Razgovarali smo sa ljudima koji su bili aktivni u Civilnoj zaštiti, koja je do devedesetih bila organizovana tako da pomaže u kriznim situacijama.

Jedan od njih je i Miloš Šušter, koji objašnjava da je zakonima SFRJ bilo propisano da svaka opština u svakoj republici i pokrajini ima štab civilne zaštite.

„Sistem opštenarodne odbrane i društvene samozaštite bio je vezan za Jugoslaviju, kao zajedničku državu svih republika, i funkcionisao je u situacijama kao što je današnja“, kaže Šušter, dodajući da su mnoge dobre stvari iz tog vremena uništene, a da nisu stvoreni novi sistemi, ni približno dobri onome što je postojalo.

„Imam osjećaj da nismo dovoljno pripremljeni za ovakve situacije. Država se mora organizovati, izgraditi sistem, nabaviti opremu i obučiti ljude, što je posebno važno“, ističe on.

Šušter podsjeća da je civilna zaštita bila dio sistema opštenarodne odbrane, zadužena za vanredne situacije.

„Mogu govoriti sa nivoa opštine, jer sam tada bio u poziciji da odlučujem. Imali smo štab civilne zaštite, koji je okupljao starije ljude u dobroj kondiciji, spremne da odrade ono što treba. Postojalo je i profesionalno vatrogasno društvo, prvi činilac u odbrani od požara, a zatim i organizacije koje su pomagale profesionalcima: rezervni sastav obučenih ljudi u mjesnim zajednicama i u preduzećima. U ljetnjem periodu postojala su dežurna preduzeća, koja su se nedjeljno smjenjivala. To su bila veća preduzeća sa po 500–600 zaposlenih, a njihov zadatak bio je da, u slučaju požara, pomognu vatrogascima i mjesnim štabovima civilne zaštite. Najčešće se uspijevalo da se požar u ranoj fazi zaustavi jačim snagama i spriječi dalja šteta.“

On podsjeća da je najveći ispit civilna zaštita u Baru i cijeloj Crnoj Gori imala 1979. godine.

„Tada se desio razorni zemljotres. Nažalost, stradali su brojni ljudi, mnogi su bili povrijeđeni. U takvim situacijama civilna zaštita je bila ta koja prva pomaže. Pošto je riječ bila o nesreći velikih razmjera, bile su uključene i vojska i policija, ali je civilna zaštita bila osnovni nosilac poslova“. objašnjava Šušter.

„Kao građanin, vatrogascima odajem svako priznanje za maksimalni trud koji ulažu ovih dana, ali mislim da su previše ostavljeni sami. Veći dio grada navija za tih 40-50 ljudi“, kaže Šušter i dodaje da Bar ima mnogo veći potencijal, potrebno je obučiti ljude i obezbijediti sredstva.

„Ovakvi požari bi se tada lakše rješavali na nivou lokalne zajednice, bez pomoći sa strane. Danas nam pomažu svi, a mi nismo učinili dovoljno da sami sebi pomognemo“.

On smatra da bi trebalo obučiti građane, kako bi mogli da pomognu vatrogascima u ovakvim situacijama. O tome je, kaže, nekada razgovarao sa pokojnim Velizarom Čađenovićem, načelnikom Službe zaštite. „Na taj način stvorila bi se okosnica u ljudstvu. Treba napraviti posebnu studiju izvodljivosti. Nadam se da će neko tu ideju prihvatiti i realizovati, a vjerujem da lokalna uprava ima snage za to“.

Miodrag Tanjo Masoničić, predsjednik IO „24. Novembar, podsjeća da su postojale obuke za sve strukture civilne zaštite: za opšte namjene, za štabove, pa i za vanškolsku omladinu. „Ljudi su završavali obuku i znali šta ih očekuje u vanrednim situacijama. Zemljotres u Baru dogodio se svega nekoliko dana nakon kontrolnih vježbi i inspekcija civilne zaštite, tako da je ljudima to bilo svježe i prisutno“.

Nažalost, od devedesetih se, kaže, smatralo da civilna zaštita više nije potrebna i da država može sama da preuzme sve te poslove.

„Mislim da i danas u zakonodavstvu sve to postoji, samo se ne sprovodi ili ne poštuje. Da li treba ili ne treba, neko drugi je nadležan da odluči. Ja mislim da treba, a to najbolje pokazuju apeli na društvenim mrežama u kojima se traže volonteri da pomognu u gašenju požara oko Podgorice“, zaključuje Masoničić.

Požara, poplava, pa i zemljotresa na ovom području biće opet. Koliko smo kao društvo spremni da se organizujemo i odgovorimo izazovima, pokazaće vrijeme.

The post Vatrogasci sami u borbi s vatrom – Da li smo dovoljno pripremljeni za vanredne situacije? first appeared on BARinfo.

U ovom tekstu prenosimo dio onoga što su, u drugom satu emisije, kazali Dušan Raičević, Miloš Šušter i Vojo Banović.

Privilegija je bila ugostiti predstavnike najstarije generacije uglednih ljudi Bara, koje je uvijek zadovoljstvo slušati. Bili smo u prilici da čujemo kredibilnu i mudru riječ, poruke i pouke, ne samo ljudi koji su bili zaduženi i odgovorni za živote građana i funkcionisanje u tragičnom momentu naše novije istorije, već i direktni sudionici i stvaraoci vremena i vrijednosnog sistema u kojem novac i interes nisu bili apsolutni čovjekovi  gospodari, već, prije svega, etičnost, solidarnost, empatija. Pričali smo o zemljotresu, ali i o tom veoma važnom aspektu života…

Predsjednik Opštine, Dušan Raičević, nije bio rođen kada se dogodio zemljotres, ali je upoznat sa njegovim posljedicama, na ličnom planu, i uticaju koji je imao na dalji razvoj Bara.

“To je datum koji uzimamo kao reperni za razvoj modernog Bara. Raduje me činjenica da se urbana matrica i pravila koja su tada uspostavljena još uvijek u velikoj mjeri poštuju, a moja sjećanja na tu katastrofu datiraju iz ranog djetinjstva i saznanja da je naša porodična kuća u Polju, zbog značajnih oštećenja, srušena. Bila je markirana crvenim linijama, a nova je građena po strogim pravilima, jer je moj pokojni otac, kroz dugogodišnju saradnju sa eminentnim stručnjacima u ovoj oblasti, dobio značajna saznanja i preporuke kojih se pridržavao. Jedan od stručnjaka od kojih su građevinci puno učili u tom periodu jeste Artur Ciborovski, koji je utemeljio urbanu matricu daljeg razvoja grada”, kazao je u uvodnom dijelu emisije Raičević, koji je naglasio da su sjećanja na taj zemljotres još uvijek prisutna, jer “živimo na trusnom području, na što nas često podsjete potresi slabijeg intenziteta, kao što je  bilo nedavno, i upozore da se pravila građevinske struke moraju poštovati”.

“Priroda je mnogo jača od onih potresa koje joj mi priređujemo, a u opštini se mora konstantno raditi na spremnosti u slučaju sličnih katastrofa. Usljed čestih izmjena zakonskih rješenja opštinski Tim za zaštitu i spašavanje (kojeg čine pojedinci iz svih važnih sfera za funkcionisanje u vanrednim okolnostima) je jedino funkcionalno radno tijelo koje može da odgovori u kriznim situacijama. Kovid pandemija je bila jedna od takvih. Pokazali smo tada maksimalnu posvećenost, punu kooperativnost i efikasnost, ali moram, nažalost, da konstaujem da je sistem civilne zaštite danas na mnogo nižem nivou nego što je bio 80-ih ili 90 -ih godina. Svi smo zakazali u tom dijelu, jer je to oblast u koju se moraju u kontinuitetu ulagati značajna sredstva, kako bi se obezbijedila adekvatna oprema. Sa druge strane, sistem edukacije, odnosno odgovarajućeg informisanja građana je, takođe, zakazao. Sjećam se, iz perioda kada sam bio dijete, da su u svim stambenim zgradama postojale table sa instrukcijama kako i na koji način treba da se ponašamo u slučaju zemljotresa. Malo se posvećuje pažnja upoznavanju najmlađih sugrađana sa tim, ali dobro je što članica Tima za zaštitu i spašavanje ovih dana sprovodi edukativnu kampanju u osnovnim školama”, istakao je Raičević.

Bar je nakon zemljotresa obnovljen u rekordnom roku. Miloš Šušter je 27. aprila imenovan na funkciju potpredsjednika Izvršnog odbora za obnovu i izgradnju, ali ističe da je srećna okolnost što su u Timu bili ljudi kakav je bio tadašnji predsjednik Opštine Blažo Orlandić, a potom, jer je vrlo brzo formirana Direkcija za obnovu i izgradnju Bara, inženjer Čedo Čejović, koji je bio na njenom čelu. Oni su, ističe Šušter, obilježili to vrijeme i usmjerili taj važan process.

“Sreća je bila i to što smo živjeli u uređenom društvu, državi i opštini, na čijem čelu su bili profesionalni i stručni kadrovi, ne samo u Štabu, u SIZ -ovima, već i u školama i svim drugim institucijama. Energija koja je postojala i prije zemljotresa, bila je garant da ćemo napraviti dosta toga,  i znatno više nego u drugim opštinama. Ja sam u Timu bio zadužen za koordinaciju između opštine i drugih subjekata, jer je to bilo društvo koje se, naravno, uz subordinaciju, oslanjalo na sve subjekte i uvažavalo sve dobre ideje. Poslije prvih dana, koji su bili posebno teški zbog poginulih i povrijeđenih, a njihovo zbrinjavanje prioritet, vrlo brzo se počelo sa organizovanom obnovom i izgradnjom. Zahvaljujući ličnom poznanstvu Čeda Čejovića, vrsni stručnjak Artur Ciborovski je već u maju došao u Bar. Njegovo iskustvo bilo je ogromno, znamo da je poslije Drugog svjetskog rata rukovodio obnovom Varšave. Savjet da ne požurujemo sa gradnjom privremenih, već da se usmjerimo na izgradnju trajnih objekata od čvrstog materijala, doprinjele su da preporuku mudrog čovjeka prihvatimo. Naša ekipa (Blažo, Čedo i ja) je već u junu otišla u Skoplje, gdje smo od onih koji su se 1963. godine suočili sa sličnim iskustvima, čuli neprocjenjive savjete. Uputili su nas na njihova najbolja građevinska preduzeća, što je dalo zamajac svima nama. Tu nesebičnu solidarnost i pomoć ne smijemo nikada zaboraviti. Imali smo, dakle, od koga da učimo, entuzijazma nije falilo, organizacije takođe, ali je, ipak, znanje u takvim okolnostima bilo odlučujuće. Ono što je veoma važno za sadašnjeg predsjednika i lokalnu upravu, na što skrećem pažnju, jeste da smo 24. maja (nepunih 40 dana od zemljotresa) donijeli Odluku o izradi pet detaljnih urbanističkih planova, a već 5. jula imali smo ih urađene, sa svim potrebnim prilozima. Počela je, dakle, sistemska izgradnja prvih 440 stanova, a sanirano je preko 700 stambenih jedinica. Sve je završeno do kraja 1979. i početkom osamdesetih godina. Već u maju 1980. godine imali smo konačun obračun troškova sa Makedoncima za sve završene poslove. Sa pijetetom se moramo sjetiti svih koji su u tome učestvovali, i uvijek isticati da su solidarnost i znanje neophodni. Volio bih da naš grad njeguje prijateljske veze sa gradovima iz bivše Jugoslavije i da pomognemo, jer Bar ne bi bio ni približno obnovljen bez njihove podrške”, kazao je Šušter, koji je podsjetio da je prije četiri godine bio jak zemljotres u Zagrebu, a da se i dalje Hrvatska suočava sa gotovo polovinom neriješenih problema izazvanih tim potresom, uprkos tome što je članica NATO -a i što je ekonomski na znatno višem nivou od nas.

