Sve je u Starom Baru slojevito nasloženo jedno preko drugog – poput palimpsesta, čiji tragovi svjedoče da Kneževa palata ne pripada samo istoriji, nego upravo i ovom trenutku u kojem se ponovo rađa, dok se zraci sunčeve svjetlosti razbijaju o srednjovjekovne zidine.

Nakon četiri i po mjeseca arheoloških istraživanja na Kneževoj palati, koja će ovih dana biti okončana, ekipa predvođena arheologom Mladenom Zagarčaninom prošle nedjelje pronašla je dvojnu grobnicu na tom lokalitetu u Starom Baru.

“Pronašli smo nepoznati manastir u Starom gradu, a on je bio u građevini koja je nekada bila poznata kao Kneževa palata. To znači da je pretpostavka o prvoj fazi kao manastiru ili konventu potvrđena. Postoji indicija i da su na drugim mjestima, gdje su ostali samo tragovi, grobnice… Samo što su sada prazne”, priča za “Pobjedu” Zagarčanin, kojeg je ekipa rano izjutra zatekla u radnoj atmosferi sa svojim timom na arheološkom lokalitetu.

Dodaje da je manastir iz 14. vijeka, te da je vjerovatno katolički.

“Prva faza je grobnica u okviru manje kapele koja je služila manjem manastiru, nekoj kenovijalnoj zajednici… Onda se ona niveliše i umjesto grobnice, koja može da postoji još od kraja 13. vijeka, gradi uljara sa sistemom za skladištenje i čuvanje ulja”, objašnjava on.

U jednoj od prostorija Kneževe palate ekipa je iskopala srednjovjekovni kameni mlin, kao i santrač u uglu prostorije. Strukture koje su najvjerovatnije služile za skladištenje maslina i maslinovih produkata, priča Zagarčanin, stradale su u požaru otprilike krajem 14. i početkom 15. vijeka.

“Onda se cijeli prostor nivelisao. Sve se to na neki način preobrazilo u novi prostor koji je napravljen isključivo za produkciju maslinovog ulja. Unutra vidite osnovu, odnosno trapetum. U sredini je osovinska greda koja je bila vezana za gredu santrača od gornje konstrukcije poda i za tu gredu je bila osovina u koju je ubačen točak za mljevenje. Znači, okretanjem te osovine okretao se i sam točak oko ovog kruga i tako su ubacivali masline i onda se sve to mljelo”, objašnjava on.

U jednom trenutku, priča Zagarčanin, iz nepoznatog razloga “mijenja se cijela filozofema ovog prostora”.

“Oni zatrpavaju sve ovo, vjerovatno dolazi do problema sa mlinom zbog toga što se on zbog vremena i zbog slijeganja cijele strukture izvitoperio i vjerovatno nije mogao da se okreće onako kako bi to trebalo da bi funkcionisao na onaj način kako je najbolje, odnosno kako bi donosio što više proizvoda”, kaže Zagarčanin.

On podsjeća da su 2007. i 2009. godine zajedno sa Univerzitetom Ca’ Foscari iz Venecije pokrenuli neka mala sondažna istraživanja gdje su otkrili da je to prvo bila vojna kula, da je ovaj objekat bio naslonjen na spoljni bedem iz 14. vijeka koji je ovuda prolazio prije ovih venecijanskih bedema koji se vide sada i da su polako u jednom procesu između 14. i kraja 15. vijeka uz taj bedem nadograđivali prostorije.

“Prvo jedna prostorija sa istočne strane i ova prostorija ovdje sa južne strane”, pokazuje Zagarčanin, dodajući da pronalaze ogromnu količinu najrazličitijih materijala.

“Pronalazimo ogromnu količinu pokretnog arheološkog materijala, izvanredne posude koje su urađene u sjevernoj Italiji, u najboljim italijanskim ali i španskim radionicama, a jedan dio u tadašnjim vizantijskim radionicama na Korintu. Ono što smo mi proširili ovim iskopavanjima jeste da se ovdje radi stvarno o jednom izvanrednom objektu koji ima nekoliko faza”, objašnjava on.

Nakon faze obilježene proizvodnjom maslinovog ulja, ističe Zagarčanin, dolazi do toga da se ovaj prostor jednostavno ostavlja i u jednom trenutku on služi kao mjesto gdje se baca otpad, koji vidimo u mnogobrojnim gajbicama u koje ih je arheološki tim sakupio.

“Tako da u tom otpadu koji je prepun materijala, kostiju prije svega, raznih predmeta, ima puno keramike i metalnih predmeta. Takođe, veliki broj raznih vrsta nakita – prvenstveno prstenja, naušnica, veliki broj autonomnih folara primorskih gradova, vizantijskog novca, novca Mletačke republike, Zadra, Bara, Skadra, svih mogućih gradova s kojima je Bar trgovao u to vrijeme. Ali ono što je možda i najznačajniji i najvažniji nalaz od svih tih pokretnih nalaza koje smo našli jeste jedna ogromna količina zgure, znači tog nekog otpada od topljenja”, kaže Zagarčanin. Priča nam kako prvobitno nijesu znali od čega je ta zgura, jer su našli polufabrikante, odnosno deformisanu đulad od topa…

“Prvi put dokazali smo proizvodnju đuladi, odnosno topovskih projektila u srednjem vijeku na jednom našem lokalitetu. Možemo slobodno da uzmemo i sve gradove na Jadranskom moru, nigdje nema posvjedočena proizvodnja. Ovo je služilo za bacanje tog istopljenog materijala, polufabrikata, zajedno sa bacanjem ostalog smeća, do jednog trenutka kada su oni ponovo odlučili da ovaj objekat stave u funkciju i onda su ga nivelisali do ovog nivoa koji vidite sada”, govori Zagarčanin pokazujući na gajbe prepune zgure, pa dodaje da je to vjerovatno povezano sa venecijanskim periodom i venecijanskim zidom koji se tu nalazi.

“Tako da se proizvodnja, odnosno topionica sigurno nalazila van grada, pošto smo bili na ivici te druge i treće faze gradskih bedema, vjerovatno je negdje bila uz gradski bedem, ili blizu njega, jer ne bi moglo da se živi u gradu od tih topioničarskih isparenja”, objašnjava on.

Zagarčanin pokazuje tačnu liniju i sloj gdje se vidi dokle je srednjovjekovno zidanje i odakle počinje kasnije zidanje iz raznih drugih perioda. Nakon venecijanskog perioda, nalazi se sloj u kojem se naziru tragovi Otomanske imperije.

“Kada dolaze Turci, u tom periodu, ovdje je bio po sredini jedan veliki stub, ovdje se otvaraju velika vrata, pravi se ova kaldrma koju sada vidimo i cijeli prostor postaje jedna konoba, vjerovatno za radionicu, za neki zanat koji je tada postojao u Starom gradu, tako da ovdje nastavlja da se živi”, priča on. Ono što je nevjerovatno, prema njegovim riječima, jeste činjenica da u prostoriji za koju su očekivali najviše materijala nema uopšte srednjeg vijeka, nego sve počinje od 17. vijeka, kada dolazi do zatvaranja svih otvora, prozorskih itd.

