Na nedavno održanom Prvom festivalu vina u Budvi, sagovornik Radio Bara održao je masterklas „Godinje – postojbina Vranca i vinska priča Crne Gore“. Leković ističe da je ova manifestacija novo i osvježavajuće iskustvo za crnogorsku vinsku scenu, “jer takav događaj ranije nije postojao u Budvi”.

“Posebno bih naglasio važnost okupljanja stručnjaka i vinara, među kojima je bila i dr Vesna Maraš, koja se bavila genetskim istraživanjima sorte vranac. Ovakvi sajmovi imaju veliku perspektivu jer omogućavaju vinarima, posebno manjim proizvođačima, da predstave svoja vina, dok posjetioci imaju priliku da na jednom mjestu probaju različite etikete i unaprijede svoje znanje o vinu. Odziv publike bio je zadovoljavajući za prvi događaj, očekujem da će u budućnosti biti još bolji. Postoji interesovanje ljudi za vino, razgovor o njemu i sticanje novih znanja, a ja sam kroz svoj masterklas želio da predstavim vino iz drugačije perspektive – one o kojoj se, kako kaže, danas nedovoljno govori”, istakao je Leković.

On ukazuje na globalni trend opadanja konzumacije vina, “dok popularnost preuzimaju druga alkoholna pića poput piva i žestokih alkoholnih napitaka”. Kritikovao je savremeni pristup vinu koji je postao, kako je istakao- previše tehnički i elitistički, gdje se od konzumenata očekuje detaljno poznavanje aroma, sorti i regiona. Leković je kazao da se time gubi suština vina kao jednostavnog i svakodnevnog proizvoda koji treba da bude dostupan i razumljiv svima.

“Umjesto toga, vino bitrebalo da bude sredstvo povezivanja ljudi i stvaranja zajedničkih iskustava, da inspiriše i stvara atmosferu druženja. Pristup vinu bi trebalo relaksirati i vratiti ga njegovoj osnovnoj ulozi u društvenom životu”, navodi Leković.

Govoreći o vrancu, ukazao je da je naučno dokazano da je riječ o sorti porijeklom iz Crmnice, nastaloj ukrštanjem sorti Kratošija i Duljenga. Upozorio je na pokušaje drugih zemalja da prisvoje ovu sortu ili joj promijene naziv, što smatra neosnovanim i nedobronamjernim. Zbog toga, naglašava Leković, važno je zajedničko djelovanje u promociji vranca kao autentične crnogorske sorte koja treba da dominira domaćim vinogradima.

“Nivo prepoznatljivosti vranca među stranim turistima vrlo je nizak, svega oko 5% posjetilaca zna za ovu sortu prije dolaska u Crnu Goru. Takođe, mnogi turisti uopšte ne percipiraju Crnu Goru kao vinsku destinaciju dok ne stignu i ne vide vinograde, posebno oko Podgorice. Vranac kao vino ima snažan karakter – bogatu boju, izražene arome i viši sadržaj alkohola, što ga čini tipičnim ‘južnjačkim’“’ vinom. Ipak, njegova prava vrijednost najbolje se doživljava u kombinaciji sa lokalnom hranom, gdje zajedno stvaraju autentično gastronomsko iskustvo koje turisti pamte i zbog kojeg se često vraćaju”, rekao je gost “Promenade četvrtkom”.

Turisti, dodaje Leković, iako često u početku nisu upoznati sa vinima Crne Gore, kroz boravak i degustacije stiču snažan utisak i razvijaju interesovanje. Posebno ističe zadovoljstvo zbog povratka gostiju, koji se vraćaju sa lijepim uspomenama i željom da ponovo dožive isto iskustvo, “kombinacija vina, hrane i ambijenta stvara cjelovit doživljaj koji ostavlja snažan emotivni trag kod posjetilaca”.