“Uz to, to je bio zemljotres mnogo manjih razmjera, sa neuporedivo manjim štetama, a već četiri i po godine ne mogu da se konsoliduju. Napraviću poređenje – mi smo za godinu i po stambeno obezbijedili sve ljude koji su ostali bez kuća i stanova. To želim da potenciram u ovoj priči koja je potrebna za pripremu i za nauk. Želim da vjerujem da u međuvremenu nijesmo napravili puno grešaka koje bi jednog dana mogli mnogo da platimo, ali to je pitanje nadzora, projektovanja, pitanje  sistema koji je prema mom pišljenju, zapuštena priča na nivou cijele Crne Gore”, upozorio je Šušter, koji je podvukao da su aktivnosti Tima na obnovi i izgradnji prvo bili fokusirani na sanaciju stanova, kuća i bolnice, škola, kao objekata od posebnog društvenog značaja, ali i svih drugih, prije svega Luke Bar, koja je bila ozbiljno oštećena (užasavajuće je bilo hodati po razrušenim dijelovima Luke i lukobrana dok je još zemlja podrhtavala)… Već 1984. godine ona je bila, ne samo rekonstruisana, već dodatno izgrađena sa mnogo boljim kapacitetom i potencijalima. U svim preduzećima su bili izvanredni rukovodioci, a Bar je prilikom sanacije Luke posjetila Milka Planinc, tadašnja predsjednica Saveznog izvršnog vijeća. Sanaciju je izvršila “Hidro Elektra” iz Zagreba, najmoćnija građevinska firma u Jugoslaviji.

Posebnu ulogu u obnovi i izgradnji porušenog Bara imala je i omladina iz cijele bivše države. Predsjednik Omladinske organizacije Bara i rukovodilac Omladinskog paviljona u školi “Meksiko”, sa brigadama iz svih djelova države, Vojo Banović, kazao je da je lijepo sjećati se tih vremena, jer “možemo izvući pouku da svaki organizovan sistem lakše podnosi velike tragedije”.

“Kao predsjednik Saveza socijalističke omladine Bara, bio sam dio najužeg rukovodstva opštine, na čijem čelu je bio Blažo Orlandić. Funkciju sekretara Komiteta obavljao je Slobo Leković, dr Stevan Bato Popović je bio predsjednik  Izvršnog odbora, Jovan Pavićević predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda, a Osman Aručević, predsjednik Sindikata opštine Bar. Mi smo se prije zemljotresa pripremali za doček Josipa Broza Tita, koji je bio na liječenju u Herceg Novom. Do te posjete nije došlo, ali je njegov apel jugoslovenskim narodima za solidarnost i pomoć imao velikog odjeka. Svi smo imali svoje obaveze i nadležnosti, a svakoga jutra u šest sati imali smo sastanak kompletnog Štaba, kojim je rukovodio predsjednik Opštine Blažo Orlandić. Svako iz svoje djelatnosti je morao da završava obaveze i zadatke, a s obzirom da je pomoć odmah počela da stiže iz cijele Jugoslavije, omladina je formirala naselje kod hotela ‘Agava’, kako bi se organizovali da distribuiramo pomoć po svim mjesnim zajednicama. Uporedo smo se pripremali za saveznu radnu akciju na nivou cijele Crne Gore, kojom je rukovodio predsjednik Omladine Crne Gore, Miško Vuković. Trebalo je pripremiti prostor za doček omladinskih brigade iz drugih jugoslovenskih republika, a za to je najbezbjednija bila škola ‘Meksiko’, jer je bila objekat motažnog tipa. Po sistemu Opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, koji je tada ustanovljen, svaki punoljetni građanin je bio u obavezi da reaguje u ovakvim okolnostima i svi su znali zaduženja. Omladina je bila dio toga, i u regularnim uslovima je dobrovoljno učestvovala u radnim akcijama na izgradnji naše infrastrukture, a posebno je to bilo izraženo u kriznim situacijama. Najbolji ljudi su bili na rukovodećim pozicijama. Danas nezamislivo zvuči naša priča da niko ništa nije ukrao, iako su svi objekti, stanovi i kuće bili otključani, ali je pomoć koja je pristizala otišla isključivo onima kojima je namijenjena. Imali smo potporu naroda, etično i stručno rukovodstvo, što je bila odlična osnova za dobre rezultate. Omladina se nesebično javljala da pomogne, u tolikom broju da nismo znali ni gdje da ih smjestimo, ni čime da ih uposlimo”, prisjeća se Banović, koji je ispričao i anegdotu vezanu za tadašnjeg direktora škole “Meksiko”, Milutina Kovačevića, koji nije želio da ustupi  školu omladinskim brigadama, plašeći se, kao savjestan čovjek, da će biti devastirana i da će đacima biti onemogućeno da brzo nastave školovanje.

“Odmah ga je u Štab pozvao predsjednik Opštine i čim mu je objasnio važnost i prioritete, direktor se bez pogovora složio. Mi smo to znali da cijenimo, pa smo se sa posebnom pažnjom odnosili prema inventaru i svakom predmetu u školskom objektu, a bilo je tri stotine omladinaca iz cijele Jugoslavije. Kako sam ja nekada radio u HTP ‘Korali’, čiji je direktor bio Stevo Stanišić, a znao sam da je srušen hotel ‘Južno more’, pošao sam kod Steva i tražio mu kuhinju iz tog objekta. On nam je odmah izašao u susret i hotelska kuhinja bila je ustupljena brigadirima, zajedno sa osobljem. Kasnije je to i ostalo školi ‘Meksiko’. Zvali su nas iz cijele bivše Jugoslavije, kolege sa fakulteta, da pitaju što nam treba. Sjećam se druga iz Loznice, koji je bio predsjednik omladine tog grada, koji nam je poslao auto. Da ne govorim kako su spremni došli brigadiri iz Zagreba, jer mi smo bili društvo humanosti, empatije i ljubavi, nije bilo političkih trzavica. Omladinci su ostali tri mjeseca poslije zemljotresa, a radili su na iskopavanju temelja za izgradnju infrastrukturnih objekata. Odnijeli su puno lijepih uspomena iz našeg grada, jer su ovdje bile organizovane kulturno – zabavne aktivnosti i nezaboravna druženja, stvarala su se i trajna prijateljstva, a kompletno crnogorsko i jugoslovensko rukovodstvo koje je dolazilo da obiđe Bar, uvijek je nalazilo vremena da posjeti i naše omladinsko naselje. Ja sam bio i komandant Omladinskog naselja, a svako veče u Buljarici smo imali sjednicu Štaba na nivou Crne Gore”, evocirao je uspomene Banović, koji je apostrofirao da je od svake mjesne zajednice, radne jedinice, do najviših opštinskih i državnih službi, sistem besprekorno funkcionisao, jer je svako znao koje su mu obaveze i što treba da radi.

“Omladina je radila bez ikakve novčane nadoknade, sa ogromnim entuzijazmom i ljubavlju. Bojim se da danas, kada bi nam se dogodilo nešto slično, narod, ne da ne bi htio, nego ne bi znao kako da reaguje i kako da se ponaša. Posebno želim da istaknem sigurnost i bezbjednost koja je tada vladala – nijesmo morali da zaključavamo svoje stanove i kuće, takva je bila socijalna klima, ambijent i etika”, istakao je Banović.

Zbog toga je neophodno, složili su se učesnici emisije, stalno pričati, upozoravati i pripremati se za eventualne elementarne nepogode i prirodne katastrofe. U tom smislu, Opština Bar je prije pet godina, obilježila četiri decenije od zemljotresa sadržajnim programom, kojim je ukazano na sve što se dešavalo daleke 1979. godine, a akcenat je stavljen i na edukaciju mladih.

“Nastojimo da njegujemo kulturu sjećanja o kojoj se mnogo vodi računa u našem gradu, time što stalno podsjećamo kako je bio organizovan život na Pristanu, kako nakon zemljotresa, konstantno ukazujemo na našu tradiciju… Zato smo i na temelju onoga što je suštinsko biće našeg grada pripremili taj program, u kojem je najvažniji segment bio posvećen razgovoru sa stručnjacima građevinske struke. Oni su nas upoznali sa standardima koje moramo poštovati kod izgradnje, a najavili su tada da ćemo dobiti i novu zakonsku regulativu u toj oblasti, sa novim i unaprijeđenim pravilima. Crna Gora od 2023. primjenjuje nove, evropske standarde kod izgradnje objekata, koji su znatno rigorozniji. Formalno – pravna dokumentacija ih, uglavnom, zadovoljava, ali je upitno da li nadzor u adekvatnoj mjeri prati ispunjavanje tih preporuka. Dugi niz godina, upravo zbog iskustva, u Baru je postojalo nepisano pravilo da se ne grade objekti iznad sedam etaža. Međutim, mi smo poslednjih godina svjedocima da se i u našem gradu grade zgrade sa deset ili jedanaest spratova. Siguran sam da se poštuju građevinska pravila kod tih objekata visokogradnje, ali moramo biti svjesni druge činjenice, da je u Baru izgrađeno puno neformalnih, odnosno objekata građenih u suprotnosti sa zakonom. Upitno je da li su poštovani standardi građevinske struke, jer je sigurno da nijesu pratili regulativu koja se odnosi na planiranje prostora. Objekti su preblizu jedni drugima, infrastruktura nije dovoljna danih sve snabdijeva, a u slučaju zemljotresa, pitanje je da li bi i kako ‘preživjeli’. Udaljili smo se od osnovnih principa planiranja i izgradnje, čemu je doprinjela i činjenica da su, od 2019. godine, izvorne nadležnosti u dijelu planiranja prostora opštinama oduzete. Lijepo je čuti ovo što je kazao g-din Šušter, da su za samo nekoliko mjeseci uspjeli da izrade više detaljnih urbanističkih planova koji su stvorili pretpostavke da se grad razvija. Mi danas te mogućnosti nemamo. Sa druge strane, ono što je potencirao g-din Banović, takođe je tačno. Imali smo mogućnost da se tokom pandemije koronavirusa, uvjerimo da se veoma mali broj ljudi stavio na raspolaganje opštinskom Timu za zaštitu i spašavanje. Oni koji su bili voljni da učestvuju u radu Tima, htjeli su da rukovode i individualno donose odluke, što je nedopustivo. Dobro je što u tom tijelu još uvijek prepoznajemo lanac komande i to poštujemo”, kazao je predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, koji je podsjetio da su članovi Tima predstavnici svih najvažnijih službi i izrazio žaljenje što nijesu uspjeli da animiraju i mlade da daju doprinos. Raičević je podsjetio da Bar iskazuje visok stepen solidarnosti sa gradovima koji su pogođeni zemljotresom, poput Zagreba. Pomoć nije izostala ni kada je riječ o Draču, u koji je Opština, osim finansijske podrške, uputila i članove Službe za zaštitu i spašavanje koji su se stavili na raspolaganje albanskom nacionalnom timu. Isto je bilo i prilikom zemljotresa u Turskoj.

