Osam poena u glasanju žirija dobila je njena vokalno zahtjevna pjesma “I believe” od kompozitora Vladimira Grajića Graje, ali pri pretvaranju u “evrovizijske” bodove to nije donijelo promjenu na saldu.  

Pjevačica iz Bara, ipak, kaže da uopšte nije razočarana, naprotiv.

“Postigla sam što sam htjela, zadovoljna sam kako sam otpjevala pjesmu i iznijela emociju. Uradila sam sve kako sam i zamislila, nemam nikakav razlog da budem tužna ili nezadovoljna. Stejdžing i interpretacija su ispali kako sam htjela, a režija je odradila ekstra posao”, rekla je za Bar Info i Radio Bar odmah nakon Montesonga Andrea Demirović.

The post Tamara Živković pobjednik Montesonga, Andrea može biti ponosna na sebe first appeared on BARinfo.

Jedini učesnik iz Bara je Andrea Demirović, sa pjesmom “I believe”, čiji su autori Aidan O’Connor i Casey McQuillen, dok stihove pored njih dvojice potpisuje i Andrea. Pjesma se izvodi na engleskom i crnogorskom jeziku.

Andrea nastupa dvanaesta.

O pobjedniku odlučuju publika i stručni žiri u odnosu 50:50, s tim da pola glasova publike dolazi iz Crne Gore, a druga polovina iz čitavog svijeta putem online platforme vote.rtcg.me.

https://vote.rtcg.me

Finale “Montesonga” biće emitovano na Prvom programu Televizije Crne Gore, uz prenos putem platforme MNE Play. Gledaoci će događaj moći da prate i na YouTube kanalima festivala, a prenos će biti dostupan i na YouTube kanalu Eurovision Song Contest.

Andrea Demirović je na Takmičenju za Pjesmu Evrovizije učestvovale 2009. u Moskvi sa disco pjesmom “Just Get Out of My Life” Ralpha Siegela. Ove godine želi da se pokaže u drugačijem muzičkom svijetlu, uz vokalno zahtjevnu kompoziciju.

“Svi smo sastavljeni od komada prošlosti, ali budućnost je ono što pokušavamo stvoriti. Zato sam, za učešće na Montesongu, odabrala pjesmu koja ohrabruje dječje snove da se jednog dana ostvare. Kroz moj posao u muzičkoj školi svaki dan svjedočim koliko je bitno podržavati taj kreativni plamen. Voljela bih da moji Barani to isto prepoznaju i da glasaju u nedjelju veče za broj 12”, rekla je za Bar Info i Radio Bar Andrea Demirović.

The post Večeras finale Montesonga, Andrea pjeva dvanaesta i poziva Bar da glasa za nju first appeared on BARinfo.

Iako se u danima iza nas pominjalo učešće nekoliko barskih grupa i izvođača na ovom takmičenju, izbor je pao samo na jedno ime – nastupiće Andrea Demirović sa pjesmom “I Believe”.

Pobjednička kompozicija predstavljaće Crnu Goru na “Eurovision Song Contest 2026“ u Beču u maju, a “Montesong” se održava 21. decembra u Podgorici, u Velikom studiju Radio-televizije Crne Gore.

Andrea Demirović je već jednom predstavljala Crnu Goru na Eurosonogu, u Moskvi, 2009, sa pjesmom “Just Get Out of My Life”.

The post Andrea jedina iz Bara na Montesongu first appeared on BARinfo.

Bez ikakvog opterećenja plasmanom, svjesni da njihov muzički način izražavanja nije “svačija šolja čaja”, barski kvartet je u projekat ušao sa željom da prenesu poruku i da sve zapljusnu nevjerovatnom energijom koju imaju. I u tome su apsolutno uspjeli.

“Očekivanja nisu prevelika, znajući naš mentalitet. Imamo samo želju da ljudi čuju našu muziku, da đeca čuju da ne postoji samo grand šou nego da ima i alternativnog zvuka u našoj zemlji. Pripremali smo se, probe, probe i samo probe”, rekao je neposredno prije nastupa našoj novinarki Tamari bubnjar benda “9” Ivan Ćetković.

Na samom stejdžu, grupa “9” je zagrmjela svom snagom vrišteći “Stop War”, a uz adekvatnu svedenu koreografiju, marširanje u mjestu i plamen koji je izbijao, uz adekvatni background, odradila je zacrtano. Naravno, ne vole svi ovu muziku, ali se mora poštovati činjenica da su svoj dio odradili besprijekorno. Vrisak desetine navijača koji su stigli iz Bara da bodre “9” više je nego dobar znak.  

