U Osnovnoj školi „Jugoslavija“ ovaj važan datum obilježava se na poseban način, iako se slične aktivnosti, posvećene zaštiti životne sredine, kontinuirano realizuju tokom cijele godine.

Upravo o tim aktivnostima, izazovima sa kojima se suočavaju, planovima i konkretnim idejama koje mogu značajno doprinijeti očuvanju životne sredine, razgovarali smo putem telefonskog uključenja sa Milenom Zoranović, učiteljicom Osnovne škole „Jugoslavija“ i ekološkom aktivistkinjom.

„Nama nisu potrebni posebni dani da bismo pokazali ekološku osviješćenost. Pokušali smo da ovaj datum iskoristimo kako bismo podstakli potencijalne donatore da nam omoguće nabavku mlina za usitnjavanje plastike”, kazala je Zoranović, ustvrdivši da učenici, nastavnici, svi zaposleni, kao i građani koji im se priključuju, znaju koliko je teško sakupljati i deponovati plastičnu ambalažu, koja je, nažalost, sastavni dio života.

“Plastika je opasan zagađivač jer se, osim što troši prirodne resurse od kojih se proizvodi, veoma teško razgrađuje. Zato naučnici širom svijeta nastoje da pronađu način da se ona ponovo uključi u proizvodnju, kako bi se smanjila potreba za korišćenjem novih resursa”. 

“U školi ‘Jugoslavija’ napravili smo prvi korak, sakupljamo plastičnu ambalažu i limenke, ali se nameće pitanje gdje i kako dalje sa tim otpadom. Zato smo došli na ideju da smanjimo njegov obim, odnosno zapreminu, nabavkom mlina koji bi omogućio lakše skladištenje i dalju preradu.

Vjerujem da ideja potkrijepljena konkretnim djelovanjem može uspjeti i poslužiti kao primjer drugim školama da na sličan način približe ekološki način života učenicima, roditeljima i zaposlenima“, ističe Zoranović.

“Nadam se da će lokalna uprava prepoznati značaj ove inicijative, jer je njen interes ujedno i interes naših učenika. Ovakve ideje već postoje u školama širom razvijene Evrope, pa vjerujem da i mi možemo uhvatiti korak sa savremenim svijetom, posebno u kontekstu jednog od najzahtjevnijih poglavlja u procesu evropskih integracija”, smatra Milena Zoranović, podsjetivši da je jedan od načina da plastika ne završi u kontejnerima, njeno odvoženje u Podgoricu, gdje se reciklira i koristi za izradu klupa.

“Rotari klub Bar, u saradnji sa „3D sobom“ iz Podgorice, donirao je našoj školi četiri klupe napravljene od reciklirane plastike. Njihov vijek trajanja je znatno duži u odnosu na drvene, što predstavlja veliku prednost. Najvažnije je to što se za njihovu izradu koristi već upotrijebljena plastika. Upravo je to bila dodatna motivacija za ideju o nabavci mlina, kao druge karike u lancu sakupljanja i prerade plastike, odnosno, borbe protiv zagađenja”,  kazala je Zoranović.

Ona je zahvalila Radio Baru na prilici „da još jednom otvorimo ovu temu i pokažemo koliko je važna uloga svakog pojedinca da naše okruženje bude čistije i, što je najvažnije, zdravije“. Zoranović zaključuje da zajedničkim djelovanjem i pozitivnim primjerima možemo poslati jasnu poruku da umijemo da čuvamo našu planetu, državu i grad.

The post Dan planete Zemlje: Školi Jugoslavija potreban mlin za plastiku first appeared on BARinfo.

Prije razgovora sa gostima u studiju, emitovana je anketa koju je na ulicama Bara uradio novinar Radio Bara, Nemanja Janković. Građani su odgovarali na pitanja o čistoći grada, selektivnom odlaganju otpada i ekološkoj svijesti, a mišljenja su bila podijeljena.

Nemanja iz Bjeliša smatra da je grad čist, ali ne praktikuje selektovanje otpada.

“Zaista moram reći da je čisto, iako se mora više voditi računa o tome. Centar je čist, a takva situacija je i u pojedinim prigradskim naseljima. Ne bavim se selektovanjem otpada, jer smatram da još uvijek ne postoji svijest o tome. Mislim da je potrebno još kontejnera i više edukacije o tome”, kaže naš sagovornik.

Mladi Zoran Nikić Bar vidi kao uredan grad, ali smatra da bi više računa trebalo da se vodi o čistoći ulica.

“Često sam na motoru, tako da mogu da obiđem svaki kraj našeg grada. Ne znam ništa o reciklaži i selektovanju otpada. Smeće iznose stariji i odlažu ga u kontejner. To je ono što ja znam”, jasan je Nikić.

Stariji sugrađanin Vinko je mišljenja da stvari idu nabolje.

“Kada je centar grada u pitanju, čisto je, idemo naprijed. Ne bavim se selektovanjem otpada, zato što mislim da nemam mogućnosti za to. Čuo sam da postoje posebni kontejneri, ali narod to ne poštuje. Otpad bi trebalo da se odvaja na način – kontejner za plastiku, za staklo, za običan otpad. Mislim da veoma malo kanti postoji za to. Gotovo su nevidljive. Građani treba da se naviknu na nove načine odlaganja otpada”, kategoričan je Vinko.

Tatjana Ziramov ističe da je potrebno više edukacije o odlaganju otpada.

“Smatram da je čisto. Živim u centru grada, za ostala naselja ne znam. Kontejnera ima dovoljno. Vjerujte mi da ne znam gdje u Baru može da se reciklira otpad, tako da se ne bavim time. Treba više da se posvetimo edukaciji o selektovanju otpada”, kaže Tatjana.

Ima i onih koji nisu zadovoljni komunalnim redom u gradu. Odgovornost, po ocjeni Zorana, dijele i građani, ali i nadležno preduzeće.