“Radi se jedna velika rekonstrukcija, da li je to period do Kandijskog ili Morejskog rata kada su katolici još mogli da budu u gradu, to ne znamo, ili se ona odmah prihvata od strane neke otomanske porodice i počinje da živi novi život, ni to ne znamo i vjerovatno nikad nećemo saznati”, s uzdahom izgovara Zagarčanin.

On objašnjava da svako arheološko saznanje upotpunjuje našu istorijsku sliku, zbog toga što je istorijskih podataka vrlo malo i jer su “na izdisaju”.

“Rabe se stari istorijski izvori i u tom nekom hijatusu jedino je arheologija ta koja može da nadomjesti i da pomogne istoriji da krene naprijed. Zbog toga je ovo veliki iskorak naprijed, jer ovdje vidimo cijeli sistem, kontinuitet koji je neprekidan i koji se stalno nastavlja”, priča on. Otkriva i da su upravo tu našli i jednu bulu koja je stigla od nekog ugarskog plemića, koju još nijesu uspjeli paleografski da dešifruju i koja će najvjerovatnije pokrenuti proces novih saznanja određenih kontakata između Bara i velikih kraljevstava u okruženju.

“Već imamo određene konkretne, pisane istorijske podatke koji su pronađeni na ovom mjestu i koji će sigurno istoričarima pomoći da rekonstruišu sliku u određenom periodu. Sve je povezano. Svaki komad keramike koji je pronađen je povezan s određenim centrom”. pojašnjava on.

Zagarčanin dodaje da se znaju politički kontakti iz tog perioda – preko trgovine – sa kim se trguje a sa kim ne, ko ima monopol na određene proizvode…

“Možemo da kažemo da je izvađena ogromna količina materijala koja do sada nije pronađena u ovoj mjeri u Starom gradu. Mukotrpan rad nam predstoji, jer ovo je samo terenski dio, a onaj kabinetski će trajati puno duže… On će nam omogućiti da saznamo nešto mnogo više u tom periodu, jer ovo je objekat koji je napravljen u vrijeme Balšića, to je sasvim sigurno, a trajao je do kraja njihove dinastije. Poslije su Kneževu palatu preuzeli Venecijanci, pa je njima to otela Otomanska imperija, tako da svi ti procesi koji su ovdje nasloženi su nevjerovatna priča i poticaj za istorijsku nauku, naravno i za arheologiju prije svega”, zaključuje Zagarčanin entuzijastično.

Opština je, kako kaže Zagarčanin, pokrenula ovu izvanrednu inicijativu restauracije Kneževe palate, odnosno procesa izrade idejnog rješenja njenog prvobitnog izgleda.

“To će biti veliki poduhvat. Ali da bi se uradio jedan takav projekat moraju se prikupiti arheološki podaci. Mora sve da bude istraženo do žive stijene, da se dobiju svi mogući podaci o svim fazama života na ovom mjestu, pa tek onda da se krene u to neko projektovanje koje bi, nadam se, rezultiralo time da Kneževa palata služi svojoj namjeni. Ovo je nekad bilo predviđeno za etnografski i prirodnjački muzej. To bi bilo izvanredno da se nastavi u budućnosti i da ta ideja zaživi. Znači, da se povežu Arheološki muzej koji je ovdje pored – koji smo napravili prije tri, četiri godine i da se ovo uveže kao muzejska cjelina. Opština je tu stvarno uradila veliku stvar. Finansirala je ovaj projekat koji je izuzetno bitan, a koji je Kulturni centar iz Bara podržao. I mogu da kažem i da su i predsjednik Opštine Dušan Raičević i naša direktorica Sandra Grabež izuzetno zaslužni što mi evo prvi put vršimo najveće istraživanje u Starom gradu. Značajnu ulogu u projektu ima i upravnik Zavičajnog muzeja Goran Pajović”, kaže Zagarčanin.

Najdugoročniji cilj, prema njegovim riječima, jeste da se grad potpuno očisti od ruševina, bršljana i da se konzervira, ali i da se naprave još jedan ili dva objekta koje bi arheološka ekipa koristila…

Jedan od najdragocjenijih nalaza koje je ekipa predvođena Mladenom Zagarčaninom iskopala u Kneževoj palati jeste mala glinena figura Bogorodice Pijete iz 14. vijeka, koja u naručju drži Isusa Hrista, otprilike pola vijeka prije nego je Mikelanđelo Buonaroti počeo da kleše svoju “Pijetu“, jedno od najvećih remek djela svjetske umjetnosti.

“Ova figurica indicira da je ovdje postojala i neka radionica za pravljenje takvih figura. Pronašli smo nekoliko takvih, npr. raspeće Hristovo i još jednu Bogorodicu koja je malo lošije očuvana. Sve su glinene. Prvi put u Crnoj Gori – mogu da kažem i prvi put i na Jadranskoj obali – da je pronađena neka takva figurica”, ispričao je on.

Dževad Ferati iz Skoplja, koji je izvukao Pijetu, s oduševljenjem govori kako mu se prvi put desilo nešto tako.

“Neopisiv, zanimljiv osjećaj. Dođem u osam, kada počinjemo, dvije-tri lopate i naiđem na figuru. Čovjek kad nađe nešto značajno, onda on to zna. Odmah sam prijavio Mladenu da sam nešto lijepo našao i svi su se obradovali jer do tada ništa bolje od te figure nijesu pronašli”, prisjeća se Ferati.

Tokom prethodne dvije decenije, uzeći period od 2004. godine, Zagarčanin kaže da je u Starom Baru urađen ogroman posao.

“Te 2004. počeli smo projekat sa venecijanskim Univerzitetom Ca’ Foscari. Iskopavali smo do 2012. godine, objavili smo šest knjiga i istražili smo nekih 20 objekata u gradu. Onda nakon toga je došlo do male stagnacije 2012, tu su uglavnom bile neke intervencije, manja iskopavanja. Godine 2019. smo iskopavali mesdžid i otomansko groblje, kada smo ga spasili od urušavanja”, priča on. Prethodnih pet godina, prema riječima Zagarčanina, zahvaljujući Opštini Bar i projektima koje su pokrenuli uz podršku Kulturnog centra, potpuno se promijenila slika Starog grada Bara.

“Raščišćeno je 70 odsto ulica, imamo veći priliv novca… Još je 70 odsto grada neistraženo, neprohodno, ali ovakvim tempom, ako nastavi Opština, to će biti brzo završeno”, smatra Zagarčanin.

The post Život i smrt govore iz Kneževe palate first appeared on BARinfo.

Drugi dan Festivala otpočeo je početkom izrade poliptiha Godinja i Skadarskog jezera od strane slikara Pera Nikčevića, dok je večernji program otvrio poznati barski arheolog mr Mladen Zagarčanin, koji je govorio o prošlosti sela i uopšte Crmnice.

