Film govori o Šejli Bakiji, djevojci koja je, uprkos tome što je tražila zaštitu od nasilja, ubijena na kućnom pragu. Institucije nijesu adekvatno reagovale, a njeno ubistvo je podiglo na noge hiljade ljudi koji su se okupljali na trgovima crnogorskih gradova u znak otpora prema nasilju. Film priča o devetnaestogodišnjoj žrtvi femicida i jednog u nizu primjera nefunkcionalnosti, sporosti i neblagovremenog djelovanja sistema u cilju zaštite od nasilja. U produkciji Ateljea “Arlekin” namjenski je pravljen kao najjače medijsko sredstvo, da utiče na buđenje svijesti kod mladih, kako bi došlo do smanjenja vršnjačkog i nasilja nad ženama i djevojčicama. 

Pitanje koje se nameće je šta je Šejla, pored izjave koju je dala, trebala da kaže policiji, da bi državne institucije shvatile da je u životnoj opasnosti i da li je Šejlu ubio čovjek koji je potegao pištolj ili država koja nije blagovremeno reagovala da je zaštiti.

“Ovo je izuzetno bitan dan, kad možemo da se osvrnemo na probleme sa kojima se suočavaju žene širom svijeta, a može i da nam pokaže šta kao društvo možemo da učinimo i koliko smo moćni”, kazala je, otvarajući panel-diskusiju, Jana Šekularac u ime Lokalnog tima za prevenciju nasilja nad djecom i mladima.

“Nasilje nad ženama nije samo narušavanje ljudskih osnovnih prava, već  predstavlja prepreku u ekonomskom i socijalnom integritetu našeg društva u cjelini. Ako zatvaramo oči pred nasiljem, ono postaje društveno prihvatljivo ponašanje. Treba da radimo na prevenciji, adresiramo svaki oblik nasilja i budemo uključeni kao zajednica. Opština Bar je zato i formirala Tim sastavljen od predstavnika relevantnih institucija i djece, predstavnika barskih škola. Zajedno smo radili na definisanju problema koje možemo da rješavamo sa lokalnog nivoa, a kao rezultat tog rada nastao je Plan aktivnosti za prevenciju nasilja nad djecom i mladima koji u fokus stavlja  informisanost društva o ovom problemu i pružanje psihosocijalne podrške u cilju uticaja na mlade da slobodno vrijeme provode na bolji i sadržajniji način”, pojašnjava Šekularac.

Vesna Drašković, odbornica i inicijatorka formiranja Ženskog odborničkog kluba u Skupštini opštine Bar, podsjetila je na slučaj naše tragično stradale mlade sugrađanke Zumrite Nerde, koju je nemilosrdno zlostavljao nevjenčani suprug i navela poražavajuće podatke koji se tiču nasilja nad ženama u Crnoj Gori.

“Svaka treća žena u Crnoj Gori je doživjela neki vid fizičkog nasilja, a prema posljednjem OEBS-ovom istraživanju, svaka druga poznaje ženu koja je žrtva nasilja, dok samo 12 % njih, među kojima je bila i Šejla, su se odvažile da nasilje prijave”, navela je Drašković.

Drašković navodi da nasilje iz godine u godine raste, žrtve su, uglavnom, finansijski nesamostalne, a nasilnici ili nisu, ili su blago kažnjeni. Osvrnula se i na nasilje koje je prisutno na društvenim mrežama, smatrajući to dodatnim problemom kad je osnaživanje žena u zajednici u pitanju.

Nužna je, ukazuje Drašković, promjena zakonske regulative u ovoj oblasti, kroz Nacrt izmjena zakona o zaštiti  od nasilja.

“Osim toga, putem medija možemo svakodnevno da dajemo informacije koliko se često vrši nasilje nad ženama kao podsjećanje i neki vid opomene. Podatak kojim se ne možemo pohvaliti je da je u ukupnom broju sagovornika koji se pojavljuju u medijima samo 26 posto žena dok samo 1,7 posto medija u Crnoj Gori govori o rodnoj ravnopravnosti. Neophodno je organizovati što više radionica, raznih vidova edukacije na ovu temu, a dokumentarni film ‘Šejla’ treba da odgledaju svi barski srednjoškolci/ke i da im to bude snažan podsticaj da prijave nasilje, nezavisno od toga da li su lično žrtve ili su svjedoci nasilja. Prijavljivanjem nasilja imamo veću šansu da mu stanemo na put”, poručila je Drašković dodajući da “žene nisu samo nježniji već i hrabriji pol”.

Milanka Okuka, pedagoškinja u Srednjoj stručnoj školi smatra da sve dok država ne sprovede strože kažnjavanje nasilnika, mladi će dobijati jasnu poruku da im se ništa neće dogoditi ako se budu nasilno ponašali.

“Pored fizičkih posljedica koje su bolne ali zarastaju, ostaju psihološke koje su složenije, kompleksnije, teže se uočavaju, dugo liječe a većina stručnaka kaže da se nikada ne izliječe. Kad shvatite da je sopstvena agresija, u stvari, reakcija na smetnje i prepreke na putu ostvarenja ciljeva, onda ste na pravom putu otrežnjenja. Ponašajte se prema drugima onako kako želite da se oni ponašaju prema vama. Prijavite nasilje, pomognite vršnjacima da se izbore sa ovako teškim oblicima nasilja i njegovim posljedicama sa kojima se nije lako nostiti”, poručila je Okuka.

“Nasilje je izabrano ponašanje, a sa onima koji su ga izabrali mi svakodnevno radimo”, kazala je Alma Hot, inspektorka za maloljetničku delinkvenciju i nasilje Odjeljenja bezbjednosti Bar.

“Trudimo se da, koristeći razne mehanizme suzbijemo nasilje ali smo nemoćni ako naiđemo na sistemski  problem. Nastojimo da ukažemo na probleme u cilju pružanja pomoći žrtvama, ali ako nemamo informaciju o problemu, ne možemo ga ni rješavati. Stoga je neophodno da s nama podijelite svaku informaciju koju imate jer ćete nam na taj način dati priliku da postupimo po zakonu i na adekvatan način riješimo problem. Budite humani, to je ono što je prirodno, ali je zatajilo, pa nam se događa nasilje kako među vršnjacima, tako i u porodici”, zaključila je Hot.

Neposredno nakon završetka projekcije, u bioskopskoj sali je najprije zavladao muk, a onda se prolomio aplauz. Tragična priča o Šejli dirnula je gledaoce među kojima je najviše bilo učenika Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole. Njihova profesorica Denisa Halimić žali što broj učenika nije još veći i smatra da bi projekcija filma “Šejla” i diskusije na temu nasilja trebalo da budu organizovane češće ali u prikladnijem terminu.

