Promocija knjige započeta je pjesmom „Ječam žnjela Kosovka djevojka“ jer je, kako je kazao autor, to pjesma koju je mitropolit Amfilohije „najviše volio, najradije pjevao i stalno dopisivao zajedno sa vladikom Atanasijem“.

Veče je blagoslovio protojerej Slobodan Zeković, kazavši da je na ovaj način mitropolitova riječ sačuvana.

„Svaka mitropolitova riječ je za njegovoga života bila sa pažnjom slušana. Onima koji su mitropolita voljeli i istinski ga doživljavali kao svog oca i duhovnika, ta riječ uvijek je bila okrepljenje i utjeha, a i oni koji ga nisu voljeli i koji su nemalo puta pokazivali izlive mržnje prema njemu, opet su pored sveg protivljenja, tu riječ, ako ništa drugo, pažljivo slušali i imali odnos poštovanja prema velikoj ličnosti mitropolita Amfilohija. Kako vrijeme bude prolazilo, svaka njegova riječ biće sa pažnjom čitana, imaće još veću težinu nego u onom trenutku kada je bila izgovorena. Generacije koje dolaze izučavaće njegovo djelo, njegov apostolski trud koji je pokazao kao arhijerej ckve Hristove, a jedan dragocjeni kamen u tome nizu, koji će tek da se zida i gradi i pisanih i izgovorenih riječi našeg mitropolita, svakako jeste i ova knjiga Perice Đakovića“, istakao je Zeković.

Autor zbornika intervjua Perica Đaković, kazao je da je ova knjiga nastala povodom obilježavanja 40 godina njegovog rada u novinarstvu.

„Tada su me neki ljudi nagovarali da to bude knjiga o mom radu. Rekao sam da je to slavoljublje i da imam nešto drugo – prijatelj me je pitao što ne napravimo knjigu intervjua sa mitropolitom Amfilohijem, jer sam imao najviše intervjua sa njim. Okrenuo sam se prema tom čovjeku i rekao – ako misliš da radiš, evo ti, uzmi pa radi, a ja ću ti dostaviti sve intervjue. Četiri i po mjeseca je trajao rad na ovoj knjizi, odnosno prevođenju audio i video zapisa do slova koja se nalaze ovdje. Intervju je autentičan, molio sam da to bude onako kako je bilo i na malim ekranima. Da je mitropolit živ, on bi autorizovao knjigu, a pošto ne postoji autorizacija, onda sam rekao neka bude od slova do slova onako kako je govorio. Kada sam uzeo ovu knjigu u ruke, shvatio sam da je ona nešto više od svega ovog što sam do sada radio. Samog sebe sam pitao šta da radim sa tom knjigom i rekao sam da ništa nije slučajno, sjeo sam u auto, otišao u hram i položio knjigu na njegov grob i rekao ovoj knjizi je ovdje mjesto. Ovo je ustvari Amfilohije Radović, a ja sam bio samo tu da provedem kroz te priče“, objasnio je Đaković koji je, ujedno bio i moderator večeri.

Na promociji knjige govorio je i protojerej i novinar Jovan Plamenac, koji je kazao da je o mitropolitu Amfilohiju napisano već podosta toga, ali da je to „očito samo djelić onoga što će biti napisano, jer on je toliko velika ličnost da ga je veoma teško smjestiti u literaturu“.

Plamenac je pročitao svoje viđenje mitropolita Amfilohija, koje je napisao četrdeseti dan nakon njegovog upokojenja.

„Mitropolitu Amfilohiju dom je bila Evropa i zemaljski šar prošao je uzduž i poprijeko, a nikada nije otišao iz Morače. Izučio je najviše škole, a ostao je crnogorski težak. Bio je sagovornik, rame uz rame, i najučenijim umovima svijeta, na njihovim jezicima, i svojim satežacima na njihovim lokalizmima. Učestvovao je u rješavanju najsloženijih pitanja Crkve i prizemnih sporova Crnogoraca. Moćni su ga čekali dok je na sebe primao nevolje nemoćnih… Bio je stožer oko kojeg se bogoljubivi crnogorski narod sabrao kao u plast. Blještavilo njegove grandiozne ličnosti pržilo je oči onima koji su pred božanskom svjetlošću utekli u tamu nevjerja u bogoborstva, odakle su na njega, vrišteći, gađali kamenicama. Ispovijedao je Hrista riječju koja je hristoborcima bila nagajka, a hristoljupcima melem“, naveo je Plamenac.

Plamenac je kazao da danas, nakon dvije godine, vidimo koliko mitropolit Amfilohije nedostaje.

