RB / BI: Vaš časopis je upravo obilježio 15 godina od izlaska prvog broja. Svih do sada objavljenih 160 brojeva nose oznaku „katkadnik“. Šta to znači?

Vukotić: Časopis izlazi jednom mjesečno. Na početku je sve zavisilo od  naših prijatelja koji su nam pomagali da uradimo prelom, ispravimo, digitalizujemo i štampamo časopis. Nerijetko smo probijali rokove, izlazio bi tek kad sve bude zaokruženo, i zato smo ga i nazvali „katkadnik“.

RB / BI: Zašto baš ime Zupci Times?

Vukotić: Zašto da ne? Dugo sam živio u Americi, bio sam pod uticajem njihovih listova, nisam htio biti pod uticajem naših. U zaglavlju piše da smo zavisna novina, pitaju ljudi – zašto? Zato što su sve ostale novine nezavisne. Probamo da se šalimo, po uzoru na kotorsku „Karampanu“, da od starta budemo komični, i tako se sve razvijalo iz dana u dan.

RB / BI: Od samog početka do danas, sem čisto tehničkih stvari, apsolutno sve je na vašim leđima – prikupljate materijale, obrađujete ih, objavljujete časopis prvenstveno u PDF-u. Kako se zapravo začela ideja da se pokrene „Zupci Times“?

Vukotić: Oduvijek sam bio vezan za Zupce jer su moji roditelji odatle. Redovno sam na zimski i ljetnji raspust odlazio kod djeda i babe, fascinirao me je njihov govor jer je bio arhaičan, a s obzirom da je moj background lingvistički, sve mi je to bilo novo i učio sam usput. Sakupljao sam materijale – priče, fotografije, ostajalo ih je po škafovima, i probao sam onda da sve to saberem u jedan list. Imao sam tada prijatelje koji su radili u „Pobjedi“, pa sam bio u mogućnosti da mi profesionalci onako neoficijelno, „ispod ruke“, naprave prelom prva tri broja.

RB / BI: Kakve su bile reakcije čitalaca na prvi broj? Da li ste tada imali projekciju ovog vašeg projekta, bolje reći poduhvata, na duže staze?

Vukotić: Nisam imao publicističkog iskustva, ali osoba sam koja voli da uči i da prihvata izazove. To je za mene bila nova i vrlo interesantna stvar, lično mi je bilo uzbudljivo, ali i za ljude koji su to čitali u Zupcima, jer je dosta ljudi bilo indirektno pomenuto. Nekima se sviđelo, nekima nije, pominjala se stara škola, moj sada pokojni stric Tomo Vukotić koji je inače bio izvor velikog broja priča za časopis… Ko je onda mogao razmišljati da će to trajati 15 godina, u startu je sve to bilo štosa radi, tih prvih nekoliko brojeva, ipak je to komplikovana stvar. Ali, sad smo se već uhodali, dosta poznatih ljudi iz Bara je ovdje objavilo tekstove, da nam „učini na ruku“, od Sava Markovića, Čeda Ratkovića, Vlada Lukšića…

RB / BI: Sve ove godine na stranicama Zupci Times provijavaju termini kao što su šufit, đardin, galjuf, bedrica… Čuvate lokalizme, ne dozvoljavate da na taj stari govor Zubaca, i ne samo na govor,  padne veo zaborava. Radite o svom trošku ono što je posao i obaveza ustanova,  baštinite tradiciju podrumijskog kraja predano, bez ikakve želje da ovo, moderno rečeno – valorizujete, jer je časopis besplatan. Da li vam je iko pomogao institucionalno?

