Pored Babićke, dobitnice su i Marijana Gligorić, Snježana Köpruner, Dhurata Thanasi Daneri, Elki Shehu i Zagorka Blaževska.

V.d. šefice Programskog sektora RCC Pranvera Kastrati je na proglašenju istakla da su “žene na zapadnom Balkanu i dalje u mnogo nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce. Samo 50 odsto njih je aktivno na tržištu rada, u poređenju sa 71 odsto muškaraca. Zaposlene žene u regionu čine 42 odsto, a ako govorimo o mladim ženama, onda taj procenat pada na 15 posto”, rekla je Kastrati.

Kako se navodi u saopštenju RCC, ona je ukazala i na to da se većina žena u regionu bavi poslovima koji se tradicionalno manje plaćaju, kao što su uslužne delatnosti, maloprodaja ili njega, dok u nauci, tehnologiji, inženjerstvu i matematici čine samo 14 odsto.

RCC je inicijativu proglašenja Žena preduzetnica godine pokrenulo prošle godine u okviru Akcionog plana za zajedničko regionalno tržište 2021-2024. i programa ekonomskog osnaživanja žena, s ciljem da se oda priznanje ženama koje su pokrenule i razvile sopstveni posao i doprinijele novim i održivim radnim mjestima za druge žene i muškarce u regionu.

The post Mirjana Babić među Ženama – preduzetnicama godine zapadnog Balkana first appeared on BARinfo.

RB/BI: Može li se reći da ste privatna preduzetnica? Nekako mi je to rogobatno, ali, izgleda, tako se kaže.

Babić: Jeste. “Olivmont” je porodična firma, a ja sam preduzetnica. Firmu smo osnovali kao zanatsku radnju 2009. godine. Na taj način smo htjeli da, s našim malim biznisom krenemo ozbiljno, od samog početka.

RB/BI: Firma je nastala iz vašeg hobija, Rašo Petrić je zapisao: po ugledu na žene koje su prije više od dvjesta godina na području Bara, od ostataka maslinovog ulja pravile sapune. Može li se to tako definisati?

Babić: Bilo je prvo što me je interesovalo na koji način su te polupismene žene pravile, za to vrijeme, jedan sofisticiran proizvod. Pitala sam, tada, starije žene koje sam zatekla u selu. One su rekle: “Ma, odlično je to sve bilo, ali veš mašina od kad je došla, zaboravile smo i sapune i sve”. Jer, one su ih iz nužde pravile, kao i svuda u to vrijeme. Ali, mene je to zanimalo, mada sam tek ponegdje mogla da vidim te stare sapune, iako oni mogu da traju dosta dugo. Pitala sam za recepte, one su ih imale, ali u to vrijeme već nijedna žena u selu nije pravila sapun. Počela sam da čitam, istražujem, i na kraju sam uspjela da napravim recept i da osavremenim taj njihov način proizvodnje.

RB/BI: E, to me zanima. Vi ste od svekrve, ako se ne varam, uzeli taj prvobitni recept, a onda ste malo dodali, onu finu, svoju ruku. Ima li tu neke “male tajne velike majstorice”?

Babić: Nema velike tajne, kad me ljudi pitaju, obično odgovorim da je to gradivo sedmog-osmog razreda osnovne škole. Znači, sapun je baza. Za svaki sapun se koristi natrijum hidroksid ili kalijum hidroksid. Nekad su žene koristile pepeo, to je zapravo kalijum hidroksid, i masnoće. U ovom slučaju, koristi se maslinovo ulje. Nekada se to kuvalo – sjedini se i dugo vremena se kuva. Žene su, na kraju, dodavale biljke, ono čega ima na ovom području, lovor, mirtu ili ruzmarin, da bi sapun mirisao i izlivale su ga u neke primitivne drvene kalupe, da se stvrdne, rezale i koristile. Međutim, osim ovakvog postupka, postoji i hladni postupak. Razlika je da se sapun ne kuva, ali mora da se koristi vrhunsko maslinovo ulje. Ne može da se koristi staro, kao nekad, mora da se koristi djevičansko maslinovo ulje. Kada se taj sapun napravi, on mora da odstoji četiri nedjelje. Kad koristimo tako kvalitetno ulje, razmišljali smo što u njega da dodamo i odlučili smo da koristimo eterična ulja. Obično, za sapune koji se prave u svijetu, koriste se vještački mirisi i vještačke boje. Ja sam odlučila da ništa od toga ne koristim, nego sasvim prirodne stvari. Kada sam počinjala prve te sapune da pravim, bili su vrlo skupi za proizvodnju. Radila sam ih praktično iz hobija i željela sam da napravim što bolji proizvod. To je bilo prije petnaestak godina i ljudi su već bili zaboravili da su se sapuni uopšte pravili. Tako da su se na sajmovima na kojima smo se predstavljali, ljudi čudili kako se od maslinovog ulja dobija sapun. Sapun je stvar koju svaki dan imamo u rukama i ne obraćamo pažnju na to, kao i na mnogobrojne sitne stvari koje stalno koristimo. A kad ih ne bismo imali, a bilo je vremena kada to nisu imali, onda se dobro osjeti što znači nedostatak takvih stvari. Jedno vrijeme, a i mi se sjećamo toga, kad se nekome pokloni sapun iz Amerike ili Francuske, on “kruži”i poklanja se kao izuzetno vrijedan poklon. Tako da se to cijenilo.

