Najzanimljivija među njima je Iris Overdevest iz Nizozemske. Ova mlada žena naše prostore prvi put je posjetila u junu, kada je bila na planinarenju. Posljednjeg dana odmora bila je u Baru i svratila kod Bokovaca. Dopalo joj se kako rade i pitala je kada, na kratko, može da im se pridruži. Iris radi kao stolar – renovira kuće, pravi drvene konstrukcije, izgrađuje planinske kućice, namještaj… Ističe da voli ovo zanimanje i nada se da će, kada se završi njeno sedmodnevno volontiranje kod Bokovaca, opet biti u prilici da dođe.

„Danas smo radili na izradi drvenih snasti za školski brod ‘Jadran’, treba da ih se napravi dvanaest i srećna sam što sam dio te priče“, ističe Iris.

Semjon Čerepanov je iz Rusije došao u Bar u martu. Po struci je arheolog, ali voli da radi sa drvetom.

„Pričao sam sa Nenadom i rekao da hoću da učim. Posebno me raduje što radim za brod ‘Jadran’, a interesuje me kultura ovog podneblja. Uslovi rada su dobri, imam slobodan dan, učim jezik. Ovdje dolaze zanimljivi ljudi, posjećuju nas čak i ambasadori, i to je dobro,“ smatra Semjon, koji je u Baru sa suprugom.

Vadim Kargapoltsev je električar, a u Rusiji je radio za velike kompanije. Došao je sedmog maja, a kod Bokovaca se zaposlio dva dana kasnije.

„Odlučio sam da nešto promijenim u svom životu. Odlučio sam se za Crnu Goru i dva dana po dolasku, našao sam posao. Uslovi su dobri, a posao zanimljiv i pristojno plaćen. Naučio sam dosta novog i planiram da ostanem neko vrijeme,“ kaže Vadim.

Dmitrii Maslennikov je došao iz Sant Petersburga. I njemu je prvi radni dan. U Baru je zbog mora, a interesuju ga čamci i nova iskustva.

„Evo, sami ste vidjeli, nijedan nije iz Bara. Nije to što ne želim radnike iz Bara, oni bi imali prioritet, ali problem kod nas je taj što mladi neće da rade, ili žele da brzo zarade novac. Ovo što vidite, mi nismo zaradili preko noći, nego mukotrpnim radom i trudom više generacija. Svojim zalaganjem, trudom i borbom došli smo do ovog što danas vidite. Kao ‘Wooden boats Bokovac’ radimo za školski brod ‘Jadran’“, kaže Miroslavka Bokovac, dodajući da upravo za njih rade radnici sa kojima smo razgovarali.

„Nisu iz Crne Gore, svi su prijavljeni, plaćamo im i osiguranje, imaju topli obrok, vrijeme za pauzu, slobodan dan – sve uslove imaju. Žao mi je što nema mladih ljudi iz Bara, ali njih to puno ne zanima,“ ističe naša sagovornica.

Iako nijedno od četvoro mladih ljudi ne govori naš jezik, ipak se odlično razumiju i sarađuju „pomalo govorimo engleski, sporazumijevamo se, što znači da se ovdje radi, a ne priča. Potrebne su vrijedne ruke i znanje koje im Nenad prenosi“, zaključuje ona.

Naša sagovornica ističe da Crna Gora, kao i njihova kalafatska radionica, ima što da ponudi. Posebno imponuje kada ljudi koji dođu sa strane budu začuđeni koje tehnologije se koriste i kakva stručna znanja posjeduju.

„Radio Bar je izvještavao sa proslave 90 godina školskog broda ‘Jadran’, za koji mi radimo snasti. To je jedna velika referenca za nas, koja za naš rad predstavlja jak temelj. Čast nam je da radimo na njemu“, ističe Bokovac dodajući da su iz njihove radionice izvozili i za Emirate, Holandiju, te da su radili i na projektima EU.

The post U kalafatskoj radnji četvoro mladih stranaca sporazumijeva se radom first appeared on BARinfo.

