Mersim Salija i njegova starija braća Avdula, Asan i Ramadan, došli su u Bar 1970. godine iz Makedonije. Prvu prodavnicu kora za pitu i kadaifa otvorili su na ondašnjem Pristanu. Kada se Pristan preselio na Topolicu, sredinom sedamdesetih godina, preselili su se i oni, kratko u Ulicu maršala Tita i potom u susjednu, Ulicu popa Dukljanina, pored frizerske radnje braće Krajina.

Braća su imala kuću u Ulcinju i u njoj radionicu za pravljenje kora. Preko noći su radili i ujutro svježe kore donosili u Bar. Samo se brašno mijesilo mašinski, sav ostali posao obavljao se ručno, od razvlačenja tijesta do sušenja kora, koje su pravljene od brašna, soli i vode, bez bilo kakvih dodataka. Zlatne godine za braću Salija bile su između 1976. i 1988. Tada su za praznike, Prvi maj, Dan republike i Novu godinu, prodavali dnevno i više od 50 kilograma tankih i debljih kora.

Za prodaju je bio zadužen Mersim. Braća su procijenila da on najbolje zna sa mušterijama. I bila su u pravu.

Mnogi Barani voljeli su da trguju kod Mersima. Uprkos tome što su, ponekad, morali strpljivo da čekaju red ispred radnje na pijaci. Čekanje im nije teško padalo, jer se tu, u lijepoj atmosferi, ćaskalo o zdravlju, vremenu, poslu, cijenama, viđenijim Baranima… 

U prvoj polovini devedesetih godina svega je nedostajalo, osim Mersimovih kora za pitu i kadaifa. Uvijek uslužan, uvijek raspoložen i u gram precizan.

Kad mušterija kaže:

„Dajte mi 600 grama debljih kora“, Mersim elegantnim pokretom odvaja pet-šest kora, stavlja na vagu i, potom, uz smješak pita:

„Komšija, može li 605 grama?“

„Može, može…“

Malo je kuća i stanova u Baru, izgrađenih u drugoj polovini 20. vijeka u kojima nije zamirisala pita od kora napravljenih rukama braće Salija. Sada su svi u Makedoniji, u Gostivaru. Mersim je, poslije više od 40 godina, zatvorio radnju, jer nije bilo posla. Obaveze su bile velike, a zarada mala. Kore u prodavnicama su lošijeg kvaliteta, ali su pristupačnije za prosječnog kupca.   

Ovdje je jedino, još nekoliko godina, boravio Avdulin sin Ristem, vlasnik ćevapdžinice i burekdžinice „Palma 2“, takođe na ulazu u pijacu sa desne strane, do zatvorene Mersimove radnje. Ali, već 6-7 godina nema ni Ristema. Prodao je lokal i, kažu, otišao kod svojih Salija…

The post Odavno više ne mirišu pite od Mersimovih kora first appeared on BARinfo.