Moderator je bio bjelopoljski književnik Aleksandar Srdanović, koji je, pored ostalog, istakao da je “književno djelo Timotijeva ostavilo snažan trag u savremenoj crnogorskoj književnosti”, te da ga je “kombinacija poetskog zanosa, oštroumnih eseja i kritika učinila jednim od najvažniijih glasova pisane riječi u Crnoj Gori i širem balkanskom kulturnom prostoru”.

Prof. dr Draško Došljak naveo je da ova zbirka poetskih zapisa  predstavlja “ličnu, introspektivnu ispovijest o čovjeku, njegovim ranama, ćutanju i pokušaju da se u svijetu buke sačuva glas duše”.

“Naslov, sam po sebi, nosi simboliku sputanosti i sabijenosti osjećanja — ono što je ‘skupljeno pod grlom’ jeste sve ono što čovjek ne umije ili ne smije da izgovori, a što, ipak, vreba da se pretvori u riječ, stih ili krik. Timotijev gradi poeziju između bola i tišine. Njegovi zapisi nisu pjesme u tradicionalnom smislu – oni su kratki, zgusnuti otkucaji misli i emocija, trenuci u kojima se pjesnik suočava sa sobom, sa prošlošću i sa prolaznošću. U tim zapisima osjeća se ranjivost, ali i snaga – svijest da čovjek, i kada ćuti, zapravo, govori. Poezija postaje prostor samopronalaženja, ali i način da se preživi svakodnevna težina postojanja. Motiv grla u naslovu simbolizuje granicu između unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta. Ono što je ‘pod grlom’ pripada duši, a ono što izađe – svijetu”, rekao je Došljak.

U emotiovnom obraćanju, životna saputnica Timotijeva, književnica Milica Vukmanović Jovanović, inače priređivač knjige, prisjećala se detalja iz zajedničkog života, ali i nastanka poetskih zapisa: “Od neobjavljenih oko 170 misli i nekih koje je mijenjao, otkako je Timotijev nebeski šaptač, kako ja kažem, priredila sam knjigu o kojoj večeras govorimo. Ona će brojnom čitaocu učiniti da je mnoge misli negdje u sebi osjećao – baš tako, samo ih nije na tako kristalan i sažet način umio pretočiti u riječi”.  

Zaključila je riječima napisanim umjesto predgovora: “Ne volim knjige u kojima nema ništa, a ništa ne fali. Nadam se da to nije ova knjiga. Znam da ne znam šta joj nedostaje, ali znam da znam da joj zasigurno nešto fali. Odaće se sama”.

Djelo “Pod grlom skupljeno” objavila je upravo JU „Ratkovićeve večeri poezije“ iz Bijelog Polja.

Miroslav Jovanović Timotijev je bio jedan od najznačajnijih crnogorskih pjesnika, na književnoj sceni prisutan duže od pet decenija, prvenstveno kao pjesnik, ali zapažen i kao esejista, kolumnista i književni kritičar. Za života je objavio devet knjiga poezije za odrasle, pet za djecu, knjigu eseja i knjigu misli i refleksija (dva izdanja), a “Pod grlom skupljeno” je treće, dopunjeno izdanje.

Miroslav Jovanović Timotijev je iznad svega volio poeziju, ali i suprugu, djecu, unuke i podjednako dva grada koja su mu obilježila život – Nikšić i Bar. Govorio je: “Prvi put sam rođen u Nikšiću, a drugi put u Baru”.

Preminuo je decembra 2022. godine.

The post U Bijelom Polju promocija knjige misli i refleksija Miroslava Jovanovića Timotijeva first appeared on BARinfo.

***

Iako je u Ministarstvu medija bio upisan kao posebno glasilo, “bARS” nikada nije izlazio samostalno, već isključivo uz “Barske novine”, izdavač JP “Informativni centar” Bar. Znatno slobodnijeg novinarskog izražavanja, već poslije nekoliko brojeva je stekao kultni status u gradu, naročito među tzv. urbanom omladinom.

Marta 1999. godine, izašao je premijerni “bARS”, a prvi put u crnogorskim medijima, na početku izlaženja nije bilo “pravog” urednika novine, već su kao “konceptori” potpisani Željko Milović i Suljo Mustafić. Na naslovnici je bio Kaletićev pripis “Ljetopisa popa Dukljanina”, a tekstovima su se oglasili Vlastimir Bulatović, Nemanja Janić, Miroslav Jovanović Timotijev, Nandor Ljubanović, Vojislav Mistović i Dragana Rukavina.

Prvi broj je štampan kao “probni balon”, 1. marta 1999, uz namjeru da se nastavi sa izlaženjem “kad se za to ukaže potreba”, tj. ne kao stalan podlistak, ali su reakcije čitalaca bile iznenađujuće dobre, pa je direktor “Informativnog centra” Budimir Jovetić pristao na finansiranje još jednog glasila, skupa s “Barskim novinama”. Tako je, prvi put u istoriji, grad imao dvije lokalne novine. I to u jednoj.

“bARS” je štampan na latinici, sa crno-bijelom fotografijom na naslovnoj strani. Dizajn naslovnice i čitavog lista bio je djelo Steva Martinovića. Prvi broj je imao 12 strana, čitavim tokom izlaženja 32, dok je potonji publikovan na 44 strane – do gašenja, avgusta 2003. godine, objavljeno je 50 brojeva časopisa.

Za “bARS” je tokom izlaženja pisalo stotinjak novinara / publicista iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske, a tretirane su se sve oblasti kulture i umjetnosti. Među njima su bili i Živko Andrijašević, Mladen Zagarčanin, Jordan Cvetanović, Dragan Marović, Brano Mandić, Radomir Petrić, Ivan Jovović, Marija Šušter, Jelena Jurić, Nikola Vukčević (Podgorica), Vuk Popadić (Stara Pazova), Nandor Ljubanović (Pančevo), Aleksandar Zograf (Pančevo), Nataša Devetaković (Beograd), Srđan Aćimović (Beograd), te blueser i spisatelj Robert Tilly (Subotica) koji je premijerno publikovao tri feljtona “Moja istorija rocka”, “Veliki stilisti bluesa” i “Rock biografije”, za koje je preporučeno slao i specijalno urađene crteže.

Pisac Miroslav Jovanović Timotijev je objavio 44 nastavka kolumne “Hipnotisani ugao” (sredinom 2020. ih je objavio u sklopu knjige “P.S.”), poznati srpski publicista Petar Luković je odobrio objavljivanje tekstova o jazzu iz njegove monografije “Bolja prošlost”, tandem Tony Markoč Veles / Ivan Millić Sinner je tretirao metal kao muzički pravac i način života, istoričar umjetnosti Vladislav Kasalica je serijal “Spomenici kulture na području opštine Bar” pisao od novembra 2000. do aprila 2002. godine, a Željko Milović, koji je već od konca prve godine izlaženja preuzeo funkciju stvarnog urednika lista, niz mini-eseja “Crnogorska / Barska urbana scena” od 1999. do 2002. godine. 