RB/BI: Interesantno je da ste prvi put na talasima Radio Bara, iako smo često o vama govorili i pisali, i u Barskoj hronici i na Bar Infu. Ipak, da započnemo ovaj razgovor ličnom kartom vaše firme.

Bokovac: Poslujemo u brodogradnji od 1965. godine, a danas smo, u svakom pogledu, svjetski poznat brend. Da bi zadržali ekskluzivnost brenda u svjetskim razmjerama, moramo ispuniti uslov da koristimo više od 80 odsto materijala crnogorskog porijekla. To znači, Ministarstvo za intelektualnu svojinu prepoznalo nas je kao kvalitetnog proizvođača drvenih brodova i odobrili su nam da budemo brend. Od 2015. godine prihvaćena je inicijativa Ministarstva kulture da postanemo nematerijalno kulturno dobro. Tako da nam je zadatak da unapređujemo svoju proizvodnju i da se bavimo tradicijom.

RB/BI: Lako je poznati Kalafatsku radionicu “Bokovac” po brodovima koji su tamo, oko bivše Autobuske stanice, blizu Luke Bar. Tu ste i dalje stacionirani?

Bokovac: Od 1965. godine do dana današnjeg smo tu. Vremenom smo se razvijali, tako da su ključni akteri sestrinske kompanije “Wooden boats Bokovac” i Sportski klub “Latinsko jedro”, dok su primarni akteri, trenutno, Ministarstvo odbrane i fondovi Evropske unije koje koristimo.

RB/BI: Nedavno ste se vratili iz Opuzena. Kojim dobrom ste bili u Hrvatskoj?

Bokovac: Dobili smo pozivnicu od njihovih predstavnika. “Maraton lađa” je jedan nacionalni tim koji je na zavidnom nivou, podržan od države, od njihovog predsjednika, Vlade, cijelog vrha Hrvatske, tako da su, možemo reći, najjači veslački tim u Evropi. Oni su prepoznali da mi idemo tim putem, a kad će nas prepoznati naša država, vidjećemo… mi se trudimo. Pozvali su nas u posjetu jer su kroz komunikaciju sa mnom saznali da smo “Latinskom jedru” priključili sekciju veslača. Pošli smo u posjetu, profesori Srednje stručne škole – pomorski smjer i ja, kao organizator puta. Upriličili su nam i safari Neretvom, obilazak njihovog “malog mista”, kao što oni kažu, mada je to u stvari mali grad sa velikim ljudima. Oni toliko vole svoju zemlju, svoju tradiciju, te njihove lađe na kojima se vjenčavalo, umiralo, radilo i živjelo.

RB/BI: Kako ide linija, to znam pošto sam služio vojsku u Šibeniku – Dubrovnik, Split, Šibenik, pa Zadar – gdje je tu Opuzen?

Bokovac: Opuzen, Metković, kao što znate, Neretva spaja sve te gradove.

RB/BI: Znači, između Dubrovnika i Splita?

Bokovac: Da, blizu je more, blizu je Dubrovnik.

RB/BI: Pominjali ste Srednju stručnu školu. Išli ste sa učenicima te škole u Opuzen, jer “Latinsko jedro” ima svoj jedriličarski klub i sad sekciju tog kluba – veslački klub. O tome se malo zna, ili relativno malo u ovom našem lijepom gradu. U februaru ste započeli donatorski poduhvat reparacije dva školska kutera Srednje stručne škole. Šta to tačno znači? Prvo sam mislio da objasnite šta je kuter.

Bokovac: Kuteri su čamci koje je Vojska koristila za veslanje. Poklonili su ih Srednjoj stručnoj školi i unazad nekoliko godina učenici pomorskog smjera sa profesorom Zoranom Mićunovićem ostvarivali su velike uspjehe. Šta se kasnije desilo ne znam, nisam sigurna, ti kuteri su postali beznačajni, čim se nije ulagao u njih, oni su propadali. Nije bilo sluha da se obnove, da se djeci ustupe da veslaju. Tako se raspao i tim, zajedno sa tim kuterima. Bili su u našoj radionici i mi nismo mogli da ništa učinimo po tom pitanju. Kako nam se posao razvijao i firma malo ojačala, mi smo odlučili da ih repariramo, da ih sredimo i sad su oni osposobljeni da se koriste. Napomenula bih, da ne zaboravim, juče ili prekjuče, Anto Baković je poklonio svoj kuter i vesla Srednjoj stručnoj školi. Sad nam je jača flota, imamo tri kutera, što znači i više vesala. Čim imamo više vesala, imamo više i djece. To bi trebalo da bude ponos grada.