“Po mom mišljenju, nije čisto kako bi trebalo da bude. Smatram da su nepravilno odlaganje smeća i prljavština najveći problem. Dobar dio krivice snose i građani, ali i službe koje su odgovorne za čistoću. Sve bacam u jedan kontejner, tako sam navikao. Smatram da nema određenog mjesta za selektovanje otpada. Trebalo bi to regulisati malo bolje. Nužno je edukovati građane u tom pravcu, pa da nam pravilno odlaganje otpada postane navika, a ne da izađemo iz kuće i smeće bacimo bilo gdje”, kategoričan je naš sugrađanin.

Zorka smatra da više pažnje treba da se posveti prigradskim naseljima, naročito ljeti.

“Ljeto je bilo užasno. Bilo je smeća, vjetar koji često duva ga raznosi i napravi problem. Najlakše bi bilo da se onima koji su zaduženi za to, ne da plata. Treba da se izlazi na teren i da se kontroliše. I to je rješenje. Inače, ja sve stavljam u istu kesu i tako odlažem otpad. Smatram da bi trebalo malo da se probudi i ekološka svijest kod građana. Međutim, koliko su oni krivi, toliko su krivi i oni drugi”, decidna je naša starija sugrađanka, a sa njenim se mišljenjem slažu Mersida i Milica Fuštić.

“Koliko je krivo lokalno preduzeće, toliko su krivi i građani. Ne bavim reciklažom, sve odlažem u istu korpu. Prvo treba da se probudi ekološka svijest kod građana. Smatram da je model za rješavanje tog problema u kažnjavanju”, predlažu Mersida i Milica.

Anketa je, dakle, pokazala da građani Bara uglavnom ne praktikuju selektivno odlaganje otpada, prije svega zbog nedostatka infrastrukture i informacija, ali i da postoji svijest o potrebi većeg ličnog angažmana, edukacije i odgovornosti, kako njih, tako i nadležnih službi.

Na pitanje da li je čistoća grada, prije svega, pitanje sistema ili svijesti građana, Božidar Kuburović ističe da se radi o neraskidivoj vezi ta dva faktora.

„Odgovor je, i jedno i drugo. Tek kada i sistem i svijest građana funkcionišu zajedno, možemo govoriti o nivou čistoće kakav želimo. I sami građani su to potvrdili u anketi“, kazao je Kuburović, naglašavajući da Komunalne djelatnosti obavljaju posao od javnog interesa i kontinuirano rade na unapređenju usluga, ali da bez odgovornog odnosa građana sistem ne može biti u potpunosti efikasan.

Slično mišljenje dijeli i Milena Zoranović, koja godinama kroz rad u školi, ali i putem društvenih mreža, pokušava da utiče na razvoj ekološke svijesti.

„Sve zavisi od nas. To je sistem spojenih sudova. Što više damo u pozitivnom smislu, više ćemo dobiti u čistoći i ljepoti grada“, istakla je Zoranović. Ona je naglasila da lično nije nezadovoljna radom komunalnih službi, te da se njihovi zaposleni maksimalno trude, ali da je Bar posljednjih godina doživio snažnu ekspanziju, uz dolazak ljudi različitih navika, kultura i nivoa ekološke svijesti.

Govoreći iz ugla dugogodišnjeg zaposlenog u komunalnom sistemu, Kuburović podsjeća da se percepcija čistoće grada mijenjala s vremenom.

„Ranije smo svjedočili mnogo ozbiljnijim problemima, divljim deponijama i zapuštenim lokacijama, ali se o tome manje govorilo. Danas se reaguje i kada se vidi papirić pored korpice. Ljudi se brzo naviknu na lijepo i onda očekuju još više“, rekao je on, dodajući da je Bar danas, kada se sagledaju sve okolnosti „nikad ljepši i uredniji“.

Kao jedan od ključnih pomaka naveo je ugradnju preko 200 podzemnih kontejnera, kao i sanaciju nekadašnjih divljih deponija koje su, kako kaže, pretvorene u „zelena ostrva i vidikovce na ponos cijele opštine“.

Zoranović je posebno istakla dobru saradnju građana i komunalnih službi, navodeći da reakcije sektora “Gradska čistoća” često dolaze brzo i efikasno.

„Čim se prijavi mini-deponija ili gomila otpada, komunalne službe dolaze i to se uklanja. To je za svaku pohvalu“, kazala je ona, ali je upozorila da građani često griješe, posebno kada male korpice za sitni otpad koriste za kućne kese smeća.

Posebnu pažnju u razgovoru izazvala je tema selektivnog prikupljanja otpada. Zoranović je podijelila iskustvo iz svoje zgrade, gdje stanari samoinicijativno sakupljaju plastičnu ambalažu, koju posljednje subote u mjesecu odnose iza zgrade Opštine, gdje se ona preuzima i odvozi na reciklažu.

„Građani znaju koliko je plastika opasna po životnu sredinu. Problem je što često ne znaju šta dalje s tim otpadom“, istakla je ona, dodajući da je ključni izazov obezbijediti kontinuitet, od sakupljanja do preuzimanja i dalje obrade otpada.

Kuburović je potvrdio da su takve inicijative dragocjene, da je reciklaža u Baru i Crnoj Gori još uvijek u povoju, ali da postoje konkretni planovi za unapređenje sistema.

„Najbolja selekcija je ona na izvoru nastanka. Kada građani odvoje otpad u domaćinstvu, više od 80 odsto posla je već urađeno“, kazao je Kuburović, najavljujući planove za dodatne posude za selekciju i završetak projekta reciklažnog dvorišta, čija se realizacija očekuje u narednom periodu.

Govoreći o primjerima iz regiona i inostranstva, Zoranović je ukazala na važnost motivacije.

„Kosovo ima devet otkupnih mjesta gdje ljudi donose plastiku i za to dobijaju novac. To je ogromno motivaciono sredstvo. Na Zapadu imate automate u marketima, ubacite ambalažu i dobijete umanjenje na računu za kupovinu. Postoji sistem“, navela je Zoranović, dodajući da škole imaju ključnu ulogu u tom procesu, te da u njima imaju klupe napravljene od plastičnih čepova. Djeca tada vide da otpad može imati novu vrijednost, što je, podvlači “najbolja edukacija”.

Kuburović je naveo da su i u Baru već napravljeni koraci u tom pravcu.

