Živaljević, profesorica književnosti, lektorka – redaktorka, pjesnikinja, osnivač Izdavačke kuće “Gligorije Dijak”, porijeklom sa Kosova i Metohije, gotovo tri decenije živi u Crnoj Gori, a odnedavno u Baru, i za to vrijeme svoju fasciniranost našom zemljom i ljubav, pretočila je u više knjiga, monografija i publikacija, koje otkrivaju njene prirodne ljepote i identitetske karakteristike. Osjećala je potrebu da se, nakon toga, posveti svom zavičaju, Metohiji, i životu prije sukoba i netrpeljivosti.

„Veoma volim Crnu Goru, njenu prirodu i ljude, ali negdje duboko u sebi snažno sam osjećala dug prema zavičaju, jer on svakog čovjeka oblikuje na specifičan način, u stvari, on je osnova našeg identiteta i integriteta. Svi mi, izbjegli iz Metohije, nosimo veliku bol i žal za tim prostorom, za prošlim vremenima u kojima smo živjeli složno i bratski. Zato mi je dugo trebalo da napišem ovakvu knjigu, sve iznova preživim i prenesem snažne emocije. Jer, ovo nije istorijska priča, već autobiografska, većim dijelom, obojena emocijama, ljubavlju, čežnjom, pa i srećom što smo živjeli tamo i na takav način“, kazala je na početku promocije romana „Metohija, goblen bez okvira“, autorka Sonja Živaljević, koja se posebno obratila i pozdravila, u punoj sali hotela „Princess“ svoje zemljake iz Metohije, koji su utočište pronašli u Baru, Sutomoru, Petrovcu…

„Ova knjiga je nastala i zbog vas, jer sam htjela nešto da dam zavičaju i ljudima iz mog kraja. ‘Mene sve rane mog roda bole’, kaže pjesnik, i ja, i svi mi, osjećamo bol svog zavičaja i dvostruku patnju što smo daleko od njega. U vrijeme kada smo ga napustili, 1992. godine, tamo je živjelo 17.000 nealbanskog stanovništva, a danas srpskim jezikom, na tom prostoru, govore samo monahinje u Patrijaršiji. Ovom knjigom želim da ‘zagrlim ‘ sve moje zemljake i cijelu Metohiju“, kazala je autorka, koja je o složnom životu i prijateljstvu svih naroda na Metohiji, svjedočila kroz isprepletanu sudbinu stare Albanke Traše, lijepe Turkinje i sedamnaestogodišnje Crnogorke. 

„Knjiga je lirsko slovo o epskom vremenu. Riječ je o zavičaju i izbjeglištvu, o balkanskom usudu seoba, ali i o najdubljim i univerzalnim egistencijalnim pitanjima: strahu od smrti, suočavanju sa zlom, gubicima i bolom, o ljubavi, traganju za domom, smislu ljepote trenutka, prirode i života. Autorka gradi vezivno tkivo svog kolaža, metaforu o neophodnosti i ljepoti zajedničkog života“, zapisala je, između ostalog, o romanu naša poznata književna kritičarka i esejistkinja Jovanka Vukanović.

Autorka Sonja Živaljević je na večeri, koja nije bila stereotipna književna promocija, već više interaktivan dijalog sa publikom, objasnila i zašto naslov romana „Metohija, goblen bez okvira“.

„Goblen je zaboravljena tehnika, ali svi koji su ga radili znaju da je za ovaj vez potrebno mnogo vremena, strpljenja i ljubavi. Slika Metohije u mom romanu, takođe je građena na sličan način. Kada goblen završimo, uokvirimo ga i stavimo na zid, ali sa knjigom nije tako. Ona treba da stigne do čitaoca, ali i tada nije završena, jer svi mogu da grade i dograđuju svoju sliku o Metohiji. Nisam htjela da uokvirim priču i kažem ‘To je Metohija’, jer ovo je jedan mali isječak i jedno od tumačenja naslova, koji je svakako višedimenzionalan“, objasnila je autorka.

Doktor Milivoje Vujović kazao je u razgovoru sa autorkom da ga je upravo naslov privukao da što prije pročita roman, koji je , kako je naglasio,  duboko emotivan i nostalgičan.

„Metohija nije posebna samo zbog Patrijaršije, to je srce našeg naroda. Iščitavajući roman, iznova sam razmišljao i preživljavao bol što smo morali da je napustimo“, kazao je, uz konstataciju da je dobro što je jedna darovita žena, poput Sonje Živaljević u Baru, jer takve ličnosti daju pečat gradu.

Doktor Miodrag Bulatović koji je, takođe, pročitao roman, prenio je izuzetno pozitivne utiske, koje je, dodatno , pojačala i posebnom emocijom, obojila , činjenica da pojedine likove iz romana, poznaje i iz života.