Vukotić: Volim da kažem da mi nismo neprofitna, već smo gubitnička organizacija, jer ja plaćam sve troškove „Zupci Timesa“. Dočekali smo nakon ovih 15 godina konačno i zvaničnu donaciju, prvo od Matice crnogorske, a onda od Savjeta Muslimana Crne Gore koji vodi Sabrija Vulić i Hrvatskog nacionalnog vijeća koje vodi Zvonko Deković. Zahvaljujući njima, štampaćemo knjigu „Best of Zupci Times“. Na promociji nematerijalne kulturne baštine Bara u Kući maslina prošlog oktobra, nakon promocije „Zupci Timesa“, prišao mi je Sabrija Vulić i rekao: „Ovo je odlična tema, izaberi najbolje tekstove, imate fantastične stare slike, da pravimo knjigu“. Sabrija je čovjek od riječi i jedini koji je ozbiljno sagledao i procijenio „Zupci Times“, pozvao je i Zvonka Dekovića koji se odmah odazvao na njegovu inicijativu. Lingvista Domagoj Vidović koji je slučajno bio u Baru prije desetak godina, kada sam mu dao da pogleda „Zupci Times“ bio je preneražen, počeli smo saradnju iz koje se izrodila knjiga „Zubački zbor“ u kojoj se nalaze te pomenute i mnoge druge riječi i priče. Interesantno je da je u kontaktu sa njegovom koleginicom koja je etimolog u Zagrebu, specijalista za slovenske jezike, došao do saznanja da se zubačka riječ bedrica – pršuta, koristi još samo u Konavlima.

RB / BI: Zupci su geografski mali, takođe nemaju ni mnogo stanovnika: otkud toliko priča, ko su vaši izvori?

Vukotić:  Glavni izvori su bili najstariji žitelji Zubaca, koji su nažalost preminuli, imam još nekih starijih mještana koji mi dopunjavaju stvari koje mi nisu jasne, to je prije svih Milo Vicković, u svojoj 91. godini vrlo bistar, i dalje vozi auto, akademski kipar, ta kuća Vickovića je inače dosta doprinijela Zupcima.

Zupci su malo, a za nas veliko selo koje je u srednjem vijeku imalo 1.200 stanovnika, 90 domova, 45 guvna, a to je već veliki ekonomski kapital jer svako guvno / gumno u vršidbi doprinese sa 400-500 kg pšenice. Tu su i preko 500.000 kvadrata oranice, tri rijeke, sto izvora u Sutormanu… Bilo je oduvijek veoma bogato, a bilo je i dosta naših ljudi koji su otišli u inostranstvo – Istanbul, Kairo, Nica, Pariz, Australija, Amerika. Časopis se čita elektronski na svih pet kontinenata, i stižu priče sa svih strana. Da pomenem samo Anta Dumezića, rođenog u Carigradu koji je govorio osam jezika, među njima i armenski i arapski, završio je muzički  konzervatorijum u Italiji i predavao čak 15 instrumenata, na Beverli Hilsu je imao školu muzike…

RB / BI: Da li je moguće da vaš časopis dođe na kioske?

Vukotić: Teško, jer ova druga štampa slabo prolazi. Moram se zahvaliti „Multiprintu“ što su nam dali veliki popust, inače ne bismo mogli štampati „Zupci Times“ uopšte. Naš prelamač Boris Ivin radi po staroj cijeni. Pomažu nam dosta da štampamo časopis za ljude koji nisu elektronski vični, to su prije svega stari u Zupcima koji pročitaju i po dva puta list, da provjere i da mi onda kažu: “E, nije ti to tako“.

RB / BI: Kao što ste najavili, kompilacija najuspješnijih priča izlazi u izdanju Savjeta Muslimana Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća. Kada i gdje će biti promocije knjige?

Vukotić: U dogovoru sa Dekovićem i Vulićem, biće tri promocije – jedna u Podgorici, jedna u Boki i jedna u Baru, vidjećemo gdje.

RB / BI: Na kraju našeg razgovora – na što ste lično najponosniji u ovih 15 godina „Zupci Timesa“?

Vukotić: Ponosan sam na to što se sve ovo dogodilo, što se ostvarilo i što su mnoge stvari ostale zapisane. Da podsjetim, od Zavoda za zaštitu spomenika kulture tražili smo da  vijadukt Kalkavija u Zupcima, stare pruge preko Sutormana, bude zaštićen jer je jedinstven u svjetskim razmjerma kada je željeznica u pitanju. Pokrenuli smo restauraciju kipa Svetog Nikole u istoimenoj crkvi u Zupcima, pokrenuli smo i obnovu naše župne crkve, pomenuću samo ovih nekoliko stvari. Ostaje sve to zapisano, i valjaće nekad nekome!