RB/BI: Svaka čast mom prijatelju Antu Bakoviću za tu donaciju.

Bokovac: I ja ga pozdravljam ovom prilikom, baš je to veliki gest. Mi smo, kao sponzori, učestvovali na obnovi ta dva kutera. Mislim da smo učinili veliku stvar, prvenstveno za omladinu, jer smatram da oni treba da zdravo žive, da se bave sportom, to treba da bude cilj cijelog društva. Ne samo lokalne zajednice, nego države. Treba da se povede računa da se djeca okupljaju na zdrav način.

RB/BI: Da vas ne preuzmu Tivćani. Šalim se, to je neko od narednih pitanja, jer znam da tamo u Porto Montenegru imate sve uslove, reklo bi se i bolje nego u svom gradu, pa postoji mogućnost da se, eventualno, što ne bi bilo lijepo, preselite na drugi kraj crnogorske obale.

Bokovac: Bilo bi prirodno da budemo u Baru, našoj matičnoj marini, ali ne znam šta se tu sve dešava. Ja očekujem odgovore, očekujem da će čuti moj glas danas i glas one djece koja se okupljaju svaki dan i željno iščekuju da krenu sa prvim treninzima. Oni su već u Opuzenu vidjeli kako to radi jedan tim koji je evropski poznat i već su negdje vidjeli sebe da idu tim putem. Mislim da im ne treba rušiti snove, treba im pomoći. Naša djeca su zdrava, jaka djeca.

RB/BI: I jedrenje i veslanje su zdravi sportovi, taman za ozbiljnu, vaspitanu omladinu…

Bokovac: Mislim da bi trebalo da im ostvarimo snove, a ja znam da će uspjeh biti zagarantovan.

RB/BI: Govorili smo o Kalafatskoj radionici “Bokovac”, koja je nastala šezdesetih godina prošlog vijeka. Kalafat je brodograditeljski majstor. Pretpostavljam da je taj majstor, oko kojeg se sve vrti, vaš suprug, u stvari.

Bokovac: Da, to je počelo od njegovog oca, Pera Bokovca. Mislim da ga svi u Baru znaju kao prvog, najstarijeg brodograditelja. Nenad je to preuzeo od njega i dobro je naučio zanat i sad se on bavi brodogradnjom.

RB/BI: To je jedna mala porodična firma.

Bokovac: Jeste, mala porodična firma koja zapošljava radnike po potrebi, na određeno vrijeme.

RB/BI: Radite reparaciju i izgradnju brodova. Znam da ste, svojevremeno, napravili tri broda za Ujedinjene Arapske Emirate. Dobar glas daleko se čuje, očigledno.

Bokovac: To je bio projekat iz 2016-2017. godine. Tri broda koja su napravljena u našoj radionici plove sada njihovim zalivom najbogatijih zemalja svijeta. Možemo se time pohvaliti, mada smo na to i zaboravili jer smo nakon toga imali dosta značajnih projekata.

RB/BI: Više me interesuje ono što trenutno radite, a to je da ste krenuli u obnovu snasti školskog broda “Jadran”. Da krenemo prvo od toga – šta znači to snasti, pa dokle ste dogurali?

Bokovac: To je najznačajniji posao u cijelom našem postojanju. Brod “Jadran” je nacionalno blago i najveći reprezent Crne Gore. Ako znate šta se sve dešava oko “Jadrana” i ko se sve bori za njega, ko je sve bio na njegovoj palubi i ko polaže nade u njega, jasno je koliko vrijedi, čim se svi otimaju oko njega.

RB/BI: Dobro bi bilo da ga ne prepustimo drugima.