Uslijedio je nastup pjesnika iz različitih krajeva regiona. Veče je otvorio Enes Halilović, srpski književnik, novinar, ekonomista i pravnik iz Novog Pazara, osnivač književnog pravca „kvantumizam“, čije su knjige objavljene na desetak jezika.

Nakon njega, publici se predstavio Slave Gjorgjo Dimoski, jedan od najpoznatijih makedonskih pisaca starije generacije, pokretač Poetskih susreta u Velestovu, predsjednik Upravnog odbora Nacionalne ustanove Struške večeri poezije.

Krug je zatvorio po mnogima najupečatljiviji poeta iz Crne Gore, Saladin Dino Burdžević, koji nekoliko decenija živi i radi u Ofenbahu, u Njemačkoj, svojevremeno član Udruženja književnika „Ars Antibari“ iz Bara, dobitnik velikog broja nagrada.   

Tačku na festival stavio je nastup Etno grupe „Zora“.

Organizatori su, ne krijući zadovoljstvo zbog posjećenosti ovogodišnjeg izdanja, zahvalili sponzorima i prijateljima festivala: Opštini Bar, Službi zaštite i spašavanja, “S&N investu”, TO Bar, preduzećima Komunalne djelatnosti Bar, Vodovod Bar, Luka Bar, PZU “Zejnilović”, “Courier Eco Sutomore”, “Pulena”, “VG fiskal”, Glavnom gradu Podgorici, firmama “Tehnopolis”, “BIF”, “Oxy d.o.o” i seljanima Godinja.

Posebna zahvalnost, istakli su, ide dr Milunu Lutovcu čija je izložba prezentovana prvog dana, a koji je, kao prijatelj festivala, „sam postavljao slike i sve ostalo radio bez ikakvog honorara“, te da je upravo prodajom jednog njegovog djela „popunjena rupa u budžetu“.

The post Nastupom poeta iz regiona završene Godinjske zvjezdane noći first appeared on BARinfo.

O jednom od najpoznatijih strip junaka, mornaru Kortu Maltezeu, i njegovom autoru Hugu Pratu, govorili su arheolog Mladen Zagarčanin i strip autor Đorđe Grbović. Učesnici su kroz razgovor osvijetlili slojevitost stripa kao specifične forme pripovijedanja u kojoj se prožimaju vizuelna umjetnost i narativ, s posebnim akcentom na spajanje arheološke i strip nauke.

Na početku obraćanja, Zagarčanin je približio publici značaj devete umjetnosti, rekavši kako je „strip jedan od najljepših i najmarkantnijih djelova umjetničkog izražaja i nešto što nas od mlađih dana zaokuplja i pruža neki vid imaginacije, a takođe i svojom pozitivom, koja nam ostaje do kraja života, daje smjernice ka dobrom putu“.

„Kada govorimo o Kortu Maltezeu, kažemo da je on, možda, jedan od najznačajnijih strip junaka u istoriji stripa. Polazimo od nekih premisa koje su izuzetno bitne za rast i razvoj jednog čovjeka, prije svega, ali i za tu tihu i divnu melanholiju, koja se prožima kroz nas koji smo već srednjovječni. Tako da nas Korto Malteze uči o onim pravim vrijednostima koji treba da zaokupljuju čovjeka, a posebno u ovim danima. Korto Malteze je kosmopolita, otvorenog duha, on predstavlja slobodu u svim svojim aspektima, slobodu koja se manifestuje kroz poštovanje prema ljudima, kroz lični stav, principe, ljubljenje i obožavanje čovjeka kao takvog, bez obzira na vjeru, pripadnost ili bilo koji drugi ekstremni aspekt njegovog bića“, naglasio je Zagarčanin.

Strip autor Đordje Grbović, govorio je o svojim prvim susretima sa likom Korta Maltezea i fascinaciji djelima ne samo Huga Prata, već i ostalih umjetnika, poput Žan Žiroa Moebijusa i Fren Kena, koji su ga doveli do crtačkih voda.

„Hugo Prat je sa Kortom bio svakako jedan od te trojice, iako u mom radu, ako nekoga ističem kao uzora ili inspiraciju, to ne znači da želim da idem za njim i pokušam da ga kopiram, ali svakako njegova magija podstiče maštu da ozbiljnije zaroni u svijet stripa“, kazao je Grbović, dodajući da bi Hugo Prat, da nije znao i da crta, vjerovatno imao izvrsne romane uporedivši ga sa Ernestom Hemingvejem.

Publika je imala priliku da pogleda i izložbu strip tabli i ilustracija Đorđa Grbovića, nastalih tokom arheoloških istraživanja. Ovi radovi predstavljaju spoj nauke i likovne umjetnosti, kroz koji se arheološke teme približavaju široj javnosti na atraktivan i razumljiv način.

Veče je upotpunjeno muzičkim nastupom grupe „Grimm“. Ivana i Nebojša izveli su poznate pjesme među kojima su „Smooth operator“, „Wicked game“, „True colors“, „Careless whisper“…

The post Korto Malteze, strip koji nas uči pravim vrijednostima first appeared on BARinfo.

”Proces valorizacije Jugooceanije je pri kraju, nadam se da će vrlo brzo biti pred javnost. Na pitanje zašto to nije urađeno prije, to je odgovor koji morate postaviti bivšim rukovodiocima Uprave, direktorima direktorata i bivšem Ministarstvu kuture. Čini mi se da su u pitanju interesi, jer inicijativa je poslata 2015. godine. Koji interesi, prosudite sami. Slučaj Mamule, ‘Jadran Perasta’, Kostanjice i Veriga će vam najbolje odgovoriti na ovo pitanje”, rekao je Zagračanin “Vijestima”.

On je istakao i da postoji jasan plan koji su spomenici prioriteti za buduću valorizaciju, uz poštovanje i inicijativa koje je Uprava prihvatila prije njegovog mandata.

”Status kultrnog dobra će veoma brzo dobiti: austrougarsko utvrđenje Vrmac u Boki, srednjovjekovni grad Bihor, kasnoantičko i ranosrednjovjekovno utvrđenje Tumbarice u Opštini Berane, rimski lokalitet, antičko i ranosrednjovjekovno utvrđenje Samograd u Opštini Berane i ranosrednjovjekovna crkva u Zaljevu kod Bara”, rekao je Zagarčanin “Vijestima”.

Zagračanin je, na upit “Vijesti”, proslijedio i spisak drugih zgrada i objekata koje UZKD planira da stavi pod zaštitu kao kulturna dobra.

U Baru je u planu zaštita Robne kuće (1984), Doma revolucije (1983), Doma kulture (1972) i Hotela “Korali” u Sutomoru (1968).