„Snabdjeli smo više vrtića i osnovnih škola savremenim malim separatorima. Kada ih napune, mi taj otpad preuzimamo. Nije poenta u zaradi, već u stvaranju navike kod djece“, kazao je.

Oboje sagovornika saglasni su da je, osim edukacije, neophodna i dosljedna kaznena politika.

„Jedna kazna po džepu brzo se proširi od uha do uha i naredni put ljudi dobro razmisle gdje bacaju otpad“, smatra Zoranović, dok Kuburović dodaje da su kamere na kritičnim lokacijama već pokazale rezultate, te da se radi na dodatnom uvođenju tog sistema uz poštovanje zakonskih procedura.

Zoranović je uputila jasnu poruku građanima.

„Hajde da svako od nas vidi šta može da uradi već sjutra. Nema te službe koja može očistiti sve ono što mi bacimo. Ako svako da svoj mali doprinos, grad će biti ljepši i nama prijatniji za život.“

Kuburović je zaključio da su vrata Komunalnih djelatnosti otvorena za saradnju sa građanima i inicijativama koje doprinose razvoju ekološke svijesti.

„Ako građani ulože jedan odsto sebe, mi ćemo uzvratiti sa 101 odsto”, poručio je Kuburović.

The post Čistoća grada je pitanje sistema, ali i svijesti građana first appeared on BARinfo.

Radnici Gradskog zelenila, uz podršku ekoloških aktivista iz škola „Anto Đedović” i „Jugoslavija”, danas, na Svjetski dan šuma, posadili su 65 novih stabala bora.

Plaža na Žukotrlici jedinstvena je na Crnogorskom primorju po borovoj šumi u zaleđu, koja ne pruža samo hlad tokom vrelih ljetnjih mjeseci i lijep vizuelni i estetski doživljaj, već predstavlja ljekovitu oazu za djecu i odrasle koji imaju problema sa disajnim organima. Poznato je da ljekari iz naše i susjednih država preporučuju roditeljima čija djeca imaju bronhitis ili astmu, upravo ovu lokaciju za rane jutarnje šetnje, zbog mješavine morskog vazduha i mirisa borovine, za što je naučno potvrđeno da je ljekovito (bor sadrži etarsko ulje koje ima snažno antiseptičko dejstvo, djeluje protiv bakterija, gljivica, a čak ima i antivirusnu funkciju). Ova borova šuma je i zaštitni znak jednog od najatraktivnijih turističkih naselja u barskoj opštini.

Izvršni direktor „Komunalne djelatnosti” doo, Stevo Pejović, kazao je da već više od dvadeset godina građanski aktivisti ukazuju na neophodnost obnove i adekvatnog čuvanja ovog šumskog lokaliteta, ali i izgradnje zaštitnog, parapetnog zida.

„Zbog borove šume, ova plaža je bila prepoznata kao jedna od najljepših na Jadranu. Mi smo krenuli u njenu obnovu, ali da bi ova šuma bila trajno obezbijeđena i da bi je ostavili u nasljeđe mladim pokoljenjima, kao izuzetno mjesto za odmor, rekreaciju i ljekovitost u svakom smislu, moramo iznova apelovati na ‘Morsko dobro’, koje gazduje ovim dijelom, da konačno realizuje projekat izgradnje zaštitnog zida na cijelom potezu plaže, kako bi se borovi sačuvali od erozije koju prouzrokuju veliki talasi i olujni vjetrovi. Danas smo započeli obnovu uništene šume na Svjetski dan šuma, kada šaljemo poruku da moramo svi da se ‘probudimo’ i učinimo sve da spasimo ovaj prostor koji bi trebalo da bude zaštićeno područje. Zaposleni u našem sektoru ‘Gradsko zelenilo’ zajedno sa ekološkim aktivistima iz škola ‘Anto Đedović’ i ‘Jugoslavija” danas će posaditi 66 stabala bora, a nadam se da ćemo već u maju, sa lokalnom zajednicom i građanima koji vole i brinu o ovom značajnom prostoru, posaditi i žuku, biljku po kojoj ovo naselje nosi ime, kako bi povratili tradiciju i kada je riječ o ovom segmentu. Nadam se da će nas podržati privrednici, lokalna uprava, da ćemo imati pozitivne impulse i sa nivoa države, kako bi uradili nešto dobro za naš grad”, naglasio je Pejović, koji je naveo da jedan dio dokumentacije i plan za izgradnju zaštitnog zida, prema njegovim saznanjima, postoji, ali da bi trebalo završetkom projekta i realizacijom tendera zaokružiti tu priču.

„Mislim da nema prečeg posla u priobalnom dijelu naše opštine i da ovim što danas radimo, naglašavam, šaljemo jasnu poruku i apel da se što prije realizuje izgradnja parapetnog zida. Nadamo se da će nam u nastojanjima da utičemo na Morsko dobro da što prije počne sa realizacijom tog važnog posla, pomoći lokalna uprava, NVO aktivisti koji se bave zaštitom prirode i mediji, kako bi već naredne godine imali potporni zid, a mi ćemo nakon toga nastaviti sa sadnjom novih stabala”, obećao je izvršni direktor „Komunalne djelatnosti” doo Stevo Pejović.

Početku akcije obnove šume prisustvovala je jedna od njenih inicijatora, zajedno sa sestrom Vesnom i velikim brojem građana, advokatica Sonja Čejović.

„Komunalno preduzeće je brzo reagovalo na našu inicijativu i na tome se veoma zahvaljujem direktoru Stevu Pejoviću, kao i školama Anto Đedović i Jugoslavija, učenicima i profesoricama Dragani Vukčević i Mileni Zoranović, koji su nam se pridružili i podržali nas. Plaža na Žukotrlici u bivšoj Jugoslaviji je bila prepoznata kao najljepša, upravo zbog borove šume. Simbolično, ova akcija počinje danas kada se slavi Svjetski dan šuma pod sloganom – ‘obnova šuma – uslov opstanka i blagostanja, kako bi bila skrenuta pažnja na značaj ekosistema za zdravlje ljudi i planete. Predložićemo da svako stablo koje zasade učenici dobije pločicu sa imenom onog ko ga je zasadio i da zajedno sa rastom i razvojem naše djece, raste i opstaje ova šuma na plaži”, kazala je Čejović, koja je istakla da ne može pomenuti svakog učenika koji je danas učestvovao u akciji, ali da kao „simbol svih njih” navodi Marka Vukotića iz škole „Anto Đedović” koji je donio i zasadio svoje drvo.