Pored stručnih tekstova iz arheologije, nacionalne i lokalne istorije, književnosti, slikarstva, muzike i filma, “bARS” je ravnopravno tretirao i urbanu supkulturu, a svoje mjesto našli su i barski fanzinaši i grafitti-writeri kao ravnopravni kreatori magazina. Ciljevi “bARS-a” ticali su se podizanja nivoa kulture i umjetnosti među mlađom populacijom, kao i podsticanja i praćenja umjetničkog izražavanja. U tom smislu, Suljo Mustafić je redovno objavljivao stručna mišljenja o književnim djelima publikovanim u Baru i od Barana, isto važi i za muzička izdanja, promovisane su nove muzičke i plesne grupe, pozorišne predstave, a objavljivane su i table barskih strip crtača.

“bARS” je, oktobra 2001, u saradnji sa NVO Mediteranski centar fotografije, publikovao kolor-booklet povodom foto-konkursa “Crna Gora 2001”, a u 2002. i dva podlistka posvećena “Barskom ljetopisu”. Deseti broj je predstavljao specijal – objavljeni su samo intervjui sa biranim ličnostima kulture Bara, Crne Gore i tada SR Jugoslavije.

Organizovane su dvije promocije “bARS-a”: u Pančevu (oktobar 1999, u organizaciji Pokreta za mir Pančevo i NVO Kulturbunt, kao dio tribine “Nove tendencije u savremenoj crnogorskoj publicistici”) i Baru (mart 2000, Dvorac kralja Nikole, u organizaciji JP Kulturni centar i JP Informativni centar). Poseban vid saradnje ostvaren je sa fondacijom “Antonio Carlos Jobim” iz Rio de Janeira, uz dobijanje ekskluzivnog prava publikovanja fotografija i materijala ovog znamenitog kompozitora, oca sambe i bossa-nove.

U okviru serijala prezentacije balkanskih časopisa za kulturu, “bARS” je na 15. festivalu Barski ljetopis, 2002. godine organizovao dvije književne večeri.

Prva je “Književni krug bARS-a”, 11. jula, u okviru koje su učestvovali Vladimir Raščanin i Miroslav Jovanović Timotijev, pisci iz Bara, te Nandor Ljubanović, pjesnik, publicista, muzičar, underground stvaralac iz Pančeva.

Naziv druge “bARS” večeri, dva dana kasnije, bio je “Crnogorska urbana scena / Crnogorska ruralna scena” (drugi dio imena jer “Buksovci” nisu željeli da nastupe pod prefiksom “urbani”). Bio je to prvi put da na jednom mjestu učestvuju “prvoborci” crnogorskog umjetničkog undergrounda: Brčko Brčković (tj. Goran Nikčević), multimedijalni umjetnik, zatim Zoran Zoko Bojović, jedan od osnivača “The Republic of Zabjelo”, te cetinjska četvorka “The Books Of Knjige”.

To je veče izazvalo izuzetnu pažnju u crnogorskim medijima. Brano Mandić je za “Vijesti” zapisao: “Sva su šestorica učesnika dobro poznata kao borci protiv institucija, malograđanštine i uvriježenih normi ponašanja, te je bio pravi mirakul držati ih koliko-toliko usmjerene ka jednoj ideji vodilji. Jasno se vidjelo da će svih sat vremena Cetinjani iskoristiti za malo duži performans, izmišljen na licu mjesta. Sala nije bila puna, nego prepuna. Bilo je 85 stolica, a preko 150 posjetilaca. Buka je bila na granici podnošljivog, i pored ozvučenja”.

“bARS” je još 1999. imao sopstvenu prezentaciju na internetu – posredstvom crnogorsko-kanadske firme “MontenegroNET” na adresi www.bars.crnagora.com objavljeno je devet izdanja ovog lokalnog časopisa za umjetnost i kulturu – posjetilaca je bilo 477 u vrijeme kad je Bar imao samo jedno čvorište interneta.

Posljednji broj “bARS-a” bio je ujedno i posljednji broj “Barskih novina”. Nakon Vladinog usvajanja Zakona o medijima iz 2003. godine, po kojima lokalna uprava i njena preduzeća nisu više imala pravo biti vlasnik, niti osnivač novina, JP “Informativni centar” je ugasio oba časopisa (koja su u tom trenutku bila na ukupno 96 strana teksta, slika i reklamnog prostora, a remitenda od prodaje iznosila je simboličnih 6%, što ih je činilo najprofitabilnijim lokalnim novinama u Crnoj Gori).

Potonji “bARS” je na naslovnici, kao svojevrstan izraz potenciranja apsurdnosti situacije oko prestanka izlaženja časopisazbog usvajanja novog Zakona o medijima, imao “Blackadder” trupu iz istoimene serije.

Osamnaest godina nakon nestanka časopisa “bARS”, posljednji ustanovljeni programski segment manifestacije “Barski ljetopis”, posvećen barskim stvaraocima i o Baru, nazvan je po njemu.

The post 2003 – 2024: bARS – časopis čije je ime dobio segment na Ljetopisu first appeared on BARinfo.

PR manifestacije, prof. Neđeljko Đurović, je istakao da su i ovog puta imali podršku i drugih likovnih stvaralaca širom regiona koji su došli sa prostora Podgorice, Cetinja, Sombora.
„Danas izlaže 18 umjetnika, među kojima su afirmisana imena, ali i mladi stvaraoci. Trenutno je 40 izloženih radova, dok je čak devet platana aktivno, devet akademskih slikara stvara na licu mjesta i to je ono što je kod ovog desetog Street in art-a najitresantnije. Sa nama su i književni stvaraoci i ovim putem bih se zahvalio Milici Vukmanović. Tu je i Labud N. Lončar i njegovo udruženje ’Nekazano’, prisutni su i muzičari našeg grada“, riječi su prof. Đurovića, koji je dodao da imaju oko 15 mladih stvaralaca, a da su za najmlađe obezjeđenja platna. Ovom prilikom su izabrali dvije lokacije, pa da svi koji žele da slikaju imaju priliku da to odrade na licu mjesta.

Slikar Vladimir Vlado Iličković, začetnik ideje o „umjetnosti koja silazi među ljude“, istakao je da mu mladi umjetnici i stvaraoci daju snagu da ostane mlad, zato što su divni i toplog srca i uvijek ga ispoštuju.
„Uživam u gledanju fanastičnih slika, došli su i ljudi iz okruženja. Vrlo je šaroliko – od eminentnih umjetnika, studenata, akademaca. Atmosfera je fantastična, ima 60 do 80 eksponata“, kazao je Iličković.