Spomenici na teritoriji Podgorice koji su ranije još dobili pozitivno mišljenje Uprave za zaštitu su: “Blok 5” (1960), Kapela “Čepurci” (1960), Služba društvenog knjigovodstva (1981), Carinarnica sada Privredni sud (1928), Osnovna škola “Radojica Perović”, sada Mašinska škola (1963), Sportski centar “Morača” (1975-82), Izvršno vijeće, sada Zgrada predsjednika Crne Gore i druge službe (1958), Stambeno poslovna zgrada u ulici Slobode do Pošte 1 (1953), Bivša zgrada Vlade – društveno političkih organizacija (1978-79), Skaline (1971), Stambena zgrada na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog (1962), Dječiji vrtić na Koniku (1973), Stambena zgrada na uglu Ulice slobode i Novaka Miloševa (1953), Osnovna škola “Maksim Gorki” (1965), Upravna zgrada Aluminijskog kombinata (1974), Leksikografski zavod (1984-89), Zgrada dnevnog ‘lista Pobjeda’ (1974), Zgrada Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje (1969).

U Beranama će pod zaštitu biti stavljen hotel “Lokve” (1980-1986), a u Pljevljima hotel “Pljevlja”, Pljevlja (1970), u Herceg Novom Dvoranu “Park” (1987), u Danilovgradu hotel “Zeta” (1975), Mojkovcu hotel “Mojkovac” (1968-74), u Kolašinu hotel “Bjelasica” sada “Bjanka” (1977-79), Vila Nikci (1989) u Ulcinju, Duhovni centar sada Bogoslovija (1939) na Cetinju.

Ranije je prihvaćeno da se krene u proces zaštite i za hotele na Žabljaku: “Planinka” (1984), “Žabljak”, (1969) i “Jezera” (1978), kao i Poslovna zgrada (1964). Na teritoriji Budvi će biti zaštićeni hotel “Mogren” (1983) i hotel “Palas” u Petrovcu (1983).

Kada je Nikšić u pitanju, Zagarčanin otkriva da je ranije izraženo pozitivno mišljenje o zaštiti motela “Jastreb” (1976), Doma kulture (1969), ali i hotel “Onogošt”.

No, iako UZKD ove godine ima najveći budžet u odnosu na ranije godine i budžete, Zagarčanin nije siguran hoće li sve moći da bude realizovano po planu.

”Međutim, ovdje se postavlja pitanje problema sredstava koja su nam potrebna da ovaj proces započnemo i sprovedemo do kraja. Mi ove godine imamo najveći budžet u istoriji Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali to još uvijek nije dovoljno da sav naš program sprovedemo do kraja. Kao što znate, mi smo duboko u procesu revalorizacije i svi timovi su sastavljeni od naših zaposlenih i ponekog sa strane. Međutim, za ovako obiman posao valorizacije moramo imati i stručnjake svih profila koji ne rade u Upravi, moramo imati obezbijeđena sredstva za sve vrste troškova, tako da sve ovo što je nabrojano zavisi od finansija, u veoma velikoj mjeri. Naravno, određeni broj ćemo uspjeti da isfinaniramo iz postojećeg budžeta, ali sve, to nije moguće. Zato očekujemo da nam se izađe u susret jer štitimo nacionalno dobro, što će svima donijeti benefite u budućnosti”, ističe on.

Zagarčanin poručuje da je spisak podložan izmjenama u kontekstu da će biti dopunjen, a kriterijumi su, kaže, jasni:

”Opšte vrijednosti koje su prepoznate kao kulturno dobro, od arhitektonskih, istorijskih, umjetničkih, pa do ambijentalnih, arheoloških, istorijskih, antropoloških i drugih činioca”, objašnjava.

On zaključuje da vremenski rok za realizaciju planiranog tekuća godina, ali to ipak zavisi od “dopunskih (materijalnih sredstava”.

”Ukoliko budemo raspolagali samo sredstvima kojima sada raspolažemo, onda će veliki dio biti završen, ali ne i sve”, poručuje Zagarčanin.

Na pitanje kako planiraju da sprovedu zaštititu i šta to znači kada su zgrade u pitanju, te hoće li tako biti ograničena njihova namjena i eventualna renoviranja, direktor UZKD Mladen Zagarčanin kaže da će sve biti po Zakonu.

”Sva buduća kuturna dobra se štite na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara, i to je naša ‘Biblija’ koja se u svakom segmentu zaštite mora ispoštovati. Taj zakon ima mnogo mana, ali je aktuelni Zakon i obavezni smo da mjere zaštite sprovodimo prema njemu. Što se tiče ograničavanja upotrebe, mogu da kažem sljedeće: sve što ne ugrožava integritet kulturnog dobra moći će da se primjenjuje i mi ćemo tu namjenu pozdraviti. Gdje vidimo da kulturno dobro može biti zloupotrijebljeno, to ćemo zaustaviti. Renoviranje po uzusima i metodologiji savremene konzervatorske prakse uz poštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara ćemo podržati, a sve ostalo će biti spriječeno, kao što to i sada radimo”, objasnio je Zagarčanin.

The post Više objekata u Baru u postupku dobijanja statusa kulturnog dobra first appeared on BARinfo.

Stoga, neophodno je spriječiti tajkune i građevinsku mafiju da ulaze u posjede kulturnog dobra Crne Gore, smatra Zagarčanin, i dodaje da će to biti jedan od njegovih primarnih ciljeva kao direktora Uprave, a zatim i pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobra, hitno stavljanje pod zaštitu lokaliteta kojima prijeti ugroženost, zaštita antifašističkih stratišta, podizanje spomen-ploče/a nevino stradalim žrtvama ma koje vjere bili, “jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti”, objasnio je Zagarčanin u razgovoru za “Vijesti”.

Zagarčanin je rođen 1971. godine. Završio je arheologiju na Filozofskom fakultetu 1999. godine, a 2008. i postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu upisuje doktorske studije 2009. godine, ali zbog nemogućnosti da plati školarinu nije uspio da odbrani doktorsku tezu.

U Zavičajnom muzeju u Baru radi od 1999, a od 2000. je zaposlen kao kustos (Dvorac kralja Nikole i Stari grad Bar). Od novembra 2020. je upravnik Zavičajnog muzeja. Zagarčanin je dobio nagradu Karavađo 2014. godine za doprinos italijansko-crnogorskoj kulturnoj saradnji, kao i priznanja Ruske akademije nauka i umjetnosti za doprinos u oblasti nauke 2015. i priznanja Francuske pomorske akademije za izložbu “DAG – vijek pod morem” iste godine.

Objavio je veliki broj naučnih publikacija, učestvovao u brojnim projektima i naučnim skupovima, bio je rukovodilac mnogih arheoloških istraživanja, konzervatorskih radova, a organizovao je i veći broj izložbi…

Koji će biti Vaši prvi koraci kao novog direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a s obzirom na Vaše dosadašnje poznavanje rada ove ustanove; možete li već najaviti primarne ciljeve?

Prvo i osnovno je da upoznam nove kolege, da im kažem da računam na svakoga ko hoće da radi i da samo zajednički možemo uraditi nešto na očuvanju kulturnih dobara Crne Gore.

Drugo, želim da poručim svima da Uprava nije i neće biti uslužna djelatnost nikome, da se zakon, ovakakav kakav je (a mora biti bolji), mora poštovati. Mnogo se toga lošeg nagomilalo i trebaće izvjesno vrijeme da se naprave prioriteti i postave određene stvari na noge.