“Turska, koja ima veoma dobro razvijen i organizovan sistem civilne zaštite, nije uspjela da na adekvatan način odgovori svim izazovima sa kojima se suočila nakon zemljotresa. Zato je neophodno motivisati građane, edukovati ih, a posebno mlade. Dio programa posvećenog  četrdesetogodišnjici zemljotresa bio je, zbog toga, posvećen tom dijelu. Upoznali smo ih sa svim rekvizitima kojima raspolaže naša Vojska, Policija, Služba zaštite i kako bi trebalo reagovati u slučaju nesreća. Nedostaju pokazne vježbe, a zabrinut sam i zbog nedostaka obučenosti  kod pružanja Prve pomoći. U okviru Crvenog krsta moguće je steći ta znanja, ali je potrebna veća zainteresovanost mladih i građana uopšte. Opštinski Tim je pokazao punu spremnost i organizovanost kada je bila kovid pandemija. Lakše je odgovoriti izazovima kada postoji funkcionalnost na nivou države, ali onog trenutka kada je ona dovedena u pitanje, Crna Gora je položila oružje pred nevidljivim neprijateljem. Zato smo bili toliko neuspješni u borbi protiv kovida i zato je puno ljudi preminulo od posljedica virusa”, naglasio je Raičević.

Ljudi jesu najvažniji resurs u izazovnim vremenima, a u vremenu katastrofalnog zemljotresa, kako je više puta istaknuto u emisiji, na svim važnim pozicijama bili su upravo oni koji su odlično poznavali svoj posao. Uz detaljne urbanističke planove, neophodan je i stručan nadzor nad izgradnjom objekata, potvrdio je Miloš Šušter, koji je, ne samo 1979, već i kasnije, obavljao važne funkcije u oblasti urbanizma i upravljanja.

“Usvojili smo Generalni urbanistički plan, odnosno reviziju 1985. godine i tada je preporuka bila da se u Baru ne grade objekti viši od prizemlja i četiri etaže. Ne mogu da zamislim kako će eventualni zemljotres doživjeti neko ko živi na devetom ili jedanaestom spratu. To je nehumano, a drugo pitanje jeste da li se i kako vrši nadzor. Mi smo imali profesionalce. Najžalije mi je što smo izgubili Službu koja se bavila urbanizmom i projektovanjem, a činila ju je intelektualno-tehnička elita koja je, poslije Republičkog zavoda za urbanizam, bila najjača institucija. Ona nije dozvoljavala greške i svima nama je bila korektivni faktor kod donošenja odluka. Nije mogao bilo ko, štiteći nekog tajkuna, da uništava prostor i bezbjednost. Zato apelujem, na osnovu svog iskustva, da se opštinama vrate nadležnosti koje im osigurava Evropska povelja o lokalnoj samoupravi. Sve ostalo je velika improvizacija, tim prije, što na nivou Crne Gore nemamo dovoljno kadra koji može adekvatno da radi. Zemljotres to ne toleriše, zato možemo imati drastične posljedice. Moja preporuka je da, uz Službu zaštite, koja brzo i dobro reaguje, razvijamo i druge organizacije, uključivati mlade i sve građane. Dovode se kadrovi koji nisu stručni, ili kada već nešto nauče u svojoj branši, smjenjuju se jer zbog nečega ne odgovaraju. To je pogubno, ovu državu treba ‘prepakovati’ na način da službe i institucije budu efikasnije na svim nivoima. Moramo ovo prelijepo područje i prostor, učiniti najljepšim za življenje”, kazao je Šušter, koji se više puta osvrnuo i na važnost solidarnosti.

“Nama su pomagali i dali mnogo Amerika, Rusija i druge države, ali Crnu Goru je obnovila Jugoslavija, isto kao što je to urađeno u Banja Luci i Skoplju. Bez te solidarnosti, mi bi možda, još bili u objektima koji nisu adekvatni za stanovanje. Mi i danas pomognemo, ali bih ja želio da se ta podrška institucionalizuje, da postoji kao pravilo ponašanja, da se na to obavežemo, kako bi se dio nacionalnog dohotka ili bruto proizvoda, usmjeravao u te svrhe, posebno imajući u vidu da smo na području na kojem će se dešavati ovakve nesreće. Podsjetiću da smo u Baru već u maju, nakon zemljotresa 1979. imali delegaciju Zajednice opština iz Osjeka, koju je činilo 13 opština. Predsjednik Zajednice prilikom te posjete je kazao: ‘Vi ste od danas naša 14. Opština’. Ja to ne mogu zaboraviti. Nama je njihova pomoć bila dragocjena kod nabavke građevinskog materijala. Zato je moj apel za solidarnost, da se organizujemo kao društvo, da se obučimo i budemo spremni za ono što može doći. Ne možemo ‘ublažiti’ merkalije, ali možemo posljedice”, zaključio je Šušter.

Vojo Banović je istakao da je lijepo imati ovakve emisije jer, kako je naglasio, puno ljudi obilježi jedno vrijeme, ali nije dobro da ih zaboravljamo.

“Ne govorim to kako bih podsticao na stvaranje kulta ličnosti, već da bi nam takve persone služile kao primjer. Naš veliki problem je poremećen vrijednosni sistem. Mi smo tada djelovali složno, niko se nije pitao ko je koje vjere ili nacije. Razumijem da imamo one koji su nezadovoljni sistemom u kojem živimo, ali nema idealnog društvenog uređenja. Ni Jugoslavija nije to bila za određene ljude. Ali, mi smo sa crvenim pasošem koji smo imali, imali i slobodan svijet, vrhunsko obrazovanje, od osnovnog i predškolskog, do fakultetskog. Puno je naših ljudi sa tim crvenim pasošem otišlo na Zapad i tamo su vrlo cijenjeni. Mlade generacije danas muku muče da dobiju vizu da odu u neku zapadno- evropsku zemlju. Država sa 24 miliona građana, bez granica u okviru Jugoslavije, bila je moćna i poštovana. Imali smo pobratimske i prijateljske veze sa gradom Bor. Poenta je da stvorimo sistem vrijednosti za mlade naraštaje u kojem će biti prevaziđene nacionalne i vjerske razlike, da vrjednuju ono što je ljudsko u čovjeku i da im to bude vodilja za budućnost. Moramo da shvatimo da treba da živimo zajedno, ni prsti na ruci nijesu isti, a svi su u funkciji. Apel upućujem političkim činiocima da moraju misliti na najmlađe i tako ih usmjeravati, jer to je budućnost svake države”, poručio je Banović.

Predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, koji je kao mlad čovjek, počeo da obavlja važne funkcije, objasnio je kakav je njegov odnos prema zaostavštini sistema iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka i ljudima koji su ga stvarali.

“Moram reći da sam izuzetno privilegovan što sam danas u programu Radio Bara bio u prilici da podijelim medijski prostor sa gospodom Šušterom, Banovićem ili prethodnim učesnicima – Jusufom Kalamperovićem, Čedom Ratkovićem, dr Ljubom Živkovićem. Upravo su to ljudi koji su direktni učesnici obnove našeg grada nakon 1979. godine. Uvijek postoji taj osjećaj odgovornosti, ali i velike zahvalnosti prema onome što su uradili. Često provodim vrijeme sa njima, umijem da čujem ono što žele da mi kažu, i mislim da je to neophodno mlađim generacijama – da uvijek pored sebe imaju jednu ‘sijedu’ glavu koja će ih usmjeravati i usporavati mladalačku energiju i na odgovarajući način je kanalisati. Takođe, istakao bih i ono što su najveće vrijednosti našeg grada. Mi se ponosimo međuetničkim i međuvjerskim skladom. Još uvijek ovdje živimo jedni sa drugima i jedni za druge. Još uvijek je taj stepen solidarnosti veoma prisutan i moramo nastojati da kroz ovakve i slične razgovore podstičemo vrijednosti na kojima počiva naš grad. To vrijeme je rodilo mnoge dobre ideje i koncepte, realizovani su brojni značajni projekti, ali ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je katastrofalni zemljotres inicirao formiranje najznačajnije i najeminentnije medijske kuće u našem gradu – Radio Bara, koji je signal počeo da emituje dva dana nakon zemljotresa. Zahvaljujem vam se što kao medijska kuća dajete značajan doprinos kulturi sjećanja na važne događaje i ljude, a jedan takav je svakako zemljotres 1979. Takođe, ono vrijedno što činite jeste da i kroz program Radija i kroz vaš portal, kao i publikacije koje izdajete, vrijedna sjećanja pojedinaca u našem gradu budu na adekvatan način sakupljena i prezentovana. Upravo to podstiče najveću solidarnost i podsjeća nas da smo u tim kriznim situacijama i kritičnim vremenima oslonjeni jedni na druge. Ovo je lijep format emisije i, još jednom, zahvaljujem se Radiju na tome”, zaključio je predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević.

The post Zemljotres 1979. – Solidarnost i etika obnovili Bar (II dio) first appeared on BARinfo.

Od 10 do 11 sati, na najteži momenat u novijoj istoriji Bara, sjećanja će evocirati, ali i svjedočiti o jednom drugačijem vremenu, vrijednostima i međuljudskim odnosima,  Jusuf Kalamperović, tadašnji komandat Štaba civilne zaštite i potpredsjednik Izvršnog odbora, dr Ljubo Živković, direktor Opšte bolnice i Čedo Ratković, direktor Trgovinskog preduzeća “Izbor”, koje je bilo zaduženo za snabdijevanje stanovništva.

Od 11 do 12 sati u studiju Radio Bara biće predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević , Miloš Šušter, koji je 27. aprila 1979. godine imenovan na funkciju potpredsjednika Izvršnog odbora za obnovu i izgradnju, kao i Vojo Banović,  predsjednik Omladinske organizacije Bara i komandant Omladinskog naselja stacioniranog u školi “ Meksiko”, kojeg su činile omladinske brigade iz cijele Jugoslavije.