Svi učesnici ove regionalne likovne manifestacije dobili su izdanje knjige Miroslava Jovanovića Timotijeva.

The post Street in art – umjetnost po deseti put u najvoljenijoj barskoj ulici first appeared on BARinfo.

RB/BI: Na godišnjicu smrti objavljena je knjiga refleksija i misli „Pod grlom skupljeno”, a na drugi značajan datum, 2. april, kada je zablistala Timotijeva pjesnička i ljudska zvijezda, predstavili smo je prvi put javnosti u našem, ali možemo reći i Timotijevom i Miminom Radiju, jer su oduvijek njegovi najvjerniji slušaoci, zar ne?

Vukmanović Jovanović: Tako je. Radio Bar je naša medijska kuća, posredstvom koje saznajemo sve važne informacije u gradu, i dobar je Radio, moram i to naglasiti. Posebno mi je drago, što je na tvoju inicijativu, kažem „ti”, kao Prever svima koje volim, došlo do ovog razgovora i prvog predstavljanja nove knjige na dan kada je rođen pjesnik i moja ljubav – Timotijev.

RB/BI: Svi u Baru, ali i šire, pamte Vas i Timotijeva kao par koji je isijavao i njegovao ljubav na najljepši i najpotpuniji način. Timotijev je bio zarobljenik poezije, Vi ste, takođe poetesa. Da li je vašem skladu doprinjelo to duboko razumijevanje i življenje u poeziji i sa poezijom, ili još nešto više od toga, možda i nedokučivo, ne znam, ali sam sasvim sigurna da ste Timotijevu bili vječita inspiracija, muza, ljubav, kao i on Vama. Danas brižljivo i posvećeno čuvate, sređujete i slažete njegovu pisanu zaostavštinu. Kako je nastala ova knjiga?

Vukmanović Jovanović: Sve je zbog ljubavi i u ime ljubavi, ako je ona prava. Kod nas je bila specifična, znate što je on bio, što jeste i što će biti meni, i što sam ja bila njemu. Govorio je da je poezija u meni i da sam ja njegova poezija. Ima jedna misao iz pjesme koja nije objavljena, a koja je testamentarna, zavjetna, a jedan dio našao se i u ovoj novoj knjizi u ciklusu „Ljubav i mržnja”, a koji glasi: „Na tebe liče snovi, sinovi naši i naše kćeri – pjesme”. To je dovoljno za jedno ljudsko bitisanje i opravdavanje zajedništva, a svi znaju ko su naši sinovi i kćeri. Znači, sve je zbog ljubavi i u ime ljubavi, ali i u ime onoga što je Timotijev stvarao. U tom dijelu nisam subjektivna, već realna, i kako je on govorio, bila sam njegov prvi, veliki i strogi kritičar. Kada je riječ o ovoj knjizi, koja je izdata povodom godišnjice njegove smrti, to je bila moja želja i namjera, da taj datum obilježim na njemu važan način. On je izuzetno cijenio knjigu, i ona je za njega uvijek bila najveći poklon. Ovo posthumno izdanje je još jedan poklon za „nebeskog šaptača”. Bilo je dosta Timotijevih misli i refleksija koje nisu objavljene. To je kristalizacija promišljanja o mnogim pojmovima i preokupacijama u njegovom životu, koje sam pronašla u rukopisu, elektronskoj formi i dnevnicima koje je pisao, 160 novih i neke prethodne koje je korigovao i dorađivao. Bilo je sasvim prirodno, normalno i nekako za očekivati, da objavim ovakvu knjigu „Pod grlom skupljeno”.

RB/BI: Knjiga ne bi nastala bez podrške važnih ljudi i institucija, je li tako?

Vukmanović Jovanović: Potrudila bih se da svakako izađe, ali sam u tome, na sreću, jer mi je to mnogo olakšalo tehnički dio stvari, dobila veliku podršku predsjednika Opštine, Dušana Raičevića i direktora TO Bar, Danila Orlandića, na čemu sam im u moje i Timotijevo ime, neizmjerno zahvalna. Predsjednik Raičević je često bio uz Timotijeva, i onda kada mu je uručio nagradu „Stara maslina” i drugim povodom, tako da se ja i ova knjiga na tome posebno zahvaljujemo.

RB/BI: Izdavač je JU „Ratkovićeve večeri poezije” iz Bijelog Polja, gdje je Timotijev bio često gost. Kako je došlo do te saradnje?

Vukmanović Jovanović: Više godina smo Timotijev i ja bili učesnici prestižne poetske manifestacije u Bijelom Polju, a tragajući za institucijom koja će stati iza ove knjige, došla sam do „Ratkovićeve večeri poezije“ i direktora Kemala Musića, koji je, bez obrazlaganja i suvišnih pitanja, čim je čuo da se radi o Timotijevoj knjizi, srdačno prihvatio da ustanova na čijem je čelu, bude izdavač, na čemu sam, takođe, neizmjerno zahvalna. Sve ostalo, pošto sam ja lokal – patriota, a to je od mene prešlo i na Timotijeva, odradili su dragi ljudi, moji i naši Barani: Brano Milić i Slavko Spajić, koji su je tehnički obradili, a na koricama je slika našeg poznatog umjetnika, Gorana Ćetkovića – „Feniks”.

Isti je izdavač objavio 2018. godine Timotijevu knjigu poezije „Devet jezika ćutnje”, u ediciji „Posebna izdanja”, u kojoj su i Orhan Pamuk i Abdulah Sidran, što je potvrda vrijednosti i pisca i knjige. „Pod grlom skupljeno”, takođe, je dio edicije „Posebna izdanja”. Za kuću Rista Ratkovića i poetske večeri u Bijelom Polju vežu nas lijepa sjećanja i uspomene. Bili smo svjedocima renoviranja Ratkovićeve kuće i ja sam jednom, obilazeći je tokom radova, pitala inženjera da dobijem iz starih greda tri čavla koja su virila. Donijela sam ih u Bar, u naš stan, a Timotijev je često kasnije govorio da nam je duh Rista Ratkovića pomogao da i mi napravimo kuću, odnosno dom.

RB/BI: Čuli smo kako je nastala nova knjiga, a kako je Timotijev, uopšte počeo da piše sve te divne sentence, misli, refleksije, jer kao sto sam kazala, on je bio posvećenik i zarobljenik poezije, kako je sam govorio: „Poezija ostaje moje najvažnije suštastvovanje”, „Ako bih potražio još jedan život, potražio bih ga za poeziju”, “Poeziju ne može da stvara onaj ko ne živi za nju”…, onda su najednom iz njega, kao lavina, bujica, krenule sve te misli i sve više ih je bilježio i zapisivao?