Znamo šta se radilo u Boki, na području koje je pod zaštitom UNESCO-a. Znamo za Mamulu, jedan izuzetan fortifikacioni sklop iz vremena austrougarske okupacije i ujedno veliko stratište crnogorskih rodoljuba, i još puno, puno toga istorijski vrijednog, a znamo i za to da se danas od Mamule pravi kockarnica.

Da ne pominjem Perast i hotelsko turističke bravure na najljepšim baroknim objektima. Naravno, mnogo je drugih slučajeva u Boki o kojima ovdje nemam prostora da govorim. Mora se naći zajednički jezik s crkvom, koja je zakonski imalac velikog broja nepokretnog kulturnog dobra, jer je u prošlosti bilo mnogo nesuglasica koje nijesu išle u prilog očuvanju baštine.

Ako ste do samo prije par godina imali gotov projekat koji je bivša vlast gurala zajedno s određenim ljudima iz Uprave i vlasti, i zajedno s nekom španskom firmom “Paradores”, a to je da se od Starog grada Bara napravi hotel s pet zvjezdica, s bazenima i velnesom, da se Žabljak Crnojevića, jedna od najvećih crnogorskih svetinja pretvori takođe u hotel, i treći Mamula koju sam pomenuo i koja se ostvaruje, onda možete da zamislite dokle je išla tajkunska bahatost, i dodvoravanje njegovom veličanstvu novcu.

O Ulcinju ne smijem ni da mislim, tamo se bedemi ruše zbog divlje gradnje. Gdje se to u Evropi urušavaju bedemi, pa makar bili i obične tvrđave, a ne ilirsko-helenistički gradovi? Spriječiti tajkune i građevinsku mafiju da ne ulaze u posjede kulturnog dobra Crne Gore, to je osnovno.

Koje probleme prepoznajete kao goruće kada je riječ o zaštiti kulturnih dobara? Kako se s njima nosilo prethodno rukovodstvo Uprave?

Prvo je nepostojanje mladog kadra. Čini se da nekome nije odgovaralo da se u Crnoj Gori napravi ozbiljna katedra za istoriju umjetnosti i arheologiju i da se školuju kvalitetne arhitekte konzervatori, jer bi se samim tim povećao broj onih koji bi se pobunili protiv nepočinstava koja su nam se dešavala.

Zato imamo fakultete za hotelijerstvo i menadžment na svakom koraku. Ponavljam, a kazao sam maloprije, najveći problem je popuštanje pod pritiscima jer određeni broj ljudi, koji su moćni, imaju devizu “da svako ima svoju cijenu”. Ne bih baš rekao da je tako.

Što se tiče rada mojih kolega na čelu Uprave u prošlosti, o tome sam već kazao u prošlom pitanju. Ne bih imenovao nikoga, ali vlast je te ljude gurala mnogo puta u ono u šta ni oni sigurno nijesu vjerovali.

Treba napraviti globalnu sliku stanja naše baštine, obratiti pažnju na sjeverni dio Crne Gore i pomoći gradovima da sačuvaju spomenike, da oni lokaliteti kojima prijeti ugroženost budu stavljeni pod hitnu prethodnu zaštitu. Zaštititi antifašistička stratišta, podići spomen-ploče nevino stradalim žrtvama ma koje vjere bili jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti.

Kazali ste da Vas za obavljanje ove funkcije motiviše „sve ono što ste gledali dvadeset godina kao arhelolog, sva nepočinstva koja su rađena”. Kako planirate da promijenite dosadašnju (ne)brigu o kulturnom blagu Crne Gore?

Tu nebrigu je nemoguće promijeniti odjednom. Bilo bi sumanuto i pomisliti da ću moći sve da učinim što mi je u glavi. Prvo i osnovno je da stvari treba postaviti na prave noge, što će biti možda i najrealnije u ovom trenutku.

Crna Gora je duboko podijeljena zemlja i naravno da će biti opstrukcija sa svih strana. U ovakvom galimatijasu, gdje narod ne shvata da je patriotizam krov koji prokišnjava na Dvorcu kralja Nikole u Baru, palati Bujović u Perastu i na još mnogo mnogo mjesta. U situaciji dok je Duklja, kao najznačajniji arheološki lokalitet u našoj zemlji, totalno nevalorizovana i zapostavljena, da je ogroman dio u privatnim rukama, u toj situaciji totalne neposvećenosti najznačajnijem nešto se mora uraditi u budućnosti.

Stari grad Bar se bukvalno raspada, ulcinjski bedemi se ruše, Svač propada… U takvoj stvarnosti treba praviti strategiju održivosti i edukovati mlade ljude jer kadra nemamo. To nam je jedan od najvećih problema. Bolje organizovati rad regionalnog odjeljenja u Boki i osmisliti kako bolje da zaživi i odjeljenje u Mojkovcu.

”Vijestima” ste jednom prilikom kazali: “Dok se zakon ne promijeni – sve je nemoguće. Mi smo, odnosno – oni su, u posljednjih trideset godina uništili toliko kulturnog nasljeđa koliko cijela Evropa nije uništila od Prvog svjetskog rata, a bavimo se nekim podjelama”. Da li ćete inicirati izmjene i dopune Zakona o zaštiti kulturnih dobara i na koji način?

Zakon mora da se prilagodi crnogorskim potrebama, jer se čini da smo određene djelove zakona prepisali iz velikih sistema u okruženju. Mora se dati više prostora lokalnim muzejima da prate stanje nepokretnih kulturnih dobara jer ako se ne stvori određena regionalizacija u smislu praćenja stanja na terenu, ostaćemo bez ijednog potencijalnog arheološkog nalazišta u Crnoj Gori. Naravno da ću inicirati s kolegama da se određeni djelovi zakona promijene, a da se ono što je dobro, a ima ga dosta, ostavi ili još poboljša. Mora biti više revizija, više inspekcija, više ljudi na terenu, a za to nam, ponavljam, trebaju mladi i školovani ljudi, neindoktrinirani mržnjom i podjelama.

Znate li kakav tim ljudi Vas čeka u Upravi za zaštitu kulturnih dobara i da li ćete, u saradnji s njima, biti sposobni za veće promjene i poduhvate na ovom polju?

Mislim da sam na ovo pitanje odgovorio na početku, ali ne mari, da ponovim: Tamo gdje idem ima dosta sposobnih, radnih i dobrih ljudi na koje računam, ali nam predstoji upoznavanje i veliki rad. Svako ko hoće da radi, imaće tu mogućnost, u suprotnom – nešto ćemo morati da mijenjamo.

Kakvo stanje ostavljate u Zavičajnom muzeju u Starom gradu Bar? Šta ste tamo promijenili tokom svog angažmana?

Ja sam u Zavičajnom muzeju radio 21 godinu i teško bi bilo da Vam ukratko kažem šta se sve promijenilo tokom mog angažmana. Da ne budem lažno skroman – mnogo toga, rekao bih.