“Pojedinac može mnogo, od pojedinca sve kreće. Žene treba da budu jake, mada je to u uslovima ekonomske i svake druge krize veoma teško. Institucionalna podrška je neophodna, a u slučaju Šejle Bakije je zakazala.  Ovaj film mora da vidi što veći broj ljudi, pogotovo mladih”, smatra Halimić.

Film je bio izuzetno emotivan ali i edukativan za Teodoru Gašić.

“Šejla i ja smo vršnjakinje. Možda sam upravo zato sa posebnom emocijom ispratila film. Važno je da ne ostanemo nijemi kad je nasilje u pitanju. Ovaj nas film ohrabruje da prijavimo bilo koji vid nasilja. Juče sam se vratila sa četvorodnevnog seminara na istu temu, još sam pod utiskom i tog predavanja. Čini se da je neophodno uključiti i muškarce da budu predavači, edukatori… imalo bi efekta”, smatra Teodora.

U ime organizatora, na početku večeri se  obratio VD sekretara Sekretarijata za kulturu, Srđan Lekić istakavši da će Opština Bar i u narednom periodu, u skladu sa svojim nadležnostima, podržavati ovakve projekte i biti otvorena za nove ideje i sugestije u borbi protiv svih vidova nasilja.

The post Drašković: Šejla može biti svaka od nas first appeared on BARinfo.

Od 20. aprila i „Promenade četvrtkom“, kada smo realizovali emisiju, do početka maja, dakle samo za desetak dana, zabilježen je još jedan slučaj vršnjačkog nasilja u centru Bara, na sreću bez težih posljedica, i nekoliko u drugim gradovima Crne Gore. Sve to još jednom potvrđuje da postoji duboki socijalni problem, ali i punu opravdanost, čak i nužnost, stalnog bavljenja problematikom nasilja, svih – porodice, institucija, medija.

Za naš portal Bar Info, danas prenosimo dio onoga što je kazala pedagoškinja Milanka Okuka.

„Želim da osudim brutalno nasilje u Baru kada su povrijeđeni dječaci iz Sarajeva i da pohvalim konstrktivnu ulogu njihovih roditelja. Oni su primjer kako bi trebalo reagovati u ovakvim situacijama, iako im je bilo dvostruko teško, jer nisu bili u Baru, uz svoju djecu, u tom momentu. Ostali su pribrani i smirivali tenzije“, kazala je Okuka, koja se osvrnula i podsjetila na, takođe, brutalno nasilje u našem gradu prije više mjeseci kada je šestorica dječaka napala jednog, ili prije dvije godine kada je jedan učenik izboden nožem. Kao i ostali učesnici u emisiji, i ona smatra da nasilje vuče korijene iz primarne porodice.

„Dijete se rađa sa izvjesnim genetskim nasljeđem i temperamentom, a sve ostalo se može uklapati u željeno biće. Vaspitanje, odnosno roditeljstvo, iziskuje veliki trud, energiju i posvećenost, nekada, možemo reći, i žrtvu. Od toga zavisi, u najvećoj mjeri, kakav će čovjek postati dijete. Ukoliko je u porodici uravnotežen odnos, odnosno, nema sukoba u stilovima vaspitanja (jedan roditelj sve dozvoljava, drugi brani), ukoliko postoji topla emocionalna klima, teško da će dijete izrasti u problematičnu osobu. Ono uči od nas i našeg primjera. Frojd je govorio ‘dijete je otac čovjeka’, jer se do pete godine stvara temelj jedne ličnosti. Djeca ponesu obrasce ponašanja iz porodice i kroz svoje postupke i reakcije emituju porodicu u malom. Ako uložimo veliki trud u vaspitanje djeteta, do desete, dvanaeste ili čak pete godine, kasnije ćemo ubirati pozitivne plodove te posvećenosti “, naglasila je Okuka, koja je konstatovala da su, nažalost, djeca danas u velikom broju, zanemarena, zbog nefunkcionisanja porodice, prisutnog nasilja u njoj, ili „trke“ roditelja da obezbjede egzistenciju radeći više poslova. Nisu dobri modeli vaspitanja u kojima roditelji ne postavljaju granice, već je djetetu sve dozvoljeno, kao ni ambijent u kojem je prisutna pretjerana strogost, smatra Okuka, pedagoškinja u Srednjoj stručnoj školi, nekadašnja Poljoprivredna, koja je bila prepoznatljiva po vršnjačkom nasilju.

„U svim školama, i društvu uopšte, postoji trend porasta nasilja. Radili smo istraživanje 2018. i ove godine, pokazalo se da je nasilje u porastu, ne samo fizičko, već i psihološko. Najprisutnije je verbalno, odnosno emocionalno i psihološko nasilje (ismijavanje, zadirkivanje, davanje pogrdnih imena). To je nasilje bez fizičke sile, ali ostavlja veoma teške posljedice i traumatična iskustva. Mnogo teže se otkriva, dokazuje i liječi. Stručnjaci čak smatraju da se nikada ne izliječi i da ostavlja trajne posljedice na psihološkom planu. Ono što je dobro i što sam primjetila i u vašoj anketi, jeste što su naši sugrađani svjesni problema i nisu ga minimizirali, već osjećaju kolektivnu krivicu“, kazala je pedagoškinja Milanka Okuka, koja je odgovorila i na pitanje o potrebi upošljavanja psihologa i pedagoga u školama, s obzirom da ih pojedine obrazovne ustanove nemaju.

„Škole dobijaju pedagoga i psihologa zavisno od broja učenika – neophodno je da ima 450 đaka da bi imala pravo na pedagoga, preko 800 na psihologa, a preko 600 pomoćnika direktora. Prvenstvena uloga škole jeste obrazovanje, i moram reći, da su obrazovni programi veoma zahtjevni i da bi se realizovali potrebna je puna pažnja nastavnog kadra. Malo prostora ostaje za bavljenje vršnjačkim nasiljem, bolestima zavisnosti i slično. Jedina mogućnost jesu časovi Odjeljenske zajednice, ili, što najčešće rade pedagozi i psiholozi, pozivaju djecu sa redovne nastave kako bi sa njima razgovarali o problemima i devijantnom ponašanju koje ispoljavaju. Poslije završetka nastave, učenici su umorni, ili putuju, što sve otežava vaspitni rad sa njima, a da ne govorim da su pedagoški radnici opterećeni i složenom administracijom. Uprkos tome, stalno radimo na osvješćivanju djece i preventivnim aktivnostima“, istakla je Okuka, koja je pojasnila da u školi postupaju po protokolu Zavoda za školstvo.