Vukmanović Jovanović: U poslednjih petnaestak godina, možda, Timotijev nema kvantitativno puno knjiga, ali kvalitativno su značajne. On je počeo, uz svoju poeziju, na kraju knjige, da praktikuje i pisanje misli, kao poetsko ishodište, da bi čitaoca lakše i bolje uveo u svoju poetiku, jer to je misleća i metafizička poezija (nadam se da će u nekom budućem vremenu ona biti vrednovana više, jer citiraću kritiku „Ima pjesnika uz čije ime može da stoji sintagma ‘poeta doctus’”. Jedan od rijetkih u našoj književnosti kojem to pristaje, jeste Timotijev” – prof. dr Gordana Leković). Tako je počeo, sa mislima i refleksijama, koje su se kasnije sakupljale sve više i više.

RB/BI: I ne samo kada je riječ o uvaženoj dr Gordani Leković, već uopšte, relevantna književna kritika poeziju Timotijeva ocjenjuje kao veoma kvalitetnu, sa visokim umjetničkim dometima, ali i skreće pažnju da ona tek čeka na puno i pravo vrednovanje. Slično je i sa ovom vrstom njegovog stvaralaštva, koje je dobilo potvrdu od, slobodno možemo reći, jednog od najvećih intelektualaca sa prostora bivše Jugoslavije, doktora filozofije i pisca, prof. Đura Šušnjića. Mislim da je to Timotijeva podstaklo da i dalje bilježi i zapisuje svoja promišljanja, ne samo o poeziji, već i o ljudima, jeziku, riječi, Bogu, duši, tajnama.. Da li je tako, da li je prof. dr Šušnjić presudno na to uticao, jer znamo da je razmišljao da li da objavi ovakvu knjigu, govoreći :”Moram priznati da se pjesnik u meni dugo dvoumio”?

Vukmanović Jovanović: On je prvenstveno bio pjesnik. To je izuzetan čovjek koji je svakodnevno stvarao i živio poeziju, i kada sanja, on je sanjao poeziju. Međutim, mnogi njegovi prijatelji, književnici, pjesnici, umni ljudi, govorili su mu da mora da objavi i knjigu misli i refleksija, visoko cijeneći njihovo značenje i dubinu. Međutim, zaista je presudno bilo to što ga je prof. dr Đuro Šušnjić citirao na više mjesta u svojim dvjema knjigama. To je bio znak da one ne treba da ostanu na periferiji njegovog stvaralaštva. Tako je nastala, početkom 2020. godine, prva knjiga „U ogledalu vremena”, na čijim je koricama slika prof. dr Miluna Lutovca, zatim i drugo izdanje sa ilustracijom Dalibora Dada Ćetkovića (dakle, ponovo Barani, tada je i izdavač bio iz našeg grada), a ova nova knjiga je treće, dopunjeno izdanje. Na svakom koraku dobijali smo potvrde da ljudi čitaju, reaguju i pamte Timotijeve refleksije, pa smo često na ulici sretali sugrađane koji, uz pozdrav, citiraju neku njegovu misao. Još ću dodati da su prethodne dvije knjige imale „ram”, 16 poglavlja ili ciklusa, i ja sam se toga pridržavala i u novom izdanju – tu su misli: „O sebi / iz sebe”, „Poezija / strast/”, „Riječ/ misao/”, „Ljubav / mržnja”, „Jezik / knjiga”, „Vatra / pepeo/,” Pjesnik / pjesma”, „Govor / Ćutnja”, „Sudbina / Bog”, „Stvarnost /Fikcija”, „Život / Smrt/, „Vrijeme/ Praznina”, „Tajna / Duša”, „Sjećanje / Zaborav”, „Sreća / San” i „Sve / Ništa”.

Nisam htjela da mijenjam ono što je dobro i što je, na kraju, Timotijev sistematizovao na svoj način, a čitaocu će biti lakše kada uzme knjigu da odabere da pročita ono što ga u tom trenutku najviše zanima. Možda će to inicirati i čitaočevo promišljanje na neke teme. Na primjer, možda je ovo prigodno za treći dan Uskrsa (svima koji slave želim sreću), na početku knjige je misao: „Kad pozdravljam čovjeka, ne pozdravljam vjeru u njemu, već vjeru u Njega”.

RB/BI: Kao što smo kazali, referentna književna kritika davala je visoke ocjene kompletnom stvaralačkom opusu Timotijeva, a povodom njegove smrti, pisali su i osvrnuli se na njega i njegovo stvaralaštvo mnogi poznati pisci i kritičari. Danas ste htjeli nešto da izdvojite, što je napisao naš poznati pisac i vrstan kritičar, Borislav Jovanović, kojeg srdačno pozdravljamo iz studija, kao i dragog i uvaženog prof. dr Đura Šušnjića.

Vukmanović Jovanović: Borislav Jovanović je i ranije pisao o Timotijevu. Ja sam bila u prilici da čitam njegov roman u rukopisu „Pozivno pismo literaturi”, koji će uskoro biti štampan. Tražila sam odobrenje da iz njega pročitam jedan segment koji se odnosi na Timotijeva i dan njegove smrti. U periodu od osamnaest godina, baveći se književnošću, kulturom i nekim događajima na tlu Crne Gore, divni Borislav Jovanović izdvojio je samo šesnaest stvaraoca sa naših prostora uz svijeta književnosti, među kojima je i Timotijev. Evo jednog izvoda :

„Drugi decembar, 2022. Umro Miroslav Jovanović Timotijev.
Miroslav Jovanović Timotijev je jedan od onih pjesnika koji nije bio u prvom planu tekućeg književnog života, a bio je i ostaje pjesnik. To je dovoljno za jedan autobiografski identitet, kao i za književnost kojoj je pripadao – crnogorskoj. Tome je doprinjela semiotika njegovog karaktera, odnosno odbacivanje svake potrebe za guranjem sebe, vjerujući u ono što piše. Gledajući u vrijeme, a ne kalendare. I iznad svega, ispunjavajući svoj autorski zavjet poeziji, zauvijek ispunjen njom. Što potvrđuje i jedna njegova misao: ‘Poezija je ono najljepše što stoji nasuprot mojoj prolaznosti’ (U ogledalu vremena – misli i refleksije, 2020 ). A, ako je to moglo biti tako, onda je alibi tražio u nedovršenosti poetskog čina. Ostavljajući nadvremenu svoje vrijeme. Bio je sočinitelj poezije, a ona mu je to uzvraćala nezaustavljivo.

To je tako bilo još od njegove prve pjesme ‘Južno od mojih očiju’, do poslednje. Do zadnje ure, zapravo”.