Otvoreni studio Radio Bara, subota, 23 .marta, od 10 do 12 sati, emisija posvećena 45. godišnjici katastrofalnog zemljotresa sa uglednim i referentnim gostima. Urednica i voditeljka je Vesna Šoškić.

Emisiju možete gledati i na you tube kanalu Bar infa i Radio Bara, kao i na FB i Instagram stranici naših medija.

The post Otvoreni studio Radio Bara biće posvećen godišnjici katastrofalnog zemljotresa first appeared on BARinfo.

Na rekordno posjećenoj književnoj večeri predstavljene su priče o Baru i Baranima dugogodišnjeg direktora nekadašnjeg barskog trgovinskog giganta „Izbor“ i bivšeg predsjednika Opštine Bar, kojeg selektor Željko Milović, u uvodnom obraćanju, naziva i „živom legendom Bara, jer je najdirektnije učestvovao u nastanku grada kakvim ga danas znamo“. Priče su, dijelom, autobiografsko-memoarske. Milović je napomenuo da je knjiga štampana u ograničenom tiražu i da je nema u prodaji.

Milan Vujović, glavni i odgovorni urednik Radio Bara i moderator večeri, knjigu „Priče pod Rumijom“ smatra „dragocjenim štivom za buduće generacije“.

„Od čovjeka koji je bio neposredni akter brojnih događaja iz prošlosti Bara čitaoci saznaju kako se nekad živjelo u Baru i ko su bili znameniti Barani, ali i oni obični koji su kao Lesove ’sjenke’ prošli kroz ovaj grad i ispisali njegovu najljepšu istoriju“, piše Vujović u recenziji Ratkovićevog djela. Po njegovim riječima, „ništa manje značajna ostavština za budućnost su tekstovi o barskim toponimima, oronimima i hidronimima koji su pisani na osnovu pažljivo pročitane i odabrane građe“.

Za Miloša Šuštera, društveno-političkog radnika iz vremena o kojem govori knjiga, ovo djelo je „za svako poštovanje i po svom sadržaju i po namjeni“, kao i po doživljaju dok se čita. Većinu priča je, kaže, znao, pa ga u tom smislu ništa nije iznenadilo. Postoji, ipak, nešto što, po njegovom mišljenju, jeste iznenađujuće.

„Volim ove kratke priče i književne forme kratkog sadržaja sa punoćom izražaja i dovršenom mišlju i porukama, kad se lijepo osjećate nakon čitanja, kad mnogo naučite, kad one služe za ličnu nadgradnju i podučavanje djece ili prijatelja. Ono što može da iznenadi one koji Čeda manje poznaju je vitalnost njegovog duha i tijela s obzirom na godine. Ono što je iznenađujuće je i to što ovakva djela štampa autor, a s obzirom na to da su od značaja za grad i šire i da predstavljaju društveno bogatstvo, volio bih da se štampaju u većem tiražu i budu dostupne većem broju čitalaca“, poručio je Šušter.

Šušter se osvrnuo i na druženje sa autorom, otkrivajući da se neizbježne teme o kojima razgovaraju tiču razvoja Bara, jer su obojica u dužem periodu učestvovali u tome, nekada i presudno, dodajući da je imao zadovoljstvo i sreću što je tokom većeg dijela života imao i danas ima druga kao što je Čedo Ratković.

Ratković je kazao da nije ljubitelj ovakvih okupljanja i promocija, ali ga je jedno veoma važno obećanje dovelo na plato ispred Dvorca kralja Nikole. Naime, predsjednik Opštine Dušan Raičević je ubijedio Ratkovića da priredi promociju svoje knjige, a zauzvrat je obećao da će biti sačuvano desetak drevnih stabala maslina u gradskom jezgru, kakvih, tvrdi Ratković, „nema na Sredozemlju“.

Ono što bi, smatra Ratković, trebalo prigrliti je i drevna knjiga „Praznični minej“ Božidara Vukovića Podgoričanina iz 1538, sa kojom se prvi put susreo 1979. godine, a na koju mu je ukazao prof. Nikola Damjanović. Skrenuli su, kaže, pažnju, tadašnjem parohu, popu Femiću o kako se značajnom djelu radi, a u koliko je lošem stanju, međutim i nakon dvadeset godina knjiga je bila na istom mjestu, u istom stanju. Ratković smatra da treba, na odgovarajući način, zaštititi ovo djelo neprocjenjive vrijednosti.

Knjigu „Priče pod Rumijom“ čini četrdeset naslova sa oko dvije stotine priča, događaja i sjećanja u kojima se spominje više od pet stotina imena, uz dvije stotine fotografija. Kroz sve to, čitaocu se pruža prilika da sazna više o bogatoj istoriji Bara.

„Ako knjiga nije edukativna, ako se iz nje nešto ne može naučiti, onda to nije knjiga. Ona mora biti i ekskluzivna, a jedan od ekskluziviteta u ovoj mojoj je priča o maslinama za koje niko nije znao, a tu su, ’pod nosom’“, originalan je Ratković, dodajući da nije pisao hronološki.

On je pojasnio naslov knjige, objašnjavajući da je riječ o nastavku serijala čijem je nastanku doprinio: „Tu sintagmu ’Pod Rumijom’ sam prvi upotrijebio. Prva knjiga iz edicije bili su ’Voćnjaci pod Rumijom’ 1975, povodom tridesetogodišnjice rada ’Izbora’ i svih 3.000 primjeraka je ’planulo’. Nakon toga, 1982. je objavljena knjiga o istoriji Bara pod nazivom ’Bar, grad pod Rumijom’. Jedan od autora ove knjige koja govori o poslijeratnom periodu grada je dr Ljubo Živković. Četrdeset godina kasnije, stiže treće djelo iz iste edicije, to su ’Priče pod Rumijom’, koju sam pisao ja, uz pomoć Milana Vujovića i mojih sinova Predraga i Nikole“.

Ratković je dodao da bi njegova knjiga „Rodoslov porodice Ratković“ koji sadrži porodično stablo sa 11 generacija i 270 imena, od 1720. godine kada su došli u Bar do sada, trebalo da posluži Baranima kao primjer da počnu da pišu svako svoj rodoslov. „Ako to sami ne napišete, vaši unuci neće znati ni kako se vi zovete“, zaključio je Čedomir Ratković.

Milan Vujović je tokom književne večeri pročitao uvodnu priču „Velji most na rijeci Rikavac“ i priče o maslinama i starobarskim trgovcima. Pročitan je i dio iz recenzije dr sc. Sava Markovića, kao i zapis o knjizi novinara i publiciste Pera Radovića.

The post Priče pod Rumijom Čeda Ratkovića okupile rekordan broj posjetilaca first appeared on BARinfo.

“Najviše bih”, kaže Šušter,  “volio da sam danas bio u prilici da pročitam naslov kako je juče u Crnoj Gori rođeno stotinu djece, da je neko lijepo uredio određeni prostor, da je otvorena fabrika, dakle, bilo što što bi nam vratilo ‘normalnost’”, rekao je, poručujući novinarima – urednicima naslovnica da i lijepe vijesti mogu prodati novine.

Nova izvršna vlast uskoro preuzima kontrolu nad elektroenergetskim kompanijama u državnom vlasništvu. Slijedi čišđenje kadrova DF-a i Demokrata, spremaju smjene Milutina Đukanovića, Čađenovića, Rovčanina (Pobjeda)

“Trebalo bi da se napravi izvještaj o radu svih državnih ili firmi kojima je država većinski vlasnik i da se, zavisno od ostvarenih rezultata, odredi njihova sudbina u smislu daljeg rukovođenja tim firmama. Ako su ljudi radili posao na zadovoljavajući način, ne treba ništa da nam znači kojoj partiji pripadaju. S druge strane, postavlja se pitanje šta su bili njihovi zadaci. Mi imenujemo odbore direktora, oni izvršnog direktora i tu bi Odbor trebalo da dobije određene okvire za svoj rad od Vlade CG. Ne može Odbor direktora samostalno da vodi poslovnu politiku u toj oblasti jer, čim je predstavnik države, on mora imati državnu agendu šta će se raditi u Elektroprivredi , Luci Bar ili bilo kojoj drugoj firmi gdje je država većinski vlasnik. Vlada, dakle, treba da definiše svoju politiku u oblasti elektroprivrede, da u tom smislu imenuje nove ili zadrži stare odbore, da se imenuje Skupština akcionara koja bi na pravičan način ocijenila rad dosadašnjeg menadžmenta i, shodno tome, donijela odgovarajuće odluke. Svaki drugi način rada je, za mene kao nekoga ko je dobar dio svog radnog vijeka proveo u privredi, neprihvatljiv. Onaj ko radi dobro – treba da nastavi da radi, a ko ne radi – neka bude smijenjen prije isteka mandata”, principijelan je Šušter, potkrjepljujući rečeno kineskom izrekom “Nije bitno koje je boje mačka, važno je da lovi miševe”.

“Kad su krenule aktivnosti oko formiranja GP URA I definisanja njenih programskih zadataka rekao sam dvije stvari kojih se i sada pridržavam, i za koje bih želio da budu pravila opšteg ponašanja u Crnoj Gori. Prvo, nisam za smjenu vlasti po svaku cijenu, već za promjenu načina upravljanja Crnom Gorom, i drugo, nemojmo kritikovati ništa za šta nemamo predlog boljeg rješenja”, poručio je Šušter.      

“Cetinje očekuje pravdu za manastir” (Pobjeda)

“Treba ići tragom upisa ovog manastira u zemljišne knjige i doći ćemo do istine”, jasan je Šušter, dodajući da su ozbiljne izmjene zakona neophodne kad je u pitanju imovina uopšte u Crnoj Gori, jer tu ima mnogo apsurda. Jedan od njih je da vlasnik imovine istovremeno ne upravlja imovinom. Dakle, jesam za pravdu I da sve bude urađeno u skladu sa zakonom, ali treba crpiti postojeća dokumenta. Ovdje se radi o dominantno sakralnom objektu, ali koji je sagrađen prije vladara i vladika, pa se postavlja pitanje njegove osnovne funkcije, ako se to uopšte može dijeliti jer je Vladika istovremeno bio i vladar Crne Gore. Mi, kao država sa tolikom istorijom treba da imamo mjesto gdje smo stolovali svojevremeno i da nam se to prizna, jer nam se na taj način priznaje i državnost koja je nesporna i prije Berlinskog kongresa 1878. godine. Neka bude po pravdi, ali temeljno utvrđenoj”, poručuje Miloš Šušter.

