Prestižnoj dodjeli nagrada, na brodu Costa Toscana, koji je plovio od Savone prema Rimu , prisustvovali su agenti iz čitavog svijeta, a vrijedno priznanje uručeno je vlasniku kompanije Mihailu Vukiću.

Vukić je za Radio Bar i Bar Info kazao da je ovo veliko priznanje za njegovu kompaniju.

“S obzirom na to da dolazimo iz države koja po standardu nije na istom nivou sa drugim učesnicima ceremonije, ovaj nam uspjeh posebno znači, jer smo svojim radom, trudom i zalaganjem došli do ove prestižne nagrade.

Kada smo na samim počecima prisustvovali ovom događaju, bilo nam je skoro nezamislivo da ćemo jednog dana i mi zavrijediti ovo veliko priznanje, s obzirom na konkurenciju od preko 600 agencija iz cijelog svijeta, kazao je Vukić i dodao:

„Toliko godina se trudimo i radimo, a ovo je dokaz da smo na pravom putu. Najviše zasluga, kaže Vukić, pripada mom Allegra timu i njegovom marljivom radu, ali i našim putnicima koji nam godinama ukazuju povjerenje. I oni su dio ove nagrade i na tome smo im neizmjerno zahvalni”, zaključio je.

Agencija Allegra krstarenja osim u Crnoj Gori posluje u Sloveniji i Srbiji.

The post Vrijedno priznanje za agenciju Allegra krstarenja first appeared on BARinfo.

“Našim gostima i posadi je lijepo što imaju priliku da istraže novi grad i novu luku. Osjećamo se više nego doborodošlo. Nadamo se da će i naša buduća uplovljavanja biti upravo ovakva,” kazao je Igor Anić, Staff Captain.

Zadovoljstvo ovom značajnom posjetom kruzera i svih njegovih putnika gradu pod Rumijom izrazio je i predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević.

“Osim 200 luka u kojima MSC saobraća, luka Bar je uspjela da se pozicionira i da bude na mapi tog puta. Nažalost, vremenski uslovi nisu takvi da gosti mogu posjetiti atrakcije našeg grada, ali se nadam da će već narednog puta biti u prilici da se upoznaju sa svim znamenitostima grada i konstatuju da Bar jeste luka koja može biti uvrštena u samu mapu MSC, kao jedne od najvećih kruzing kompanija,” kazao je Raičević.

Zahvaljujući uspješnoj saradnji Opštine Bar i agencije Allegra kao lučkog agenta kompanije MSC za Crnu Goru, gosti MSC kruzera će u narednom periodu imati mnoštvo prilika da se upoznaju sa Barom u njegovom punom sjaju.

“Plan za ovu godinu je da osim ova prva dva uplovljavanja imamo više od 19 uplovljavanja kruzera koji će u naš grad dovesti blizu 50.000 turista i time značajno doprinijeti samom turističkom prometu u našem gradu. Možemo da konstatujemo da se polako, ali sigurno vraćamo na pred-kovid period kada smo počeli sve aktivnosti u organizaciji kruzing biznisa,” najavio je predsjednik Opštine Bar.

Direktor agencije Allegra Montenegro, Mihailo Vukić ističe da je takav veliki broj kruzera koji uplovljavaju u luku Bar konačan rezultat dugogodišnjeg truda i rada ove pomorsko-putničke agencije. Ukazuje da je ovo još jedan od znakova oporavka kruzing turizma nakon pandemije.

“Već sljedećeg mjeseca u Kopenhagenu imamo inauguraciju novog MSC broda Euribia. Brodovi u punom kapacitetu posjećuju sve luke u svijetu, tako da je to jedna velika ekspanzija kruzing industrije i drago nam je da je Crna Gora uključena u taj proizvod i da crnogorska privreda i crnogorski turizam ima veliku dobit i profit od ove industrije,” istakao je Vukić.

Da je kruzing turizam izuzetno značajan kako za barsku opštinu, tako i za cijelu Crnu Goru, saglasna je i vd direktorica Turističke organizacije Bar, mr Nikoleta Nikčević.