„Obično biva da neko ko ode iz ovog života nam nedostaje najupečatljivije u tim prvim danima njegovog odlaska, a sa mitropolitom Amfilohijem vidimo da što više vrijeme prolazi, to je sve jači osjećaj u nama. Posebno u ovom vrtlogu društvenih zbivanja danas u Crnoj Gori i Srbiji, i uopšte u svim zemljama. Svi smo mi, od mnogih sam ljudi čuo, a i sam sam u to duboko uvjeren, da je on sada ovdje, da bi sve drugačije bilo. Ne bi imali haos na političkoj sceni u Crnoj Gori i ne bi imali paradu srama u Beogradu. Ne bi Kosovo bilo na pragu izgubljenja iz državotvorog bića srpskog naroda“, podvukao je Plamenac.

On je istakao da je svaki od intervjua društveno-duhovno-istorijski presjek tog vremena kada je intervju sa mitropolitom vođen.

„Ali, to nije priča samo sa mitropolitom, to je priča i o vremenu u kojem živimo, to je skener, kao listanje ovog vremena u tim trenucima kada su intervjui vođeni. Tom knjigom, tim pregalaštvom Peričinim inspirisan, pokušao sam da kažem nešto o mitropolitu, imajući, prije svega, na umu da njegova svetost nije u našoj hagiografiji, nije u našem ispisivanju žitija njegove svetosti, nego upravo u njegovoj čovječnosti. Svi smo mi duboko uvjereni da on sada dušom obitava pred licem Boga živoga u vječnoj radosti u najprisnijem društvu sa onima koji su dobrim dijelom i njegovu ličnost formirali“.

Književnik Bećir Vuković kazao je da se odlaskom mitropolita Amfilohija završila jedna istorijska epoha u Crnoj Gori, a zajedno sa patrijarhom Pavlom i epoha Srpske pravoslavne crkve, ali i epoha u vascijelom pravoslavlju.

„Mitropolit Amfilohije bio je glavni organizator potonjeg Vaseljenskog sabora. Narodni učitelj, prosvetitelj i veliki vladika Srpske crkve, jedan od najvećih mitropolita crnogorskih čija će sjenka vječito lebdjeti nad Crnom Gorom i Mitropolijim i Cetinjskim manastirom… Mitropolita smo nosili u sebi kao što se nosi otac. Istovremeno, bio je i prost i jednostavan čovjek, Brđanin i Moračanin. Uvijek je dovoljan jedan čovjek da zapožara oganj. Kad jednom stvarno otpadnu papci komunističkim zulumćarima u Crnoj Gori, a skoro su im otpali, reći ćemo: na čelu vojske koja je skršila komunizam u Crnoj nam Gori bio je mitropolit Amfilohije. Zemaljskom vojskom nije mogao slomiti komunizam u Crnoj nam Gori, zato je mitropolit pozvao nebesku vojsku“, objasnio je.

Vuković je istakao da je crkva majka mitropolita Amfilohija.

„Ni Hristos majku nije zvao majkom, nego – ženo. Majka rodi, ali ako crkva ne rodi, ako vjera ne preporodi, onda je čovjek divlje meso, divlja misao, to je divlja ljubav. Zalud je vjera u Boga ako ne vjeruješ u svoju dušu“.

Prema riječima Bećira Vukovića, knjiga Perice Đakovića „Morački jasnovidac“ znači i obrazac kako se trebalo razgovarati sa Amfilohijem.

„Čitalac će mnogo naučiti iz mitropolitovih odgovora, ali, bogme, i iz novinarovih pitanja. Odavno se na našim prostorima nije pojavila ovakva knjiga. Krajem prošlog vijeka objavljivale su se slične – iscrpne knjige razgovora sa Crnjanskim, Krležom… Mitropolitova misija bijaše vraćanje Crne Gore sebi. Koja se još nije vratila, ali je na tom putu. Ne znamo kako bi blaženopočivši mitropolit reagovao u vezi priznanja autokefalnosti Makedonske crkve. U ovoj knjizi Perice Đakovića jasno se vidi da nikakvo priznanje ne bi bilo moguće od strane mitropolita Amfilohija. A patrijarh Porfirije je priznao autokefalnost Makedonske crkve. Da li to znači i početak nove epohe Srpske pravoslavne crkve? Ili se prosto zatvaraju dveri Pavla i Amfilohija i otvaraju druge“, zaključio je Vuković.

Odlomke iz knjige intervjua čitao je otac Nikola Radović, koji je potom, odgovarajući na pitanja Đakovića, govorio o rodbinskoj vezi sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem i njegovom odnosu sa najbližima, te o tome kako je i koliko uticao na njegov život i poziv.

Na samom kraju, Đaković je otkrio da mu je sintagma Matije Bećkovića „Morački jasnovidac“ poslužila za naslov knjige. Promocija ove knjige biće održana i u Beogradu, u kripti Hrama Svetog Save, 7. novembra, po blagoslovu patrijarha Porfirija.

Objavljivanje druge knjige intervjua autor je najavio za predstojeći Božić.

The post U kripti Hrama predstavljena knjiga Morački jasnovidac first appeared on BARinfo.