Već je i vrapcima dosadila floskula o osamdesetim godinama kao najraspjevanijem i najkvalitetnijem razdoblju pop-rock muzike, ali se niko u Crnoj Gori ne drži postulata te decenije kao barska “AkademiA”. Muzikom, tekstovima, opštom atmosferom, načinom svirke, oni su od retro zvuka stvorili manir i od njega ne odstupaju.  

Duboko zahvatajući u vagan ostavštine prethodnika od prije četiri decenije, “AkademiA” je izdala novi, treći album. I kao i svi ispisnici vremena kad je pop-rock muzika značila ono “nešto”, kad su se po zvučnim afinitetima ljudi raspoznavali, a ploče imale kultni predmetni status, odlučili su za dobro poznatu, oprobanu formu – deset pjesama, kao nekad. I to deset različitih pjesma. Isto kao nekad.

Nema niti koja povezuje numere u linearnu cjelinu, jer album nije tako ni zamišljen – nehorentnost ovoga puta nije negativna osobina, već pokazatelj raspona u kojem se grupa suvereno kreće. U deset cjelina ponuđeno je isto toliko aranžmanskih rješenja, tako da svako od poštovalaca grupe može naći nešto za sebe, a uz to su i radiofonične i dužinom adekvatne za emitovanje. Rekoh već, kao nekad.

Album otvara pjesma “Kao ljubav“ Đura Mihaljevića, aktera podgoričko-barske rock scene osamdesetih, uz koketiranje sa elektronikom na suptilan način, uz zanimljiva aranžmanska rješenja, kao uvod u šareni kaleidoskop nosača zvuka. “Vidiš li, druže” sa catchy refrenom “Tike tike tačke / Sve je pošlo naopačke…“ ima prepoznatljive solo gitare u terci, no i mnogo toga što krasi zvuk “onih“ dana (lijepa “Police” bass krasuljica na ulazu u predzadnji refren). To je jedini neljubavni tekst među ovih deset. Stihove “Snage demokratije / protiv birokratije … protiv rasizma, neonacizma i hegemonizma” vjerovatno je malo ko očekivao od “Akademie”, ali kada ako ne sad, i ko ako ne oni koji imaju kilometražu u nogama.

“Okreni broj” je koncertni hit, lak za pamćenje i horska izvođenja; “Eh noći, noći” na kojoj je gostovao dobar dio “Čardak benda” ima prepoznatljivi miris sarajevske škole i kafane pune dima u krčmarskoj Moskvi; “Dobro za zlo“ je atipična kompozicija sa vrlo zanimljivim vokalnim “podizanjima”, netipičnim.

Na albumu su i dvije obrade. “Zavičajna” pjesma Bara “Ja još uvijek mrzim decembar“ grupe “Ružin trn” odrađena je uz “držanje zadate teme” bez mnogo improviozacija, i uz tzv. “kozmetička podešavanja”.

Druga obrada, odlična, donosi Mariju Brajović u remaku hita grupe “Makadam” – “Poljubi me (u obraz)”, sa “Flashdance” uvodom i brižljivo kalibriranom elektronikom, aranžmanski posloženom baš kao da Marina Perazić i Davor Tolja izvode svoje u “Hitu mjeseca”.

Po oprobanom principu, najbolje se ostavlja za kraj. Naslovna numera, “Boje ljubavi”, izuzetno pjevljiva, hipnotička bossa-nova sa Božom Gagovićem kao vokalom će sasvim sigurno ostati da se sluša dugo i nakon što “AkademiA” prestane da radi, jer je riječ o univerzalnoj emociji koja funkcioniše van vremena i prostora. “Živjeti slobodno” je jedina što odskače od zvuka osamdesetih i vuče na finu zagrebačku pop školu novijeg datuma, u šta se glas Marije Brajović izvanredno uklopio. I za kraj, top of the tops – jazzy numera “Virus putuje” sa briljantnim dionicama maestra Šuleta Jovovića.

Osim navedenih, sve pjesme je otpjevao Gajo Ugrenović, a na omotu stoje imena čitave plejade muzičara koji su, na ovaj ili onaj način, od brass sekcije do vokalnih dionica, učestvovali u nastanku albuma. To je praksa koju u svim svojim izdanjima praktikuje Božo Gagović, spiritus movens benda.

“AkademiA” i dalje svira i snima u nepromijenjenom sastavu: Božo Gagović (gitara, Vokal), Ratko Stanisavljević (bubnjevi), Mišo Škuletić (klavijature), Marko Mirković (bass), Gajo Ugrenović i Marija Brajović (vokali). Čak šest kompozicija autorstvo su ili koautorstvo Slobodana Bobana Mijovića, koji je danas mahom poznat po dječijoj muzici (“Roko kokotić”), a osamdesetih je bio vođa barske pop-rock grupe “Bellmondo”. Jednu pjesmu je komponovao Đuro Mihaljević, još jednu Jovan Jole Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije, nekada u vodama rock muzike, a dvije obrade Neven Marković i Mirsad Serhatlić.

Barski bend je ovim albumom oslikao svoje “Boje ljubavi“ u vremenu kad su one prijeko potrebne, i kada se gluposti i gadosti na čitavoj planeti množe geometrijskom progresijom. Ničije pjesme ne mogu promijeniti svijet, pa neće ni ove, ali zato mogu znatno nabolje promijeniti raspoloženje onog ko ih sluša.

A to nije malo, priznaćete.

The post Novi CD: AkademiA – Boje ljubavi first appeared on BARinfo.

Albumom “Između svjetova” zaokružuje se Grimm trilogija, esencijalno izdanje koje bi, prema riječima frontmena Nebojše Đukanovića, trebalo da ostavi poseban trag muzičkog stvaralaštva nastalog na podneblju Jugozapadnog Balkana. Rad na novom albumu trajao je tri godine, a buduće izdanje sadrži dvanaest pjesama.

“Ovo je prvi album na kojem je čitav bend asistirao sa aranžmanima, instrumentima, svaki instrumentalista je dao svoju notu, svoju boju, obogatio naše ideje, konačno imamo pravi album isproduciran vrhunski, te se nadamo uspjehu”, rekao je Nebojša Đukanović na predpromociji spota i albuma u “Dublin Pubu”, ovoga ljeta, u okviru segmenta bARS manifestacije Barski ljetopis.

Nebojša Đukanović je kompozitor i tekstopisac pjesme, otpjevao je muške vokale, odsvirao lead i ritam gitare, Ivana Janković je otpjevala ženske vokale, Marko Mirković je na basu, a Željko Samardžić na bubnjevima.

Spot je kreirao Marko Mirković uz pomoć vještačke inteligencije. Album je snimljen ove godine u “Disorder” studiju u Nikšiću kod Bojana Dobrilovića. Miksovao ga je Boris Šurlan u “Midnight studiju” Lazarevac.

The post Grimm posuo Prah po YouTube kanalu first appeared on BARinfo.