Bokovac: Naravno. Mi radimo već drugi tender. Prvi je završen prošle godine. Radi se o obnovi drvenih elemenata – snasti.

RB/BI: Koliko ih ima?

Bokovac: Dvanaest. Tri smo završili, sad u drugom tenderu ih imamo devet.

RB/BI: “Jadran” je tu, u barskoj luci?

Bokovac: Jeste, mora biti tu, mi smo ga malo zarobili. Stvarno, “Jadran” ne može da bude samo u Tivtu, ni Baru, to je brod cijele Crne Gore.

RB/BI: Lijepo bi bilo kad bismo mogli da ga posjetimo i u toku vašeg posla.

Bokovac: Možete, nama je drago da dođu ljudi, sve radimo transparentno, ništa nije skriveno niti tajno, da dođu ljudi i vide što se radi, a ne samo da dolazi komisija. Nisam primijetila da su građani Bara toliko zainteresovani, a mislim da možda dvadeset posto ljudi zna da je veličanstveni “Jadran” u našoj marini.

RB/BI: Pod nosem, što bi se reklo. Nisu možda zainteresovani Barani, ali jesu ljudi iz drugih zemalja, Holanđani, neki ambasadori. Ko je sve bio u posjeti vašoj kalafatskoj radionici?

Bokovac: U posjeti je bio Holanđanin, sad kad su bili izbori, posmatrač iz Evropske misije je čuo o nama i došao da posjeti tu čuvenu Kalafatsku radionicu “Bokovac”. Fotografisao je sa oduševljenjem. Kad vidite da vas ljudi više poštuju preko granica, onda stvarno vrijedi.

RB/BI: Da pomenemo i posjetu turskog ambasadora…

Bokovac: Ambasador TurskeBariš Kalkavan je prvi diplomata koji boravi na tlu Crne Gore  a koji je došao nama u posjetu. Sa njim je bio još jedan diplomata, ne znam sad ko je. Sa oduševljenjem je posmatrao naš rad, zagledao brodove, gledao kontejner i onda smo shvatili da on, u stvari, voli jedrenje. I tradiciju i jedrenje. Objasnili smo mu da pored nas postoje jedrilice koje su inovativne i moderne, ali on se najviše zadržao na našim drvenim barkama. Čovjek je bio oduševljen, a znamo da je Turska najjača zemlja po brodogradnji. On je vidio u svojoj zemlji kako se to radi i vjerovatno je čuo za nas. Dušan Raičević, naš gradonačelnik, ga je uputio, pa mu se zahvaljujem ovim putem. Sa oduševljenjem je pitao kad pravimo neku aktivnost, da dođe da bude dio te aktivnosti, kroz regatu. Kad budemo nešto organizovali, on će biti naš gost. Može da vesla, može da jedri, može da se bavi brodogradnjom…

RB/BI: Imam utisak da imate neki grč kad govorite kako u drugim zemljama ima više razumijevanja za vas. Koja je to muka koju osjećate ovdje, u svom gradu? Što bi konkretno moglo da se popravi da bi vaš status bio bolji, osim toga što je i ova emisija jedan pokušaj da ljudi saznaju više o Kalafatskoj radionici “Bokovac”?

Bokovac: Što se tiče Opštine Bar, imamo podršku. Znamo da radimo na opštinskom placu od 1965. godine, gajimo tradiciju. Ali bi trebalo u te aktivnosti uključiti mlade, djecu, omladinu, kroz klub. Treba to proširiti, podići na veći nivo. Mi ne možemo na suvom ni veslati ni jedriti, nama je potrebno more. Trebalo bi da se nađe neko rešenje za naš klub, da možemo da naš grad predstavljamo ne samo u Baru i ne samo u pomorskim ili primorskim gradovima. Mada, danas su ti gradovi više primorski a manje pomorski.

RB/BI: I ne mora da bude veslačka trka Oksford – Kembridž, nego između Srednje stručne škole i Gimnazije, recimo.

