Oni su i dalje u omladinskom pogonu “Mornara”, najprijatnijem iznenađenju dosadašnjeg dijela šampionata u Prvoj omladinskoj ligi. Na polovini ”dahću za vrat” neprikosnovenoj ekipi „Budućnosti“.

“Sezona je bila prilično interesantna. Imali smo uspona i padova. Vezali smo odličnu seriju, iako smo na startu imali dva izgubljena meča – od ’Iskre’ i ’Budućnosti’. Pobjedama protiv ’Sutjeske’ i naročito protiv ’Budućnosti’ pokazali smo karakter. Nadam se da ćemo ih uskoro stići na tabeli, a onda je sve moguće. Nemamo informacija sa kakvim timom će igrati u nastavku, ali mi smo spremni”, kaže daroviti napadač Nišavić.

Njegovo mišljenje dijeli i Bišević, kolega u napadu.

“Sve je počelo dobro, otvorili smo sezonu solidno, a onda su se nadovezale neke povrede i smanjeni roster, što je uticalo da ne budemo maksimalni do kraja. Ipak, na četiri boda smo od lidera. Ići ćemo na to da budemo spremni na proljeće i da korak po korak prestignemo najbolje plasiranog. Najvjerovatnije da ćemo dobiti još nekoliko pojačanja, a šanse da da osvojimo ligu su dobre. Željni smo da, poslije seniora, i mi ispišemo lijepu stranicu u istoriji”, dodaje Bišević.

Miloš je 2005. godište. Odlučio se za fudbal zato što mu je i otac igrao, baš kao i braća.

“Ljubav prema fudbalu sam naslijedio od porodice. Svi su se bavili fudbalom i otuda taj gen. Počeo sam kod Olivera Belog Merdovića, potom su mi treneri bili braća Nenezić. U pjetlićima i pionirima sam bio kod Mirka Raičkovića i Nikole Vukoslavčevića, u kadetima kod Veselina Pekovića, Sima Medigovića i sadašnjeg trenera, Nemanje Leverde. U omladincima sam jednu sezonu igrao kod sadašnjeg ’šefa’ Zorana Đuraškovića, a onda nas je preuzeo Leverda zajedno sa svojim saradnicima”, rekao je Nišavić.

Za Alena nije bilo dileme kojim će se sportom baviti, s obzirom da je sin legendarnog napadača „Mornara“, „Novog Pazara“ i brojnih klubova, Skendera Kendija Biševića.

“Geni su čudo, ja sam samo nastavio očevim stopama. Fudbal je nešto što me ispunjava i što volim. Krenuo sam u školici fudbala ’Bombonjera’ kod Nikole Vukoslavčevića. Kasnije sam prešao u pjetliće ’Mornara’ kod Igora Perovića i Radeta Pejovića. Popularni Ćići mi je kasnije ponovo bio trener. U kadetima je bio isti stručni štab kao i kod Miloša, a sada sam u omladincima kod Leverde, Bokovca i Obradovića”, dodaje Alen.

Miloš je bio i na pragu debija za seniorski tim.

“Često sam bio ’bonus’ igrač, a samim tim i na pragu toga da upišem i seniorski nastup. Nisu se kockice dobro posložile u nekim mečevima. To mi je samo podstrek da još jače treniram, a onda će se dogoditi i taj debi za prvi tim. Ja bih volio da što više mladih igrača dobija šansu, jer na mladima svijet ostaje”, poručuje Nišavić.

Alen je 2007. godište, dvije godine mlađi, i svjestan je da vrijeme radi za njega. “Mlad sam, a treniram sa puno iskusnijim igračima što je pravo bogatstvo. Sve upijam i trudim se da budem spreman za iskušenja koja me očekuju. Nastaviću vrijedno da radim na sebi i da sačekam priliku koja će mi se, sasvim sigurno, ukazati“, zaključuje Bišević.

The post Nišavić i Bišević strpljivo čekaju šansu first appeared on BARinfo.

Oni su i dalje u omladinskom pogonu “Mornara”, najprijatnijem iznenađenju dosadašnjeg dijela šampionata u Prvoj omladinskoj ligi. Na polovini ”dahću za vrat” neprikosnovenoj ekipi „Budućnosti“.

“Sezona je bila prilično interesantna. Imali smo uspona i padova. Vezali smo odličnu seriju, iako smo na startu imali dva izgubljena meča – od ’Iskre’ i ’Budućnosti’. Pobjedama protiv ’Sutjeske’ i naročito protiv ’Budućnosti’ pokazali smo karakter. Nadam se da ćemo ih uskoro stići na tabeli, a onda je sve moguće. Nemamo informacija sa kakvim timom će igrati u nastavku, ali mi smo spremni”, kaže daroviti napadač Nišavić.

Njegovo mišljenje dijeli i Bišević, kolega u napadu.