Abazovićeva podrška otvorenom Balkanu nije naišla na razumijevanje većine: Posvetimo se EU, umjesto rasipanju energije (ND Vijesti)

“Ovo je više tendencija onih koji su protiv ove Vlade, nego što oni u Otvorenom Balkanu iskreno vide potencijalnu opasnost.  To je preporuka onih koji dosta utiču na političke događaje u Crnoj Gori, drugo, sve te stvari su na neki način pod kontrolom ove države i ove vlasti, ništa se ne može odlučiti a da ne prođe kroz Skupštinu, određene zakone i odluke. Otvoreni Balkan podrazumijeva smanjivanje ‘tvrdih granica’, lakšu komunikaciju privrednika, turista, ljudi uopšte, pojednostavljenje procedure prelaska granice… Što se tiče sumnje da sve ovo vodi stvaranju ‘srpskog ili nekog drugog sveta’, o tome će odlučivati neko mnogo moćniji od nas. Mi smo članica NATO saveza, čime smo, valjda, zapečatili našu sigurnost i državnost, tako da su to politički trikovi pomoću kojih se baca sjenka na rad Vlade. Suštinski je važno očuvati postojeće granice i našu samostalnost i oko toga nema dogovora ni sa kim. Treba da komuniciramo i poslujemo sa okruženjem bolje nego što je to do sad bio slučaj. Albanija, recimo, nije u posebnoj ‘ljubavi’ sa Srbijom, ali su našli zajednički interes. Plašim se da će dobar dio srpskih roba ili roba ka Srbiji ići preko Drača koji je prije tridesetak godina bio ‘smiješna’ luka u odnosu na Bar, a danas nam drži lekcije iz lučkog transporta. Dakle, radi se o tendencioznim izjavama i istina je da trošimo energiju na nebitne stvari. Prvi ko bi stao na branik crnogorske samostalnosti je GP URA. Dokazali smo to i do sada, a predsjednik Vlade neće uraditi ništa drugačije od onog što govori“, siguran je Šušter.

Odškrinuta vrata za izbor čelnih ljudi u pravosudnom sistemu: Bitka za Sudski savjet (ND Vijesti)

“Sudski savjet je bio zapušten dugo, rezultati toga su toliko vidni da se svi osjećamo nelagodno. Imamo zapuštenost u toj oblasti, čast onima koji su odgovorno radili svoj posao, ali imamo i onih koji nisu zaslužili da nose časno ime ‘sudija’. Vrlo  je bitno da se u Sudskom savjetu urede neke oblasti, da se uspostavi adekvatna kontrola i da sudije budu smjenjive kao I svako drugi ko obavlja javnu funkciju.  Ako se i pogriješi pri donošenju presuda, postoje viši sudovi koji su korektivni faktor. Važno je da se ne griješi namjerno i da se ne uzme novac. Kriminalne radnje u sudstvu moraju biti najstrožije sankcionisane, gdje kazna ne treba da bude odmazda, nego opomena”, smatra Šušter.

Oduzimanje robe vrijednosti desetine miliona eura u skladištima Luke Bar I dalje pod velom tajne: Ne zna se čije smo cigarete zaplijenili ni gdje će završiti (DN Dan)

“Nemoguće je da se ne zna čije su cigarete, ako je svako svoj posao radio kako treba. Roba ne može da stigne u Slobodnu carinsku zonu, a da vlasnik nije deklarisan, to je nešto što se ne može izbjeći.  Čije su cigarete, u suštini je drugo pitanje, jer može biti da se pravi vlasnik krije pod tuđim imenom. Najprije ćemo saznati čije su kad se javi onaj čija je roba oduzeta radi zahtjeva da mu bude vraćena i eventualnog podnošenja tužbe. Nisam za to da se donese odluka da Luka Bar ne bude više luka preko koje se obavlja tranzit cigarerta, naravno, ne pod uslovima da nema katanaca, kamera, straže… Naša luka od ovog posla može da ima korist, naravno, uz profesionalan rad carinskih službi, policije, špeditera… i uz državnu kontrolu, odnosno obezbjeđenje stopostotne sigurnosti od malverzacija. Ovdje se radi o beskonačnoj zapuštenosti od strane onih koji su to morali kontrolisati u skladu sa zakonima ove države”, tvrdi naš sagovornik.

Manjinska vlada proizvod trulih kompromisa (DN Dan)

“Da li se radi o trulim kompromisima, tek će se vidjeti”, kaže Šušter, napominjući da će konstituisanje Vlade u Crnoj Gori uvijek biti kompromis, jer još dugo nećemo imati nikoga sa preko 50 % osvojenih glasova na izborima.

The post Šušter: Naslovi su uobičajeni, odražavaju aktuelno stanje u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Iftarskoj večeri je, pored velikog broja vjernika, prisustvovao ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori Branimir Jukić, predstavnici turske agencije za međunarodnu saradnju u Crnoj Gori, predsjednik Islamske zajednice u Baru Nedžib Ibrišimović, predstavnici Barske nadbiskupije,  javnog i privrednog života Bara, odbornici SO Bar, kao i zaposleni u Opštini Bar.

Božović je kazala da je odlučila da i ove godine nastavi lijepu praksu, koju je prije više godina započeo tadašnji predsjednik SO Bar Radomir Novaković.

“Nadam se da će ova lijepa tradicija učvrstiti povjerenje građana prema lokalnoj samoupravi kao znak spremnosti da svi budu jednako uvaženi. Kao vjesnik pobjede nad iskušenjima, Bajram uspostavlja ravnotežu između materijalnih i duhovnih vrijednosti. Neka ovaj veliki praznik podsjeti na važnost njegovanja međusobnog poštovanja i razumijevanja, dobrote i solidarnosti. Želim vam da nastupajući ramazanski Bajram provedete sa svojim porodicama i prijateljima u zdraviju, miru i prosperitetu”, poručila je predsjednica Skupštine Opštine Bar.

Na još jednoj lijepoj iftaskoj večeri zahvalio se glavni imam barski Muidin ef. Miljaimi.

“Zahvaljujem se predsjednici SO Bar Mileni Božović i kompletnom kolektivu koji nastavljaju lijepu tradiciju koju je započeo naš prijatelj Radomir Novaković Cakan i nadamo se da će ona i ubuduće biti organizovana. Nama je uvijek zadovoljstvo kada u ovom divnom ambijentu Islamskog kulturnog centra vidimo veliki broj građana, bez obzira kako se ko zove, jer mi smo najljepši primjer, ne samo u Crnoj Gori, nego i šire, kao zajednica sve tri vjere u ovom gradu”, naveo je Miljaimi koji je, na kraju, proučio dovu i zahvalio svima na dolasku.

Na iftaru smo zatekli i odbornike SO Bar – Miloša Šuštera, Ljubomira Vukoslavčevića, Slavicu Adžić i Osmana Đokića.

“Za mene lično, ali i za sve građane našeg grada, ovo je jedna fina tradicija koja se ponovo uspostavlja i koja zaslužuje da bude podržana od svih ljudi našeg grada. Lično sam odustao od nekih obaveza kako bih večeras bio ovdje i pokazao da pripadam onim ljudima koji vole da se okupljaju i druže. Želim da zadržimo to jedinstvo i tu barsku slogu koja je mnogo starija od nas i da je prenesemo na one mlađe koji će doći i nadam se podržati ovo”, poručio je Šušter.

“Ovo je zaista izuzetan osjećaj i tradicija koja traje već nekoliko godina.Moja želja ove godine za ovaj bi bila da se ta tradicija nastavi”, istakao je Vukoslavčević.

Na lijepom druženju i nastavljanju tradicije nekadašnjeg predsjednika SO Bar Radomira Novakovića, zahvalio se i odbornik posebnog kluba SO Bar Osman Đokić.

“Bar, kao i uvijek, pokazuje da je multinacionalan, ali i jedan od rijetkih gradova na Balkanu gdje između vjera i nacija nema nikakvih nesuglasica, već naprotiv, uvijek vlada sloga”, kazao je Đokić.

The post Predsjednica SO Bar organizovala iftarsko veče first appeared on BARinfo.

Sagrađena je na razmeđu grada i luke, uz čuvenu prepirku dva inženjera  – da li će njena izgradnja limitirati razvoj luke, da ne bude baš kao ona u Roterdamu. Projektant hotela bio je tada mladi barski arhitekta Batrić Baćo Mijović, kasnije autor mnogih prepoznatljivih i autentičnih arhitektonskih djela, a najpoznatijeg, svakako, Robne kuće „Izbor“.

Po ponuđenom jedinstvena na Crnogorskom primorju, imala je pet spratova, sa 157 ležajeva, a u svim prostorijama je bio klima-uređaj. Gradilo ga je “Opštegrađevinsko preduzeće” iz Titograda, cijena je bila jedna milijarda tadašnjih dinara.

Ne znam ko je bio „kum“ (ko joj je dao ime) i da li je ime dobila po meksičkoj biljci ili po kćeri tebanskog kralja, ali znam da su Barani uvijek znali šta je njihova „Agava“.

U novi hotel, koji se prvo „opipavao“ izdaleka, a kasnije uz malo džeparca i potrebu da budeš viđen, dolazilo se preko svima dobro poznatog mostića, “Agava”, naša učiteljica u mnogo čemu, mnogima prvi pogled u svijet odraslih.

Kao student, iz razumljivih razloga nijesam bio čest gost na terasi. Ali, ponekad se moralo. Štedjela se i sabirala svaka para da dosegne bar za jedno piće. Možete zamisliti na šta liči pivo poslije pet ljetnjih sati nakon otvaranja boce. U lijepom društvu i istom takvom ambijentu, uz uvijek dobru muziku i u tim godinama, sve je lijepo.

Dešavalo se da piće stigne i kada ga ne naručimo. Tonkin rejon! Uz širok sestrinsko – materinski osmijeh i uzrečicu „kuća časti“, a znali smo da je to od njenog bakšiša… ili zarade, svejedno.

Vrlo mlad sam završio školovanje. Prvo zaposlenje bilo je u tadašnjoj firmi „Crnogorsko primorje“ (kasnije „Korali“). Direktor je bio Đuro Iličković. Došao sam u subotu na razgovor o zaposlenju, koji se ubrzo završio Đurovim riječima: „Mali, u ponedjeljak na posao!“ Prije razgovora nije znao ko sam.

Sa tek napunjenih 25 godina bio sam upravnik „Agave“. Težak posao. Mladost jeste motor, ali iskustvo je kormilo. Kako ih objediniti i sinhronizovati? I danas razmišljam o tome da li sam pogriješio kada sam sa 26 godina napustio turizam. A svaki posao je težak, ali nijedan interesantan kao turizam.

„Agava“ je bila prestižno mjesto i za odrasle. Nije se ni tada moglo doći baš svako veče u hotel. Na jutarnju kafu jeste.

Mnogo poznatih ljudi iz politike, estrade, sporta, biznisa boravilo je u „Agavi“. A ugostila je i Tita, što je podrazumijevalo visoku profesionalnost.