Na polju arheologije i istraživanja Starog grada Bara organizovao sam projekat koji je trajao deset godina i koji je involvirao najbolje evropske univerzitete i za to dobio nagradu “Caravaggio” 2014. godine za doprinos italijansko-crnogorskoj kulturnoj saradnji.

Organizovao sam i prva podvodna istraživanja u Crnoj Gori, radio na mnogo arheoloških projekata… Posljednjih godina sam se posvetio Starom gradu Baru, a cilj mi je bio da organizujem konzervatorsko-restauratorske projekte, prvenstveno restauraciju crkve Svete Katarine, jedne predivne gotičke kapele, i u tome sam uspio.

Naravno, uz moje kolege s kojima sam dijelio nebrigu opštinskih vlasti da grad iskorišćavaju samo onda kada treba politički da se promovišu u njemu.

Angažovao sam se na završetku „Arhiepiskopske palate“, da bih obezbijedio prostor za Arheološki muzej, koji će, ja se nadam, biti veoma brzo realizovan.

Tokom prošle i ove godine spasili smo otomansko groblje iz 18–19. vijeka, koje je počelo da se urušava, usljed seizmičkih potresa, pronašli džamiju, istakli značaj očuvanja otomanskog kulturnog nasljeđa koje je zapostavljeno, otkopali otomansku tvrđavu Tabiju (Haj ili Golo brdo) izviše Sutomora, započeli proces organizovanja sanacije Dvorca kralja Nikole, napisao sam i dosta naučnih radova koje možete da vidite na Academia.edu (svi su u pdf formatu) i uradio još mnogo toga…

“Treba obratiti pažnju na sjever Crne Gore i pomoći gradovima da sačuvaju spomenike, da oni lokaliteti koji su ugroženi budu stavljeni pod hitnu zaštitu. Zaštititi antifašistička stratišta, podići spomen-ploče nevino stradalim žrtvama, ma koje vjere bili, jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti”.

The post Zagarčanin: U borbi za očuvanje kulturnih dobara CG prvo spriječiti tajkune i građevinsku mafiju first appeared on BARinfo.

U kratkom telefonskom razgovoru Zagarčanin je to danas i potvrdio za Pobjedu.

“Danas ili sjutra bi trebalo da to bude i zvanično. Sve je završeno. Vlada je pristala, samo se čeka rješenje”, kazao je Zagarčanin.

Na pitanje šta ga motiviše da bude direktor Uprave, Zagarčanin je odgovorio da ga motiviše „sve ono što sam gledao 20 godina kao arhelolog, sva nepočinstva koja su rađena.“

“Želim da pokušam da nešto promijenim, da makar nekako pomirimo duhove”, rekao je Zagarčanin.

Na svom Fejsbuk profilu, Zagarčanin se od radnog mjesta u Zavičajnom muzeju oprostio emotivnom porukom.

“Šta da kažem, da mi je lako što napuštam muzej i Stari grad? Kako može biti lako? Pa to je bio moj život, moj mikro i makro svijet. (…) Političari dođu odu, prevare te ostave na cjedilu. Razni putnici „dobronamjernici“, stručnjaci tupih iskrivljenih pogleda iz kojih je zračio samo interes. Goli interes. I opet prevara… Sve dušebržnici. Žao mi je mojih drugara, moga kolektiva, rijetko tako poštenih i dobrih ljudi. Žao mi je što jedno vrijeme nećemo biti zajedno… Al, idemo dalje. Kuda i da li se tamo gdje idem može nešto ispraviti, to samo Gospod zna…. Ali vratiću se. Jednoga dana ću se vratiti… To može biti veoma brzo, ako tamo gdje idem krene po nevolji. To neću dozvoliti sebi. Dosta mi je zdravlja otišlo i u muzeju i Starom gradu (…) “zapisao je, između ostalog, Zagarčanin na svom Fejsbuk profilu.

The post Mladen Zagarčanin novi direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara first appeared on BARinfo.

„Pokušaćemo da, kao i svih prethodnih godina, predstavimo značajno blago barske opštine. Ovog maja publika će biti u prilici da pogleda i foto- izložbu pod nazivom ‘Besac’, posvećenu kulturnom dobru- Utvrđenju Besac. Ovo fascinantno kulturno dobro predstavićemo kroz dvadesetak panoa, na kojima su prikazane stare fotografije Besca, iz foto- zbirke Zavičajnog muzeja Bar, kao i skice i prikazi zaštićene zone kulturnog dobra. Takođe, kroz informativne tekstove upoznaćemo publiku sa istorijskim karakteristikama, ali i značajnim konzervatorsko- restauratorskim radovima koji su proteklih godina izvođeni na ovom kulturnom dobru“, objasnila je autorka izložbe, kustoskinja Draginja Radonjić.

Noć muzeja je manifestacija koja se održava u više zemalja Evrope. Prva Noć muzeja održana je u Berlinu 1997. godine, pod nazivom Duga noć muzeja i vrlo brzo je postala popularna u mnogim državama. Zbog velike popularnosti, iz Francuske je 2004. godine potekla ideja da se pored brojnih nacionalnih i lokalnih, organizuje i jedinstvena Evropska noć muzeja, uvijek u isto vrijeme, u subotu koja je nabliža 18. maju – Medjunarodnom danu muzeja. Osnovna ideja Noći muzeja je da se široj publici, a prije svega mladima, omogući da muzeje posjete van redovnog muzejskog radnog vremena. Da bi se muzejska djelatnost dodatno popularizovala, u tim večerima se za publiku, pored otvaranja vrata stalnih postavki i povremenih tematskih izložbi, organizuju i raznovrsni, edukativni, kulturni i zabavni animatorski programi. Nerijetko se omogućuje ili potpuno besplatan ulaz ili se ulaznice naplaćuju po simboličnoj cijeni. Podaci ukazuju da skoro svake godine u ovoj manifestaciji učestvuje oko 2.000 muzeja i preko 42 zemlje.

“Zavičajni muzej Bar (JP Kulturni crntar) je u ovu manifestaciju uključen od 2008. godine i svih godina popularišemo muzej, ali i materijal koji posjedujemo. Osim stalnih muzejskih postavki, Zavičajni muzej je nastojao da široj publici predstavi materijal koji se nalazi u depoima muzeja i tako na najbolji i najefektniji način prezentuje etnografski, prirodnjački, arheološki i drugi material, koji naši posjetioci nemaju prilike da vide u stalnim postavkama muzeja. Takođe, nastojali smo da tokom Noći muzeja aktiviramo i neke postavke i izložbene prostore koji nijesu mnogo aktivni i posjećeni tokom godine. Jedina godina kada nijesmo uspjeli da obilježimo ovaj datum je 2020- ta, koja će svakako ostati upamćena po rigoroznim epidemiološkim mjerama i totalnom zatvaranju muzejskih ustanova i prekid interakcije sa posjetiocima”- kazala je Radonjić.

Rukovodilac Muzeja, arheolog mr Mladen Zagarčanin ističe da su u realizaciji izložbe učestvovali svi zaposleni u toj ustanovi i da su se potrudili da, uz mala ulaganja, dostojno obilježe datum od izuzetne važnosti.

