Veče su, osim osvrta na knjigu koju su dali prof. dr Draško Došljak i dr Milun Lutovac, upotpunili, kazivanjem Đokovićevih stihova, dramski umjetnik Dragiša Simović i virtuoz na harmonici, profesor Safet Drljan. Moderatorka programa bila je Nikoleta Dabanović.

Dr filoloških nauka, Draško Došljak kazao je da je Đoković dobro prosijao i ovijao svoje stihove i pjesme i odredio ih za novu zbirku, izdvojivši njegovu „Toliku pjesmu“ kao vodilju kompletne knjige.

 „U svojoj pjesmi ’Tolika pjesma’, Đoković najbolje oslikava nove pjesme gdje kaže ’moje knjige su tri uvezana sveska krvi, tri ukoričene knjige srca, tri nagorjela šapata duše, tri suze svršetka života i jedna jedino neprolazna ljubav’ i čini mi se da je upravo u ovoj pjesmi sažeto sve ono što je na svim stranicama ove knjige“, naveo je Došljak.

On je naveo i to da je ovo autobiografska, najbolja Đokovićeva poezija, a njegovi motivi za pisanjem su različiti.

„Ponekad pjesnik Đoković piše da bi osvojio srce voljenih, svojih najbližih, ali i da bi nakapala koja suza. Ponekad se bori sa svojim unutrašnjim nemirima, u nekim situacijama izražava svoje nezadovoljstvo pojedinim okolnostima. Iz sličnih razloga i čitamo ove stihove, gušimo svoje nemire, liječimo svoje tuge, a ustvari, uvijek svjesno ili nesvjesno tragamo za suštinom i preobražajem“, objasnio je profesor.

Kako ističe dr Došljak, čitajući pjesme iz knjige „Nad kolijevkom snova“, čovjek oživljava značajne trenutke iz prošlosti, suočava se sa najdubljim osjećanjima u najprisnijem času i postaje svjestan sebe. On ističe da je Đoković jedan od posvećenika koji su, svojim stihovima, mijenjali našu svijest .

„I, zato hoću da kažem da vjerujem. Vjerujem u sunce nad životom i san od čiste vode, vjerujem u život, vjerujem u Đokovićevu poeziju, so života i hoću da se pridružim Ivanu Laliću i ostalim smislishodržiteljima koji su u ovom svijetu, baš ovakvom kakav je i predstavio Đoković, rekli jedno veliko, radosno, ljubavno da“, podvukao je Došljak.

Punu podršku za svoj rad, Đoković je od samog ulaska u pjesničke vode dobijao od svog kolege Miroslava Jovanovića Timotijeva, koji mu je i bio recenzent za sve četiri knjige. Upravo zbog toga, moderatorka večeri, Nikoleta Dabanović, pročitala je ono što je Timotijev umjesto recenzije rekao.

„Dok su se tih godina u Baru održavale mnoge književne manifestacije u okviru festivala ’Barski ljetopis’ i ’Susreti pod Starom maslinom’, dok su mnogi pisci imali promocije svojih knjiga, jedan čovjek je uvijek bio tu! Mi književni stvaraoci, ljudi iz kulture, mislili smo da Milosav Đoković bdi nad ovim književnim manifestacijama kao ljubazni domaćin“.

Na Đokovićevo stvaralaštvo osvrnuo se profesor i njegov dugogodišnji kolega, dr Milun Lutovac, istakavši da ova knjiga povezuje dvije stvaru – sliku i riječ, poetski i likovni spektar po kojem je prepoznata Crna Gora. Kao malu tajnu, odnosno ključ knjige, Lutovac je naveo „treću dimenziju“ – Miroslava Jovanovića Timotijeva koji je, kako je kazao, „njen tihi čuvar, možda i najviše zaslužan što je knjiga među nama“.

„Ovdje imamo jedan neobičan triptih – imamo Gvozdovo slikartsvo, Milosavovu poeziju i jednog čuvara svega toga koji je veoma lijepo govorio stihove, uživao u slikarstvu, koji je bdio nad kulturom grada Bara i još jednom mu se na ovaj način zahvaljujemo i na ovom projektu koji je uspio da realizuje prije odlaska možda u neke bolje i bezbrižnije prostore“, emotivan je bio dr Lutovac.

On je kazao da, govoriti o poeziji Milosava Đokovića, znači besjediti o spontanosti, prirodnosti, ekspresiji duše i jednoj neobičnoj neposrednosti.

„Dječački snovi, želje i maštanja vezuju ga za njegove Jugoviće kraj Nikšića, grada pjesnika, a jedan od tih pjesnika nikšićkih, akademik Pavle Goranović, na jednom mjestu zapisuje ’pjesnik je dječak u produženom djetinjstvu’. Upravo o tome svjedoče pjesme sabrane u Đokovićevoj knjizi ’Nad kolijevkom sna’. U ovom vremenu bez imena, postmodernizma, Đoković poseže za škrinjom zavičaja iz kojeg izranja lik majke, žene i ono što sve to objedinjava je ljubav – ljubav prema životu, porodici… Poseže za nepresušnim okeanom ljudskosti kojoj naš pjesnik svim svojim srcem i dušom pjeva dok ga ima“, zaključio je Lutovac.

Na kraju večeri, okupljenima se obratio i sam autor. Đoković se zahvalio svima koji su uveličali ovaj događaj – porodici, učesnicima, recenzentu sve četiri knjige Timotijevu, kumu Božidaru Gvozdenoviću koji mu je omogućio da ilustracijama njegovog oca Nikole Gvozdenovića ukrasi svoje knjige i Kulturnom centru Bar.

Veče je zaključio kazivanjem nekoliko svojih pjesama.

The post Promovisana četvrta knjiga poezije Milosava Đokovića first appeared on BARinfo.