Advokatica Sonja Čejović, upozorila je da postoje intencije iz određenih krugova da ovaj dio plaže bude betoniran, izgrađeni objekti, a šuma posječena, što, kako je naglasila, građani neće dozvoliti.

“Nadam se da ćemo u tome imati podršku lokalne uprave, jer su joj vraćene neke nadležnosti u ovom dijelu, i ne možemo se više pozivati na to da nemamo ingerencije. Ovo područje je proglašeno zaštićenim još 1968. godine, a u Strategiji razvoja opštine Bar predviđeno je da budu sačuvani svi prostori koji imaju taj status, da se čak prošire i redovno revitalizuju. U tome nismo sami, ni u gradu, ni u Crnoj Gori, jer su dvije agencije Ujedinjenih nacija koje se bave pitanjima životne sredine i dvije najveće globalne organizacije koje finansiraju projekte iz oblasti zaštite životne sredine, učestvovale u finansiranju Studije zaštite područja Ratac – Žukotrlica, koju je nedavno uradila naša Agencija za zaštitu životne sredine”, podsjetila je advokatica Sonja Čejović, koja je za učesnike akcije i vrijedne komunalce donijela posluženje.

Učenici OŠ „Anto Đedović”, predvođeni profesoricom biologije, Draganom Vukčević – Maria Bugrova, Marko Vukotić i Minela Kalamperović, poručili su „moramo da čuvamo prirodu i okolinu, često u školi razgovaramo o tome i učestvujemo u raznim ekološkim akcijama”.

Njihova profesorica, Dragana Vukčević, istakla je da je posebno srećna i zadovoljna zbog ove akcije, kao i zbog toga što jednu generaciju svojih đaka (IX razred), ispraća sa razvijenom sviješću o potrebi čuvanja okoline i zelenog prostora.

Učenici škole „Jugoslavija”, predvodila je profesorica Milena Zoranović.

Damjan Pejović je posebno istaknuti ekološki aktivista. Imao je i sjajne poruke za svoje drugare, ali i odrasle.

„Drago mi je što učestvujem u sadnji novih stabala. Svaki od ovih borova daće nam više čistog vazduha, lijepu hladovinu za kupače i turiste. Moramo njegovati prirodu i zeleno rastinje, a ne rezati ga i uništavati”, kazao je Damjan, koji je sa drugarima učestvovao i u sadnji kestena kod sportske dvorane.

„Borovi koje danas sadimo jednog dana prerašće u visoka i lijepa stabla koja će nam davati kiseonik i hlad. Zato je važno saditi biljke i čuvati ih”, kazala je Minja Vučković, takođe iz škole „Jugoslavija”.

Amir Mačkić, direktor Gradskog zelenila podsjetio je da je 21. mart početak proljeća, buđenja prirode i vegetacije, znak novog početka. “Obilježava se od 1971. godine širom planete sa ciljem promovisanja svijesti o značaju i vrijednosti šumskih ekosistema. Zato smo odabrali ovaj dan za ozelenjavanje plaže Žukotrlica. Nadam se da će ovo simbolično označiti prektretnicu u našem odnosu prema prirodi i okolini”, kazao je Mačkić, koji je istakao da se radi o boru “pinus halepensis”, sa jakim sistemom korijena, koji je veoma otporan na eroziju, nevrijeme, a trpi i sušu. Uložićemo maksimalne napore da ih njegujemo i sačuvamo, koristeći sve agrotehničke mjere. Ali, nisu dovoljni samo napori zaposlenih u Gradskom zelenilu, jer zimi, usljed nevremena, velikih talasa i vode, dolazi do erozije, korijeni ostaju ogoljeni, a borovi padaju ili se osuše. Zato, kao što je kazao direktor Pejović, moramo apelovati na Morsko dobro da projekat parapetnog zida bude doveden do kraja. Reći ću još da ovi borovi žive 150 – 200 godina, rastu do 30 m, a očekujemo da već za nekoliko godina budu dovoljno veliki da naprave hladovinu i upotpune dio ove šume koji je uništen”, naglasio je Mačkić.

Sadnji novih borova prisustvovao je i Miodrag Banović, prepoznatljivi ekološki aktivista, kojeg je nedavno Ministarstvo ekologije proglasilo za Eko ambasadora Bara i Crne Gore.

„Ja sam danas veoma ispunjen i srećan. Ovo je poseban dan iz više razloga – obilježavamo Svjetski dan šuma, početak proljeća i, konačno smo počeli sa obnavljanjem ove borove šume. Ja radim ekološke projekte već četiri decenije, za nama je niz akcija, na hiljade posađenih biljaka i drveća, a u mojoj nevladinoj organizaciji konstantno smo ukazivali na potrebu očuvanja ovog dragulja, ne samo našeg naselja, već cijelog primorja”, kazao je vidno zadovoljan Banović, koji je kritikovao rad Morskog dobra i podržao inicijativu da se ovaj dio obale vrati na upravljanje barskoj lokalnoj upravi.

Zaposleni u sektoru Gradsko zelenilo u narednom periodu nastavljaju sa ozelenjavanjem grada, a u planu je sadnja, najavio je direktor Amir Mačkić, tipičnih vrsta citrusa, primorskog bora, žuke i maginje.

The post VIDEO: Barsko Komunalno preduzeće počelo obnovu borove šume na Žukotrlici first appeared on BARinfo.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info otkriva da problem napuštenih, bolesnih i usamljenih četvoronožnih stvorenja nije spoznala u djetinjstvu već mnogo kasnije, kao formirana ličnost. Sve je počelo „igricom” njenog sina koji je na ulici pronašao kuče i doveo ga kući.