„Svi znamo da je muzejska kultura ovim događajem dobila na popularizaciji naše djelatnosti svuda u svijetu, što nije dovelo samo do porasta broja posjetilaca nego i porasta ulaganja u muzeološke studije. Zavičajni muzej, kao najznačajni hram očuvanja i zaštite kulturnog identiteta grada, mora što više dobijati na popularizaciji, ali je nužno i poboljšanje uslova, jer ne smijemo dozvoliti da nam zgrada Dvorca kralja Nikole i Stari grad Bar (što je jedna muzejska cjelina) propadaju… Svjedoci smo da se krov muzeja urušava i prokišnjava, prijeteći muzejskim eksponatima i da Stari grad ima veoma veliki broj problema, koji dovode u pitanje njegov fizički opstanak”, upozorava Zagarčanin.

On kaže i da su svjesni da je barski muzej za sada mali, ali smatra da valja podsjetiti da su, i pored skromnih ulaganja, tokom 2019- te godine primili preko 1000.000 posjetilaca iz cijelog svijeta, kao i da je gotovo nemoguće zamisliti turističku ponudu bez Starog grada, Dvorca, ali i mnogih drugih činilaca na kojima rade kako bi promovisali grad i njegovu milenijumsku istoriju i kulturu.

“Nadamo da ćemo u bliskoj budućnosti pokazati koliko toga se može uraditi, a prvi vjesnici tog novog doba za Muzej grada Bara, biće otvaranje prvog Arheloškog muzeja u Crnoj Gori, u Starom gradu. Vjerujemo da će sljedeće godine uz, nadamo se prestanak pandemijske pošasti, svi naši muzejski činioci biti otvoreni i na mnogo većem prostoru, što će upotpuniti ovaj, za sve generacije, u svijetu veoma popularan kulturni događaj”, zaključuje rukovodilac Muzeja u Baru.

Muzej će u nedelju, 16. maja 2021. godine, biti otvoren od 18 do 23:30

Posjetiocima će biti dostupne sve postavke muzeja i tematska izložba „Besac“ u sali Dvorca kralja Nikole.

The post I ove godine Noć muzeja u Zavičajnom muzeju grada Bara first appeared on BARinfo.

Stari grad je u cilju završetka arheoloških radova i pripreme za konzervatorsko – restauratorske radove na zaštiti islamskog groblja i mesdžida, dobio veoma vrijednu donaciju od strane naših sugrađana koji žive i rade u Čikagu, Razije i Vaska Kočovića.

“Na predlog Ganije Begzića koji je stupio u kontakt sa dobrotvorima,  i njihovog velikog prijateljstva, porodica Kočović je sakupila i donirala 1.500 eura i poklonila ih Kulturnom Centru – Zavičajnom muzeju. Novac će biti utrošen ua nabavku materijala i plaćanje manuelene radne snage, kako bi se u što kraćem roku završio kompletan projekat i time obezbijedila velika sredstva za podizanje velikog potpornog zida visine četiri metra (dužina je oko 20 metara) koji će da spriječi urušavanje groblja i sanaciju mesdžida iz perioda 17-19. vijeka. Podsjećamo da su arheološka istraživanja u cilju raščišavanja i sistematskog istraživanja ovog prostora započela početkom oktobra 2020. godine, i tom prilikom uklonjeno je preko 800m³ obrušenih zidova i ogromna količina zemlje i šuta, koja se zajedno sa nekoliko grobnica obrušila i pokrila veliki prostor prema zapadnom dijelu starog grada. Kosti pokojnika, nadgrobni spomenici od izuzetnog umjetničkog značaja, kao i ogromna količina arheološkog materijala, do ovih zaštitnih iskopavanja bili su na velikoj “gomili”, da se s pravom može kazati da je decenijska nebriga uslovila jedan necivilizacijski odnos prema islamskom kulturnom nasljeđu, koji mora da bude očuvan i valorizovan na način na koji to zaslužuje.

U ime Kulturnog centra, direktora Erola Marunovića (koji trenutno nije u mogućnosti da se i lično zahvali), kao i u ime svih radnika koji rade u njemu, ovim putem želim da se zahvalim porodici Kočović i da im poželim zdravlja i sreće u novoj 2021. godini. Ovakvih primjera danas je veoma malo, a  briga o očuvanju Starog grada Bara je za Opštinu Bar i Crnu Goru od primarnog značaja, kako bi jedan od najvećih spomenika kulture u regionu spasili od daljeg propadanja. U nadi da će ovakvih primjera u budućnosti biti još više, u ime svih nas zaposlenih na očuvanju crnogorske kulturne baštine, posebno našeg starog grada, još jednom veliko hvala porodici Kočović”, navodi se u saopštenju koje potpisuje upravnik Zavičajnog muzeja, arheolog Mladen Zagarčanin.

The post Velika materijalna pomoć za Stari grad Bar od porodice Kočović first appeared on BARinfo.

Krov ovog spomenika kulture, kako u razgvooru zaa Dnevne novine tvrdi upravnik Zavičajnog muzeja i Starog grada Bara, arheolog Mladen Zagarčanin, neće izdržati još dvije-tri velike kiše. Krov je u veoma lošem stanju i hitno ga treba obnoviti, ali ne popraviti, već od početka do kraja obnoviti prema projektu koji se ovih dana radi. Ukoliko ne dođe do toga katastrofa je neminovna. Dvorac neće izdržati još dvije tri velike kiše, a ogromna količina neprocjenjovog muzejskog materijala koji se nalazi u njemu će da ode u nepovrat“, kazao je za “Dnevne novine” Zagarčanin.

On je još jednom apelovao na nadležne da se iznađu sredstva kako bi se zaštitili ovaj, za crnogorsku istoriju izuzetan sppomenik kulture i nešto bez čega se ne bi mogao zamisliti Novi grad.

Zagarčanin podsjeća da je Dvorac bio gotovo srušen u velikom zemljotresu 1979. godine.

“Obnovljen je odmah posle toga. Obnova je trajala dugo i tadašnji direktor Dušan Marić, koji se ovih dana upokojio, a koji je najznačajniji za stvaranje muzeja, uspio je da iznađe sredstva za njegovu kompletnu restauraciju. Ono što nije urađeno je da se krov Dvorca kralja Nikole prepokrije bakrom, već nekim drugim materijalom koji se uslijed vremena, seizmičkih kretanja i stalne vlage na određenim mjestima raspukao, tako da voda curi i kroz krov, ali i kroz rasvjetu koja je neplanski i na brzinu urađena 2008. godine kada su bez projekta i planskog djelovanja, a trošenjem velikih sredstava, rađeni projekti rasvjete, ampasiranja stolarije, krečenja spoljnih fasada…. Postavljanjem svjetiljki pored stolarije iz 1884. godine,  problem vlage se još više usložnio, tako da ne curi samo kroz krov, već i sa strana“, objašnjava naš sagovornik.

Podsjetimo, Ministarstvo kulture je za ovu namjenu izdvojilo 20 hiljada eura. Zagarčanin tvrdi da je potrebno izdvojiti barem tri puta više.