Bokovac: Tačno. Upravo “Maraton lađa” iz Opuzena je prošao to sve – i Englesku, i Lamanš. Zašto naši ne bi mogli? Vjerujte, ja sam ih posmatrala tog dana. Velika je želja kod njih da uspiju. Moja misija je bila da ih povedem da vide kako jedan tim funkcioniše, kako su oni na zavidnom nivou, priznati od svoje države.

RB/BI: I kako im je bilo milo što ste došli, rekli ste mi kako su se postrojili, kako su vas dočekali, kako žele da neko drugi vidi šta oni rade.

Bokovac: Jeste, dočekali su nas gradonačelnik Opuzena, direktori Turističke organizacije, Muzeja, Nacionalnih hotela. Jednostavni, srdačni ljudi koji funkcionišu zajedno sa cijelim timom. Sve zajednički rade. Vjerovatno zato i uspijevaju. Reći ću vam samo jedan, bitan detalj: Opuzen broji oko tri hiljade stanovnika, a kad je njihova regata, “Maraton lađa”, taj grad posjeti 60.000 turista. Znate li šta to znači za turizam? 

RB/BI: Pročitao sam i da ste za drugu polovinu maja najavili regatu u Baru. Vidim da imate dosta posla. Da li imate mogućnosti i vremena da zaista organizujete jednu tako ozbiljnu manifestaciju?

Bokovac: To bi bila jedna od mnogih manifestacija i regata koje su bile u našoj organizaciji. Moram reći da je najlakše bilo organizovati regatu prije tri-četiri godine, jer mi je tada bio cilj da promovišem naš proizvod, svjetski poznat brend. Sad se posao nagomilao, treba voditi firmu, projekte Evropske unije na kojima radim… Volim da organizujem regatu i želim da se to desi u našem gradu. Pokušaću, daću sve od sebe da bude. To je regata “Dan mladosti” koja je kalendarski raspisana. Pokušaću, nadam se da će nam entuzijasti i ljubitelji iz grada pomoći u tome da organizujemo regatu koja bi trebalo da bude 21. maja. Blagovremeno ću obavijestiti da li smo uspjeli u tome. Nije to lako organizovati, nije lako pozvati iz Boke jedriličare da dođu, treba ih ugostiti, obezbijediti im sigurnost u toj regati. Organizacija je ozbiljna, o svemu treba povesti računa. Vidjećemo. Nadam se da ćemo uspjeti.

RB/BI: A da li ćete posao sa školskim brodom “Jadran” završiti do kraja ove godine, jer se navršava devet decenija “života” ovog broda?

Bokovac: Tender je na godinu, a mi nikad nismo promašili rokove, uvijek bude prije. Za proslavu 90 godina biće neki djelovi završeni koji će im koristiti u njihovoj promociji. Imaju dobrog kapetana, Ivana Lakovića, koji je veliki entuzijasta i veliki ljubitelj mora, iako je sa sjevera, to moram da navedem. Jer i ja sam sa sjevera, evo ispade da mi sa sjevera više volimo more. Uspjeli smo, uz njegove i naše velike napore, da započnemo taj posao.

RB/BI: Možda školski brod “Jadran”ima dobrog kapetana, ali mi se čini da Kalafatska radionica “Bokovac” ima dobru kapetanicu.

Bokovac: Pa ima, ali to je jedna velika sinergija, jedno bez drugoga ne može. Moramo zajedno raditi, biti jedan tim, a čim imate tim koji ne pravi greške, onda je uspjeh zagarantovan.

RB/BI: U Radio Baru i Bar Infu imaćete pouzdane sabesjednike, pratioce na tom vašem putu afirmacije Bara i Crne Gore.

Bokovac: Hvala vam, imaćemo vjerovatno o mnogo toga još iz radionice da obavijestimo građane Bara, koje pozivam da nas posjete i vide šta to mi radimo. Da im kažemo da tradicija nije teret. Mladi najčešće tako misle, a na nama je da im pokažemo da svaki teret treba zajedno da ponesemo. I ne treba da bude teret, nego treba da bude ponos. Jer, kod nas mogu samo da se oplemene, da budu kvalitetni sportisti, jedriličari, veslači i brodograditelji.