RB/BI: Isto kao što je bilo iznenađenje kada je Timotijev iz pasioniranog bavljenja poezijom, odnosno življenja sa njom, iskoračio u drugu formu književnog izraza, tako je, čini mi se, još više bilo neočekivano kada je počeo da piše pjesme za djecu, prvenstveno zbog tematike kojom se bavio do tada, zbog koje su mu kritičari nadjenuli titulu „princa grobljanske poezije“. Za mene je bilo dvostruko iznenađujuće kada sam pročitala njegove zbirke za djecu koje sam doživjela kao nešto najljepše što je u novije vrijeme kod nas napisano za najmlađe. Mislim da ni to još uvijek nije valorizovano na adekvatan način, iako jeste dobio nagradu za životno djelo Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade. Kako se Timotijev iz velikih, metafizičkih i onostranih prostora preselio u dječji svijet mašte i razdraganosti?

Vukmanović Jovanović: To je bio zaokret, ali, možda i nije, jer čuvao je to u sebi dugo. Devedestih godina napisao je za moju malenu brataničnu Jovanu: „U ovom gradu, prepunom nebeskog lašta, živi vječna princeza mašta, i njenu radost, po cijeli dan, ružama kiti baštovan, neizrecivo lijepi san”… I kasnije ga je zazvao neki dječak u njemu, tako je začeta dječja poezija. Nije bio zadovoljan, većinom, onim što je bilo aktuelno na crnogorskoj književnoj sceni za djecu, možda je to bio dodatni motiv. On se posebno radovao pišući za djecu. Njegova poezija je edukativna, nije samo tako jednostavno rimovana i šaljiva, već je „ozbiljna” i nosi „ozbiljne” poruke, nije šala. Nadam se da će doći vrijeme kada će više pažnje biti posvećeno ovom segmentu njegovog stvaralaštva. Mnogo je volio djecu, i podučavao ih matematici, fizici, pisanju sastava, a kasnije je pokrenuo humanitarnu akciju „Mijenjao bih životnu priču”, opet, namijenjenu najmlađima, u kojoj je djeci širom Crne Gore i školama poklonio ono, za njega najvrednije, knjige. Iako nije bio rob običaja i forme, bio je izuzetan čovjek, sa karakternim osobinama ljudi iz nekih ranijih vjekova koji se pamte i cijene.

RB/BI: Govorio je: “Od kada sam počeo da pišem pjesme za djecu, pronašao sam onog najboljeg sebe, onog koji se poklanja drugima”. Vratimo se osnovnoj preokupaciji Timotijeva. Vrlo rano se počeo baviti smrću i to je ostala njegova opsesivna pjesnička tema. Mima, možemo li čuti nekoliko njegovih misli o toj vječitoj čovjekovoj nepoznanici za koju je jedino sigurno da će uvijek doći?

Vukmanović Jovanović: „Bolje je poraniti umrijeti, nego zakasniti živjeti”, „Nesrećan je svaki čovjek koji nema veću smrt od svoje”, „Život nas je uveo u strah od smrti, smrt će nas izvesti iz straha od života”, „Život je struna od dvije niti, jedna nas poriče, a druga potvrđuje”, „Svoju predsmrtnu suzu ostavljamo živima, a poslednje misli odnosimo sa sobom”…

On je smrt jednostavno prihvatao, i govorio: „Sa svakim čovjekom rođena je i živi njegova smrt”. Ali, izuzetno je volio život, i poeziju. Bio je pun života i do zadnjeg trenutka je stvarao.

RB/BI: Osim mudrih izreka koje ste sakupili u ovoj knjizi, da li je Timotijev još nešto ostavio u rukopisu i možemo li očekivati i neko novo izdanje, neku novu knjigu?

Vukmanović Jovanović: Da, ima toliko novih pjesama koje je ostavio neobjavljene, čak i za jednu zbirku, ali planiram da to uradim na drugačiji način, i da to bude neko novo čitanje Timotijeva.

RB/BI: Da li je to novi pjesnički izraz Timotijeva, ili su u pitanju pjesme na kakve smo već navikli, i po kojima je prepoznatljiv?

Vukmanović Jovanović: Ima u tim pjesmama i novog izraza, ali ima i onog „timotijevskog” mišljenja da je život jači od smrti, sve dok je sve kako treba i dok smo ispunjeni. Imam plan, jer je ostavio gotovo 60 pjesama i za djecu i za odrasle, imam i zanimljivih igrokaza. Radiću na tome, ako bude izvodljivo i ostvarivo, jer to zaslužuje Timotijev, a i moja ljubav to traži.

RB/BI: Zaslužuje to i publika, odnosno, trebalo bi da čuju mudru riječ i njegovu uzvišenu poetiku, i djeca i odrasli, jer kvalitetna književnost čini nas boljima, kao i svijet i društvo u kojem živimo, a koje vapi za boljitkom i duhovnim napretkom. ”Želim da me nadžive moje knjige”, govorio je Timotijev, a u ovoj koju ste priredili “Pod grlom skupljeno”, vjerovao je da će svaki čitalac pronaći i ponijeti sa sobom pregršt njegove ljubavi i odanosti Poeziji, kao i da će ona dati značajan doprinos književnosti, umjetnosti, kulturi. I uopšte, dodala bih, promišljanju tajne života, ljubavi i smrti na “timotijevski” način – otmen, dostojanstven i nadasve, smislen.

Vukmanović Jovanović: Nadam se da će knjiga misli refleksija „Pod grlom skupljeno”, koju mogu nazvati „hrestomatijom po Timotijevu” ili „pledoaje”, ono zadnje njegovo rečeno, postati uzorna čitanka. Ja ću se truditi da sve što je napisao postane dostupno čitaocu.

„Nikad ne zaboravi sve,
I kad te zaborave ljudi,
Pamtiće te knjige koje si napisao ili pročitao”, jedna je od poslednjih poruka Miroslava Jovanovića Timotijeva.

The post Riječ nebeskog šaptača first appeared on BARinfo.

Miroslav Jovanović Timotijev je jedan od najznačajnijih crnogorskih pjesnika, koji je na književnoj sceni bio prisutan duže od pet decenija, prvenstveno kao pjesnik, ali zapažen i kao esejista, kolumnista i književni kritičar. 

Za života je objavio devet knjiga poezije za odrasle, pet za djecu, knjigu eseja i knjigu misli i refleksija (dva izdanja), a „Pod grlom skupljeno“ je treće, dopunjeno izdanje.

Timotijev je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, među kojima „Stare masline“ i Nagrade za životno djelo, odnosno ukupan književni opus i izuzetan doprinos književnosti za djecu Udruženja pisaca za djecu i mlade.

U humanitarnom projektu „Mijenjao bih životnu priču“, poklonio je 1.000 knjiga djeci širom Crne Gore, kojima život nije bio naklonjen, i isto toliko knjiga raznim institucijama i ustanovama. 

Miroslav Jovanović Timotijev je iznad svega volio poeziju, ali i suprugu, djecu, unuke i podjednako dva grada koja su mu obilježila život – Nikšić i Bar.

Govorio je: „Prvi put sam rođen u Nikšiću, a drugi put u Baru“. A, Bar je privilegovan što je imao pjesnika i čovjeka – Timotijeva, koji ga je oplemenio na najljepši način, svojim jedinstvenim duhom i poezijom. 