„Užasavala me pomisao da će Micika boraviti u našem domu. Postala je, ipak, dio naše životne priče, a na njenu su se priču nadovezivale i druge. Kad uspijete da uđete u njihov svijet, kad vam dozvole da spoznate bezgraničnu ljubav koju, pogotovo psi, mogu da pruže, onda vam ne bude čudno koliko su neki ljudi borbeni u zaštiti prava životinja. Kad sam počinjala, prije desetak godina, u Baru nije bilo toliko prepoznatih priča o ljubavi prema psima koji su prepušteni ulici, to je bilo nešto što se dešava tamo negdje… Vremenom, šireći pozitivnu kampanju, svakodnevno smo upoznavali ljude sa činjenicom da postoji svijet onih kojima je potrebna pomoć nas koji smo superiorni i koji, bez obzira na to u kakvom smo stanju, možemo da se borimo za sebe, dok životinja to ne može. Ona isključivo zavisi od čovjeka. Zavisi od njegove upornosti, želje, snalažljivosti u pružanju pomoći”, ističe Milena priznajući da najviše pomaže psima jer su oni i najvidljiviji.

„Danas imamo nebrojeno priča u kojima se govori o napadima psa na čovjeka, a jedna od njih je i ona iz dvorišta OŠ ‘Jugoslavija’ gdje je vučjak ujeo dječaka. On je samo želio da se igra, međutim, spletom okolnosti, dječak je pao na psa koji je reagovao instinktivno. Izborili smo se za to da pas ne bude ocijenjen kao agresivan i da ne skonča na stravičan način”, prisjeća se Milena ustvrdivši da bi drugačija odluka nadležnih bila „tragedija”.

Ponosna je, kaže, što pripada grupi ljudi koji jesu i nisu vidljivi.

„Radi se o mreži dobroćudnih ljudi od kojih se mnogi među sobom i ne poznaju lično, ali svakodnevno sarađuju, svaki život im je važan i, iako nije lako, bore se koliko mogu. Ljubav iskazujemo verbalno ili žrtvovanjem, odricanjem u porodičnom ili materijalnom smislu, da bismo pomogli bilo kome, a posebno životinji koja je u stalnom stanju potrebe.”

Iako skromnih materijalnih mogućnosti, Milena je u svom, naglašava „malecnom” stanu, pružila privremeno utočište mnogim četvoronožnim drugarima.

„Nijednog trenutka se nisam dvoumila da li ću u stan uvesti bolesnog, povrijeđenog, ili psa koji je maltretiran. Svaki od njih je našao svoju sreću. Privremeni boravak nekad potraje, kao, recimo, u vrijeme korone, kad su kod mene stanovali slijepi pas Mona, pas sa povrijeđenom zadnjom nogom, pas sa amputiranom prednjom nogom, dva moja psa, dakle, samo da ih izvodim i šetam pa je dosta, ali sve se lijepo završilo. Zamolimo nekoga da pomogne, da prihvati obavezu koja nije mala. Onaj ko hoće, ko je spreman na odricanje, nema toga što neće moći da uradi. Ja pse iskreno volim, a kad ih pogledam u oči, u kakvom god da sam raspoloženju, umorna, nenaspavana, sve odmah prođe”, iskrena je Zoranović dodajući da ništa ne bi mogla sama, da zato postoji mreža prijatelja životinja „kao tanana veza koja omogućava da psi, nakon privremenog, nađu trajno mjesto boravka”.

Izuzetno je, kaže, ponosna na grad Bar i čvrsto vjeruje da je izuzetna privilegija živjeti ovdje. Bar je, po njenim riječima, „grad dobrih ljudi koji su spremni uvijek ili u pravo vrijeme da pruže ruku šapi”, te da iz dana u dan sve veći broj naših sugrađana reaguje, javlja se, prepoznaje problem, nudi pomoć i odaziva na apele, a što se problema tiče, uglavnom su vezani za propuste u sistemu.

Osjećaj ljubavi prema životinjama Milena Zoranović pokušava da prenese i djeci kojoj predaje u školi pružajući im priliku da, slušajući je, grade nove stavove koje možda ne usvajaju u porodičnoj zajednici i širem društvenom okruženju ili to čine sporije. Izražava žaljenje što se ljubav prema psima danas mjeri njegovom rasom, te da, bez obzira na to koliko utiče i pokušava da kod djece njeguje svijest o usvajanju, često ima priliku da čuje: „Mama i tata će mi kupiti psa”. Priča prijatelja životinja je, po njenim riječima, tanana, ali, iako sporo, prodire u svijest i okruženje.

„Dijete njegujete, ono odrasta i jednog dana bude svoj čovjek. Za razliku od toga, životinje tokom cijelog života zavise od vas i poslate su, na ovu planetu da nas učine plemenitijim. Neophodna je odgovornost prožeta ljubavlju, saosjećanjem, a to je ono kad obujete tuđe cipele, cipele životinja i uđete u njihov čaroban svijet. Svako voli, toplinu, pažnju, brigu, sigurnost, da je nečiji, da nekog voli i da ga neko voli. Otvorite srce i primite u svoj dom onoga kome je vaša pomoć neophodna. To je bogatstvo u spektru divnih osjećanja, a samo onaj ko to doživi, može to i da iskaže”, poručila je Milena Zoranović.

The post Učiteljica Milena i dobroćudni ljudi odani psima first appeared on BARinfo.

Oni su Dedinje zamijenili Barom. Godine provedene u ratu ostavile su traga na Boškovo zdravlje i 1952, njih dvoje, doselili su se na Pristan. Blaga mediteranska klima pogodovala je Boškovim oštećenim plućima. Oni su povukli nogu i… Tako se porodica Zoranović sabirala u Baru. Priča o Pristanu, koga nisam upoznala i Sedmica u koju sam dolazila u vrijeme ljetnjeg raspusta moja su prva sjećanja na Bar.

Porodice Ćalasan, Mašović, Knežević, Škuletić… Desa i Danica Mašović dobrodušne, predusretljive, srdačne… Kao pramen iznenadne magle još ponekad osjetim miris toaletne vode “Kadine” iz Parfimerije “Jasmin” u kojoj je Desa radila. Danas je tu Galerija “Vega”.