“Dugujem veliku zahvalnost agenciji Allegra i Port of Adria što su u saradnji sa Opštinom i našom TO uspjeli da kruzing turizam dovedu u Bar i da ljepote naše opštine prikažu ljudima koji proputuju cijeli svijet, jer smatram da mi imamo nešto autentično. Neke od mogućnosti koje se nude su posjeta Starog grada, krstarenje Skadarskim jezerom i promocija svih potencijala barske opštine. Iako Bar inače obiluje suncem sa oko 270 sunčanih dana godišnje, sa žaljenjem moram konstatovati da je danas kišni dan. U svakom, slučaju vjerujem da će se gosti i danas lijepo provesti u našem gradu,” kazala je Nikčević.

The post Kruzer Lirica ponovo u barskoj luci, delegacija lokalne uprave posjetila brod first appeared on BARinfo.

Ovim kruzerom u našu zemlju stiglo je oko dvije i po hiljade njemačkih turista, koji su imali priliku da obiđu znamenitosti Bara, ali i druge atraktivne lokacije u Crnoj Gori.

Direktor agencije Allegra Montenegro Port and Yaht Mihailo Vukić kazao je da agencija Allegra već duži vremenski period radi na promociji Crne Gore, Bara i Kotora, te da je za našu zemlju važno što, pored Kotora ima i drugu destinaciju za uplovljavanje kruzera.

„Brod Mein Schiff, kompanije Tui Cruises, danas je po prvi put stigao u Bar, sa dvije i po hiljade njemačkih turista koji obilaze ne samo Bar, već i cijelu Crnu Goru. Smatram da je značajno što naša zemlja ima i ovu lokaciju za uplovljavanje kruzera, čime postaje sve važnija tačka na mapi kruzing industrije. Poznato je da putnici na kruzerima troše puno novca, a osim obilaska Bara, danas je organizovano 30 autobusa koji su ovim putnicima omogućili da obiđu i druge gradove u našoj zemlji“, naveo je Vukić.

Poručio je da Alegra intenzivno radi na dovođenju novih brodova kada je riječ o Baru, kao i novih kompanija u Kotor, a tu su aktivnosti i novog predstavništva u Sloveniji.

„Mi ćemo se kao agencija truditi da još više kruzera dolazi u Bar i u Kotor, te vjerujemo da ćemo imati uspjeha u tome, jer iz kompanije Tui ističu da su izuzetno zadovoljni. Njihov brod će dolaziti još pet puta ove godine, a najavljeni su dolaci i za narednu godinu“, istakao je Vukić.

Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević kazao je da im predstavlja veliko zadovoljstvo što imaju priliku da ugoste predstavnike kompanije koja ponovo pokreće biznis u Luci Bar.

„Dolaskom kruzera i velikog broja turista u Bar, potvrđuje se da su potencijali našeg grada u ovoj oblasti turizma sjajni, kao i činjenica da Bar itekako ima šta da ponudi u dijelu aktivnosti koji se realizuju van samog broda. Turisti su danas bili u prilici da biraju između više od šest ekskurzija, što svjedoči o tome da je Bar kao destinacija izizetno aktraktivan za kruz kompanije“, naveo je Raičević.

On je poručio da će nastaviti sa intenzivnim radom, u nadi da će ovo biti godina oporavka, a da će u narednim godinama moći da govore čak i o boljim rezultatima u odnosu na one koji su ostvareni u rekordnoj 2019. godini.

Kapetan broda Ioannis Anastasiou kazao je da mu je veliko zadovoljstvo što je danas po prvi put uplovio brodom Mein Schiff u Bar.

„Ovaj brod sagrađen je 21. juna 2016. godine, te ćemo uskoro slaviti šestu godišnjicu. Brod ima kapcitet za smještaj 2.574 putnika, i još hiljadu članova posade“, naveo je Anastasiou, koji je izuzetno zadovoljan dobrodošlicom i atmosferom koja ih je dočekala u Baru.