“Sve je počelo dobro, otvorili smo sezonu solidno, a onda su se nadovezale neke povrede i smanjeni roster, što je uticalo da ne budemo maksimalni do kraja. Ipak, na četiri boda smo od lidera. Ići ćemo na to da budemo spremni na proljeće i da korak po korak prestignemo najbolje plasiranog. Najvjerovatnije da ćemo dobiti još nekoliko pojačanja, a šanse da da osvojimo ligu su dobre. Željni smo da, poslije seniora, i mi ispišemo lijepu stranicu u istoriji”, dodaje Bišević.

Miloš je 2005. godište. Odlučio se za fudbal zato što mu je i otac igrao, baš kao i braća.

“Ljubav prema fudbalu sam naslijedio od porodice. Svi su se bavili fudbalom i otuda taj gen. Počeo sam kod Olivera Belog Merdovića, potom su mi treneri bili braća Nenezić. U pjetlićima i pionirima sam bio kod Mirka Raičkovića i Nikole Vukoslavčevića, u kadetima kod Veselina Pekovića, Sima Medigovića i sadašnjeg trenera, Nemanje Leverde. U omladincima sam jednu sezonu igrao kod sadašnjeg ’šefa’ Zorana Đuraškovića, a onda nas je preuzeo Leverda zajedno sa svojim saradnicima”, rekao je Nišavić.

Za Alena nije bilo dileme kojim će se sportom baviti, s obzirom da je sin legendarnog napadača „Mornara“, „Novog Pazara“ i brojnih klubova, Skendera Kendija Biševića.

“Geni su čudo, ja sam samo nastavio očevim stopama. Fudbal je nešto što me ispunjava i što volim. Krenuo sam u školici fudbala ’Bombonjera’ kod Nikole Vukoslavčevića. Kasnije sam prešao u pjetliće ’Mornara’ kod Igora Perovića i Radeta Pejovića. Popularni Ćići mi je kasnije ponovo bio trener. U kadetima je bio isti stručni štab kao i kod Miloša, a sada sam u omladincima kod Leverde, Bokovca i Obradovića”, dodaje Alen.

Miloš je bio i na pragu debija za seniorski tim.

“Često sam bio ’bonus’ igrač, a samim tim i na pragu toga da upišem i seniorski nastup. Nisu se kockice dobro posložile u nekim mečevima. To mi je samo podstrek da još jače treniram, a onda će se dogoditi i taj debi za prvi tim. Ja bih volio da što više mladih igrača dobija šansu, jer na mladima svijet ostaje”, poručuje Nišavić.

Alen je 2007. godište, dvije godine mlađi, i svjestan je da vrijeme radi za njega. “Mlad sam, a treniram sa puno iskusnijim igračima što je pravo bogatstvo. Sve upijam i trudim se da budem spreman za iskušenja koja me očekuju. Nastaviću vrijedno da radim na sebi i da sačekam priliku koja će mi se, sasvim sigurno, ukazati“, zaključuje Bišević.

The post Nišavić i Bišević strpljivo čekaju šansu first appeared on BARinfo.

– Gdje god bi našli pogodno mjesto, postavili bi golove i igrali. Gledao sam na TV i divio se tome kako igraju Ronaldinjo, Mesi i ostali velikani, i predosjećao sam da će to biti moja profesija, i ako Bog da i ja jednog dana da budem kao oni – prisjeća se Miloš.

Počeo je da trenira u FK Libero, poslije toga u FK Hajduk, a trenutno je u omladincima  Mornara.

Objašnjava nam da treba znati i umjeti proći kroz vrlo gusto sito na putu ka fudbalskim visinama.

– Nije to uopšte lako, jer se fudbal danas igra i voli. Mnogi mladi fudbaleri pogriješe i misle da su odlaskom u neki veći klub napravili karijeru. No, brzo se razočaraju i vrate se tamo odakle su i otišli. Ja za tako nešto ne želim ni da čujem. Nastojaću da prvo dođem do prvog tima Mornara. Svjestan sam da imam još puno da radim i vježbam, ali imam sreću da imam dva dobra trenera, Zorana Đuraškovića i Nemanju Leverdu, koji mogu i meni i mojim vršnjacima iz omladinskog pogona mnogo da pomognu i pokažu, jer su bili i sjajni fudbaleri – kaže Miloš, i ističe da ponajviše igra na pozicijama špica i desnog krila.

– Takođe mogu da igram i na lijevom krilu i na poziciji prednjeg veznog. Naravno da najviše volim da dajem golove, jer je to na utakmici „moj posaoˮ. U ovoj polusezoni sam zadovoljan našim rezultatima, i naravno svojom igrom prije svega.

Ovaj simpatični momak, koji vrlo samouvjereno govori, ponavlja da su staze ka uspjehu u sportu spore. No, Miloš vjeruje u sebe i nema sumnje da će u fudbalu postići ono što želi.

The post Miloš Nišavić: Nova nada barskog fudbala first appeared on BARinfo.