U Bar, te druge polovine juna 1980. ušla sam obavijena koprenom nostalgije koja se pojačavala svakim pređenim kilometrom od varošice podno Gučeva pa sve do Bara. Bar me je dočekao sladunjavim mirisom rascvjetale žuke, vidljivim tragovima razornog zemljotresa, a noću upornom pjesmom zrikavaca. Ništa nije bilo isto kao tamo odakle sam pošla. Kuća preko pružnog prelaza, iznad BB, postala je moj novi dom. Iznajmljena od Draga Novakovića, Nikšićanina. To ljeto pamtim po nestašici vode. Danima je nije bilo. U početku je dolazila noću, a onda je i to prestalo. Pamtim po odlascima na izvor Bučića, u blizini crkve sv. Marije u Šušanju, a još više po čestim susretima sa zmijama. Pojavljivale su se nenadano. Mislim da su me iskušavale. I taj užasni strah pojačavao je u meni nevjerovatno jaku želju da moram da se vratim odakle sam došla.

“Izborova” samoposluga i Upravna zgrada ovog preduzeća bile su tako blizu, a tako daleko u isčekivanju da će iz nekog grma žuke izmiljeti ona nekad tanka, nekad duga, nekad… A u strahu su velike oči. Vrele ljetnje dane trebalo je osvježiti kupanjem u moru. Ali, tamo negdje je ostala duboka, plaha i opasna Drina, a ovdje je voda nebesko plava, slano gorka, mirna voda mora. To, neizvjesno ljeto trebalo je da spoji i umiri dva iskustva, poznato i već predvidivo i novo koje je bilo ispred mene. U tom, na prvi pogled nemogućem naumu, pomogle su mi i masline. U susjednom dvorištu Todorovića, doseljenicima iz Vojvodine, bilo ih je na desetine. Čudna izbrazdana, kvrgava stabla u kojima je mnogo šupljina. Ako one opstaju – uspjeću i ja!   

Prvi razred sam završila u lozničkoj Gimnaziji “Vuk Karadžić”. Drugi je trebalo upisati u Školskom centru “Niko Rolović”. Vjerujem da se u životu ništa ne dešava slučajno. Prva osoba koju sam upoznala u širokom holu Školskog centra bio je Momčilo Momo Vuković. Odmjeren, blagog pogleda, ulivao je povjerenje i podršku da će dani upoznavanja i prilagođavanja biti dio prijatnog sjećanja. Poželio mi je dobrodošlicu i otvorio vrata dobrote koju grad Bar pruža. Razredni starješina Momčilo Cikić, biologija Mira Gojnić, hemija Miloš Popović. I tako redom… Dugo, dugo mi je trebalo da se naviknem da na nastavu dolazim bez plave, školske bluze – kecelje.

Srpskohrvatski jezik i književnost predavala mi je prof. Zagorka Vuković. Manirima, stilom oblačenja, otmenošću, držanjem, ulivala je strahopoštovanje. Odabrani stihovi iz zbirke “Tražim pomilovanje”, pobjeda na školskom i drugo mjesto na opštinskom takmičenju recitatora u proljeće 1981. postaju ulaznica u svijet vanškolskih aktivnosti koje su organizovane i za stanovnike grada Bara. Crvene košulje, otkrivanje spomen biste Vladimiru Popoviću Špancu…

A, put od Šušanja do Školskog centra, u vrijeme kada bi radili u drugoj smjeni, nije bio prijatan. Magistrala je bila neosvijetljena, dio puta iznad “Izborove” upravne zgrade do pružnog prelaza ispresijecan tragovima zemljotresa. Magistrala je vodila i pored uređenog imanja Poljoprivredne škole. Zasadima mandarina i pomorandži, činilo mi se, nema kraja. Bilo je nevjerovatno koliko plodova može da da ne baš veliko stablo mandarine ili šipka.

A kako zemaljski dani teku i stvaraju privid sigurnosti tragova koji ostaju za nama, navikavala sam se na ljude, predjele, klimu… Sjećam se, bio je 13. jul, pala je u toku noći kiša. Ujutro oblačno, ali bez padavina. Ja obukla sako i prsluk i krenula na Topolicu. Tamo, odakle sam došla, čim padne kiša i temperatura padne. I tako… Trebalo se navići. Tog ljeta, 1980, svi pričaju o čudu koje je trebalo da počne da se gradi. Robna kuća. Najava i ulaznica u drugačiji Bar.

Krajem maja 1981. Edita Zonjić i ja predstavljale smo Bar na Takmičenju recitatiora Crne Gore u Pljevljima. Edita je bila prva na opštinskom, a ja druga. Na tom takmičenju osvojila sam prvo mjesto i dobila priliku da predstavljam Crnu Goru na “Goranovom proljeću”, u Hrvatskoj, sljedeće godine. “Nitko da ne dođe do prijatelj drag”.

A, u trećem razredu za razrednog starješinu dobijam Anđu Marojević. Blag osmijeh, vesele oči, čvrst stisak i neposrednost koja briše distancu koja postoji između profesora i učenika. Uz nju smo upoznali i Godoa, još uvijek ne prihvatajući da će čekanje biti i dio naše svakodnevice. Tu je i nova postava odjeljenja: Zijada Čobić, Jasmina Mujić, Mijuško Vojvodić, Darko Hrastinski i Darko Knežević, Tanja Perović, Željko Vujošević, Mili Martinović, Zoran Mijović… Jadranka Maljević. Jadranka i ja smo, kasnije, postale i kume. To druženje, prijateljstvo, bliskost… traje i odolijeva izazovima vremena. Novi profesori i ime koje se pamti – Blažo Nikitović. Pogrbljen, dugih žutih brkova od cigareta koje se rijetko gase. Predavao je grupu predmeta: filozofija, logika, psihologija, marksizam… Nauka je stanovala u njegovom životu, a ne u udžbenicima. Istorija – Slobo Jovanović, staložen, pravedan, pronicljivog pogleda.   