Sara Jovićević iz Turističke organizacije Bara izrazila je zadovoljstvo usljed dolaska ovog kruzera, odnosno otvaranja kruzing sezone u Baru, budući da kruzing, kako je ocijenila, doprinosi svim turističkim poslenicima.

Ona je navela da je TO Bar pripremila info punktove i štandove sa propagandnim materijalom za turiste koji dolaze sa kruzera, a tu su i mape grada i štandovi za degustaciju tradicionalnih proizvoda.

„Pretendujemo da budemo destinacija u kojoj će uplovljavati sve više kruzera, te smo veoma zadovoljni što imamo agenciju kao što je Allegra u našem gradu, jer je ona i port agent koji nam dovodi kruzer“, zaključila je Jovićević.

The post U Luku Bar uplovio kruzer Mein Schiff 5 sa 2.500 njemačkih turista first appeared on BARinfo.

Govorio je, pored ostalog, o tome kako je bilo živjeti u jednoj od rijetkih porodičnih kuća usred Topolice, u koju se njegov đed uselio nakon službovanja na Cetinju, o plavljenju kanala Rene i sušenju ribarskih mreža u obližnjim čempresima, hijerarhiji tokom igranja fudbala na Crkvicama “kad se znalo koliko dobro treba da igraš da bi ušao na teren”, o skupljanju praznih limenki stranih pića osamdesetih, višednevnim projekcijama fima “Hajde da se volimo” i “filmovima Brus Lija i mae-gerija nakon njih”, promociji prvog albuma grupe “Belmondo” u diskoteci “Agave”, koncertu zagrebačke “Boe” početkom osamdesetih, beskrajnom šetanju korzom ne bi li se vidjela simpatija, ali je najviše riječi bilo, očekivano, o sportu…

Pričao je “iz ugla djeteta i tinejdžera” o čuvenim utakmicama KK “Mornar” iz Prve B lige i događanjima oko njih, sudijama i igračima koji su se plašili da dođu u Bar i na parket OŠ “Jugoslavija”, o meču sa užičkim “Prvim partizanom”, nakon koga je suspendovan teren, pa se išlo u glavni grad Crne Gore besplatnim vozom.  

Poseban segment gostovanja bio je vezan za početke njegovog bavljenja košarkom.  

“Počeo sam igrajući košarku u Ulici maršala Tita, a ‘koš’ su bile plave metalne table sa imenom ulice. Prvi trening mi je držao Peđa Milović u sali Poljoprivredne škole, bio sam prepadnut, sve starija generacija – Srđa Dobrković, Šule, Ranko Čarapić, Drobnjak… Peđa mi je svih tih godina bio kao drugi otac, od 16 i po godina me povukao u Sloveniju, zahvalan sam mu na svemu što me naučio, i košarkaški i ljudski… Ne samo ja, sva ta ‘njegova đeca’ su ga gledala kao oca, on nije davao da imaš loše ocjene, da imaš pokvarene zube, da pušiš ili se ružno ponašaš. Uz to je bio izuzetno fer, kod njega nikakve veze nikad nisu pomagale, uvijek su igrali najbolji. Ali je bio jako strog trener, i sad je, sigurno. Da kažem prostim jezikom, ubijao nas je od treninga, to je ta stara jugoslovenska škola košarke Maljkovića, Ivkovića, Vujoševića… I kao omladinca i kao seniora razvaljivao me od treninga. A kad bi se naljutio na mene, nije me zvao imenom i prezimenom no ‘broj 15′”, sjećao se Vukić, uz opasku: “Takav Peđin pristup jeste bio, iz današnje vizure ‘dječijih prava’, prilično surov, ali je davao rezultate. Danas imamo pet škola košarki i 200 dječaka koji vježbaju, a od njih bude jedan igrač, a tada od 20 dječaka deset je aktivno nastavljalo da se bavi košarkom, a od drugih 10 većina je mogla, ali se opredijelila za školu”.

Dodao je da jedan događaj nikada neće zaboraviti.