Formiran je tim od deset nastavnika, različitih struka, koji svaki u svom domenu osmišljava program prevencije i borbe protiv nasilja (nastavnik maternjeg jezika kroz obradu lektire, skreće pažnju na negativne likove i nasilje, organizovane su radionice na temu „Moje vrijednosti i vrline“, štampan priručnik u te svrhe, a tematika kojom se bave je široka, od razvijanja empatije, samokontrole, tolerancije, promovisanje timskog rada, kreativnosti, saradnja sa Policijom, Tužilaštvom, Centrom za socijalni rad, organizovanje gostujućih predavača itd).

„Ponekad veći problem imamo u saradnji sa roditeljima, nego sa djecom. Simptomatičan je pismeni rad jednog učenika, koji je povratnik u vršenju nasilja i njegova rečenica najsrećniji bih bio kada bih imao normalnu porodicu’. To je još jedna potvrda kolika je uloga porodice u suzbijanju nasilja, a kako to postići kada u većini porodica iz kojih dolaze problematična djeca, konflikte upravo rješavaju nasiljem. Vidimo da takva djeca žude za ljubavlju i pažnjom, za mirnom i stabilnom porodicom. Da se stvari daju popraviti, govori i činjenica da taj dječak ima uspjeh na granici vrlodobrog i odličnog, nema izostanaka i opomena u školi. Treba razmišljati i o izmještanju djece iz takvih porodica, jer u domovima, kao što je ‘Ljubović’ u Podgorici, postoji stručni tim koji bi mogao da im pomogne u promjeni ponašanja u željenom smjeru i resocijalizaciji“, objasnila je Okuka, koja se osvrnula na istorijsko – socijalni kontekst koji je umnogome doprinio raznim pošastima savremenog doba.

„U Jugoslaviji smo živjeli prilično ušuškani. Bilo je dovoljno da završimo fakultet da bi nam se otvorila vrata za posao, stan, kredit. Od devedesetih godina , kada smo promijenili tri društvena uređenja, došlo je do remećenja sistema vrijednosti, izgubilo se bazično povjerenje u ljude i među ljudima, sve se prenijelo i na institucije. Sada su širom otvorena vrata nasilju koje je ovladalo društvenim mrežama, ali i u pojedinim medijima. Mladi su došli u situaciju da, iako završe fakultet, ne mogu da se zaposle, a ako i budu imali sreće da nađu posao, neće moći da žive od plate, već samo da preživljavaju, što, prirodno, stvara nezadovoljstvo, plus, najčešće, u već ozbiljnim godinama, ili kada zasnivaju porodicu, moraju, zbog loše finansijske situacije, da žive sa roditeljima. Nasuprot tome, imamo drugu kastu, koja se bavi kriminalom, lako sebi obezbjeđuje stan, egzistenciju, lagodan život…Naša zemlja je postala tranziciona ruta za šverc kokaina i duvana, a mladima su upravo kriminalci postali uzor. Omladina, njihovo ponašanje i vrijednosni sistem koji njeguju, odraz su društvenih zbivanja, tako da smo sada u situaciji da žanjemo ono što smo posijali. Nije izraženo samo vršnjačko, već i svi ostali oblici nasilja, a mladi imaju niži prag tolerancije i povišen stepen agresivnosti, jer su u procesu formiranja identiteta i traženja sebe, u ovakvim nestabilnim i nepovoljnim društvenim okolnostima. Porodica je pretrpjela udarac, i ukoliko djeca nemaju stabilnog i dostupnog roditelja, oslonac i autoritet, sa jasno postavljenim granicama, u okviru kojih će znati da će biti pohvaljeni za uspjehe, ali kažnjavani za prestupe, neminovno je da izaberu pogrešan životni pravac“, upozorila je pedagoškinja Milanka Okuka.

The post Pedagoškinja M. Okuka: Mladi reflektuju stanje u porodici i društvu first appeared on BARinfo.

Bilo koji termin da je planiran za razgovor na ovu temu, unazad nekoliko godina, bio bi odgovarajući, a isto tako, učestalo bavljenje ovom problematikom i znatno veći broj emisija njoj posvećenih, bili bi sasvim opravdani i na mjestu, s obzirom da je vršnjačko nasilje, nažalost, postalo konstanta našeg društva.

Tematsku debatu, planiranu u našem mediju, ubrzao je poslednji slučaj koji se dogodio 15. aprila u naselju Šušanj, kada su četvorica maloljetnih i jedan punoljetni građanin Bara, pretukli i nanijeli teške tjelesne povrede dvojici atletičara iz Sarajeva , koji su u našem gradu bili na pripremama.

Okupili smo relevantne sagovornike na ovu temu: inspektorka za maloljetničku delinkvenciju u Centru bezbjednosti Bar Alma Hot, tužiteljka za maloljetnike u Osnovnom državnom tužilaštvu Mirjana Tankosić Vučinić, direktorka Centra za socijalni rad Biljana Pajović, Jadranka Dragović voditeljka slučaja i Milanka Okuka pedagoškinja u Srednjoj stručnoj školi, ombudsman Siniša Bjeković, koji su razgovarali sa direktorkom Radio Bara, Vesnom Šoškić.

U emisiju se telefonskim putem uključila majka jednog od lakše povrijeđenih dječaka , Arduana Pribinja iz Sarajeva, (koja je prva obavijestila javnost o ovom nemilom događaju na društvenim mrežama), a kontaktirali smo i Armina Kremo, oca dječaka koji je teško povrijeđen i podvrgnut operaciji jagodične kosti.

Naša novinarka, Darija Jelić, razgovarala je sa profesorom koji je veoma aktivan kada je riječ o vršnjačkom nasilju, Neđeljkom Đurovićem, građanima i učenicima.

Gđa Pribinja je kazala da su obojica dječaka stabilno, ali i dalje u fazi šoka. Jedan od njih, kojem su smrskane jagodične kosti, uspješno je operisan. Njegov se otac u pisanoj poruci za Radio Bar i Bar info, zahvalio na podršci, rekao da su još uvijek u košmarnom stanju, da će izbjegavati izjave za medije, jer je pažnja cijele porodice usmjerena na oporavak i ublažavanje traumatičnog iskustva mladog atletičara. On je, takođe, ponovio da mu je posebno žao što se niko od roditelja barskih dječaka, koji su učestvovali u tuči, do juče, nije javio kako bi se informisali o zdravstvenom stanju povrijeđenih dječaka, niti izvinili.

Arduana Pribinja, koja je novinarka bosansko-hercegovačke televizije AL Jazeera Balkans, razmišljala je da li bi trebalo objelodaniti ono što se desilo, ali , ipak, odlučila se na to, jer, kako je kazala, sistemom „kuhane žabe“, normalizovali smo najužasnije društvene obrasce.