Veliki odmori su bili i prilika za posjetu poslastičarnici “Fontana”, u Zgradi lordova. Tako su je zvali jer su u njoj stanovali oni koji su, u to vrijeme, bili na funkcijama u Baru. Porodica Sadiki je vrlo često znala da časti društvo: limunada, baklava, kadaif… Prvi put sam probala ovu poslasticu. Mislila sam da su to pečeni rezanci za supu. Sadiki su pravili pravu limunadu. Komadići limuna su se vrtjeli u onoj čudnoj mašini što liči na veliki mikser.

U centru Topolice najbolje opremljena prehrambena radnja bio je “13. jul”. Sada je tu veliki “Kozmetiks”, a na mjestu pored solitera bila je zelena pijaca. Tu sam prvi put vidjela i probala zinzule. Unutar zelene pijace, svako jutro, dešavao se mali, nevidljivi pijačni barometer. Dolazak prodavaca iz Zete značio je veću ponudu i niže cijene. Tome se nisu radovali prodavci iz Polja i Ostrosa.  

Odred “Vladimir Popović Španac“ ide na radnu akciju u Niš, jula 1982. Draga Cica Pavlović, Rade Dedijer, Luka Macanović, Tanja, Siniša, Hakija… 

Poslije četiri decenije Bar nije isti. Razgranao se, porastao u visinu… Ono što je ostalo isto jeste njegova duša. Da li zbog one bure koja sa Rumije zna i snijeg da donese ili zbog bonace u vrelim ljetnjim danima, ali Bar je sačuvao svoju dušu.  Svako je Baru dao ono najljepše i najbolje što je imao i tako ga učinio još blagorodnijim. Niti mojih sjećanja s početka osamdesetih nastavljaju fino tkanje. To znači da sam uspjela i vjerujem dala najbolji dio sebe gradu koji nije mjesto mog rođenja, ali jeste življenja.   

The post Milena Zoranović: Sa plahe Drine na mirno more first appeared on BARinfo.

Branka Milašinović iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, koje je i donator manifestacije, uz Agenciju za zaštitu životne sredine, podsjetila je da je 2019. godine u Gimnaziji “Niko Rolović” organizovano “matiranje otpada”, dok su prošle godine u Baru formirane četiri stanice za odlaganje odvojenog otpada, a uz igru na 64 crno-bijela polja i rješavanje šahovskih problema, posađeno je ukrasno drveće u dvorištima osnovnih škola “Anto Đedović”, “Blažo Jokov Orlandić” i “Srbija”, kao i predškolske ustanove “Svetionik”. Ove godine su, iz tehničkih razloga, šah i ekologija odvojeni, pa je 16. aprila odigran turnir, a danas organizovana sadnja prunusa.

“Stotinu sedmoro djece u tri starosne grupe karakterističnih naziva – ‘lovor’, ‘oleander’ i ‘maslina’ učestvovalo je 16. aprila na turniru koji je nesebično pomogao lokalni ŠK ‘Mornar’. Činjenica da je od ukupnog broja, čak stotinu učesnika bilo iz barskih škola, dovoljno govori o entuzijazmu velikih ljubitelja šaha među profesorima u školama, ali i u klubovima ‘Mornar’ i ‘Rumija’”, istakla je Milašinovićeva.

V. d. direktora OŠ “Jugoslavija” Slavica Radević istakla je zadovoljstvo, kako ozelenjavanjem školskog dvorišta, tako i podrškom velikog broja učenika manifestaciji čiji je glavni cilj jačanje ekološke svijesti.

“Današnjim aktivnostima uz podršku Ministarstva ekologije pokušavamo da kultivišemo prostor oko škole, posebno prednji dio koji gleda na glavnu ulicu. Ova kvalitetna vrsta žive ograde uklopiće se u okruženje i učiniti ga ljepšim, ali tu nećemo stati jer planiramo da zasadimo drveće i u pozadinskom dijelu dvorišta, dok će zemljane površine biti prekrivene travom. Za istočni dio planirana je igraonica sa rekvizitima. Tu su već postavljena dva stola za šah, donacija Turističke organizacije Bara. Dakle, vidljiv je spoj sporta, odnosno, šaha i ekologije, baš kao u nazivu manifestacije ‘matirajmo otpad’”, kazala je Radević, izražavajući posebnu zahvalnost nastavnici Mileni Zoranović čiji je doprinos nemjerljiv kad je urednost i čistoća školskog dvorišta u pitanju.

“Posebno me raduje ovako veliki odziv učenika završnog razreda, njihovo zadovoljstvo zbog učešća u ovakvoj akciji govori da će sjutra biti dragocjeni ne samo opštini nego i zajednici u širem smislu”, smatra Radević.

Posebno su danas bili aktivni nastavnici Mirjana Vučinić i Mićo Baltić koji vode sekcije ekologa i izviđač,a čiji su se polaznici prvi dohvatili krampi i lopata.

“Lijep je osjećaj biti učesnik akcije koja doprinosi uređenju i ljepšem izgledu školskog dvorišta. S obzirom da ove godine završavamo IX razred, biće interesantno kad, nakon izvjesnog vremena, posjetimo ovo mjesto i vidimo koliko su izrasle biljke koje smo posadili. Što se odlaganja otpada tiče, mislim da još nismo dovoljno ekološki osviješćeni”, iskren je maturant Vladimir Komnenović.

“Ovo je jedan sjajan dan za mene, proveden na kvalitetan način”, kaže Vladimirova drugarica Dajana Šćekić.

“Činimo školsko okruženje ljepšim, ali se i družimo, pa nam sve to prija. Kao najstariji učenici u školi, na ovaj način dajemo primjer mlađim generacijama kako da na najbolji način utiču na očuvanje zdrave životne sredine”.

U školi “Jugoslavija” već desetak dana traje akcija odvojenog sakupljanja reciklabilnih frakcija komunalnog otpada (papira, plastike i limenki) koji su članovi ekološke sekcije, uz pomoć predstavnika DOO Komunalne djelatnosti, danas odložili u reciklažno dvorište u Makedonskom naselju. Tu su im predstavnici Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma održali ekološki čas sa kojeg je poslata zajednička poruka da je neophodno dati lični doprinos adekvatnoj primjeni Odluke o načinu sakupljanja odvojenog otpada koju je, konkretno, Opština Bar donijela još 2020. godine.