The post Ilija Vukotić: Uskoro Best of Zupci Times first appeared on BARinfo.

Direktorica „Kuće maslina“, dr Marija Markoč je istakla da će akteri i drugog dana manifestacije „otkriti bisere barske opštine, na koje su mlađi, možda i zaboravili“.

„Željela bih da, nakon današnje ‘šetnje’ od Spiča, preko Zubaca do Mrkojevića, u završetku manifestacije otvorimo pitanja i obratimo pažnju na ono što će biti predmet sljedećih ‘Dana nematerijalne baštine’, jer sam u razgovoru sa autorkom projekta, dr Anastazijom Miranović, čula da imaju tema za još desetak susreta ovog tipa. A, kada je riječ o proizvodnji maslina i maslinovog ulja, to bogatstvo je neiscrpno, pa bih voljela da naredni ‘Dani nematerijalne kulturne baštine’ obrađuju teme koje se tiču ove grane privrede“, kazala je dr Markoč. Naznačila je da je prije nekoliko dana, u kolumni koju piše za Portal Analitiku, objavila članak u kojem je naglašeno da „pozrnica nije, možda, iznjedrila najkvalitetnije maslinovo ulje, ali je, svakako dokazala ljudsku solidarnost i humanost koja nam je ovih dana, kada se dešavaju strašne stvari u našem gradu, ali i čitavoj zemlji, najpotrebnija“.

„To, takođe, može biti jedna od tema i biser nematerijalne kulturne baštine koji treba da njegujemo, promovišući ono najljepše u nama, jer Bar čine divni ljudi“, podvukla je dr Markoč.

Idejni tvorac, autorka i inicijatorka skupa je istoričarka umjetnosti, muzejska savjetnica, predsjednica Nacionalnog komiteta ICON Crne Gore, dr Anastazija Miranović. U razgovoru za naše medije je izrazila zadovoljstvo dešavanjima na manifestaciji, koju je ocijenila kao „impresivnu“, a stava je da je „opravdala sva očekivanja zbog kojih je i ustanovljena, naročito u svijetlu činjenice da se nove ideje rađaju“.

„Toliko je priča iz barskog kraja koje će se na ovakvim manifestacijama godinama kazivati. Prošle godine smo, kao jednu od tema, imali onu o tradicionalnoj ‘Maslinijadi’, kao i o kultu Stare masline na Mirovici. Sada širimo priču, pa će sljedeći ‘Dani nematerijalne baštine’, ovo mogu ekskluzivno za vaše medije da najavim, biti posvećeni maslinarstvu ali, ne toliko kao privrednoj grani, već kao kulturološkom fenomenu koji u sebi objedinjava pregršt običaja, legendi, ličnih tradicija, kao i onih humanitarnih, jer se zna kako su se masline poklanjale siromašnima koji nisu bili u mogućnosti da imaju veliki broj stabala i da se bave tom privrednom granom. Upravo su te i takve ‘male’ priče činile okosnicu uzgajanja maslina, što karakteriše našu regiju. Dakle, centralna tema sljedećih ‘Dana nematerijalne kulturne baštine’ biće maslinarstvo, ali sa kulturološkog aspekta, gdje ćemo dotaći sve ono što je uticalo na jačanje za naše podneblje prepoznatljive grane“, najavila je dr Miranović.

U fokusu završnice ovogodišnjih „Dana nematerijalne kulturne baštine Bara“ našlo se ono što najviše „daje krila“ budućim smjelim poduhvatima – rađanje novih ideja i njihovo prožimanje kroz zajedničko djelovanje, koje će, ubijeđeni su akteri, otvoriti neke nove prozore, a možda čak i vrata, za inovativne, zanimljive projekte.

Sa skupa u „Kući maslina“ dr Miranović je otišla vrlo zadovoljna, naglasivši da su jer su „efektuirali onim što su i željeli“.

„Glas Mrkojevića“, časopis i Facebook stranica je glasilo veoma popularno među žiteljima tog podneblja, ali i među iseljenicima. Na prezentaciji u „Kući maslina“ o vrlo uspješnim novinarskim i istraživačkim poduhvatima, sa namjerom afirmacije društveno-kulturnih procesa Mrkojevića, govorili su mr Alen Pelinković i mr Sabrija Vulić.