RB/BI: I stavlja se u robu.

Babić: U robu se stavlja i čuva se. Vjerovali ili ne, mnogo mi je bilo lijepo da ja vidim da to danas rade sa našim sapunima: isto to, da ga kupe, da ga poklone, što je meni bio cilj. Ja sam te sapune ispočetka poklanjala i ljudi su bili veoma zadovoljni da prime jedan takav, mali poklon.

RB/BI: Ali, onda se “stvar otela kontroli”. Sada su tu i eterična ulja i neke pomade. Ako osjećate neki miris, to je od vaše pomade koju svakog jutra nanesem, jer mi, jednostavno, prija.

Babić: Hvala lijepo. Prodavali smo sapune, ali su ljudi uvijek pitali ima li još nešto novo, tako da smo odlučili da napravimo još jedan proizvod. To je krema od maslinovog ulja, u koju smo opet dodali eterična ulja. Ali, mi ne liječimo ljude. Mnogi, kad dođu, pitaju “Za šta je ovo?”. Samo to što su oni potpuno prirodni proizvodi čini da prijaju našoj koži. Ph tih proizvoda je 5,5 – ko vodi računa o tome, zna. Ti proizvodi nemaju dodatke, konzervanse. Kreme ne mogu da traju duže od šest mjeseci, kao svaki prirodni proizvodi i hrana u koju se ne dodaju konzervansi. Koliko vidim, ima dosta ljudi koji se vraćaju prirodnoj kozmetici, ali vrijeme i industrija su učinili svoje, pa je dosta ljudi zaboravilo prirodne mirise. Tako, kad osjete miris eteričnog ulja i mi im kažemo što je, ljudi ponovo to uče. Krema je mješavina vode i masnoće, odnosno ulja – raznih kombinacija ulja. U to se dodaju emulgatori, da bi se sve spojilo. Kad pravite prirodnu kremu, nema vještačkih emulgatora, vodi se računa da sve bude prirodno. Iz tog razloga te kreme ne mogu da traju na policama po dvije-tri godine. Ljudi su postali alergični na industrijske proizvode baš iz tih razloga: konzervansi, boje, mirisi. A za kozmetičke proizvode reklama čuda čini. Dosta stvari ljudi mogu da naprave i sami, od onoga što imaju. U suštini, prednost naših proizvoda su dobra sirovina i naš način da tu dobru sirovinu sačuvamo.

RB/BI: A kakva je vaša reklama? Je li najbolja reklama “od uva do uva” ili imate razrađen sistem?

Babić: Onaj ko je uzimao naše proizvode, uzima ih i danas, godinama. Kao i svaki mali biznis, ima uspona i padova. Ispočetka ste sami, svi kupuju vaše proizvode, zadovoljni ste. Kasnije se pojavi konkurencija. Imate dvije vrste konkurencije: jedni žele da naprave što jeftiniji proizvod, da idu na količinu, dok drugi, opet, pokušavaju da odrade nešto ali nemaju odgovarajuću sirovinu. Ta sirovina je ključ svega. Mi imamo odlično maslinovo ulje, ne da se hvale Bar i Barani, nego jeste tako, od masline žutica. Iz razloga što tog ulja nema u neograničenim količinama, jer mi znamo da je žutica izdašna svake četvrte ili pete godine, to ulje je veoma kvalitetno, ali mi nismo radili dovoljno da istražimo i da promovišemo kvalitet tog našeg ulja. Radi se na tome, ali mislim da to još treba da se unaprijedi. U Hrvatskoj postoje knjige o ne znam koliko vrsta maslinovog ulja, oni su to približili poznavanju vina, dok mi, eto, tek radimo na tome. Ono što mi je drago da smo mi, maslinari, uspjeli da dobijemo odličan kvalitet maslinovog ulja. Nema više da se masline skupljaju, da se nose trule masline u mlinove. Evo, znaju građani, svi su završili berbu do decembra, ubrali, preradili, mnogo se vodi računa o kvalitetu maslinovog ulja. A samim tim, od tog maslinovog ulja, ne možete ništa dobiti nego kvalitetan proizvod. Ali, morate voditi računa, jer može da se pokvari. Kad imate vrhunsku osnovnu sirovinu, grehota je u nju kasnije da dodajete neke vještačke proizvode.