Napustio nas je i preselio se u vječnost, drugog decembra prošle godine.

Knjigu „Pod grlom skupljeno“, objavila je JU „Ratkovićeve večeri poezije“ iz Bijelog Polja, a štampanje su pomogli predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević i direktor TO, Danilo Orlandić.

The post Na godišnjicu smrti knjiga Miroslava Jovanovića Timotijeva – Pod grlom skupljeno first appeared on BARinfo.

Njegova posvećenost poeziji, visoki estetski dometi sveukupnog stvaralaštva, humanizam, ljubav prema čovjeku i toplina kojom je obasjavao svijet, čine privilegovanim svakog ko ga je poznavao i bio mu blizu. Timotijev je obezbijedio sebi nezaborav i vječnost, čulo se sinoć, između ostalog, u punoj sali Dvorca kralja Nikole, i kako je rekao danas glavni i odgovorni urednik Radio Bara, Milan Vujović, u kultnoj „Promenadi četvrtkom“ (koju Timotijev nije propuštao da sluša) „nije bilo nikog u publici kome sinoć nije zaiskrilo oko i zaigralo srce“.

Na večeri posebno ispunjenoj emocijama i iskrenim divljenjem prema čovjeku i pjesniku, Miroslavu Jovanoviću Timotijevu, govorili su istaknuti stručnjaci i naučni radnici – profesori, doktori književnosti i teorije umjetnosti, koji su, istovremeno i veliki prijatelji bračno – poetskog para Mima – Timotijev.

„Oni su svijetle tačke naše kulture i članovi moje porodice koje sam birala srcem, jedni od najdražih“, kazala je prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić, koja se u osvrtu na stvaralaštvo Miroslava Jovanovića Timotijeva bazirala na njegovoj fascinaciji smrću, iz koje je proistekla zbirka „Šaptač u groblju“.

Grobljanska poezija je, kako je objasnila Kalezić Radonjić, jedan vrlo zanimljiv rukavac romantičarske poezije koja se pojavila krajem XVIII i početkom XIX vijeka, a u našem, domaćem kontekstu, bila je  zapostavljena, odnosno nije toliko bila prisutna, sve do pojave Timotijeva.

„Naši autori su povremeno koristili motiv groblja, a kod Miroslava Jovanovića Timotijeva on je bio dosljedno prisutan. Kada imate takav izraziti lajt motiv koji izrasta u simbol, onda shvatamo da je groblje obilježilo ne samo njegovo stvaralaštvo, već i njegov život. A, sve je počelo kada je u ranoj mladosti ostao bez oca i odlazio na groblje da ga traži, kako bi dobio dokaz smrti ili postojanja. Tragao je za odgovorom na pitanje ‘što nas čeka iza’, ništavilo ili zagrljaji bližnjih. Punih 50 godina je odlazio na groblje i stvarao sa zadahom pakla na potiljku. Ali, mnogo važnije sada jeste pitanje ‘što nam je ostavio Miroslav Jovanović Timotijev’? Ostavio nam je mnogo – izuzetnu poeziju koju ćemo dugo pamtiti i recitovati, i ostavio  je, u svima nama koji smo ga poznavali, dubok emotivni i ljudski trag“, kazala je za Radio Bar i Bar info prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić.

Doktorand Teorije moderne umjetnosti, Ana Pejović istakla je da Timotijev „razapet između riječi i njenog semantičkog i estetskog odjeka u svim svojim čulima, već pet decenija, nesputan obrascima, šablonima i sličnim matricama poetskog oblikovanja, živi vječnoglasje crnogorskog Orfeja“. Ona je u razgovoru za naše medije kazala da je na večeri pročitala kraći prikaz Miroslavljevog opusa koji, po kvalitetu i visokim umjetničkim dometima, zaslužuje širi naučni elaborat.

„Nijesam Miroslava zaludu nazvala crnogorskim Orfejom. On je bio uvažen za života, dobio je brojne nagrade, ali mislim da je zavrijedio neka od najviših državnih priznanja. Nadam se da će se to dogoditi, makar posthumno, kako se često kod nas dešava – da velikog umjetnika slavimo i adekvatno vrednujemo tek poslije smrti“, naglasila je mr Ana Pejović, koja je govoreći o Miroslavu izvan poezije, kao čovjeku, rekla : „Bio je moj stariji brat, koji je znao veoma oštro da me kritikuje, zbog moje, ponekad naivnosti, a opet, sa druge strane da me razumije. Pjesnici su takvi, i mogu vam reći da mi nedostaje ta čvrstina i topli, bratski oslonac. Ostaje gorak ukus, ali ja osjećam i znam, da je on i večeras ovdje sa nama, da nas gleda i sluša“, zaključila je Pejović.

Prof. dr Milun Lutovac je na početku kazao da mu je teško govoriti o prijatelju sa kojim je dijelio intimne trenutke pričajući o životu i smrti, a emocije su se jasno očitavale na njegovom licu.

Posvećenost Timotijevu poeziji, rekao je Lutovac, najbolje ilustruje Zogovićeva pjesma „ Instrukcija maslini“, čije je fragmente pročitao.

„Vrijedi – da bar jednom, kada mrak obezliči, zgužva

kopno, ribaru nad svijećom, što žar razgrće rukama,

budeš svoj.

Vrijedi – za cigla tri cvijeta, za tri kapljice ulja s

opnom, vrijedi – da se uspravno, prosto stoji!“

„Naš Miroslav je uspravno stajao i večeras je među nama“, završio je svoje izlaganje prof. dr Milun Lutovac.

Glumac iz Nikšića, rodnog grada i Timotijeva, Miro Nikolić govorio je nove, još neobjavljene pjesme Miroslava Jovanovića.

Iz Nikšića, grada kulture, umjetnika i umjetnosti, u Bar je došao i podario mu dio te plemenitosti i glumac Dragiša Simović. Bio je prijatelj sa Timotijevim, a zajedno su stvarali i oblikovali dio kulture grada pod Rumijom. Simović se osvrnuo na to, i takođe, kazivao stihove velikog pjesnika, nastale posljednjih godina.

„Večeras ne žalimo što nas je Timotijev napustio, već budimo srećni što nas je pustio u svoj svijet i što smo mu bili blizu“, govorili su još, između ostalog, na večeri sjećanja njegovi prijatelji, a jedan od njih je i nekadašnji radnik Kulturnog centra, pjesnik , Milosav Đoković.