“Prezadovoljni smo nastupom, dali smo sve od sebe. Malo smo kuburili s prehladama desetak dana i borili se s glasnim žicama, ali smo danas odradili sve što zamislili. Pozdravio bih puno naše Barane koji su došli da nas podrže. Kada smo izašli na binu i vidjeli ih, dali su nam dodatnu snagu da sve izguramo”, rekao je vokal, kompozitori tekstopisac benda Milić Šarović.

Uz to, Milić, Ivan, Džulijan Ilić i Duško Srzentić bili su među najaktivnijima po hodnicima hale i u green roomu, podizali raspoloženje, iskreno čestitali i bodrili sve muzičare, naročito saborce iz “Neonoena”, “Baryaka” i benda “Glumci”.

Na kraju su, na žalost, ostali na nuli, bez ijednog boda publike i žirija. Dobili su jedino dva poena od legende jugo-rocka Dada Topića i 143 glasa publike, što nije donijelo boljitak, kad se sve sabralo. Nisu bili razočarani, naprotiv. Rekosmo li već, ostvarili su zacrtano.

Jedna od najvažnijih osoba na Montesongu 2024. bio je Marko Đurašević Mahoni, barski muzičar koji živi i radi u Beogradu, producent, snimatelj i aranžer.

Bio je u ovom slučaju muzički producent, zadužen za kompletnu audio produkciju. Njegov “vasionski brod” bio je u reportažnim kolima. I sve je funkcionisalo apsolutno bez greške.

“Uslovi su fenomenalni, zahvalio bih se Udruženju estradnih umjetnika i muzičara Crne Gore, kao i TVCG  na svim neophodnim uslovima obezbijeđenim na vrijeme, tehničkom podrškom i ljudskom podrškom u svakom mogućem smislu. Bilo je dosta zahtjeva izvođača. Kada se radi o evrovizijskom nastupu, nastupi su vrlo kompleksni, svi imaju razne žele koje gledamo da ispunimo – tehničke, video i audio zahtjeve. Svaki nastup, ako želite da bude kako treba, zahtjevan je na svoj način”, rekao je za Radio Bar i Bar Info Mahoni.

Profesorica u barskoj Muzičkoj školi Renata Perazić bila je dio oficijelnog programa.

Dodijelila je u okviru Montefona nagradu najboljoj pjevačici godine – Ivani Popović.

“Naravno, navijam za ‘Baryak’ jer sam lično vezana. Igorov sin, Luka, moj bratanić, pjeva, a i drugi bratanić Vukčević je tu, tako da smo familijarno vezani. Nadam se da će Baryak da zavijori noćas, a i ako ne bude noćas zavijoriće se kasnije, dobra je pjesma. drugačija”, rekla je Renata. “Baryak” je na kraju bio na odličnom, trećem mjestu.  

The post Barani na Montesongu: Bend 9 uz podršku sa tribina, Mahoni producent, Renata u zvaničnom dijelu first appeared on BARinfo.

Kao dio ekipe Radio Bara / Bar Infa bio sam u press dijelu, a kao dio ekipe jedne od izvođačica bio sam u tzv. green roomu, tako da nisam imao isti ugođaj kao gledaoci kraj TV-a, jer ono što se dešavalo na samoj sceni izuzetno se razlikovalo od onoga što se imalo prilike vidjeti na malim ekranima. No, pođimo redom…

Sportska dvorana “Voco” jeste bila sasvim solidno rješenje za održavanje, s obzirom da je veliki studio RTCG u rekonstrukciji, ali mnogo toga u samom infrastrukturnom dijelu nije funkcionisalo, ili je bar bilo besmisleno posloženo. Raskošna bina se nalazila u sredini, na parketu, ispred nje ogroman prazan prostor koji ničemu nije služio, a gledaoci (rodbina i prijatelji učesnika) bili su skrajnuti na jedan, bočni kraj tribine.

Press centar je bio smješten u menzi, iz koje se ulazilo u salu, a mirisi ostataka (i ostaci u tanjirima) nepojedenog pasulja dočekali su pripadnike “sedme sile”, uz improvizovani prostor za davanje izjava sa plakatom “Montesonga” u pozadini. Dešavanja na sceni novinari su u press centru mogli pratiti putem jednog jedinog TV-a.