“Priključeni smo Vanja Bujić i ja pripremama prvog tima ‘Mornara’, kao klinci 13-14 godina, i trener Peđa nas je odveo na pripreme u Kolašin. Naredio je da se mora biti u sobi u 11 sati, i ne znam kako se desilo, ali nas je zatekao u 11:10 u hodniku. Samo je rekao: ‘Momci, idete kući’. Džabe plač, kuknjava, ništa nije pomagalo. Mi smo se spakovali, a Šušić i Ranko Čarapić su bili određeni da nas, kao najmlađe, isprate na voz. Došli smo na stanicu, depresivni i nikakvi, voz samo što ne dolazi, a Čapo i Šule nam onako bez srca kažu: ‘A sad se vratite, rekao Peđa da se vratite, ali tek sa stanice’. Ni danas im ne mogu oprostiti što su nas držali sve do kraja, a da nam ne kažu“.

Po Vukićevom mišljenju, kultno mjesto košarke i grada Bara osamdesetih i devedesetih bio je betonski teren između Gimnazije i OŠ BJO – jedan na dva koša i drugi sa koševima za basket.

“Ti basket-turniri bili su pravo čudo. Do tri popodne na Crvenu plažu, a od pet na teren, timovi po troje. Prva stvar koju sam zapamtio na tom basketu je da su Pajo i Đoko (Pavićević) imali dresove Larry Birda i Magic Johnsona. S njima je igrao Rajko Čarapić. Bili su najbolji i neprikosnoveni, i najduže igrali jer je pobjednik ostajao, a ostali su se smjenjivali. E, ali igra s njima je bila puna čudnih situacija – uđe Čapo u tebe, udari te dok imaš loptu, razvali, sve zvijezde vidiš, lopta ode van terena, Pajo ništa ne priča, jednostavno uzme i izvede najnormalnije aut za njih. Niko ništa ne progovara, ne smiješ, spustiš glavu, doooobro. tu je bio i Šefko Gaši Špic, koji je dolazio u harlemovskom dresu i izvodio razne akrobacije s loptom, a igralište iscrtao u harlemovskim bojama. Iz tog perioda sjećam se i Peđe Ratkovića koji je danas lučki kapetan, a imao je nevjerovatan odraz, dolazili su Rašo Petrić, Furo Pavićević, Peđa Šaranović, Srđa Dobrković, Mlađo Zagarčanin, pa ‘pravi’ košarkaši i oni koji bi došli na ljetovanje. Ali su Pajo i njegova ekipa najduže igrali. Jesu bili najbolji, ali je važnije to što su imali, recimo tako, taj stav nedodirljivih”.

Kao zaboravljenu posebnost Bara u pretposljednjoj deceniji XX vijeka, Miki Vukić navodi igranje vaterpola u tada nedovršenoj marini.

“Posljednjih četiri, pet gatova su bili prazni, pa smo iskoristili da tu igramo vaterpolo na viktorije, tri na tri i golman, u onom ćošku gdje su sad ribarski brodovi. Bili su tu Peđa Marović, braća Zoran i pokojni Goran Kruta, Željko Džon Đalović, Savo Vujošević, braća Kadić iz Podgorice, Marko Radonjić i mnogi drugi iz Bara… Tada nije bilo jahti i barki kao sad, već jedan gol i guma da se popneš. Gol se zimi potapao u more, tu je stajao nekoliko mjeseci, a kad otopli Marko ga izvuče, zavežemo ga i počne nova sezona. Bilo je i do 5-6 ekipa, dvadesetak momaka, različitog godišta, s tim da bi golmani bili stalno tu, najčešće su to bili Peđa Bošković, pa braća Kruta… Bacili bi loptu iza sebe skoro do sljedećeg gata da bi se odmorili dok igrači plivaju po nju, nisi smio da pucaš na prvu, igralo se do šest pogodaka… Danas, na žalost, niti ima vaterpola, niti ima gdje da se igra…”, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Miki Vukić.

The post Mihailo Miki Vukić: Od košarke i muzike do viktorija-vaterpola first appeared on BARinfo.