„Kao djevojčica sam tražila mahovinu i pravila mini-vrtove i lavirinte s njom. Zamišljala sam da sam u nekoj čarobnoj bašti poput one iz ‘The secret garden’ – filma koji je tada bio popularan. Oduvijek sam uživala u biljkama zbog moje babe, s kojom sam skupljala pelcere i bila oduševljena kako puštaju korijenje. To dvoje se nekako spojilo u jedno, s nedostatkom prostora za nove biljke, a kao super ideja da više biljaka bude zasađeno zajedno. Naravno, bilo mi je potrebno istraživanje koje biljke traže slične uslove, i tako sam došla do terarijuma”, priča Šekularac.

 Opčinjena predivnim mini baštama na koje je naišla, poželjela je da napravi svoju.

“Prvobitna ideja je bila da to budu samo pejzaži, a figurice su došle ubrzo i zaokružile priču o terarijumima. Praveći figurice shvatila sam da mogu da pravim šta god želim, pa su tako nastale i saksijice i upotpunile ovo što radim. Korona pored svega lošeg što je donijela, meni je omogućila da se posvetim biljkama, malo više nego ranije. Dok je svijet stajao i čekao u neizvjesnosti, moja ‘urbana džungla’ je rasla i ‘punila’ me energijom. Biljke su polako zauzele svaki ćošak mog doma, a terarijumi su postali kreativan način, kako da iskoristim prostor još bolje”, dodaje naša sagovornica.

Svaki njen terarijum i saksija imaju neku priču i to je, kako kaže, ono što im daje život.

“Dok ih pravim zamišljam cio jedan novi svijet i uživam u tome. U otvorenim terarijumima mogu se naći razne biljke, dok se u zatvorenim nalaze biljke koje ‘vole’ veću vlažnost. Baš zbog toga su mi zatvoreni fascinantni, jer u njima možete vidjeti kako priroda stvara i održava jedan mikrosistem. Vlaga preko transpiracije recirkuliše, vraća se natrag u vidu kondenzovanih kapi, dok fotosinteza koju vrše biljke, održava vazduh čistim. S pravom količinom vode, terarijum može ‘živjeti’ i mjesecima bez zalivanja”, objašnjava Šekularac.

Za izradu figurica koristi sve što se može naći u prirodi (kora drveta, kamenčići, školjke…), glinu za modelovanje, akrilne boje i lak. Dok za pravljenje terarijuma (pored kamenčića koje koristi za “drenažu”) stavlja i aktivni ugalj koji, kako pojašnjava, djeluje kao filter i izvlači toksine i bakterije iz vode, te tako sprječava stvaranje neprijatnih mirisa.

U zavisnosti od veličine i elemenata koje koristi, za izradu ovih originalnih ukrasnih predmeta Jani je potrebno tri do pet dana.

Interesovanje kupaca raste, zbog čega je kako ističe, veoma srećna.

 “Idemo pozitivnom putanjom. Kupci su obično osobe koje žele za sebe ili kao poklon za voljene, nešto neobično i drugačije. Najbitnije mi je da su zadovoljni i naravno, da se vraćaju. Veoma mi znači podrška meni bitnih ljudi bez kojih ovo sigurno ne bi došlo do očiju sada već zadovoljnih kupaca”, konstatuje Šekularac.

S obzirom da je tek nedavno odlučila da svoje radove predstavi javnosti, društvene mreže su bile njen jedini kanal. Sada se kako kaže, polako stvara i mreža preko preporuka, koja joj je još draža.

“U struci sam radila u bolnici odakle sam ponijela dragocjeno iskustvo posebno u radu s djecom i mladima s kojima najviše volim da radim. Najljepši osjećaj mi je kad vidim napredak i osmijeh jer ovaj svijet ostaje na njima. Uvijek sam spremna za nove izazove i raduje me što ljudi daju svoje sugestije i ideje za naredne projekte. Cilj mi je da proširim asortiman i budem prepoznata kao neko ko radi kvalitetno i s ljubavlju”, zaključuje Šekularac.

The post Čarobni svijet Jane Šekularac first appeared on BARinfo.