„Mi smo svjedocima kako se naše društvo mijenja u negativnom kontekstu i, uglavnom, konstatujemo kako mnoge stvari nisu u redu, a zauzvrat ne činimo ništa da ih promijenimo. Zato nema dileme da li treba javno pričati, a ja sam se trudila, i kao majka i novinarka, birati riječi i poštovati osjetljivi društveno politički trenutak u Crnoj Gori, kako ne bi ni, najmanje, doprinjeli bilo kojoj vrsti tenzija. Sada je, međutim, vrijeme da institucije postupe odgovorno, jer ono što javnost očekuje jeste da se sprovede određena procedura koja će doprinjeti da se ovakve stvari više ne ponavljaju. Od države se očekuje adekvatna reakcija, iako se upire prstom u porodicu i upozoravaju roditelji da moraju voditi računa na koji način odgajaju svoju djecu. Naravno da je porodica primarna i važna, da je vršnjačko nasilje rezultat ambijenta unutar porodice i, možda, neadekvatnih pedagoško – odgojnih metoda, ali mi decenijama živimo u jednom sistemu poremećenih vrijednosti, koje ćutke prihvatamo, i generalno se neodgovorno ponašamo, a onda se pitamo kako i zašto nam se sve ovo dešava. Dešava nam se upravo zbog toga što reakcija izostaje“, upozorila je Pribinja , koja je na pitanje koliko je vršnjačko nasilje prisutno u Sarajevu, i uopšte, Bosni i Hercegovini (u Crnoj Gori je situacija gotovo alarmantna), kazala:

„Isto je i kod nas. Nedavno su ovdje napadnuti sportisti iz Srbije, mi smo imali slučajeve vršnjačkog nasilja i sa smrtnim ishodom. Dakle, trebalo je da neko životno nastrada da bi državne institucije shvatile da moraju promijeniti zakonske okvire. I kod nas je zakonska regulativa bila vrlo ‘labava’ prema maloljetnicima, ali sada je sve drugačije. Zakoni su promijenjeni i mi sada imamo i zatvore za maloljetnike, ustanove za disciplinske prekršaje, a gdje će biti smješten maloljetnik ovisi kakvo je krivično djelo napravio i koliko ima godina. Dok se tako nije uradilo, mi smo imali užasne slučajeve vršnjačkog nasilja, na primjer, prije desetak godina mi smo imali slučaj Mrnjavac, koji je uzbudio čitavu regiju, kada je nasmrt izboden dječak koji ništa loše nije uradio. Maloljetnička delinkvencija, čak i kada se ne završi tragično, uvijek je uvod i povod u užasne društvene devijacije, i zato je treba posmatrati u tom širem kontekstu, a ne samo fokusirati se na pojedinačne slučajeve i njihove trenutne posljedice. Sa tim će se država kasnije mnogo teže nositi, ako ne bude na vrijeme i adekvatno reagovala“, apostrofirala je Pribinja.

Ona je prokomentarisala i ono što se dešavalo nakon ovog incidenta, iskaze vinovnika tuče, koji su pred tužiocem izrazili kajanje i žaljenje zbog učinjenog djela, ali i naveli da motiv nije bio na nacionalnoj osnovi.

„Ja sam razgovarala sa sinom, i njegov iskaz se podudara sa onim što je kazala i prodavačica iz marketa ispred kojeg se desio napad. On mi je rekao da ga više tišti to što su oni u sudu kazali da je napadu prethodio verbalni sukob, nego što ga bole rane na glavi. Muči ga, dakle, nepravda, jer na osnovu onoga što mi je on rekao, a i druga djeca koja su bila svjedoci, oni apsolutno ničim nisu dali povoda da budu napadnuti. Ne samo da nisu dali povoda, već nisu ni mogli izbjeći napad i odbraniti se, jer su na njih dvojicu nasrnula petorica momaka, odmah nakon što su trgovali neke sitnice u toj radnji. Ne bih komentarisala iskrenost tog kajanja, ali prošlo je nekoliko dana, moj Harun je ostao u Baru da bi dao iskaz, a za to vrijeme se nama niko od porodica tih dječaka nije obratio, da se ispričaju, ponude pomoć. Želim da istaknem da smo dobili izvinjenje na stotine građana Crne Gore, koji su to shvatili vrlo lično, iako sa tim nemaju nikakve veze. Mi ni u koga ne upiremo prstom, a nadležni organi treba da se bave motivima. Mi se nastojimo držati odgovorno, ne podizati tenzije i trudimo se da ne načinimo nikakvu nepromišljenu reakciju, iako je veoma teško roditelju u ovakvoj situaciji da ostane miran. Zbog vaših građana i vaše djece, sada je važno da institucije reaguju adekvatno, jer ako to izostane, ako djeca znaju da neće imati posljedice i da će proći nekažnjeno, kakva je to poruka ostalima, kako onda iskorijeniti ovakve pojave. Zato javnost ima pravo tražiti adekvatnu reakciju institucija i države“, zaključila je majka jednog od povrijeđenih dječaka, Arduana Pribinja.

Narednih dana na portalu Radio Bara, Bar infu, moći ćete pročitati što su na temu vršnjačkog nasilja, kazali i ostali učesnici u emisiji.

The post Roditelji napadnutih dječaka iz Sarajeva za Radio Bar i BI – učiniti sve da se iskorijeni vršnjačko nasilje first appeared on BARinfo.

Srednja stručna škola je shodno preporukama Zavoda za školstvo, a s ciljem prevencije vršnjačkog nasilja formirala Tim za zaštitu učenika od nasilja i zlostavljanja koji broji desetak članova. Nakon toga utvrđen je Plan i program borbe protiv nasilja i realizovano više različitih aktivnosti.

“Kako bi obuhvat djece bio što veći odlučili smo da dio aktivnosti realizujemo kroz nastavni program. Predmetne nastavnice maternjeg jezika su u sklopu određenih, brižljivo odabranih lektira uključile i ‘priču’ o nasilju, aktuelizujući segmente nasilnog ponašanja, nekog oblika nasilja, načina na koji se neki od likova dovodi u konkretnu vezu sa agresivnim djelovanjem, izražavanjem ljutnje i frustracije na neprihvatljiv način, do ozbiljnih incidenata, a koji se mogu dovesti u vezu sa realnim iskustvom učenika”, objasnila je Milanka Okuka.

Drugi dio aktivnosti u prevenciji nasilja, odnosio se na realizaciju radionica u okviru programa “Moje vrline i vrijednosti”. Učenice koje su pohađale tu obuku, za svoje vršnjake potom su priredile radionice o empatiji, toleranciji, timskom radu i samokontroli.

Krajem decembra u školi je realizovano i mikroistraživanje na istu temu.

“Obuhvaćeni su učenici različitih obrazovnih programa, iz svih razreda, heterogene polne strukture i oba stepena obrazovanja (III I IV stepen stručnosti). Putem online upitnika, učenici su odgovarali na 26 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Podaci su obrađeni, sistematizovani i u vidu prezentacije predstavljeni Nastavničkom vijeću škole.