Naglasili su da je o otpadu potrebno razmišljati kao o značajnom resursu, uz očekivanje da će nam njegovo odvojeno sakupljanje prerasti u rutinu.

The post Popularizacija šahovske igre i jačanje ekološke svijesti u OŠ Jugoslavija first appeared on BARinfo.

Ona je, pohvalivši ovu akciju, kazala da je ovakvo nešto prvi put sprovedeno u Crnoj Gori i da se nada da neće biti i posljednje.

“Ovom akcijom su pozvani svi veliki uvoznici hrane za kućne ljubimce da doniraju određenu količinu koja je raspoređena nevladinim organizacijama i uopšte ljudima koji brinu o napuštenim životinjama“, objasnila je.

Zoranović je posebnu zahvalnost iskazala vlasnicima pet shopa “101 dalmatinac“ koji su donirali 500 kg hrane.

“Velika je količina hrane 500 kg, pogotovo za nas koji svakodnevno hranimo životinje u različitim krajevima opštine. Jedan dio je otišao u Ulcinj zaštitnicima životinja, a ostatak, oko 350 kg raspoređen je na dva udruženja sa teritorije opštine Bar, to su NVO ‘Šapice’ i NVO ‘Prijatelji životinja Bar’. Naravno, mi smo kasnije rasporedili hranu našim članovima i volonterima koji inače po gradu hrane napuštene životinje“, navela je.

Vlasnica pet shopa “101 dalmatinac” Antonela Čamdžić samo je kratko i skromno prokomentarisala da smatra da ništa posebno nisu učinili time što su donirali hranu, jer su to uradili iz ljubavi prema životinjama. Inače, vlasnici i zaposleni u ovom objektu svakodnevno hrane lutalice i brinu se o njihovom zdravlju.

Iako je NVO „Prijatelji životinja Bar“ pripalo 150 kg hrane, Zoranović je istakla da ta količina nije dovoljna za mjesec dana.

“Kada smo dobili taj dopis iz Uprave za bezbjednost hrane, oni su nam kazali da otprilike naznačimo koja nam količina hrane treba. Tražila sam oko 200 kg, vodeći se prema našim trenutnim potrebama i pokrivenošću teritorije volonterima koje imamo. Znači, ovih 150 kg koje imamo negdje manje od mjesec dana će nam trajati, sa naglaskom da je to za uži gradski dio, jedan prema Dobroj Vodi i vrlo mali dio Starog Bara“, objasnila je.

Predsjednica NVO Prijatelji životinja Bar“ pohvalila je u vrijeme pandemije koronavirusa “pristojan broj stanovnika Bara koji je vrlo odgovoran i saosjećajan, i koji prepoznaje težak život onih koji nisu svojom voljom odabrali da se nađu na ulici“.

“Barani se ponašaju veoma savjesno i odgovorno time što ostavljaju hranu i vodu ili pomažu nama donacijama hrane, tako da trenutno, u okviru ove cijele situacije, nismo imali veliko kretanje pasa sa jedne teritorije na drugu. Kada je počela sva ova priča sa koronavirusom, kada je bilo zabranjeno šetati i obilaziti pojedina mjesta, mislili smo da će dolaziti do pokretanja pasa i da će se oni sastajati u pojedinim gradskim četvrtima, tada bi nastala buka, onaj lavež koji smeta građanima i plaši ih. Ipak, uspjeli smo da se izborimo sa tim i velika zahvalnost ide našim sugrađanima i svim ljudima koji su tih dana bili na ulici pokušavajući da pomognu. Uspjeli smo to da izbjegnemo, tako da su svi psi ostali na svojim teritorijama“, ponosno je kazala Zoranović.

Iako veliku pažnju posvećuju životinjama koje su na ulici, Zoranović je kazala da im u tome treba pomoć lokalne samouprave.

“Naši sugrađani sigurno primjećuju veliki broj pasa sa plavim naušnicama, to su starateljski psi o kojima neko brine, hrani ih, vodi računa da li su povrijeđeni, bolesni… Oni nisu bez totalne nebrige, ali nam treba pomoć – organizovana pomoć lokalne samouprave da počne da rješava ovaj problem. Lokalna samouprava apsolutno ništa nije uradila da bi riješila ovaj problem građana Bara, a to su ostavljeni, nezbrinuti psi na ulicama”, zaključila je.

The post Zoranović: Pomognimo one koji nisu svojom voljom odabrali da se nađu na ulici first appeared on BARinfo.

Volonterke se trude da situaciju drže pod kontrolom, a nije im lako. Učiteljica Milena Zoranović objašnjava i zbog čega: “Bilo je i ranije teško, sad je mnogo, mnogo teže. Iz prostog razloga što su restorani zatvoreni, a njihovi vlasnici bili su plemeniti prema bezdomnim psima, uvijek su im ostavljali višak hrane. Pojedini psi postali su i zaštitni znak nekih restorana”, ističe Zoranovićeva.

O psima, pored nje, svakodnevno brine mala grupa naših sugrađanki, poput Danijele Kralj, Ljubice Tomić, Vere Ivanović, Ane Zejak, Milice Leković iz Sutomora…

“Pohvalno je što se i drugi građani uključuju i hrane pse, najčešče granulama, neko ujutro, neko uveče, jer nam je svima kretanje ograničeno. Ostavljaju hranu i vodu na određenim mjestima i tako navikavaju pse kako ne bi odlazili iz svojih kvartova, jer to je mnogo bitno. Naime, svaka grupa pasa ima svoju teritoriju. Kad nemaju hranu, kreću da utole glad i žeđ na nekoj drugoj teritoriji. Onda se izmiješaju grupe pasa i postaje mučno od laveža, režanja, buke…”, objašnjava učiteljica Milena i apeluje na svoje sugrađane da ostavljaju hranu i vodu bezdomnim psima.

Ona podsjeća vlasnike pasa da i dalje mogu da sterilišu svoje ljubimce i da je ona najbitnija za sprječavanje nekontrolisanog porasta bezdomnih pasa na barskim ulicama.

The post Apel sugrađanima: Ostavite hranu i vodu psima na ulicama first appeared on BARinfo.