Green room, odnosno prostorija za izvođače i njihove timove, bio je na potpuno drugom kraju, i do tamo se moralo doći kroz dvoranu. Ali onda prvo iznenađenje – kako je rekla ljubazna hostesa, “ne mogu svi akreditovani da uđu u green room, iako imaju propusnicu, jer se pravi gužva i buka, a nema dovoljno stolica, već svaki izvođač može povesti po jednog”. Šta da rade ostali, to niko nije znao da odgovori.

Jedan dio muzičara jeste bio u green roomu, ali je većina vrijeme provodila u svlačionicama pripremajući se i koncentrišući za nastup, pa su uglavnom tek nakon nastupa na stejdžu dolazili na zadato mjesto, i uključivali se. “Paklena atmosfera koja dostiže vrhunac” u green roomu, kako se u programu govorilo, jednostavno nije postojala, jer je tu vazda bilo samo petnaestak izvođača (muzičara, kompozitora, tekstopisaca, plesača…), pri čemu nikakvog navijanja, niti tenzija, niti zlih pogleda, ni ljubomore nije bilo – muzičari su izuzetno “podizali” i hrabrili jedni druge, čestitajući na nastupima. Ako je išta bilo lijepo vidjeti te noći, jeste taj odnos među kolegama.

Gledaoci na tribinama, niti malobrojni ispred bine u onom vakuum prostoru, nisu imali taj zvuk koji je išao na TV. Primjera radi, tokom nastupa budućih pobjednika – Marka, Ilije i ostalih iz grupe “Neonoen”, u sali su se čuli samo udari čekića kao dijela scenskog nastupa i lupa činela bubnjara. Glas Marka Vukčevića vrlo malo, a katkad nimalo. Nekima je nastup zvučao čak i u takvim čudnim uslovima savršeno, nekima baš i ne. Kako je to izgledalo na TV-u, a kažu dobro, svakako je stvar dobre produkcije – uglavnom niko od od nas dolje nije mogao imati pravi utisak kako sve stvarno zvuči, što znači da je šou pravljen isključivo za potrebe TV prenosa, a ne za one koji su prisutni.

Osim toga, da ne bi bilo zabune, u finalnoj noći na pozornici nije bio ni Danijel Popović, ni evrovizijska pobjednica Emmelie de Forest, ni Makedonka Elena, već su to bili ranije snimljeni materijali koji su emitovani kao fake live snimak. Prisutni na licu mjesta su samo putem TV-a znali da neko od gostiju “nastupa”. Uz to, džabe je bila vriska i aplauz gledalaca sa tribina, nije se to čulo u programu – puštan je samo odavno ko zna gdje snimljeni fajl sa aplauzom.

Voditeljski par se pokazao kao potpuni promašaj, i to je stavka o kojoj bruje mediji u komšiluku, a kod nas uglavnom društvene mreže. Izvanredni glumac Andrija Kuzmanović (Jakšić iz “Montevidea”), koji je bio prva opcija za vođenje, zamijenjen je mladim Markom Todorovićem čije su rečenice i doskočice (improvizovane ili napisane, svejedno) često bile na nivou srednjoškolske priredbe, bez šarma. Neizbježna Vladana Vučinić, koja je funkciji umjetničkog direktora sebi dodijelila i ulogu voditeljke, ostaće upamćena po ponašanju i lapsusima kakvim nije mjesto, ne na javnom servisu, nego ni na sastanku prigradske mjesne zajednice. Usiljeni razgovori, uz pošalice, popevke itd bili su ponekad toliko neadekvatni da je mnoge bila, što bi rekli naši stari, “sramota od tuđe sramote”.

Dokazivanje i pokazivanje publici da je ona ipak pjevačica, u vidu prečestog ispjevavanja djelova nekih od pjesama pri najavi, zvučalo je, blago rečeno, neukusno. Njenih “deset poJena” su postali viralni, a pravi galimatijas nastao je u završnici kad su konci ispali iz ruku, pa se nije znalo ko je zadužen za koji dio odjave – pogrešno je najavljena djevojka koja uručuje nagradu, pa je kolega Todorović nastavio program, a Vučinićka se naglas preslišavala, te govorila i njegov tekst. Nema smisla pobrojiti sve greške voditeljskog para na bini, od kojih su se svakako mnogo bolje snalazile njihove kolege u green roomu.

Ili što bi sinoć rekla jednom Vučinićka, “grun rumu”.