„ Bio sam četvrt vijeka prijatelj sa izuzetnim čovjekom i autentičnim pjesnikom, Miroslavom Jovanovićem Timotijevim. Ta duhovna snaga, moralni kvaliteti, taj kodeks pjesnika i čovjeka, bili bi i Marku Miljanovu uzor za ‘Primjere čojstva i junaštva’. Uprkos tome on je bio skroman, a ta skromnost ostaće da živi kao Gandijevska vrlina i mudrost. Sjećam se jedne od Miroslavljevih sentenci: ‘Kada pozdravljam čovjeka, ne pozdravljam vjeru u njemu, već vjeru u njega’. On je primjer kako dostojanstveno živjeti, stvarati i zavrijediti nezaborav“, kazao je Milosav Đoković.

Ljubav Miroslava Jovanovića Timotijeva, njegova vječita inspiracija i muza, supruga Milica Vukmanović, zahvalila se Kulturnom centru i prijateljima na prvoj priređenoj večeri sjećanja na poznatog pjesnika, nakon njegovog odlaska u vječno stanište.

„Nekako mi se čini da ste svi vi noćas moja porodica. Moram vam, uz neizmjernu zahvalnost, još samo reći – živjeći tri decenije sa izuzetnim čovjekom i pjesnikom, u ljubavi, u poeziji, u svekolikom zadovoljstvu, živjeći kao u nekom prelijepom snu, sada moram da taj san, to zajedništvo koje sam nazvala Itijom, prenesem, bolna, u svakodnevno sjećanje na vrijeme koje smo proveli zajedno. Mislim da u mom srcu večeras kucaju dva srca, ili je moje srce napuklo, u svakom slučaju, ja vam se dvostruko, duplo zahvaljujem“, kazala je Milica Vukmanović.

Moderatorka večeri bila je Nikoleta Dabanović.

The post VIDEO: Omaž velikom pjesniku i divnom čovjeku, Miroslavu Jovanoviću Timotijevu first appeared on BARinfo.

Učestvuju prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić, Ana Pejović, dr Milun Lutovac, Milosav Đoković, stihove će čitati Miro Nikolić i Dragiša Simović, a voditeljka programa je Nikoleta Dabanović.

Miroslav Jovanović Timotijev bio je pjesnik, prozaista, književni kritičar, esejista, kolumnista… Rođen je 1950. godine u Nikšiću, a prvu pjesmu „Južno od mojih očiju“ objavio je 1968. u beogradskom “Čiku”. Autor je desetak knjiga za odrasle i pet za djecu. Prevođen je na nekoliko stranih jezika, zastupljen u izborima i antologijama, dobitnik nagrada i priznanja, među kojima i Udruženja pisaca za djecu i mlade za životno djelo, odnosno ukupan književni opus i izuzetan doprinos književnosti za djecu. Pisao je kolumne za časopis “bARS” i sajt Bar Info, od čega je nastala knjiga „P.S.“ Kroz sopstveni humanitarni projekat “Mijenjao bih životnu priču” poklonio je preko 2.000 knjiga.

Preminuo je početkom decembra prošle godine.

Omaž piscu Miroslavu Jovanoviću Timotijevu biće priređen u Dvorcu kralja Nikole, u srijedu, 1. februara, u 19:00.

The post U srijedu u Dvorcu omaž Timotijevu first appeared on BARinfo.

“Prvi put sam rođen u Nikšiću, a drugi u Baru”, govorio je Timotijev, i nikada se nije pitao što grad koji voli daje njemu, a on je svima dao mnogo. To ne čudi kada znamo da su njegova bogomolja, svetionik i Olimp bili knjiga, poezija, ljubav, blagost i toplina kojima je obasjavao svijet, a korifeji, nad čijim djelima se kao na izvorištu napajao, rastao, plemenio i brusio svoj jedinstveni duh, Lućijano Blage, Bela Hamvaš, Borhes, Prust, Vistan Hju Odn, Ezre Paund, Njegoš, Miljković…

Ako je pjesnik  jedino biće koje nosi srce izvan sebe (Lućijano Blage), “evo vam ga i nemojte mi ga vraćati”, govorio je Miroslav Jovanović Timotijev.

Hvala, dragi Timotijev, za to veliko srce, velikodušnost i pjesme i stihove koji spadaju u sam vrh našeg savremenog pjesništva, a možda još uvijek čekaju na puno i pravo vrednovanje, jer u skromnosti, koja ti je bila imanentna, nisi težio eksponiranju i publicitetu. Uspjeli smo da te nagovorimo da iz svog svijeta poezije i ljubavi sa Mimom, samo nakratko izađeš, kada je riječ o tvojoj promociji (bili ste redovni gosti na događajima iz kulture), tek kada se navršilo pola vijeka tvog stvaralaštva i istinskog življenja sa poezijom. Govorio si “ne možeš biti bogat bez riječi, kao ni srećan samo sa njima”. Pamtimo tih nekoliko nezaboravnih književnih večeri i intervjua, ali i tvoje poetsko izgaranje i stalno drugovanje sa smrću, zbog čega su te književni kritičari titulisali kao “princa grobljanske poezije”, ali i kao jednog od rijetkih crnogorskih pjesnika “poeta doctus”, o čemu svjedoči tvoja erudicija i “raskošni dijalog sa poezijom samom, prostorima i vremenima”.

Svi koji smo te lično poznavali, bili smo uvjereni i da si princ života i princ u životu. Tih, odmjeren, otmen, dostojanstven, obrazovan… Takav si bio i u bolesti i smrti koja, znao si, uskoro dolazi. Suočio si se sa tim hrabro, bez straha, lagano, sa istom tom otmenošću i dostojanstvom, ne opterećujući druge i ne žaleći za sobom. Kako veliko i gordo, toplo i ljudski zvuče tvoje riječi: “Ne, nisam nesrećan, naprotiv. Nesrećan je samo onaj čovjek koji nema većih smrti od svoje. I u bolesti moram ostati dostojanstven i dostojan svoje poezije”. I, ostao si. Sve do 2. decembra, pred podne, kada je zauvijek sklopio oči u zagrljaju voljene žene.

Pokazao nam je kako se istinski voli sa “junakinjom svoje životno – poetske priče” Milicom Vukmanović, ali i onda kada je sa ogromnom ljubavlju i toplinom pričao o svojoj djeci, unucima, roditeljima.

Koliko danas trebaju ovakvi ljudi, koliko smo osiromašeni i naš grad i država, što sa nama više ne obitava čovjek – pjesnik, u punom i najuzvišenijem smislu tih riječi, Miroslav Jovanović Timotijev. Ali, koliko smo i danas i zauvijek bogati, jer nam je ostavio svoje djelo.

“Poezija je ono najljepše što stoji nasuprot mojoj prolaznosti. Želim da me nadžive moje knjige”, poručivao je još pjesnik, i ne mora da brine, on je već u carstvu vječnom.