Dobijeni podaci ukazuju na trend porasta vršnjačkog nasilja, koje je najzastupljenije na relaciji učenik – učenik, potom učenik – nastavnik i najmanji procenat na relaciji nastavnik – učenik”, pojašnjava Okuka.

Kada je u pitanju vršnjačko nasilje i polna struktura učenika, polovina ispitanika smatra da je podjednako prisutno među djevojkama i dječacima, ali da se forme vršnjačkog nasilja znatno razlikuju. Dječaci su skloniji fizičkom nasilju, češće su u ulozi zlostavljača, i češće su izloženi nasilju pojedinca. Kod djevojaka su prisutnije suptilnije metode nasilja, najčešće se radi o širenju glasina, ogovaranju, izopštavanju iz društva, nagovaranju da se ne druži sa žrtvom. One su češće izložene nasilju grupe.

Kako je istakla pedagog Okuka, istraživanje je pokazalo da je najizraženije je verbalno nasilje, odnosno ismijavanje i zadirkivanje na bolan način, te davanje pogrdnih imena, a prisutno je i socijalno nasilje, odnosno isključivanje iz grupe.

“Naši učenici su skloni i fizičkom rješavanju konflikata, ali ohrabruju podaci da bi skoro polovina ispitanika razgovarala sa odraslima o preživljenom nasilju i zartražila pomoć od roditelja i nekog u školi. Važna je i vršnjačka pomoć i podrška, kao i stav ispitanika da nasilniku treba pomoći da stekne uvid u sopstveno ponašanje i njegove posljedice”, objašnjava ona.

Okuka je istakla da praksa pokazuje da su žrtve nasilja mirna, povučena, usamljena djeca. Takva djeca obično imaju lošu sliku o sebi, niskog su samopoštovanja. Žrtve su, nažalost, svi koji se po nečemu razlikuju od drugih, katkad to mogu biti i naočare za vid. Posljednjih godina toj listi se dodaje i uspjeh učenika, pa su na meti vršnjačkog nasilja nerijetko nadarena djeca i prosječni učenici, jer učenje u poremećenom sistemu vrijednosti nije popularno, nije ,,IN“.

Ona je navela da se u posljednje vrijeme sve više govori i o nastavnicima kao žrtvama nasilja.

“I naši anketirani učenici (45%) su izjavili da ima nasilja učenika nad nastavnicima. To se uglavnom odnosi na verbalnu agresiju učenika, neprimjerenu komunikaciju, ulični rječnik u učionici, ignorisanje zahtjeva nastavnika, odbijanje poslušnosti i sl. Mislim da je ovo ozbiljan, ali nažalost zanemaren i zapostavljen problem u našoj državi koji je u porastu”, upozorila je Okuka i navela podatak da jedno istraživanje koje je radio UNICEF, a kojim su bili obuhvaćeni nastavnici iz regiona, pokazuje da se 65 % nastavnika u situacijama kada doživljava nasilje od strane učenika osjeća zbunjeno, bespomoćno i ravnodušno.

“Svakako da je škola važna, nezaobilazna karika u sistemu, ali se ne može očekivati da se sami izborimo sa društveno neprihvatljivim ponašanjem, kakvo je nasilje u biti. Prevashodni, suštinski cilj škole je obrazovanje, a primarna uloga porodice jeste vaspitanje. Mladi uče po modelu, oponašajući roditelje, nastavnike i uopšte odrasle. Pod uticajem su izuzetno nasilnih sadržaja, koji se plasiraju putem medija, društvenih mreža, video igrica, filmova, muzike koju slušaju. Oni nam zapravo pokazuju kakva je atmosfera u društvu, a čini mi se da im šaljemo poruku, da smo svi deklarativno protiv nasilja, a da i te kako u svakodnevnoj komunikaciji i ponašanju koristimo različite forme nasilja. Postavlja se pitanje koliko smo mi odrasli empatični, tolerantni, koliko želimo da kreiramo istinski bolju, sigurniju društvenu klimu.

Zadatak škole je da ne bude pasivni primalac informacije o nasilju, već da sasluša sve aktere u lancu nasilja i pokaže saosjećanje i odgovornost preduzimajući sve kako bi se žrtva zaštitila i kako bi se onome koji je u tom slučaju nasilnik-pomoglo.

Učenici su takođe procijenili da su kazne za počionioce nasilja blage i neodgovarajuće. Posebno je vršnjačko nasilje izraženo u mlađim razredima srednje škole. Tome je doprinijela i epidemija koronavirusa, jer su to djeca koja su posljednji ciklus obrazovanja završila u vanrednim okolnostima, izmještena iz školskih klupa, oskudne komunikacije i druženja, minimalnog izvršavanja školskih obaveza, učenja i sl. To se i te kako primjećuje kada su učenici prvog razreda u pitanju”, zaključila je Okuka.

Alternativa vršnjačkom nasilju, okrenutost edukativnim i lijepim sadržajima u Srednjoj stručnoj školi je Učenički parlament koji svojim aktivnostima omogućava lični razvoj učenika, pruža mogućnost kolektivnog odlučivanja i doprinosi poboljšanju atmosfere i života u školi.

“Brojne su bile aktivnosti ovog parlamenta u prethodnoj godini. Radionice povodom 1. decembra Svjetskog dana borbe protiv HIV-a, organizacija Novogodišnjeg Bazara koji se već dvije godine održava u našoj školi, a koji je isključivo dobrotvornog karaktera. Organizovane su tribine na temu ‘Uspješna žena-budućnost Crne Gore’, ‘Ja volim nekog sa autizmom’. Učenicima smo predstavili i izviđače Izviđačkog odreda 24. novembar, a naši gosti bili su IPO Montenegro i govorili nam o značaju prijavljivanja nasilja”, kazala je gostujući u programu Radio Bara profesorica Milica Nikočević koordinatorka rada Učeničkog parlamenta.

“Volontirali smo i pomagali NVO Žene Bara u njihovoj bori za prikupljanje sredstava onima kojima je to najpotrebnije. Učestvovali smo na raznim takmičenjima i organizovali brojna predavanja, ali smo najponosniji na predavanja koja su odradile naše učenice Jovana Vojvodić i Minela Korać (farmaceutski tehničari) na temu mentalnog i reproduktivnog zdravlja, kao i predavanje koje je vodila Vladana Crnčević (kozmetičar) na temu nasilje, sa posebnim osvrtom na nasilje prema ženama”, nabraja Nikočević.

Ona je najavila da u školi i u narednom period planiraju brojne aktivnosti.

“Očekuje nas posjeta CNP-u, promovisanje zdravih stilova života, bićemo domaćini takmičenja ‘Mladi za čist vazduh’ koje organizuje Savez izviđača u saradnji sa UNICEF-om. Pripremamo se i za Dan otvorenih vrata, kada ćemo budućim učenicima i zainteresovanim građanima predstaviti našu školu, sve smjerove koje nudimo, kao i mnoge druge aktivnosti”, zaključila je Nikočević.