Ime vinarije “Garnet”, iako vuče na čuvenog američkog NBA košarkaša Kevina Garneta, nema veze sa sportom: Leković objašnjava da ovo ime potiče od engleskog naziva za mineral „granat“, čija boja podsjeća na boju vina. Inspiraciju za ime, dodaje, pronašao je u lokalnoj priči o nalazištima granata u selu Brijege, koju je upoznao kroz konkurs Turističke organizacije Bara.

Ta priča, povezana sa tradicijom i simbolikom vina, poslužila mu je kao osnova za imenovanje vinarije, čime je spojio lokalno nasljeđe i međunarodnu prepoznatljivost.

“Prema predanju, nakon berbe grožđa, djevojke su prosipale vino po vinogradima kao vid zahvalnosti za rod, što je dodatno produbilo simboliku veze između prirode, vina i tradicije. Ovu priču sam preveo na engleski jezik kako bi bila razumljivija stranim gostima, čime je i sam naziv „Garnet“ postao prepoznatljiv i na međunarodnom nivou”.

Leković ukazuje da je njegova vinarija porodični projekat koji razvija zajedno sa suprugom, uz pažljivo vođenje svih segmenata – od proizvodnje grožđa i vina do turizma. Posebno ističe da nikada ne bi plasirali proizvod iza kojeg lično ne stoje kvalitetom. Razvoj vinarije opisuje kao postepen, ali stabilan proces koji se gradi kroz autentičnost i posvećenost.

“U vinskom turizmu, ključnu ulogu ne igraju samo vino, priroda i ambijent, već i ljudski faktor – toplina domaćina, komunikacija i energija koju gosti doživljavaju. Savremeni turisti sve više traže autentična iskustva i žele da upoznaju lokalne ljude i kulturu, umjesto da borave u zatvorenim ‘all inclusive’ resortima. Upravo takav pristup stvara trajne uspomene i motiviše goste da se vrate”, navodi Leković.

On se u “Promenadi četvrtkom” osvrnuo i na tradiciju vinogradarstva u Godinju. Ovo crmničko selo, ističe, ima dugu istoriju vinogradarstva koja datira još od 13. vijeka, uz tragove još starijih civilizacija poput Ilira i Rimljana. Leković je podsjetio i na porodičnu tradiciju – njegov pradjed bio je značajan proizvođač i nagrađivani vinar, “što svjedoči o kontinuitetu kvaliteta i znanja u ovom kraju”.

“Ipak, moramo se ovom prilikom osvrnuti i na ozbiljan problem opadanja broja vinograda. Sve više ljudi odustaje od vinogradarstva, dok se mladi rijetko odlučuju da nastave ovu djelatnost zbog njenog teškog fizičkog karaktera, nesigurnih rezultata i zavisnosti od vremenskih uslova. Kao pozitivan primjer naveo bih investitore koji su, zahvaljujući finansijskoj stabilnosti iz drugih poslova, ulagali u obnovu vinograda, čime se održava makar minimalni nivo proizvodnje. Bez takvih ulaganja, mnogi vinogradi u Godinju i širom Crmnice bi zarasli i nestali, što bi predstavljalo gubitak kulturne baštine”.

Govoreći o utiscima turista koji pohode njegovo imanje, Leković je akcentovao da gosti često izražavaju iznenađenje što se u Crnoj Gori proizvodi vino koje je veoma slabo zastupljeno u restoranima i hotelima.