Na početku razgovora za Radio Bar i Bar Info, mr Vulić je naročito želio da istakne impresioniranost „Kućom maslina“, s obzirom da je danas u prvi put boravio u njoj.

„Svaka čast što je ovakav objekat, izuzetno funkcionalan i koristan, napravljen u Baru. Vjerujem da će direktorica, dr Marija Markoč itekako umjeti da valorizuje njegove potencijale, a organizacijom događaja ovog tipa je, nedvosmisleno, na dobrom putu“, procjenjuje Vulić.

Govoreći o manifestaciji „Dani nematerijalne kulturne baštine Bara“, on je naglasio da je i prezentacija „Glasa Mrkojevića“ svojevrstan način kako sačuvati nasljeđe ovoga kraja, koje je, nažalost, nedovoljno dokumentovano, zapisano, ispraćeno…

„Upravo je ovaj časopis bio inicijator nečega što se zove očuvanje nematerijalne kulturne baštine, objavivši ‘Prilog istoriji Mrkojevića’ mr Novaka Adžića, potom reprint izdanja ‘Mrkojevićki govor’, kao i još nekoliko sličnih projekata. Time smo željeli da na poseban način valorizujemo bogatstvo koje Mrkojevići imaju, a da to nisu šipkovi, masline, sir i ostali poljoprivredni proizvodi“, decidan je Vulić, potencirajući da „Mrkojevići imaju i tu drugu, jako, jako vrijednu stranu medalje, nažalost, nedovoljno istraženu“.

„Baš sam prije nekoliko minuta rekao da je to jedan ‘istorijski Eldorado’, dakle, toliko prostranstvo da se mnogo toga može pronaći“, ilustrovao Vulić.

Drago mu je, kaže, što se u „Kući maslina“ sreo sa prijateljima iz „Zupci Times“-a, za koji smatra da je „izuzetno interesantan časopis, proizvod nastao isključivo iz volje i želje Ilije Vukotića da, uz pomoć prijatelja, zabilježi sve vrijedno do čega dođu o svom rodnom kraju, a vođeno čistom ljubavlju prema Zupcima“.

„Dogovorili smo da, pošto sam predsjednik Nacionalnog Savjeta Muslimana Crne Gore, objavimo neke od brojeva ‘Zupci Times’-a u zajedničkom izdanju. Izdali su 150 brojeva, pa bi bilo dobro da ono što je publikovano tokom posljednje dvije godine, dokumentujemo zajedno. To je, zaista, bogatstvo materijala, impresioniran sam onim što sam ovdje čuo, obuhvata i dešavanja u Baru, Mrkojevićima, a svi smo, u nekim starim vremenima, bili povezani“, podsjetio je Vulić, izražavajući uvjerenje da će, nakon današnjeg okupljanja u „Kući maslina“ doći do saradnje.

„To će biti još jedna potvrda da je ideja ovakvog skupa ostvarena, jer je, ne samo informacija, već i umrežavanje među svima nama, u interesu očuvanja nečega što je karakteristika Bara“, poručio je Sabrija Vulić.  

Uređivački tim časopisa „Zupci Times“ kojeg su danas promovisali njegov osnivač, mr Ilija Vukotić, Vladimir Marvučić i Suzana Bulatović je, kako nam je kazao Vukotić, prezadovoljan prezentacijom „naročito ako se ima u vidu da su tek sada, poslije dvanaest godina, prepoznati i dobili priliku da javno govore o svom radu“. Raduje ga i inicijativa koju je predložio Sabrija Vulić.

„Svaka čast Sabriji, to bi bilo vrlo interesantno i dalo bi nam priliku da izaberemo najbolje tekstove i napravimo ‘The best of Zupci Times’“, istakao je Vukotić.

Otkrio je da časopis, koji se može pohvatiti sa čak 150 izdanja, ne planira da uspori tempo.