The post Srednja stručna škola: Kako se boriti protiv vršnjačkog nasilja first appeared on BARinfo.

Radionicu je realizovala Opština Bar i Sekretarijat za kulturu sport i mlade u saradnji sa Srednjom ekonomsko-ugostiteljskom školom, Srednjom stručnom školom, Centrom za socijalni rad, Centrom bezbjednosti i nevladinom organizacijom „Bubulj“.

Skup je započet prikazivanjem filma „Preobražaj“ koji se bavi temom vršnjačkog nasilja i autorski je rad „NVO Bubulj“, u saradnji sa Srednjom ekonomsko-ugostiteljskom školom.

Sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i mlade, mr Irina Dabović kazala je da je vršnjačko nasilje prisutno i da su za to odgovorni svi – i roditelji i škola i institucije sistema.

„Samo zajedno, sarađujući i koordinirajući aktivnosti, možemo se suočiti sa ovim problemom. Opština Bar je problem prepoznala i u Lokalnom akcionom planu za mlade, kojim su predviđene edukativne radionice sa mladima i sa roditeljima na temu vršnjačkog i online nasilja. Takođe, želim da podsjetim da je Sekretarijat za kulturu, sport i mlade, sredinom oktobra prošle godine, zajedno sa našim partnerskim organizacijama u realizaciji aktivnosti iz LAP-a za mlade, na gradskom trgu organizovao kampanju ’Stop svim oblicima nasilja’ jer je vršnjačko nasilje, nažalost, samo jedan od oblika, možda među vidljivijima, jer se najčešće odvija pred svjedocima. Nažalost, i djeca i mladi, ali i stare i nemoćne osobe, znatno više su izloženi oblicima porodičnog nasilja koje je prikriveno, a u fokus javnosti dospijeva kada postane tema crnih hronika“, istakla je Dabović.

Policijski inspektor I klase za maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici u Centru bezbjednosti Bar, Alma Hot naglasila je da su policijski službenici „navikli“ da se sa problematikom vršnjačkog nasilja susreću u kasnijim godinama adolescencije.

„Radili smo sa i djecom od 14 godina, što nas negdje demorališe kao osobe i ljude, ne samo kao službenike. Iako s susrećemo sa raznim problemima, uvijek nam rad sa djecom bude težak. Naiđemo na veliko nerazumijevanje od strane roditelja i škola, ali valjda je postala praksa pojedinaca da prebacuju svoje odgovornosti na institucije. Institucije su tu da bi rješavali probleme, ali ne i da bi prevaspitavaju djecu. Mislim da sam ja i Centar bezbjednosti Bar posljednja stanica gdje treba da dođe dijete od 14 godina, tj. da ne bi trebalo uopšte da dođe“, kazala je Hot.

Direktorica Centra za socijalni rad, Biljana Pajović istakla je da je vršnjačko nasilje u protekle dvije godine u velikom porastu. Osim toga, tu je i nasilje putem interneta, a Pajović smatra da je to problem koji se tek otvara.

„Uloga Centra je vrlo specifična, mi imamo i protektivnu i proaktivnu ulogu. Radimo sa djecom koja su žrtve nasilja, kao i sa počiniocima. To je kontinuirani rad, gdje pružamo podršku žrtvi i radimo sa počiniocem nasilja, a imamo razliku kad dođe do agresivnog ponašanja. To može biti situacino ponašanje, ali kada se neko ponašanje ponavlja mnogo češće, onda zaista prelazi u nasilje i zahtijeva sistemsko rješenje i dugotrajniji rad sa djecom i porodicom. To može biti model iz porodice koji se prenosi, ali nije nužno, prosto može biti i model iz sredine, kao i uticaj nekih kompromitujućih ličnosti koje su uzor djetetu. Zato se u tom adolescentskom periodu treba najviše posvetiti djeci- kako roditelji, tako i mi kao institucija koji smo dužni da se bavimo zaštitom same djece“, objasnila je Pajović.

Socijalni radnik i psiholog, Andrijana Raković navela je da je uloga Centra za socijalni rad dvojaka.

„Kada je u pitanju podrška žrtvi vršnjačkog nasilja, glavna i osnovna uloga jeste pružanje psihosocijalne podrške samoj žrtvi, ali takođe i savjetodavni rad ne samo sa njom, već i sa porodicom. Radnik Centra za socijalni rad je tu da svoj dio vremena posveti žrtvi nasilja i prepozna određene potrebe, ali svakako je porodica ta koja je nama uporište, jer ako vodimo razgovor sa određenim djetetom, a od njegove familije nemamo podršku, dolazimo do problema i naš rad ‘pada u vodu’“, istakla je Raković.

Osim pružanja psihosocijalne pomoći, uloga Centra je i da se poveže sa drugim nadležnim institucijama – Centar bezbjednosti, Centar za mentalno zdravlje, škola…

„Kada je u pitanju rad sa nasilnom djecom, to su djeca koja imaju određene probleme u ponašanju i mi smo tu da im pomognemo koliko je u našoj mogućnosti, da sa školom i porodicom, svi zajedno djelujemo. Osnovni, glavni cilj jeste resocijalizacija, odnosno pomoć i podrška samoj osobi, kako bi svoje društveno nepoželjno ponašanje pretvorilia u društveno poželjno. Nekad je put težak, ali mogu reći da imamo manje povratnika, što je uspjeh cijelog društva, ne samo Centra za socijalni rad“, zaključila je Raković.

Pedagog u Srednjoj stručnoj školi, Milanka Okuka kazala je da je nasilje u školi problem koji je prisutan i u razvijenim obrazovnim sistemima, te da zaokuplja pažnju cjelokupne javnosti i da se jedino prevencijom možemo boriti i spriječiti nasilno ponašanje.

„Ne možemo očekivati od mladih da idu u školu naše mladosti, oni idu u školu današnjice, koja ima brojne prednosti, ali i niz mana. Ta mana, koja je direktno povezana sa ovom temom, jeste da savremena škola u prvi plan stavlja standard obrazovanja, međutim, njena vaspitna funkcija je skroz zanemarena, oslabljena, potisnuta… Škola naše mladosti imala je zaista naglašenu vaspitnu funkciju i nijesmo se suočavali sa ovakvim problemima. Tu je i kriza porodice- nekada je jedno do dvoje djece zahtijevalo posebnu pažnju, jer su bili iz porodice razvedenih roditelja, a danas već imamo po 50% i više djece koja potiču iz razvedenih brakova, pa se sve to odražava na njihovo odrastanje i formiranje ličnosti i vrijednosnog sistema. Tu je takođe značajna uloga medija, kao i vršnjačkih grupa“, objasnila je Okuka.