Jedan događaj, koliko znam, do sada nije opisan u pričama o prošlosti Bara. Jednom prilikom gost hotela bio je i Vladimir Visocki, najomiljeniji Rus toga doba. Danas, poslije više od četiri decenije, rekao bih preteča perestrojke. Naime, snimao se film „Okovani šoferi“ u sovjetsko-jugoslovenskoj koprodukciji, u kojem je glumio i Volođa. Na kraju snimanja organizovana je svečana večera u „Agavi“, kojoj su prisustvovali svi čelni ljudi “Mosfilma” i “Zetafilma”, reditelj, scenarista, skoro svi glumci, sovjetski i naši. Negdje blizu pola noći dođe i Visocki, što je izazvalo posebno ushićenje među Rusima. Dobavi se i gitara i pjesma trajaše do zore. Prave veličine, prave zvijezde ne mogu sakriti sve tmine ovog svijeta. U stvari, što je veća tmina, zvijezde se bolje vide. Volođa je pjevao u Baru, doduše malobrojnoj publici.

“Agava” je građena prije jačih zemljotresa (1968. i 1979. godine), odnosno prije usvojenih rigoroznih standarda za građenje u zemljotresnim područjima. Stradala je u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine, koji je zadesio Bar i cijelo Crnogorsko primorje, samo tri mjeseca prije trinaestog rođendana. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava.

Za nauk graditeljima i investitorima, valja pomenuti da građevinski inženjer Čedo Čejović iz Bara, koji je ekspertska znanja iz zemljotresnog inženjerstva stekao na prestižnom univerzitetu u Skoplju, kao član Komisije za tehnički pregled hotela, nije htio da potpiše sigurnost konstrukcije objekta, kao ni za nekadašnju zgradu Opštinskog suda prije toga. To su one prilike kada je čovjek nezadovoljan što je bio u pravu.

Prije nekoliko godina „Agava“ je iskopana iz temelja. Umjesto nje izgrađena je stambena zgrada, koja  je dobila ime: „Ona zgrada gdje je nekada bila ‘Agava’.“

The post Miloš Šušter: Agava naše mladosti first appeared on BARinfo.

Miodrag Tanjo Masoničić je za ovu priliku pripremio postavku fotografija iz teškog perioda nakon koje se Bar izdigao kao feniks.

“Prije desetak dana Neđeljko Đurović me pitao imam li fotografije iz tog vremena, za izložbu koju organizuje. Imao sam desetak svojih slika, onda mi je pomogao Željko Milović sa svojim i slikama Anta Bakovića i tako se od jednog panoa stiglo do pet-šest. Slike mogu da podsjete nas starije kako je to nekad izgledalo i da mlađi vide što smo sve ‘prebacili preko glave’”, kazao je Masoničić za Radio Bar i Bar Info.

Miloš Šušter prisjetio se večeras tih vremena. “Ja sam svojim prijateljima, Necku i Tanju, ispričao večeras neke stvari, jer ljudi zaboravljaju, a to je bio veliki dan za Bar i u tragediji i u uspjehu””, kazao je on, ističući da vjeruje da će ova manifestacija iz godine u godinu rasti “ali mora imati svoj status na nivou grada, svake godine, radi pomena na tu katastrofu, kao i na solidarnost jugoslovensku bez koje se Bar ne bi izgradio, radi pomena ljudi koji su to napravili. Ja sam ovdje zbog pijeteta prema ljudima, vremenu, prema žrtvama i nečemu što je obilježilo i moj život”, kazao je Šušter.

Jovan Jerkov, autor postera za ovu manifestaciju, rekao je da je svima u Baru poznat zemljotres iz 1979. godine i “kolika je bila njegova razorna moć”. Kazao je da autor filma Dejan Senić večeras nije bio u prilici da dođe, ali da očekuje da će sjutra veče biti na filmskoj projekciji.

Na programu “Street in art” sjutra veče je projekcija dva filma – dokumentarnog filma “Haj Nehaj” Jovana Jerkova u produkciji „Blue it“ d.o.o. i filma “Bar na vremenskoj kapiji”, Željka Milovića u produkciji Medija Pro Studio Petović.

The post Počeo treći Street in art first appeared on BARinfo.

Prema riječima Abazovića, Luka Bar je mjesto koje će Crnu Goru da promijeni zauvijek nabolje: “Ona ne smije više da bude mjesto koje je prepoznato po švercu cigareta. Nova Vlada će imati obavezu da dovede strateške investitore koji će od Luke Bar napraviti kredibilnu regionalnu luku”. 

“Bar je na prekretnici i mi možemo, makar na mikro nivou, da doprinesemo. U narednom periodu planiramo da reorganizujemo upravu u Baru, da donosimo hrabre odluke kako bismo mijenjali pogrešne navike. Želimo da primijenimo zelenu politiku na prostoru Opštine Bar, jer naš grad može da iskoristi predpristupna sredstva iz fondova EU na održiv način. Bar nije samo centar grada, već i njegovo zaleđe. Ravnomjereni razvoj mora biti naš prioritet”, kazao je tom prilikom novoizabrani predsjednik barske URE Darko Pekić.

Kako je rekao, kroz serijal “Barski ugao”, na analizi lokalnih politika zasnivaće predizborni program.

Bar, kako je istakao odbornik URE u tom gradu Miloš Šušter, ima preduslove za bolji razvoj. “Želimo da budemo dio vlasti ne da bismo vladali, već da bi se naše ideje realizovale. Treba uraditi ono što možeš i do posljednjeg dana treba istrajavati na tome”. Kako je saopštio, drvo koje se zove URA posađeno je zajednički. “Ono uspijeva na toplom primorju i snjegovitom sjeveru. U uslovima u kojima smo nikli uspijevamo i više nego dobro”

Potpredsjednica URE Jovana Marović istakla je da rijetko gdje u Crnoj Gori postoji duh zajedništva kao u Baru – gradu pod Rumijom gdje se različitosti sjedinjuju u jednakost: “To je ono što baštini i URA. Kada je osnovana, pomislila sam – konačno mogu da glasam za opciju koja nije manje zlo, već prava politička ponuda. Naše ideje ne posustaju, naša porodica je svakim danom sve veća. Govore nam da smo izdajnici, ali mi ne kalkulišemo i ne izdajemo nijedan interes države Crne Gore”. 

Prema njenim riječima, građani im daju povjerenje za istinske ideje koje URA baštini. “URA je spona među građanima u Crnoj Gori, spona za region, za Evropu. Mi pobjeđujemo sve retrogradne ideje i sve retrogradne pokrete”, napomenula je ona.

“Moj politički cilj ostvaren je 30. avgusta 2020. godine, kada je došlo do promjene vlasti. Ponosan na ljude koji su tada bili uz barsku URU i koji su nemjerljivo doprinijeli promjenama”, saopštio je Željko Kosović, dosadašnji predsjednik barske URE. 

Kako je rekao, tom su odboru potrebni novi ljudi koji će biti konstruktivan dio buduće vlasti u Baru. “Najbitnije što se shvatilo da su mirne promjene u društvu poželjne. Bar više ne smije biti grad koji robuje potrebama pojedinaca. Ne smijemo dozvoliti predstavnicima vlasti sa državnog nivoa da određuju koji su prioriteti za Bar. Barani su siti prazne priče bez konkretnog rada i rezultata. Potrebna je suštinska promjena vlasti, promjena koja će donijeti bolje za sve – a ne samo za pojedince”.

Goran Đurović, potpredsjednik URE, kazao je da je na čelu odbora mlada i uspješna ekipa, za koju je siguran da će ostvariti sjajan rezultat na izborima. “Bar ima sve potencijale, a nije bogat. To moramo da mijenjamo. Imamo more, jezero, stari grad, i to treba da znamo da iskoristimo. Bar više ne može da bude zapećak u turizmu, trebaju nam novi hoteli, podrška državne vlasti…”, smatra Đurović. 

Nova Vlada, kako je još napomenuo, mora otvoriti Bar dalje ka moru. “Ovaj grad nema bazen i treba jedan takav projekat. Bar mora dobiti i jednu savremenu regionalnu bolnicu. URA je preuzela odgovornost da vodi državu. Zato, građani Bara dajte nam priliku da vodimo Opštinu Bar”. 

Abazović je još kazao da Crna Gora mora da se širi ka novim tržištima. “Zaboravimo na dosadašnji razvoj turizma. Siguran sam da će Bar dobiti hotele sa pet zvjezdica. U novoj Vladi će vjerovatno biti dva čovjeka iz Bara koji moraju da se založe za svoj grad. Prestanimo da od svakog pitanja pravimo dramu, prestanimo da svakog ko ne misli kao mi nazivamo izdajnikom. Mi smo mali i ne možemo jedni bez drugih, otvorimo ruke prema svima. Crne Gore bez Bara nema, Crna Gora je Bar u malom. Bar i Ulcinj treba da budu perjanice u razvoju turizma, vrijeme je da iskoriste svoje mogućnosti. Mislim da će sličan rezultat kao u Ulcinju biti i u Baru na lokalnim izborima. Za URU je taj rezultat fenomenalan. Promijenite vlast na lokalnom nivou. Šansu trebaju da dobiju novi ljudi, nova časna uprava. Sve promjene nose ljudi i kad pravog čovjeka postavite na određeno mjesto onda je uspjeh zagarantovan”, zaključio je lider URE.

Novoizabrani potpredsjednici barskog odbora URE su Ferida Peročević, Dina Kukalj i Miloš Šušter.

Članovi Odbora su:

1. Goran Đurović, dipl. ekonomista

2. Miloš Šušter, dipl. ekonomista

3. Ivana Martinić, dipl. pravnik

4. Vera Milačić-Brkanović, profesor srpskog jezika i književnosti

5. Daniela Banović, dipl. ing. saobraćaja

6. Ferida Peročević, spec.javnog sektora

7. Darko Pekić, magistar inovacija i međunarodnih odnosa

8. Milenka Vraneš Grujičić, doktor spec. medicine rada

9. Lejla Kojić, spec.arhitekture

10. Aleksandar Mijović, preduzetnik

11. Dina Kukalj, magistar violine

12. Pero Nikolić, penzioner

13. Veljko Banović, preduzetnik

14. Bojana Knežević, spec. politikologije

15. Filip Vojvodić, privatnik

16. Adem Hodžić, dipl. ekonomista

17. Alem Zaganjor, student ekonomije

18. Adrijana Drenjanin, spec.finansijskog menadzmenta

19. Deniz Suljević, filolog

20. Dino Duraković, privrednik

21. Sanja Mećikukić, dipl. ing. organizacionih nauka

22. Dragan Bakić, dipl. ing. saobraćaja

23. Emina Rastoder, profesor italijanskog jezika

24. Ivan Vojvodić, student medicine

25. Tamara Stijepović, profesor flaute

26. Svetlana Useinović, profesor matematike

27. Nebojša Barjaktarović, dipl. Ekonomista

28. Merima Đukić Savić, magistarka biologije 

29. Nermina Kurpejović, dipl.ekonomista 

30. Ljiljana Dabanović, menadžer prodaje

31. Željko Pačak, privatnik

32. Mensur Bubić, student stomatologije

33. Vladimir Gajo Veljović, privrednik

34. Gordana Vujović, ekonomista

35. Nikoleta Marvučić, magistar ekologije

36. Fejzo Brkanović, preduzetnik 

37. Biljana Dašić, privatnik

38. Milorad Masoničić, dipl. ekonomista

39. Suzana Abazi, freelancer

40. Lidija Petrović, socijalni radnik

41. Željko Kosović, preduzetnik

The post Na konvenciji barske URE izabrano novo rukovodstvo i članovi Odbora, Pekić novi predsjednik OO first appeared on BARinfo.