I onda dolazi najsporniji dio – scenario za koji je rečeno da je djelo Vesne Dedić (u odjavnoj špici upisana samo kao urednica), poznate srpske novinarke i književnice koja je Gimnaziju završila u Podgorici.

Vrvio je od, blago rečeno, neprimjerenih stvari i besmislica. Najčešće spominjano na društvenim mrežama je sramno posprdavanje sa gradom Šavnikom, ali je skoro preskočen porazni dio gdje se kaže da je “1904. pokrenuta radio stanica u Baru”, prenebrežući činjenicu da radio-telegrafska i radio stanica nisu, niti mogu biti isto, niti je ta iz 1904. bila medij što se može shvatiti iz najave (služila je tada, naravno, samo za bežično prenošenje poruke telegrafom)… I kao šlag na tortu, voditelj poentira, parafraziram, da su moguće tada majke govorile (kao što danas govore “ne gledaj puno u mobilni telefon”): “Ne gledaj toliko u telegram”.

Da li je iko na svijetu ikad gledao do besvijesti u telegram, i kakva bi to mogla biti zabava? I da li uopšte ta ili taj koji je to napisao zna što je napisao? I na koncu, je li iko razuman pogledao taj scenario prije puštanja u promet?

U besmislicu spada i nikom jasno ponižavanje pjevača sa javnim saopštavanjem nula prilikom glasanja televoutinga, ali i sama činjenica da su svi izvođači okupljeni na bini bez ikakvog razloga, da drama navodno bude veća, a što ne pamti nijedna manifestacija tog tipa.

Kad smo već kod televoutinga, prvih nekoliko minuta uopšte nije bilo moguće poslati poruku, a docnija objašnjenja supervizora da je “ipak sve to ušlo u konačni zbir” teško da ikoga mogu da ubijede.

I na koncu, činjenica da je u čitavoj Crnoj Gori glasalo samo nešto više od 2000 ljudi (od 623.633 koliko nas ima, s tim da je broj mobilnih bar za 30% veći), što je sramotno mala cifra za manifestaciju u koju je ovoliko uloženo, te da je plasman odlučivalo to koliko je rođaka, komšija iz zgrade ili prijatelja iz kafane poslalo poruku, jer se su razlike mjerile u desetak ili stotinjak glasova, treba ozbiljno da zabrine direktora Borisa Raonića i nadležne u RTCG.

Jer, ako u muzički najbitnijoj (barem joj tako tituliraju) manifestaciji glasanjem učestvuje toliko mali broj gledalaca, znači da ostatak publike ona pretjerano baš i ne interesuje, pa ako je “Montesong” bitan državi, nek angažuje samo stručni žiri, da se ne brukaju brojkama više.

Liga šampiona je u ovom slučaju dotukla “Montesong”, i to niko ne može poreći.

Zvučni snimak na TV-u je, kažu upućeni kojima vjerujem, bio odličnog kvaliteta i za to je umnogome zaslužan naš Baranin Marko Đurašević Mahoni, muzički producent manifestacije. Sve pohvale idu i odlično uigranoj tehničkoj ekipi koja je pred našim očima dovodila scenografiju u red u rekordnom roku, ali i kompletnoj armiji aktivnih učesnika iza zavjese, a njih je zaista bio zavidan broj.

Svakako veliku pohvalu zaslužuje i Daniel Alibabić i Udruženje estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore na dostojnom učešću i predanom radu na pjesmama. Niko od izvođača se nije obrukao, naprotiv. Bili su na profesionalnom nivou.

Jeste bilo besmislica oko samog teksta konkursa i u načinu pozivanja, što je svakako davalo i daje povoda za razne špekulacije, ali je konačan produkt, što se muzičara i njihovog esnafskog dijela tiče, organizaciono i izvođački, bio vrlo dobar. Ovaj televizijski dio je bolje što prije zaboraviti.

Kao i kupovanje pregleda na youtubu.

The post Montesong iznutra: Loši voditelji, lošiji scenario, odziv glasača mali, press centar u menzi, izvođači odlični first appeared on BARinfo.

“Može se reći da sam ja jedan od članova benda, jer svako ima doprinos. Sa probama smo počeli krajem 2022. godine. Dakle, pune dvije godine postojimo na muzičkom nebu Crne Gore. Do sada smo snimili sedam pjesama, koje se mogu naći na YouTube-u. One su dio albuma koji spremamo i koji će imati devet pjesama. Takođe, tu će se naći pjesma sa kojom se predstavljamo na Montesongu. Smatram da će to biti jedna lijepa cijelina. Imali smo do sada i koncerte i neke nastupe na festivalima. Ispraćeno je to na najbolji mogući način, a i Radio Bar je tome doprinio”, kaže Milić.