Ona je podvukla da djeca koja su sklona nasilju imaju, prije svega, pozitivan stav prema nasilju, nemaju grižu savjesti i apsolutno ih ne tangira to što su uradili svom vršnjaku.

„To su djeca koja potiču iz porodica gdje je stil vaspitanja popustiljiv, gdje nema nikakvih granica. To su djeca iz porodica gdje roditelji dovoljno ne nadziru dijete, iz porodica gdje roditelji tolerišu agresivno ponašanje i na neki način, jedino fizički rješavaju probleme i naravno da djeca onda to reflektuju kasnije u svojim međusobnim odnosima sa vršnjacima. Pored porodičnog okruženja koje je veoma važno, ističu se i neke osobine- to su djeca snažnijeg temperamenta, impulsivna, agresivna, koja imaju nizak prag tolerancije… Osobine djeteta zaista su važne i mogu da budu predispozicija za nasilno ponašanje, ali presudnu ulogu ima porodica. Dok god društvo bude tolerantno prema nasilju, dok država ne bude bila strožija u kažnjavanju nasilja na svim nivoima, djeca će dobijati određenu poruku, a to je ne da nasilje nije dozvoljeno već da, ako budeš nasilan, neće ti se desiti ništa loše. Djeca su naša slika- uče od roditelja u kući, nastavnika u školi, novinara na televiziji, od nas kao vozača u saobraćaju… Dakle, jednostavno po tome kako se oni ponašaju možemo da izvedemo zaključak kakvo nam je društvo“, navela je Okuka.

Profesorica u Srednjoj stručnoj školi, Branka Ćalasan istakla je da je jako važno preventivno i pravovremeno reagovati „počev od svih nas u školi do roditelja“.

„Proces odrastanja danas je mnogo složeniji i pod raznim je uticajima, gdje je poremećen sistem vrijednosti. Tu ulogu vaspitanja prvo treba da imaju roditelji, a onda, naravno i mi nastavnici. Sve to utiče na formiranje njihove ličnosti i identiteta. Veoma je bitno povjerenje u porodici između roditelja i djece. Ta kontrola ne smije da bude ni preblaga, ali ni prestroga. Prosto treba balansirati i osjetiti svoje dijete, prepoznati ga u mnogim situacijama, da ono ima tu slobodu da se požali i ocu i majci“, objasnila je.

Ćalasan je istakla da je kod djece problem strah da se povjere, jer vjerovatno smatraju da ih neće razumjeti, prihvatiti i da im neće povjerovati da su možda i oni krivi u svemu tome.

„Moramo se svi zajedno pozabaviti i više kontrolisati svoju djecu zajednički. Porodica zaista treba da bude luka iz koje će djeca koračati sigurnim putem, a mi nastavnici da obavljamo taj plemeniti poziv i da razvijamo kod djece sve te pozitivne osobine kao što su tolerancija, empatija, solidarnost, samopoštovanje“, poručila je Ćalasan.

Profesor Neđeljko Đurović iz Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole podsjetio je da je obrazovni sistem u svim anketama uvijek bio kotiran kao onaj koji uživa najveću podršku.

„Kao profesor u srednjoj školi najviše poteškoća imam sa učenicima prvog razreda, ne mogu vam opisati napor tokom prva tri mjeseca dok mi djecu ‘gurnemo’ u socijalni kolosjek da se prigodno ponašaju. Sa njima imamo veliki problem. Nije ovo neka poruka kolegama iz osnovnih škola, ali hajde da se zajedno uključimo i konstatujemo problem, jer u većini slučajeva naše vaspitno-pedagoške službe nemaju jasnu evidenciju da li neka djeca koja dođu u našu školu, imaju ranije oblike nedozvoljenog ponašanja. Potrebno je da Centar za socijalni rad ima sve podatke o učenicima, pa kad nam dođu prvaci, da mi znamo ‘sa kim imamo posla’. To je veoma operativno, ali nije nemoguće“, predložio je.

Đurović je podsjetio da je u posljednjih godinu i po, slučaj od prije dva dana druga masovna tuča gdje je korišteno hladno oružje.

Iako je porodica stub, Đurović je istakao da djeca u školi, sa nastavnicima, provode više vremena nego sa ukućanima.

„Kad je u pitanju institucionalni pristup, sve počinje od odjeljenskih starješina, donekle i predmetnih nastavnika koji uredno moraju da evidentiraju u odjeljenskim knjigama ponašanje učenika tokom nastave, obave razgovor sa vaspitno-pedagoškim službama, koje moraju da vode evidenciju i da kontaktiraju Centar za socijalni rad. Takođe, moramo da shvatimo da su škole, osobito one koje nemaju ograđeno dvorište, često usputna stanica socijalno opasnih osoba, koje dolaze sa raznim skrivenim motivima“, pojasnio je i dodao da je potrebno da se u škole ponovo vrati policajac.

„Zasigurno mogu reći da vršnjačko nasilje može da se prati, da je to jedan vid socio-patologije koji ima svoje trasiranje i naravno, u većini slučajeva, veoma dobro detektuje sve ostale anomalije u društvu. Uvijek kad imate vršnjačkog nasilnika onda imate i nasilnika u porodici, dio grada u kome se dešavaju učestale kriminalne aktivnosti“, objasnio je.

Đurović je, na kraju, pozdravio inicijativu lokalne samouprave.

„Iako Opština nema zakonsko ovlašćenje, ipak medijacije institucija koje vi napravite mogu da pomognu vaspitno-pedagoškim službama i timovima škola da detektuju i nasilnike i žrtve nasilja i, naravno, svim ostalim službama koje u saradnji sa nama, a i bez nas, i te kako mogu da preveniraju sve ove oblike“, zaključio je Đurović.

Na kraju radionice, učesnici su postavljali pitanja i razmjenjivali iskustva na ovu temu.

The post Opština Bar okupila škole, roditelje i stručnjake u zajedničkoj borbi protiv vršnjačkog nasilja first appeared on BARinfo.

Kako nas je informisala pedagog Milanka Okuka, u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu, sport i mlade, a povodom obilježavanja Dana evropske baštine, ova obrazovna ustanova realizovala je manifestaciju na temu ,,Inkluzija za sve“, u okviru projekta nazvanog ,,Karavan kulturne različitosti – Upoznajmo se da bi se bolje razumjeli“, koji  je obuhvatio različite kategorije društva, karakteristične za našu lokalnu zajednicu, kao što su etnička, jezička, vjerska, polna, geografska itd. 