RB/BI: Proteklih dana mediji su objavili da je čelni čovjek URE u Baru, Željko Kosović napustio partiju. Da li je to razlog što ste Vi delegirani da govorite o aktuelnom političkom momentu u Baru i Crnoj Gori iz ugla ove partije?

Šušter: Željko Kosović je višegodišnji predsjednik Opštinskog odbora, čijom zaslugom je naša partija ostvarivala sjajne rezultate u Baru, a ostvarivaće ih i dalje. On je, naravno, i dalje član URE, jedino je najavio da se na konvenciji koja će biti u martu, neće kandidovati za predsjednika Opštinskog odbora. To je jedina istina, a špekulacije koje se prave u vezi sa tim su zlonamjerne… U studiju Radio Bara sam jer sam odbornik već četiri godine, potpuno sam u toku sa svim događajima i odlukama, pa mogu prezentirati i vizije razvoja Bara u narednom periodu i program sa kojim ćemo se predstaviti na sljedećim lokalnim izborima.

RB/BI: Da li se najava ovih novina reflektovala na funkcionisanje Opštinskog odbora i je li uslovila eventulno osipanje članstva?

Šušter: Svakako da nije. Imamo upravo obrnutu pojavu- mnogo novih ljudi se javlja sa željom da budu članovi URE. Tome doprinose i aktivnosti na nivou države koje su prepoznate kao dobar metod da se aktuelna politička situacija u Crnoj Gori što prije poboljša i da se štetne posljedice, koliko je moguće, smanje.

RB/BI: Osvrnimo se na funkcionisanje URE na državnom nivou, zbog zaista aktuelnog momenta koji se tiče pregovora o manjinskoj Vladi, eventualnog raspisivanja novih izbora. Naime, u svjetlu pregovora o manjinskoj Vladi, te činjenice da ističe vrijeme unutar kojeg predsjednik države Milo Đukanović mora da predloži mandatara za sastav nove Vlade, Građanski pokret URA održao je konsultacije sa svim partijama, osim sa Demokratama. Da li je blizu dogovor o prioritetima budućeg kabineta?

Šušter: Najgora varijanta bi bila da aktuelna Vlada u tehničkom mandatu ostane i sedmicu, a kamoli duže od toga, jer odgovornost za donošenje odluka mora postojati. URA je predložila da to bude manjinska Vlada, veoma precizno obrazlažući razloge za takav oblik organizovanja vlasti u Crnoj Gori. Ali, mi nijesmo rekli ni da je konstituisanje na drugačiji način za nas neprihvatljivo. Za Crnu Goru je najbolje da se dođe do kompromisa koji će ublažiti političke tenzije, a naravno, da počne nešto i da se radi. Mnogo toga je zapostavljeno i tokom mandata ove Vlade, mnoge stvari nijesu ni „načete“, a kamoli završene kada su u pitanju evropske integracije, neophodne su promjene nekih zakona koji su kočnice razvoja Crne Gore, vlada zapošljavanje „po dubini“ i „širini“ (što je već postalo floskula) jer se nije vodilo računa o pozicioniranju kadrova koji će moći da ostvare veoma krupne i značajne zadatke. URA želi da se ovi problemi riješe, naš predlog je manjinska Vlada, tražimo od svih (zato i razgovaramo sa svima) da se ta ideja podrži ili da se saopšti neka druga. Osim četiri poslanika koalicije „Crno na bijelo“, postoji i 77 poslanika u Skupštini Crne Gore koji imaju odgovornost da nađu rješenja od interesa za sve. Ovako ne valja, ovo je šteta sa dugoročnim posljedicama. Nova Vlada mora imati precizne zadatke koje treba da ispuni u određenom periodu. Osnovno je da se poglavlja 23 i 24 zatvore, a pitanja u vezi sa njima okončaju, da se pravosudni sistem konačno konstituiše, da najmanje 49 ili 54 poslanika riješe neka pitanja u vezi sa izbornim zakonom, popisom stanovništva… Ako se do rješenja za formiranje Vlade ne dođe, insistiraćemo da se u najkraćem roku organizuju izbori, pa makar i u postojećem zakonodavstvu, koje je nikakvo kada je u pitanju izborno zakonodavstvo.

RB/BI: Znači, to bi bio koncept na kojem bi počivala manjinska Vlada, smatrate da je to rješenje koje bi, prema procjeni kolicije “Crno na bijelo” dovelo do “nacionalnog preporoda i pomirenja”, deblokiranja institucija, nastavka odlučne borbe protiv kriminala i korupcije, na čemu u URI uporno insistirate kada se pokrene priča o boljoj budućnisti za Crnu Goru?

Šušter: Svakako, zato i kažem da treba precizno definisati nekoliko najbitnijih zadataka. U svakom slučaju, evropske integracije moraju biti prioritet, kao i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. Treba doći do konsenzusa u vezi sa tužilaštvom, pravosuđem, jer ako ta grana vlasti ne funkcioniše, ne možete ništa napraviti. Naravno, bitno je i ispitivanje porijekla imovine, na čemu mi, od samog početka, insistiramo… Za godinu se mogu odraditi neke važe stvari prelazne, tehničke- kakva god da se Vlada formira.

RB/BI: Ima li Crna Gora kapaciteta za to o čemu govorite?

Šušter: Svakako da ima. Ipak, naše ljude koji imaju znanje, teren bivše vlasti nije prepoznao, a nije ni one konstituisane poslije 30. avgusta. Crna Gora ima na hiljade sjajnih ljudi koji mogu da vode mnogo veće države nego što je naša. Jedan veliki dio njih je, nažalost, otišao. Poznajem mnoge koji bih volio da se vrate u Bar, jer bi preporodili i grad i državu.

RB/BI: Kome ne odgovara da se takvi ljudi, da se kolokvijalno izrazim, „izbace u orbitu“ i da im se da šansa da iniciraju promjene?

Šušter: Kada su u pitanju ovakvi autoritarni sistemi kao što je naš, ne odgovaraju ljudi koji misle svojom glavom, oni koji neće slijepo poslušati glupu naredbu. Takvi ljudi nijesu poželjni, jer se drugačije naučilo rukovoditi u Crnoj Gori. Zbog toga, kada se pojavi neko drugačiji, slobodoumniji, nije prihvaćen. Kada su u pitanju konkursi za posao, postavljenja, nema programa, niti poštenih testiranja, nego se unaprijed zna ko će biti primljen. Praksa je da se konkurs prilagođava prema nekome, ili se taj neko direktno postavlja bez ikakvog programa rada. Dugogodišnje je moje iskustvo- bio sam poslanik, član Odbora za privredu, planiranje i finansije, bio na čelu brojnih resora…, pa mogu procijeniti da Crna Gora ima dovoljno ljudi, da se posao može dobro uraditi. Na drugoj strani strah od posla siju oni koji svoj posao ne znaju. Najviše 100 ljudi, pravih ljudi, na ključnim pozicijama, potrebno je za preporod Crne Gore, a može i sa manje. Oni bi organizovali svoje timove i napravili preporod. U današnjim uslovima kada pričamo o tome kako se vodi jedna državica od 600 hiljada stanovnika i koji je problem sa ovoliko bogatstava i, prvenstveno, ljudskih potencijala, a mi ne možemo da se prehranimo, znači da je greška u nama. Ja sam optimista, jer mislim da Crna Gora ima trostruko više kvalitetnih ljudi od broja neophodnog za prosperitet, samo ih treba pošteno odabrati, imenovati, na poštenim konkursima i pošteno organizovanim postavljenjima.

RB/BI: Na šta, prema procjeni URE treba u narednom periodu obratiti pažnju kada je struktura same Vlade u pitanju, iz vrha vaše partije se moglo čuti da postojeća raspodjela nadležnosti i preopterećenost pojedinih ministarstava značajno usporava njen rad?

Šušter: Svakako da jeste. Međutim, mi smo bili mali dio te vlasti, sa malim uticajem na njen koncept. U skladu sa nadležnostima, time se bavio predsjednik Vlade koji je, s pravom, smanjio broj ministarstava.  Međutim, uradio je to na način koji je neefikasan, dajući nekim ljudima koji po prvi put rade određene poslove, toliko resora koje oni, objektivno, ne mogu da pokriju. Nova Vlada mora imati drugačiju organizaciju, mora se donijeti Zakon o Vladi, Zakon o Skupštini, da bi se konačno utvrdile odgovornosti i obaveze i da ta ministartva budu efikasna. Mnogo je važno da funkciju ministara obavljaju ljudi koji mogu da počnu da rade svoj posao već prvog dana po imenovanju, da se ne uče državnom poslu o državnom trošku. To treba da budu ljudi od iskustva, znanja, integriteta. Osim toga, mora se obratiti pažnja i na štetu koju Crnoj Gori donosi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata. Taj zakon ima kriminalne posljedice. Pred toga, Zakon o lokalnoj samoupravi je suprotan Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, opštine su obespravljene, jer na nivou lokalne uprave ne odlučujemo ni o jednom važnom pitanju. Kao odbornik sam svjedok da nema ozbiljne rasprave ni po jednoj važnoj tački dnevnog reda, već se unaprijed zna kako će ko glasati i to odbornici najčešće čine gledajući u noge, a dižući ruku.

RB/BI: Potencirate na tome da se URA i dalje drži principa da je neprihvatljivo da pravite koaliciju sa DPS- om. Zamoliću Vas za komentar i na tu temu.