The post Kalafatska radionica Bokovac: Svjetska a naša first appeared on BARinfo.

Predsjednik ovog udruženja Dalibor Obradović je kazao da su se u radionoici Bokovac uvjerili da rade predivan posao.

“Došli smo do zaključka da našu neretvansku lađu, plovilo koje postoji još odavno, treba ponovo napraviti, čime bismo je izvukli iz zaborava. Trebali su nam ljudi koji imaju manje od 80 godina, jer u Neretvi je takvih sve manje, koji su radili tu lađu. Došli smo do zajedničkog zaključka, da bi mogli zajedno to napraviti – zajedničkom međudržavnom saradnjom Hrvatske i Crne Gore i naravno, pristupnim evropskim fondovima. Ovo je danas prvi dogovor koji bi nam zaista otvorio puno mogućnosti za izradu te tradicionalne neretvanske lađe”, istakao je Obradović.

On je kazao da su trenutno tek u fazi razgovora.

“Mi smo donijeli nacrte da vidimo u kojem bi se to vremenskom roku radilo, a već bi sledeće nedjelje obavili razgovor sa hrvatskim Ministarstvom turizma i sa osobama koje su nadležne za izradu lađa i brodova. Nadamo se da ćemo jednu relativno brzo napraviti, pa bismo taj ogledni primjerak ponudili Hrvatskoj na prodaju, odnosno na narudžbe koje bi išle prema Baru, a dalje bi pokušali za samu Udrugu osigurati nekih tridesetak lađa iz evropskih fondova”, kazao je Obradović.

On je rekao da se nada da će u naredne dvije godine završiti lađu.

“Malo su problematični papiri, međutim, radimo kvalitetan proizvod u očuvanju hrvatske neretvanske baštine, tu će nam pomoći naši Barani i zaista im se zahvaljujemo i mislim da ćemo imati uspjeha”, kazao je.

Direktorica kalafatske radionice “Bokovac”, Miroslavka Bokovac je kazala da je do saradnje sa ovim hrvatskim udruženjem došlo kada su se prošlog septembra predstavili na regati u Hrvatskoj, uz pomoć Opštine Bar.

“Uvijek kažem, dok ne izađemo iz granica Crne Gore neće nikada doći do saradnje i neće ljudi znati šta nudi Crna Gora, tačnije grad Bar. Pošli smo sa našim drvenim jedrilicama i tamo predstavili naš najnoviji model, a njih je privukao naš kvalitetan rad. Došli su da posjete radionicu, da vide sve radove i uvjere se u kvalitet rada. Oni su državni prvaci koji su oplovili cijelu Evropu, sva brodogradilišta, i kažu da im je ovo najljepša, prepoznali su kvalitet radionice. Jako su značajni u Hrvatskoj i imaju veliku podršku svoje države, što je i osnova. Nadamo se pozitivnom ishodu”, istakla je Bokovac.

Ona je kazala da u ovom poslu nije u pitanju samo novac, već i prijateljski odnosi, kao i buduće manifestacije koje bi se organizovale kako u Neretvi, tako i u Baru.

“Na njihovim regatama se okupi preko 20.000 gostiju, zamislite šta bi to samo značilo za Crnu Goru, a da ne govorim za Bar. Trudimo se da doprinesemo razvoju ovog grada, ali bez pomoći države mi možemo samo da ostanemo tu gdje jesmo”, objasnila je.

Udruga lađara Neretve osnovana je 2000. godine u Pločama. Idejom i realizacijom Milojka Glasovića iz Opuzena održana su prva dva maratona lađa 1998, a godinu kasnije je pokrenuta inicijativa za osnivanje krovne udruge lađara koja bi objedinila sve neretvanske i vanneretvanske lađarske udruge i promovisala očuvanje neretvanske lađe kroz organizaciju takmičenja Maratona lađa. Cilj osnivanja Udruge je očuvanje tradicije neretvanske lađe, promovisanje sportskih i kulturnih aktivnosti, turizma Neretve, kao i zaštita i očuvanje prirodne okoline.

The post Bokovci se spremaju za novi brodograditeljski poduhvat first appeared on BARinfo.