Bend ima četiri člana, a odlikuje ga, za naše standarde, malo “tvrđi” zvuk. Prijava za takmičenje je došla slučajno.

“Svi smo Barani, što je važno istaći. Ja sam vokal i gitara, Tu je Duško Srzentić, prateći vokal i gitara, zatim Džulijan Ilić i naš basista Ivan Ćetković na bubnjevima. Na Montesong smo se prijavili slučajno. Numeru ‘Stop War’ koja je snimljena, smo planirali da postavimo na YouTube. U međuvremenu je stigao javni poziv za izvođače. Vidjeli smo da je naša numera aktuelna tema, iako nije klasična festivalska. Ipak, imali smo osjećaj da će dobro da prođe. Željeli smo da na neki način promovišemo i malo drugačiji zvuk na Montesongu. Podrška prijatelja nije izostala. Pjesmu smo malo prilagodili standardima i poslali prijavu. Na kraju je sve ispalo dobro,” prisjeća se Milić.

Prolaz za završno veče ovog festivala je, po riječima Šarovića, bio očekivan.

“Vidjeli smo ko je u organizaciji. To su mlađi ljudi, širokih svatanja. Nije kao što je prije moralo da bude izričito pop pjesma. Od trenutka objavljivanja nominacija, pa praktično do sada, malo smo adaptirali pjesmu. Skratili smo je da zadovolji sve standarde, unijeli nekoliko izmjena i spremno dočekujemo završno veče”, dodaje Šarović.

Međutim, nije bilo lako sve ovo iznijeti na sopstvenim plećima, u čemu su naši muzičari ipak uspjeli.

“Sve sami radimo, nemamo pomoć ni od koga. Čitav nastup organizujemo sami, a biće takav da će sve da ‘pršti’. Potrudićemo se da na pravi način predstavimo malo drugačiji zvuk i vjerujem da će se publici to svidjeti. Planiramo i koreografiju sa raznim vizuelnim elementima, od dima do pirotehnike. Želimo da budemo drugačiji i obećavam da će tako i biti”, kategoričan je Šarović.

Naši predstavnici imali su priliku i da poslušaju numere ostalih izvođača, a za kolege imaju samo riječi hvale.

“Preslušali smo sve numere i moram svima da kažem – svaka čast. Važno mi je što ima dosta numera crnogorskih izvođača, a muzika je raznovrsna – od popa, roka, metala do densa. Biće to fantastična noć krajem ovog mjeseca. Naš bend će se potruditi da pozitivnu energiju prenese na sve slušaoce i gledaoce, a vidjećemo gdje će nas to odvesti. Imamo najagresivniju pjesmu i vjerujem da ćemo sve ‘razdrmati’ na pravi način”, zaključuje naš sagovornik.

Finalno veče festivala zakazano je za 27. novembar, na Dan Radio i Televizije Crne Gore, u dvorani “Voco” u Podgorici, sa početkom u 20 časova. Direktan prenos će biti emitovan na Prvom programu TVCG, Satelitskom programu i YouTube-u. Pobjednik će biti izabran kombinacijom glasova publike i stručnog žirija, u omjeru 50:50.

The post Šarović: Spremni smo za Montesong – na našem nastupu će sve da pršti first appeared on BARinfo.

Još četiri barska benda i izvođača namjeravali su da učestvuju u ovom takmičenju, ali su na kraju odustali od prijave.

Pobjednička kompozicija “Montesonga” predstavljaće Crnu Goru na “Eurovision Song Contest 2025” u maju, u Švajcarskoj.

U finale su ušli i Anastasija Koprolčec, Boban Rajović, Dolce Hera, Đurđa, “Glumci Bend”, Isak Šabanović, Kejt, Luka Perazić i Rade Vukčević, Luka Radović, Milena Vučić, Nemanja Petrović, “Neonoen”, Nina Žižić, Tina Džankić i Verica Čuljković.

Komisija je odabrala troje učesnika, u slučaju da neko od finalista odustane. To su Tamara Živković, “Hanibal” i Danijel Popović.

The post Barski bend 9 odabran za finale Montesonga first appeared on BARinfo.