Miroslav Jovanović Timotijev bio je pjesnik, prozaista, književni kritičar, esejista, kolumnista, pisac za djecu. Rođen je 1950. godine, a prvu pjesmu „Južno od mojih očiju“ objavio je 1968. u beogradskom “Čiku”. Objavio je desetak knjiga za odrasle i pet za djecu. Prevođen je na nekoliko stranih jezika, zastupljen u izborima i antologijama, dobitnik nagrada i priznanja, među kojima i Udruženja pisaca za djecu i mlade za životno djelo, odnosno ukupan književni opus i izuzetan doprinos književnosti za djecu. Pisao je zanimljive kolumne za nekadašnji časopis “bARS” i portal Bar Info. U humanitarnom projektu koji je inicirao “Mijenjao bih životnu priču”, poklonio je preko 2.000 knjiga.

Bio je veliki prijatelj Radio Bara i sa suprugom Mimom, njegov najvjerniji slušalac.

Miroslav Jovanović Timotijev sahranjen je danas u 13 sati, po sopstvenoj želji u krugu porodice, na groblju Gvozden brijeg.

The post VIDEO: Princ poezije i života – Miroslav Jovanović Timotijev u carstvu vječnom first appeared on BARinfo.

U ime Udruženja, obratili su se pjesnici Dejan Đonović i Goran Radojičić.

Đonović je istakao da je Udrženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade posljednjih godina pokušalo ponovo da pokrene svoj rad, „da naprave malo čudo iako je to danas teže nego što je nekad bilo“. On je sa posebnim emocijama govorio o Timotijevom radu.

„Način na koji ja znam da je Miroslav razmišljao, živio, pisao i disao je osjećanje poezije. On je satkan od poezije, živi je i osjeća. To je nešto što teško čovjek može da dokuči. Za mene je velika čast što sam bio u prilici da ga čujem i da osjetim njegovo pjesničko biće i dušu. Miroslav ima svog anđela i njegov anđeo ima svog i ja ne mogu da razdvojim ovu skromnu nagradu. Sa puno ljubavi želim da je uručim u ime Udruženja Miroslavu i Mimi, jer znam i osjećam da ste vi jedno, pa ne možemo ni nagradu dijeliti“, kazao je Đonović, uručivši im nagradu.

Radojičić je istakao da su, nakon 17 godina, od posljednjeg 95. broja časopisa, uspjeli da obnove „Osmijeh“.

„Nadamo se da će do kraja godine izaći i taj stoti broj, da ćemo svih pet brojeva objaviti i zaokružiti tu priču. Nesebičnu pomoć i podršku radu na 96. broju ’Osmjeha’ dao je i naš prijatelj Timotijev, čije su pjesme i objavljene u ovom broju. Časopis predstavlja novi početak, zalet i zamah i uz svu tu ljubav koju osjećamo prema djeci, ali i međusobno kao kolege i prijatelji, nadamo se da će on živjeti u svima i da će uvijek biti uz sve nas“, nadahnuto je poručio Radojičić.

Povodom nagrade i priznanja obratila se Timotijeva životna saputnica, pjesnikinja Milica Vukmanović i pročitala pjesnikovu poruku.

„Otkad znam za sebe, najviše volim onog sebe u poeziji, jer poezija je ono najljepše što stoji nasuprot mojoj prolaznosti. Otkad sam počeo da pišem pjesme za djecu pronašao sam onog najboljeg sebe, onog koji se poklanja drugima. Otada se trudim da što je moguće bliže ostanem u dječjoj čistoti, u moralnom smislu. Prije 18 godina pokrenuo sam humanitarnu akciju ’Mijenjao bih životnu priču’ i do sada poklonio preko 2.000 knjiga djeci Bijele, djeci sa posebnim potrebama, đacima pješacima i njihovim školama na sjeveru Crne Gore, bolnici Brezovik, Gimnaziji, Srednjoj stručnoj školi u Baru, Likovnoj koloniji ’Street in art’, manifestaciji ’Večeri Godinjskih zvijezda’. Najnovija donacija bila je za Osnovnu škola u Virpazaru (162 knjige), ali akcija i dalje traje. A zašto knjige? Jer su one najpodesnije mjesto za susret sa svojim neznanjem. Mene su knjige više obrazovale i vaspitale od roditelja i svih učitelja. Upoznale su me sa Zbignjevom Herbertom, Lučijanom Blagom, Belom Hamvašom, Borhesom, Prustom i mnogim drugim velikim svetionicima svjetske književnosti. Zahvaljujući njima, podigao sam ljestvicu i kriterijum vlastitog stvaralaštva. Zahvaljujem se Udruženju književnika za djecu i mlade Crne Gore na ovom visokom priznanju i srećan sam što je Udruženje obnovljeno i što okuplja iskrene i poštene stvaraoce“, kazala je Vukmanović, te, uz zahvalnost, pročitala njegovu pjesmu „Dječje zapovjesti“.

The post Miroslav Jovanović Timotijev – pjesnik koji živi poeziju, dobio nagradu za životno djelo first appeared on BARinfo.

Humanitarna akcija “Mijenjao bih životnu priču”, koju je nazvao po jednom od svojih stihova, nastavljena je u OŠ “Jovan Tomašević” u Virpazaru ( gdje je poklonio 160 knjiga), Biblioteci u Virpazaru (101 naslov) i Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru (101 knjiga).

Sa današnjom donacijom, Timotijev je poklonio raznim ustanovama i institucijama 2000 knjiga: “To nije i kraj, akcija će da traje… Izuzetan je bio prijem u OŠ ‘Jovan Tomašević’, hvala direktorici Jadranki Klisić Pešić, njenim kolegama i djeci… Hvala na radosti i zahvalnosti. Ali hvala i bibliotekarki Danijeli i Neđeljku Necku Đuroviću iz SEUŠ…”

“Knjigu doživljavam na jedan poseban, veličanstven način. Kako sam se trudio da pišem i objavljujem knjige, tako sam ih i poklanjao, a sa istim žarom i čitao, naročito etablirane pisce. Svi koji me poznaju znaju da je za mene knjiga najveći poklon i da se takvim poklonima najviše radujem, posebno kada mi velikani poput dr Đura Šušnjića ili don Branka Zbutege darivaju svoju knjigu”, govorio je Timotijev. koji se prisjetio i kako je nastala ideja da poklanja knjige, kada je sa 55 godina počeo da piše i za djecu.

“Pisanje za djecu mi je otvorilo neki novi svijet, počeo sam kroz tu poeziju da se radujem, sjetio sam se i djece bez roditelja, i počeo sam kroz svoj stih ‘Mijenjao bih životnu priču’, da mijenjam svijet u sebi, oko sebe i da stihovima pokušam da drugim ljudima doprinesem radosti života. To me učinilo srećnim, ne mogu da opišem koliko sam bio srećan kada nekome poklanjam knjige. Pronašao sam najboljeg sebe, darujući drugima”, rekao je pjesnik svojevremeno za Radio Bar i Bar Info.

The post Timotijev nastavio akciju poklanjanja knjiga first appeared on BARinfo.