“Za krov treba izdvojiti oko 60-70 hiljada eura. Nakon kompletno urađenog projekta vidjećemo kolika je suma potrebna za sve ostale radove. Postoje obećanja da će se odvojena sredstva dopuniti, jer izdvojena suma nije dovoljna, iako nije precizirano o koliko većem iznosu je riječ. Potrebne će biti, vjerujem, i donacije“, kaže Zagarčanin.

Upravnik Zavičajnog muzeja upozorava i da se u lošem, čak sličnom stanju, nalazi i Knjaževa bašta.

Zavičajni muzej grada smješten je u Dvorcu kralja Nikole od 1959. godine, a djelimične sanacije rađene su 1990. i 2008. godine. Korisnik ovog spomenika kulture je JP Kulturni centar Bar.

The post Zagarčanin: Krov Dvorca neće izdržati još dvije-tri kiše first appeared on BARinfo.

Sistematska iskopavanja dvije odvojene prostorije sprovedena su kao dopuna projekta uređenja enterijera budućeg Arheološkog muzeja grada Bara, što je bio i uslov Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore pred početak budućih radova u unutrašnjosti palate. Sredstva su obezbijedili Direkcija za javne radove Crne Gore i Ministarstvo kulture Crne Gore, dok je rukovođenje istraživanjima povjereno arheolozima Mladenu Zagarčaninu i Dejanu Draškoviću. U tekstu za Bar Info, obrazložili su kako je sve teklo i do kojih se novih saznanja došlo.   

“Arheološka istraživanja prostora 194 C i D donijela su ne malo rezultata po pitanju geneze ovog objekta kroz vjekove. Najmlađi slojevi pripadaju kraju 18. i prvoj polovini 19. vijeka, kada je prostorija 194 C korištena kao konjušnica u koju se ulazilo kroz veliki portal na južnoj strani. Osnova ove prostorije je bio lijepo urađen kaldrmisani pod, napravljen od tesanika sa poznomedijevalnih objekata. Od nalaza, u ovom sloju, pronađeni su skoro svi tipovi keramike karakteristični za otomansko doba u Baru, od slikane keramike istočnog i južnoitalskog porijekla, do grubih kuhinjskih lonaca i drugih tipova grnčarije rađene u balkanskim krajevima, ali i u samom gradu. Takođe, pronađena je i izvjesna količina metala, nešto stakla, i drugih predmeta.

Nakon istraživanja turskog perioda došlo se do venecijanskih slojeva. Na osnovu veoma velikog broja pokazatelja (šut, gar, ugljenisani ostaci drveta, zapečena zemlja) zaključili smo da je prostorija 194 C stradala u periodu oko 1570. godine. U početku, to je bilo prizemlje stambenog objekta do koga se dolazilo stepenicama, sa ulice koja je vodila između dvije palate, ‘Kneževe’ i tzv. ‘Arhiepiskopske’. Pod ove ‘konobe’ takođe je bio popločan pločastim kamenjem, ali nije bio tako dobro očuvan kao onaj iz poznijeg perioda. Starijeg materijala od 16. vijeka nije bilo, tako da pouzdano možemo kazati da ovaj dio kompleksa palate nastaje tada. U nešto sjevernijem dijelu, u prostoriji 194 D, otkopana je velika koncentracija šuta, nastalog kao posljedica rušenja, najvjerovatnije usljed veoma jakog zemljotresa, jer u slojevima šuta s kraja 16. vijeka nailazimo na gotove tesanike i drugostepenu kamenu plastiku. To bi značilio da je u turskom periodu, nastavljanjem života na istom ovom mjestu, srušeni objekat iz doba Venecije uravnat, posluživši kao osnova poda pločnika.

Da li su tačne tvrdnje Đurđa Boškovića da je ovaj stambeni objekat pripadao arhiepiskopu još nemamo egzaktnih arheoloških podataka. Njegova pretpostavka, koju je obrazložio nalazom fragmenta natpisa u prezidanom zidu ove građevine – gdje se pominje kurija rektora (“CURIA RECTORI DOMINIS…”), da je ovdje crkva naknadno pretvorena u rezidenciju nadbiskupa je opšteprihvaćena. Međutim, iskopavanjima 1984. godine u unutrašnjosti ‘palate’ pronađeno je desetak grobnica – osarijuma ukopanih u živu stijenu, oslikanih crvenim krstovima i hrismonima, pa se postavlja pitanje da li je crkva (sa očuvanim živopisom 14. vijeka i malim oltarom sa pravougaonom edikulom) stvarno pretvorena u stambeni objekat za potrebe rezidencije? Ukoliko jeste, prema novim iskopavanjima, to je moglo nastati samo polovinom 16. vijeka. Nikako prije.

U prilog tome da je prethodni crkveni objekat bio drugačije koncipiran, moguće i sa većom oltarskom apsidom, svjedoče i novi nalazi. Naime, kada smo pomislili da nema starijih slojeva, u prostoriji 194 D otkopali smo fragmente dislociranih skeleta mlađe dobi – djece između 6 i 10 godina, i naknadno pohranjene kosti. Riječ je manjem groblju koje se nalazilo iza apside, tik uz oltar, a prije izgradnje aneksnih prostorija. Vjerovanje da se djeca kao bezgrešna bića mogu sahranjivati blizu svetog oltara široko je rasprostranjeno u srednjem i kasnom srednjem vijeku. To groblje je ukopano u sloj koji se datuje u drugu polovinu 13. i početak 14. vijeka (o tome svjedoči keramika ovog perioda), što otprilike odgovara i vremenu nastanka crkve. Da situacija bude i još zanimljivija, pronađeni su i stariji slojevi, iz ranovizantijskog perioda. O tome svjedoči nekoliko desetina ulomaka grube keramike ukršene ‘valovicama’ i fragmenti terakote tog perioda. Ovim iskopavanjima započeta su istraživanja koja će definisati cijeli prostor oko ‘Kneževe’ i ‘Arhiepiskopske’ palate. Sljedeći korak je istraživanje preostalog dijela ‘Kneževog dvora’ i konačno uobličavanje arheologije ova dva, možda i najznačajnija objekta u gradu.

Takođe, u istom peridu kada i arheološki, vođeni su i završeni konzervatorsko-restauratorski radovi na ‘Arhiepiskopskoj palati’, građevinska firma ‘KOTO’, iz Beograda, pod rukovodstvom arheologa-konzervatora Đorđa Milosavljevića, završila je zapadno pročelje crkvenog objekta iz 14. vijeka, veliki portal i tri gotičke monofore. Tako je, nakon 30 godina stavljena tačka na konačno uobličavanje ove građevine na kojoj su reestauratorski radovi započeti 80-ih godina prošlog vijeka”, stoji u tekstu kojeg za Bar Info potpisuju arheolozi Mladen Zagarčanin i Dejan Drašković.

The post Arheološka istraživanja istočnog dijela tzv. Arhiepiskopske palate first appeared on BARinfo.