RB/BI: Ovaj vaš proizvod ima dvije mane… Šalim se, ali da pričamo i o tome – u onu kutiju relativno malo stane. A nije, bogami, ni jeftina.

Babić: Naša kupovna moć nije na tom nivou da možemo da pravimo veće količine. Zato pravimo manja pakovanja. Sama cijena sirovina je dosta visoka. Takvi proizvodi u inostranstvu su mnogo skuplji. Da bismo bili prepoznatljivi, baš smo ove godine završili redizajn našeg proizvoda. On je postao, vjerovatno su čitaoci Bar Infa to vidjeli, brendiran. Kvalitet nismo mijenjali. Smatram da taj kvalitet treba da ostane i da se unaprijedi, koliko budemo mogli.

RB/BI: Moguće da sada neću postaviti baš najbistrije pitanje, ali koliko ovih kutija mjesečno možete da proizvedete?

Babić: Zavisi od količine ulja koje imamo. Međutim, nije to velika proizvodnja, mi ih pravimo prema potražnji.

RB/BI: Ko to “mi”? Ja sve mislim, to ste samo vi…

Babić: Nisam samo ja, u toj proizvodnji mi pomažu sin i ćerka. Ja sam vlasnica firme, ćerka je izvršna direktorica. Najveći posao je prikupljanje sirovine, odnosno pravljenje maslinovog ulja. Od prije dvije godine mi proizvodimo i eterično ulje lovora za našu potrebu. Onda često, pošto su ta ulja veoma skupa, sa drugim proizvođačima koji proizvode lavandu ili mentu mi razmijenimo ta eterična ulja. Na taj način možemo da kontrolišemo cijenu. Suština naših proizvoda jeste mješavina sastojaka, a konkretno kreme, zbog toga što traju šest mjeseci, radimo prema narudžbi.

RB/BI: Treba li ih ljeti držati u frižideru?

Babić: Mogu i bez toga da traju. Normalno, ne treba da se ostave negdje na suncu, ali frižider nije neophodan.

RB/BI: Gospođo Babić, nije mi baš najjasnija funkcija eteričnih ulja?

Babić: Eterična ulja su proizvodi od biljaka, u stvari, esencija biljke koja se dobija destilacijom. Ja to obično uporedim sa rakijom, s tim što se ovdje vodena para sprovede kroz lišće, cvijet, zavisno što želimo da destiliramo. I dobija se eterično ulje. Kad pravimo čaj, iskoristimo samo mali dio tih eteričnih ulja. Od sto kilograma lista lovora, zavisno od doba godine i mjesta gdje raste, dobija se 800 mililitara do litar. Razumijete onda i jačinu tih ulja. S njima se radi u kapima. Obično ljudi najviše imaju kontakt sa tim uljima prilikom masaža. Eterična ulja se rijetko nanose i koriste sama, obično se stavljaju u bazna ulja, poput maslinovog, bademovog, susamovog. Mogu se praviti razne kombinacije. Ko želi sebi to da napravi, u 50 ml nekog ulja, dodaje se pet do osam kapi eteričnih ulja. Eterična ulja su toliko jaka da u roku od tri minuta prodiru u organizam. I imaju ljekovita svojstva. Nemam potpuno pravo da baš mnogo o tome govorim, ali mogu da kažem za lovor, jer smo se na njega usredsredili. Vrlo je dobro kad biljke rastu u prirodi, kad nisu kultivisane – ni prskane, niti tretirane vještačkim đubrivom. Dosta ljudi je od vremena korone počelo da pravi sirupe sa lovorom, kuvaju lovor, zapravo, tako da mogu da znaju koliko je dobro eterično ulje lovora. Ono može, na primjer, da se koristi i za inhalaciju (u vruću vodu stavi se nekoliko kapi i inhalira se). Lovor može da olakša disanje, ubrzava cirkulaciju, a odličan je i za kožu. Na području Crne Gore imamo mnogo ljekovitih biljaka od kojih mogu da se dobiju eterična ulja, ali to je mač sa dvije oštrice, jer treba da postoji kontrola branja. Eterično ulje dobija se i od našeg čuvenog pelina, koji se nekad izvozio i u Ameriku. Mi u Crnoj Gori, na sreću, imamo odličan kvalitet biljnih proizvoda, ali se plašim da nema dovoljno kontrole prilikom iskorišćavanja tih biljnih vrsta. O tome treba da povedemo više računa da bismo ostavili nešto sljedećim generacijama. Tržište se vrlo brzo zasiti eteričnim uljima. Čuli ste, vjerovatno, priču o smilju u Hrvatskoj. Ljudi su masovno sadili smilje i zasiti se tržište ili neko već počne da to zloupotrebljava, a stranci dobro znaju što žele od nas.

