dva mjeseca sam dobila obavještenje da se, zbog situacije sa Covid-om, ta trka ukida i ostaje samo maraton. Prijatelji iz kluba su me uspjeli “nagovoriti” da se prebacim na maraton i probam ga istrčati. Dvoumila sam se i prije mjesec dana sam ipak odlučila da učestvujem.

RB/BI: Kakvi su ti utisci, s obzirom da je ovo tvoj prvi maraton? Je li ti trka bila naporna i da li si imala neke posebne pripreme?

SANJA: Moj jedini cilj je bio da završim trku. Pripreme za maraton obično traju mjesecima. Ja sam se pripremala samo mjesec. Uz pomoć Dušana Miloševića, državnog rekordera u disciplini “Iron Man”, koji mi inače pomaže u treninzima za triatlon, kao i članova kluba TK “Kotor”, uspjela sam kako- tako da se pripremim i istrčim 42km za 4h 29 min i 52 sec. Više sam nego zadovoljna rezultatom.

RB/BI: Rijetkost u Crnoj Gori je da se žene bave triatlonom. Tebi je to, čini se, omiljena sportska disciplina i u tome si prilično uspješna. Kako si se uopšte opredijelila za triatlon?

SANJA: Da, jako je malo žena u tom sportu u Crnoj Gori. Sve je počelo tako što sam kao sponzor bila na jednom od takmičenja. Činilo mi se jako zanimljivo, pa sam odlučila da probam i zaljubila se u tu sportsku disciplinu.

RB/BI: Koju trku bi izdvojila kao najznačajniju do sada?

SANJA: Ako pričamo o triatlonu, mislim da je upravo ona prva 2018. godine, jer je tada i krenula ova avantura.

RB/BI: Imaš li  nedjeljni plan treninga ili to zavisi od okolnosti?

SANJA: Imam plan. To je od šest do devet treninga nedjeljno. Trudim se da ih uskladim da životnim obavezama. Često npr. Ljeti, ustajem u pet sati, da bih izbjegla vrućine. Ali sve je to nekako postalo dio mog života i nije mi teško.

RB/BI: Kakvi su ti planovi za dalje?

SANJA: Što se planova tiče, prvi od svih je trka “Ocean Lava” sljedeće godine u maju, koja se održava u Kotoru. To je Half IM distanca (1.9km plivanja, 90km bicikla, 21km trčanja). Trebalo je da se takmičim i ove godine, ali je trka zbog pandemije nažalost otkazana.

The post Triatlonka Sanja Tot istrčala 42. Istanbulski maraton first appeared on BARinfo.