Šušter: Iznosim privatno mišljenje kada kažem da je najveća greška DPS-a, zbog koje je smanjio ili čak nema koalicioni kapacitet, Kongres te partije održan prije godinu. Nijesu napravili niti jednu suštinsku promjenu, iako je bilo toliko ljudi koji su ih s razlogom kritikovali tokom posljednjih 30 godina. Da su napravili analizu svoga poraza na izborima, da su sklonili neke ljudi koji su u dužem roku prepoznatljivi kao nešto negativno, lagano bismo danas razgovarali o koliciji sa DPS-om. U uslovima kakvi jesu, imamo ograničenja po tom pitanju. I u našem članstvu i u narodu. Treba održati poštene parlamentarne izbore u doglednom roku. Tražimo način za dogovor kako da se Vlada konstituiše na način da podršku da ključnim stvarima koje se tokom godine moraju odraditi… Sada i njihova „treća liga“, neki portparoli, daju svoja mišljenja, izazivaju na način koji nije potreban u ovom trenutku. Da su bili dobri, ne bi ih narod promijenio ni na tim izborima koji su bili namješteni i nekorektni u velikoj mjeri. Želim da se Crna Gora dogovori oko najvažnijih stvari, da nam svađe ne budu osnovno zanimanje i da na Skupštini donosimo odluke u interesu građana. Na planu razvoja se ne radi ništa, već se to zamjenjuje besmislenim agendama, a Prostorni plan se radi na način kao da smo došli na Mars, pa su nam sve nepoznanice… Treba nam 15-tak ljudi od struke da to uobliči u dokumenat koji će biti važeći za Crnu Goru.

RB/BI: Predsjednik URE, Dritan Abazović je na konvenciji u Nikšiću kazao da je „najvažnija državna politika ona koja miri dvije Crne Gore“. Kakav je Vaš stav u vezi sa mogućnošću raspisivanja novih izbora?

Šušter: Izbori su uvijek najkorektniji način rješavanja političkog problema. Naravno, treba ih pripremiti, jer sa ovakvim stanjem biračkih spiskova, uticajem na birače bez ikakve kontrole, to je neizvodljivo. Izborni zakoni moraju biti fundamentalno promijenjeni, sa maksimalnim kaznama za sve koji pokušaju da zloupotrijebe izbornu volju građana. Za one koji krše izbornu volju građani, moraju se propisati kazne koje će svakoga odvratiti od tog nauma.

RB/BI: Na koje prioritete, prema Vašem mišljenju, treba staviti fokus političkog djelovanja na nivou Bara?

Šušter: Politika se vodi na nivou partije. Na nivou opštine su potpuno drugi problemi, pa će naša uloga biti da se bavimo problemima koji su od značaja za razvoj našeg grada. Želimo da budemo dio nove vlasti u Baru, koja će imati priliku da donosi odluke. Svi programi, sve naše ideje, ako nijesmo dio vlasti, ne vrijede ništa. Ja sam tokom posljednjih četiri godine svjedok da sam dao mnogo ozbiljnih, razvojnih predloga na nivou opštine Bar, ali ni za jedan nije podignut dovoljan broj ruku da se oni sprovedu u djelo. Jedan od najozbiljnijih, a najštetnijih projekata (u periodu prije nego što je URA konstituisana kao partija) je vodovod u Mrkojevićima. Daleke 2012. sam sa nekolicinom prijatelja donio predlog Ugovora sa Opštinom Bar da se napravi vodovod i kanalizacija na području Mrkojevića, na lokalitetu gdje je deset hiljada kuća. Plan je bio da se projekat dominantno finansira iz evropskih fondova. To nije prihvaćeno, niti je do danas objašnjeno zbog čega nije. Ne želim da ulazim u priču zašto je to tako, postoji li, možda, neki lični interes (a na način koji smo mi predložili, pojedinci ga ne bi imali, jer je velika kontrola evropskih fondova, pa se ni jedan euro ne može potrošiti, a da se ne opravda)… Nijesam mogao da zaustavim ni donošenje odluke o Maljeviku, što je po mom mišljenju, takođe štetna odluka. Ista situacija je bila i prilikom usvajanja Budžeta za 2019. godinu. Već četiri godine ne mogu da dobijem izvještaj o utrošku sredstava KfW banke za hidrotehničku infrastrukturu. Ova vlast na način na koji sada funkcioniše, više ne smije da postoji, jer su štetne posljedice takve vlasti ogromne, i u kontinuitetu. Bar može višestruko više nego što je ova vlast u posljednjih 30 godina postigla u našem gradu.

U srijedu je startovala emisija „Barski ugao“, koncipirana na način da se otvoreno razgovara o najaktuelnijim problemima u gradu. Emisija se može pratiti preko YouTube-a, a gost prvog izdanja je Vojo Rajković nekadašnji tehnički direktor Vodovoda, koji je na toj funkciji bio dugi niz godina. Bavićemo se i prostornim planiranjem, ograničenim, a vrlo značajnim resursom. Realan predlog imamo i kada je u pitanju legalizacija objekata. U svim oblastima imamo razrađenu metodologiju, bez politikantskih trikova. Saobraćaj je takođe bitno pitanje razvoja grada. Put prema Sutomoru je ljeti faktički zakrčen, prema Sutormanu je loš, kao i prema Skadru… Nemamo ni svoj feribot, a lako bi ga mogli nabaviti… Opština Bar je za razvoj privrede opredijelila 190 hiljada eura. To je manje od iznosa koji se treba izdvojiti za otvaranje jednog radnog mjesta! To je „prašina u oči“, stvaranje iluzije da se nešto radi. Potencira se i da je Bar dobio bioskop, a Opština Bar je ’76. godine iz samodoprinosa napravila Dom kulture, imali smo bioskop i zgradu koja je bila jedna od ljepših u Jugoslaviji. Studija izvodljivosti za izgradnju bazena je već koncipirana, a ako budemo dio vlasti, siguran sam da će Bar dobiti taj objekat…

RB/BI: Iz vaših redova čuje se poruka da je budžet Opštine Bar potrošački, a ne razvojni, te da nijesu definisani ni rokovi za završetak projekata gdje je investitor država. U kojim oblastima procjenjujete da je načinjena šteta i koje propuste bi u što skorije vrijeme trebalo sanirati? Koja rješenja URA nudi?

Šušter: Mi pravimo plan za 2022, bez analize urađenog u prethodnoj godini. Veoma sam zabrinut za hidro-tehničku infrastrukturu, kao nekadašnji generalni direktor Zavoda za izgradnju Bara, u sastavu kojeg je bio i vodovod. Upravo je značajni dio sistema, crmnički vodovod, izgradio Zavod iz kredita. Danas smo svjedoci da se za izgradnju parkova u zoni „Topolica III“ opredjeljuje 250 hiljada, a za vodosnabdijevanje svega 180 hiljada eura. Iako takvo planiranje zaslužuje mnogo grublju kvalifikaciju, uzdržaću se, i nazvaću ga nedomaćinskim, jer se sa 180 hiljada ne može napraviti ni seoski vodovod. Mi bismo uradili rebalans budžeta, značajno ga uvećali na način što bi popisali sve nepokretnosti na području opštine, pa bi, uz smanjenje stope poreza na nepokretnosti za 30 do 40 posto, mogli povećati prihode po tom osnovu. Već četiri godine insistiram da se popiše nepokretnost na području opštine Bar, kako bi poreska osnovica bila realna… Ako budemo dio vlasti, građani neće plaćati administrativnu taksu, jer nemaju tu zakonsku obavezu. Poseban akcenat stavićemo na reorganizaciju lokalne samouprave, formiranje Agencije za investicije kao posebne organizacije, vodićemo računa da se sredstva iz tekućeg ne prelivaju u kapitalni budžet (sada recimo žitelj Krajine finansira izgradnju vodovoda u Baru, a sam vodu nema)… Desetak ljudi, školovanih, inteligentnih, radnih, bi za mjesec naučili kako da rade. Imam privatnu evidenciju odličnih studenata za period od 2003. do 2013. godine, koji su fakultet završili sa prosječnom ocjenom preko devet. Oni bi mogli pomoći.

RB/BI: Javno ste kritikovani zbog toga što ste podržali Plan rada Turističke organizacije Bar za 2022. godinu. Šta Vas je opredijelilo za takav stav i zbog čega ste na sjednici podigli ruku?

Šušter: Moj stav je prvenstveno vezan za odnos prema čovjeku koji je do skoro bio na čelu te organizacije. Svoju funkciju je Emil Kukalj obavljao na način koji se meni kao građaninu i odborniku svidio. Ni danas mi nije jasno kako se pokrenula tolika kampanja da se taj čovjek smijeni. Mislim da on nije slušao one koji su htjeli da mu naređuju. TO Bar ima oko milion i po eura godišnjeg budžeta, a to je mnogo više nivca od onog kojim raspolažu pojedine male opštine u Crnoj Gori. Noć prije sjednice SO Bar na kojoj je Kukalj smijenjen, nazvao sam ga jer sam želio da mu kažem da izuzetno cijenim njegov rad i da ću na Skupštini diskutovati na način što ću afirmativno govoriti o tome. Dobio sam aplauz najvećeg dijela kolega odbornika. Nije mi bilo ni na kraj pameti da glasam za Plan rada jer je za njega DPS glasao, glasao sam više protiv ljudi iz Biram Bar, jer su oni bili glavni nosioci aktivnosti da se taj sjajni čovjek smijeni. S tim u vezi, ako budemo dio vlasti, jedna od prvih aktivnosti biće nam potpuna reorganizacija TO Bar. Njima je dato beskonačno puno para za posao koji treba da obavljaju. Tu se novac troši bez potpune kontrole, pa obećavam da ću, ako budem u prilici, inicirati donošenje novog Plana rada. Prema tome, Miloš Šušter može glasati za predloge DPS-a isključivo ako su oni od koristi za Crnu Goru i Bar.

RB/BI: Na koji način planirate da umnožite članstvo? Koje su to ideje i principi na kojima počiva politika URA-e na lokalnom nivou, a smatrate da mogu biti zanimljive eventualnom budućem članstvu?

Šušter: Da pritvrdim- ono što vam je URA do sada rekla, odstupiti neće. Nema te sile da URA napravi nešto što bi bilo na štetu Crne Gore i opštine Bar. To se, poznajući te ljude, ne može desiti. Ipak, kada bi se tako nešto desilo, jedne sekunde ne bih ostao u redovima takve organizacije. Ja 30 godina muku mučim i borim se sa veoma krupnim posljedicama po mene i familiju da se stanje popravi, da se napravi bolja Crna Gora, bolji Bar. Želim da se stanje vrati makar na onaj nivo kakav je bio ’89-e. Danas imamo deset hiljada stanovnika više, a manje zaposlenih nego tada. Tražimo da nam se da šansa da promijenimo način upravljanja našim gradom. Da je stanje loše, vide i oni u partijama koje rukovode, ali neće da kažu iz čisto sebičnih interesa. Vjerovatno se međusobno prepiru, ali o tome javno ne govore. URA ne traži ništa osim šansu da pokažemo šta možemo. Spremni smo da svake godine podnosimo izvještaj o urađenom. Uvjeren sam da će učinak biti blizu stoprocentnom, kao što je to bilo u periodu kada je Bar odlučivao o Baru. Volio bih da Radio Bar organizuje emisije tipa okruglog stola, jer bi se sučeljavanjem mišljenja pokazalo ko šta zna, a građani mogli da procijene ko šta može uraditi u našem gradu.

The post Miloš Šušter: Za preporod Crne Gore potrebno je svega 100 kvalitetnih ljudi na ključnim pozicijama first appeared on BARinfo.