Karavan je krenuo iz Bara, rutom ,,Između dvije čarobne obale“ u obilazak Crmnice, Šestana i Ostrosa, kroz živopisan pogled na Skadarsko jezero i šume od kestena. Učesnici su upoznali nepokretnu kulturnu baštinu- tvrđavu Besac, manastir Prečistu Krajinsku, i 12 egzotičnih bunara u selu Boljevići. Uz sve to, organizovana je i degustacija domaćih proizvoda, pripremljenih na tradicionalan način i prezentaciju lokalnih recepata. 

Nakon živopisnog događaja, koji je vođen tragom ukusa i mirisa tradicionalnih jela i pića, učesnici Karavana različitosti uživali su u čarobnoj vožnji čamcem po Skadarskom jezeru.

Cilj manifestacije bio je upoznavanje jednih sa drugima, da bi se bolje razumjeli. Učestvovali su učenici Srednje stručne škole, predstavnici Učeničkog parlamenta.

U barskoj Srednjoj stručnoj školi u toku je realizacija projekta NVO “Juventas”- ,,Propitujem, dakle postojim“. Cilj projekta je poboljšanje položaja mladih u Crnoj Gori i osnaživanje njihovih demokratskih kapaciteta kroz jačanje otpornosti na političke manipulacije, radikalizam i propagandu. 

Aktivnosti koje su predviđene projektom uključuju uspostavljanje tromjesečnih volonterskih klubova u Podgorici, Pljevljima, Beranama i Baru u saradnji sa omladinskim servisima. Predviđeno je da se u svakoj opštini održavaju radionice jednom sedmično, tokom perioda od 12 nedjelja. Tokom radionica mladi će imati priliku da se bolje međusobno upoznaju, ali i da bolje upoznaju sebe i svoj način ponašanja, kao i da preispitaju sopstvene reakcije i stavove. Biće obrađene teme koje se odnose na ljudska prva, medijsku pismenost, građansku odgovornost  i rekacije na različite pojave u društvu. Volonterskom klubu u Baru prisustvovaće pet učenika Srednje stručne škole- Andrej Kalakšić, Lina Perazić, Stefani Bajčeta, Andrea Dašić i Lana Cikić.

U organizaciji NVO “Povjerenje” iz Bara i tri srednje škole, krajem septembra, počela je realizacija projekta o bolestima zavisnosti pod sloganom “Saznaj prije nego što bude kasno”. Gost na prvoj onlajn radionici bio je dr Aleksandar Vujošević, psihijatar (Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti, Drajzerova, Beograd).

Pedagog škole Milanka Okuka kazala nam je da je početkom oktobra održan seminar Zavoda za školstvo  i  CSO koji je namijenjen za realizaciju projekta NVU “Staze” pod nazivom “Mentor učeniku sa posebnim obrazovnim potrebama”.

“U školi je pet učenika sa POP i ovo je prilika da se predmetnim nastavnicima pruži dodatna podrška u realizaciji prilagođene nastave učenicima sa teškoćama u razvoju”, kazala je Okuka.

The post Brojni projekti obilježili početak nove školske godine u Srednjoj stručnoj školi first appeared on BARinfo.

Uslijedila su uputstva i smjernice školama od strane Ministarstva prosvjete, kao i Centra za stručno obrazovanje, kada su u pitanju srednje stručne škole:“Direktor Branislav Knežević ubrzo je formirao Tim za realizaciju i praćenje nastave na daljinu i započelo je uspostavljanje komunikacije sa učenicima”.

Nastavnici su u početku bili jako opterećeni, brinuli kako će odgovoriti u novonasataloj situaciji, te kako će sve funkcionisati: “Povratne informacije od strane učenika brzo su ih ohrabrile jer su uočili visok stepen odgovornosti, koji se ogleda u realizaciji zadataka, poštovanju rokova, marljivosti. Uprava škole upućuje samo riječi hvale i djeci i nastavnom kadru”.

Najveći dio radnih obaveza ostvaren je preko viber grupa odjeljenja, kao i sajta škole na kojem se nalazi baza znanja, gdje nastavnici pripremaju programe za učenike. Za obrazovne programe: farmaceutski i zdravstveni tehničar, nautički tehničar; teorijska grupa predmeta zahtijeva drugačiji pristup pa je organizovana Skype nastava. “Zahvaljujući ICT koordinatoru, koji je angažovan 24 sata dnevno, Darku Jeliću, učenici i nastavnici su povezani, a realizacija nastavnog sadržaja teče odlično”.

Na kraju trećeg klasifikacionog perioda, uslijedili su i online testovi za provjeru stepena naučenosti sadržaja i postignuća učenika. “Treći klasifikacioni period je uspješno završen, učenici su elektronski ocijenjeni, tako da i njihovi roditelji imaju uvid. Važno je da roditelji proprate uspjeh svoje djece. Učenici su obavješteni  da su to predložene i zaključene ocjene, i da svi koji nisu zadovoljni imaju vremena da ih poprave tokom četvrtog kvartala”.

“Nastavnicima sugerišemo da djecu ne opterećuju preobimnim sadržajima, da se baziraju na osnovna znanja koja su neophodna za sledeći razred,  te da prezentovano bude kratko i jednostavno. Sa učenicima nižih razreda (prvog, drugog i trećeg), sve važno će se nadoknaditi naredne godine”, poručuje pedagog Milanka Okuka.

Paralelno sa internom školskom organizacijom, učenici koriste sve platforme koje je preporučilo Ministarstvo prosvjete, a sada su otvoreni i nalozi za Office paket 365, gdje se dogovara novi oblik komunikacije.

“Kako Srednju stručnu školu pođaju i učenici van područja barske opštine, kao poteškoća u radu pojavila se nedostupnost i loše funkcionisanje interneta u pojedinim djelovima Crne Gore, posebno u sjevernim krajevima. Upravo prikupljamo podatke, sa koliko učenika nam je iz tog razloga otežana komunikacija, posebno sa onima koji se obrazuju za profil veterinarski tehničar”. Pedagog Srednje stručne škole Bar Milanka Okuka roditeljima učenika, ali i građanima Bara, na kraju je poručila: “Stanje je vanredno, situacija se psihološki odražava na sve nas i ne smijemo dozvoliti da strah nadvlada, dovoljna je strepnja koja lebdi u vazduhu. Svjesni smo da će sve ovo proći. Vijeme, stoga, iskoristimo kako najbolje možemo: gledajmo filmove, čitajmo knjige, nadoknadimo ono što smo propuštali… Javimo se dragim ljudima sa kojima se duže nismo čuli… Roditelji neka budu podrška i oslonac svojoj djeci. Pred njima nikako ne reagujte na negativan način, jer djeca sve upijaju, a važno je da svi ostanemo mentalno zdravi i sačuvamo mentalno zdravlje. Poštujmo preporuke nadležnih, nadajmo se i vjerujmo da će sve ubrzo proći”.

The post Milanka Okuka: Roditelji neka budu podrška i oslonac svojoj djeci first appeared on BARinfo.