“Razlog za to dijelom vidim u ograničenim količinama proizvodnje malih vinarija, koje ne mogu uvijek zadovoljiti veliku potražnju ugostiteljskih objekata. Ipak, lokalna vina trebalo bi da dominiraju vinskim kartama, kao što je to slučaj u razvijenim vinskim zemljama poput Italije, Francuske ili Španije, ali i u Hrvatskoj. U Crnoj Gori još uvijek nedostaje svijest o važnosti promocije domaćih proizvoda, tu odgovornost dijele i vinari i ugostitelji. Potrebna je jača saradnja između vinara i ugostitelja kako bi se stvorio sinergijski efekat i podstakla veća zastupljenost domaćih vina. Povećana prodaja bi omogućila veća ulaganja u proizvodnju, sadnju novih vinograda i dalji razvoj vinske industrije. Kao ohrabrujući primjer naveo bih pojedine restorane u Virpazaru koji na svojim vinskim kartama nude isključivo crnogorska vina. Takve prakse su model koji bi trebalo da slijede i drugi, jer doprinose jačanju identiteta destinacije i promociji domaće proizvodnje”, naglašava naš sagovornik.

Miško Leković je u svijetlu ovih primjera naglasio veliki potencijal Crmnice kao vinske turističke destinacije, naglašavajući da se taj razvoj mora paralelno odvijati sa jačanjem proizvodnih kapaciteta – novih vinograda, većom proizvodnjom grožđa i razvojem vinarija.

“I bez vinskog segmenta područje Skadarsko jezero već ima ogroman turistički značaj, što se vidi po velikom broju posjetilaca, naročito u Virpazaru, gdje turisti dolaze organizovano kako bi uživali u prirodnim ljepotama nacionalnog parka. Trenutna turistička ponuda ovog kraja dominantno je zasnovana na krstarenjima jezerom, ali, upravo vinski turizam predstavlja veliki i još nedovoljno iskorišćen potencijal. Moje lično iskustvo govori da turisti sve više traže autentične doživljaje, među kojima vino i lokalna kultura imaju posebno mjesto, i zato vjerujem da će ovaj vid turizma biti sve atraktivniji i u bližoj i u daljoj budućnosti.

Na ovom mjestu se moram osvrnuti i na potrebu snažnije i odlučnije podrške institucija, posebno iz sektora poljoprivrede i turizma, koja bi omogućila brži razvoj i bolju pripremljenost Crne Gore za evropsko tržište, posebno u kontekstu potencijalnog pristupanja Evropskoj uniji. To bi dodatno motivisalo mlade ljude da se vrate vinogradarstvu, sade nove vinograde i razvijaju porodične vinarije na tradicionalnim imanjima, čime bi se očuvala i unaprijedila lokalna baština”, zaključio je Leković.

The post Leković: Vinski turizam velika razvojna šansa Crmnice first appeared on BARinfo.

“Sajam je odlično organizovan, izložbenog je tipa, a na njemu učestvuje Slow Food zajednica iz Crne Gore, Bjelasica, Komovi i Prokletije. Odlazak na sajam podržali su TO Bar i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede”, kazao je za Radio Bar i Bar Info Tomo Ukšanović.

Dodao je da su izlagači iz svih djelova svijeta, te da ima dosta izlagača sa Balkana.

“Sajam je otvorio osnivač Slow food Internationala, Carlo Pertini”, istakao je Ukšanović.

“Mi smo ono što jedemo”, reči su Carla Petrinija, osnivača Pokreta spore hrane (Slow Food Movement) koji je nastao u Italiji 1986. godine

Slow food kao pokret oslanja se na nekoliko osnovnih principa, proizvodnja zdrave, nezagađene i ukusne hrane koja je stvorena na zdrav i samoodrživ način u dobroj radnoj sredini; biodiverzitet takođe predstavlja još jedan od glavnih stubova na kojima je pokret sazdan – zaštita jedinstvenih vrsta namirnica karakterističnih za određeno područje, od specijalnih sorti jabuka pa sve do malih lokalnih farmi koje uzgajaju životinjske vrste specifične za region u kome se nalaze. Sve ovo pomaže razvoj lokalnih proizvošača i učvršćuje veze sa lokalnom gastronomskom ponudom i načinom na koji se ona prezentuje u restoranima.

The post Crmnička vina na Slow wine sajmu u Bolonji first appeared on BARinfo.