RB/BI: Znam da ne želite da se bavite nadriljekarstvom, a mogli biste – koliko Vam ljudi dolaze i traže da im pomognete i za najobičniji osip?

Babić: Prvobitno, kad smo počeli da pravimo sapune, htjeli smo da to bude suvenir. Drago nam je da je to tako, jer ljudi sa sobom praktično ponesu kocku Bara, miris Bara, to ulje i to sve. I ishranom i načinom življenja i kozmetičkim proizvodima, dosta otrova unesemo u sebe. Vrlo rijetko čitamo ona sitna slova na kremama, sapunima. Sad svi mogu da vide na internetu, pogotovo slovo e i boje, što znače i kako mogu da utiču na kožu. Nećete se vi odmah osuti, ali vremenom, unošenjem tih raznih otrova, u kasnijim godinama, oni izađu na vidjelo. Djeca su posebno osjetljiva na te proizvode. Ja uvijek govorim da kožu hranimo iznutra, treba povesti računa čime se hranimo, a onda i što stavljamo na kožu. Nekad je bolje i najobičnije maslinovo ulje, žene su to radile. Skoro sam pročitala, ako je tačno, čuvena Sofija Loren je svaki dan cijelu sebe mazala maslinovim uljem.

RB/BI: Vazda je nekako svjetlucala njena koža… Može biti.

Babić: Oduvijek je poznato da se maslinovo ulje, između ostalog, koristilo i za njegu kože, to je bila prvobitna kozmetika. Ljudi treba da vode računa dok su zdravi, da koriste kvalitetne proizvode, da se njeguju na prirodan način, a ti proizvodi učiniće da nemaju zdravstvenih problema.

RB/BI: Što proizvedete, Vi i prodate. Reklo bi se da tržištu možete da odgovorite samo kvalitetom, ne i kvantitetom?

Babić: Jeste, kao što sam rekla i prije, početna ideja, kad smo osnovali firmu, bila je da realizujemo naše maslinovo ulje.

RB/BI: Na imanju imate svoja stabla.

Babić: Tako je, proizvodimo naše maslinovo ulje i bilo je perioda, pamte ljudi, kad se nije baš moglo maslinovo ulje realizovati, iako mu je cijena bila mnogo manja nego danas. Ljudi nisu imali naviku, primorci da, ali na sjeveru nisu imali naviku da koriste maslinovo ulje, osim kao lijek. Sada ljudi dosta koriste, znaju.

RB/BI: I mi kažemo: “Maslinovo ulje je hrana i lijek”, pa opet kupimo suncokretovo ulje.

Babić: Ekonomska kriza je uradila svoje. Maslinovo ulje nije jeftino, bila bi duga priča što je razlog tome. Nije maslinovo ulje skupo zato što mi želimo da je skupo, nego radna snaga je dosta poskupjela u posljednjih nekoliko godina, sela su ostala prazna. Najviše je cijena tim domaćim proizvodima prouzrokovana nedostatkom i skupom radnom snagom.

RB/BI: Privodimo kraju ovaj razgovor. Vi ste Baranka, udata u Zupcima. Ne biste se mijenjali za Bar, čim sam pitao je li vam daleko, rekli ste “Ne, ne, to je deset minuta kolima, to je brzo, sve je tu, sve je blizu”. Zupci su vaša oaza.

Babić: Ja volim da putujem, obišla sam dosta zemalja. I školovala sam se na strani. Gdje god ljudi žive dugo godina, to su izvrsna mjesta. Koliko sam ja saznala za ovo života, Zupci su došli tu prije više od petsto godina i dan danas tu žive. Vrlo blizu smo gradu, a u stvari smo na selu. To je jedno područje koje je bogomdano za jedan lijepi život. Obično ljudi kažu zaradićemo novac, živimo, jurimo, današnje vrijeme je takvo, pa ćemo jednog dana da kupimo negdje na selu kuću i imaćemo neku svoju farmu, što je nemoguće, jer tog jednog dana smo već stari i prije nam treba bolnica ili ambulanta da nam je blizu, nego da imamo tu farmu da je održavamo. Mislim da sam imala sreću da svoj život živim već sada. Odgajili smo djecu na selu. Oni idu nekim svojim putevima, ali drago mi je da vole selo i da se ponose što su sa sela. Smatram da ko god ima nešto na selu da treba da se okrene tome odmah i da ne čeka neke bolje dane. Jer, sav taj novac što zarade negdje na strani, željeće da ulože u selo, ali opet, kao što sam rekla, starost i godine čine svoje. Tako, da biste živjeli duže, ispunjavajte svoje želje na vrijeme.

The post Mirjana Babić: Da biste živjeli duže, ispunjavajte svoje želje na vrijeme first appeared on BARinfo.