Doktor Milan Vukanović je kazao da mu se dopada naslov romana, jer ukazuje na potiranje granica.

„Stavljanje rama, uokviravanje i omeđavanje, dovodi to teških stvari. Naslov je pozitivna asocijacija, a roman, između ostalog, i naše poimanje duhovne vertikale“ , istakao je dr Vukanović.

Velimir Ralević, jedan od najboljih crnogorskih pjesnika za djecu, napisao je da je „Sonjin vez o zavičaju topla, ali studenim vjetrovima nošena priča, zaklonjena od politike“.

Dobre reakcije na roman stižu, kazala je autorka, i od ljudi koji ne potiču sa balkanskih prostora i ne poznaju ovdašnje prilike.

„To mi je posebno drago“, istakla je, a svima onima koji su izloženi surovoj balkanskoj vjetrometini, Sonja Živaljević otkriva kako pobijediti bol i gubitak.

„Tome me je naučila baka, Albanka Traša, jedan od glavnih likova u romanu, koja mi je ukazala da uvijek postoji razlog za radost. Voljela bih da to i čitaoci otkriju“, zaključuje autorka.

The post Metohija, goblen bez okvira Sonje Živaljević – lirsko slovo o epskom vremenu first appeared on BARinfo.

Objavljivanje ovog djela kao samizdat podržali su Ministarstvo kulture i Sekretarijat za kulturu Podgorice.

“Metohija, goblen bez okvira je istinita, topla i nježna priča o gradu kojeg više nema. Fokusirajući se na bolničku sobu u kojoj prelomne trenutke života dijele stara Albanka, lijepa Turkinja i osjetljiva 17-godišnja Crnogorka, autorka gradi vezivno tkivo svog kolaža, metaforu o neophodnosti i ljepoti zajedničkog življenja”, napisala je recenzent knjige Jovanka Vukanović.

Jedan od recenzenata je i Petar V. Arbutina, koji je između ostalog rekao: “Lirski pristup autora melem je koji sigurno ne može izlečiti bol prognanih, ali ga može olakšati, izvlačeći na površinu mirise, boje i zvuk ravnice, izvora Belog Drima, manastirskih tajni, starih dućana i slastičara, komadiće stakla u boji kroz koje dopire toplota. Za dušu”.

Promocija je na programu u 19 sati, a o djelu će govoriti autorka.

Sonja Živaljević, knjževnica, književna kritičarka, lektorka, inicijatorka brojnih zanimljivih projekata koji promovišu Bar i Crnu Goru, prije svega kao atraktivnu turističku destinaciju. Radila je u dnevnom listu ,,Pobjeda” kao lektorka – redaktorka do 2006. godine, potom kao urednica u Izdavačkoj kući ,,Nova knjiga”, a od 2007. ( kada ju je osnovala) do 2023. bila je glavna urednica Izdavačke kuće ,,Gligorije Dijak”. Piše poeziju i prozu, reportaže, tekstove za nacionalni i druge turističke sajtove, brošure, vodiče, scenarije… Njena poezija zastupljena je u više antologija i prevođena na engleski i italijanski jezik, monografije, čija je autorka ili koautorka, takođe su prevedene na više jezika.

Gostujući nedavno u programu Radio Bara i Bar Infa, Živaljevićka je navela da je riječ o autobiografskom romanu.

“Iako će mnogi reći da je svako djetinjstvo lijepo, mislim da je bila privilegija odrastati u tom periodu, periodu Jugoslavije, i da je bila privilegija odrastati baš na prostoru Metohije. To je bilo vrijeme zajedništva, bratstva, istinskog uzajamnog poštovanja. Nacije nisu postojale, postojali su ljudi, i eventualno neljudi, ali ja se takvih ne sjećam, bar ne u Metohiji. Nesebično druženje, podrška, bez obzira na narodnost, religiju, političko uvjerenje. Imala sam školske drugove svih nacionalnosti i voljeli smo se kao braća i sestre. Kada to danas pričam mojoj djeci, oni ne vjeruju da je vladala takva sloga i ljubav. Mislim da je to bio odraz opšteg stanja u društvu, ondašnjih vrijednosti. Osjećam veliku ljubav prema tamošnjim ljudima i prema Metohiji koja je nevjerovatno područje, kako zbog darova prirode tako i zbog kulturno-istorijskih znamenitosti. Moram reći da mi mnogo nedostaje”, kazala je Živaljević, koja je svoje misli pretočila u roman “Metohija, goblen bez okvira”.

The post U Baru sjutra promocija romana Sonje Živaljević first appeared on BARinfo.