„Pitali su me zašto ovo radim. Odgovorio sam ‘zato što mi je interesantno’. Nema tih para koje bi mogle da me plate. Ovo nije moj domen, nisam novinar, niti izdavač, ali sam se pronašao i zanimljivo mi je dok se učim tom zanatu. Pomaže i što ljudi, samonicijativno, sa nama dijele brojne stvari koje su bile na pragu zaborava, a sigurno bi ih vrijeme uništilo, da nisu publikovane u našim novinama“, kaže osnivač „Zupci Times“-a.

O slikovnici „Marija i Petar u spičanskoj nošnji“ govorila je prof. Jelena Vlahović. Izvanrednu prezentaciju dodatno je oplemenilo i što je bila odjevena u koloritnu spičansku nošnju, koja joj je izvrsno stajala.

Profesor Mahmut Metanović je održao predavanaje na temu „Govor Mrkojevića“. Sa okupljenima u “Kući maslina” je podijelio informaciju da je 2022. godine uputio dopis Upravi za zaštitu kulturnih dobara sa inicijativom da se Mrkovski govor proglasi nematerijalnim kulturnim dobom. Na kraju je, sa optimizmom izrazio uvjerenje da manifestacije ovog tipa utiču na bržu valorizaciju takvih nastojanja.

The post Dr Miranović: Centralna tema sljedećih Dana nematerijalne baštine biće maslinarstvo, ali sa kulturološkog aspekta first appeared on BARinfo.

“Zupci Times” je specifični mjesečnik (mada izlazi prilično neustaljeno, nekad sa pauzama većim od mjesec, a nekad se objave i dva za 30 dana) koji publikuje istoimena NVO u elektronskoj i, po potrebi, štampanoj verziji. Nastao je u aprilu 2012. godine kao glasilo kojim se žele očuvati i promovisati kultura i običaji sela Zupci, ali i njima susjednih naselja i regija u opštini Bar (Spič, Šušanj, Tuđemili, Stari Bar, Mrkojevići, Crmnica, Šestani, Krajina…). Zupci se nalaze na šest kilometara od Bara prema Sutormanu, a u ranijim vremenima slovili su za jedno od najbogatijih sela u okruženju, “mali Misir”.

Pokretačka zamisao mr Ilije Vukotića, koji stoji iza Zupci Timesa je bila da kroz ovaj list promoviše, i posebno mlađoj generaciji i onima koji su napustili selo, predstavi “lokalni govor, priče, pjesme, legende, humor, običaje, tradiciju, gastronomiju, arhitekturu, istoriju, kulturu, toponime, prirodne ljepote, ali iznad svega ljude iz Zubaca i okolnih mjesta barskog kraja, poznatog po velikoj raznolikosti, ali i dugom trajanju ovog naroda”.

Tekstovi su uglavnom pisani na lokalnom dijalektu, osim članaka gostiju koji se bave konkretnim temama iz svog domena. U nabavci “materijala” za “Zupci Times”, Vukotić se najčešće oslanja na vremešne seljane i njihova sjećanja na davno zaboravljene događaje i ljude, a posebno mjesto u više od 100 brojeva ovog “katkadnika” imao je njegov stric – Tomo Ilin Vukotić – koji je kao cibri stogodišnjak predstavljao pravu malu enciklopediju za razdoblje između dva svjetska rata i poratni period. Sve do smrti, aktuelne događaje iz života sela kroz šaljiv način je u stihu opisivao čovjek koji se potpisivao kao “Zubački Homer”.

Široka mreža saradnika i poštovaoca časopisa omogućava skromne, ali važne donacije koje nisu stalne, a najveća pomoć se ogleda u ustupanju rijetkih i vrijednih materijala kao što su stare fotografije, porodični albumi, požutjeli i zubom vremena oštećeni dokumenti, stari predmeti iz pokućstva, crkvene relikvije… “Zupci Times” sa istom ozbiljnošću piše o džardinima koje su opustošile koze i vjeridbama i svadbama mladih seljana, kao i o specifičnoj mreži navodnjavanja jažom, otuđenim crkvenim relikvijama, prvom kulturno-umjetničkom društvu ili velikom sporu pred Kraljevskim sudom u vrijeme Nikole Petrovića, i u tome je njegova vrijednost – nijedna tema iz Zubaca za ovaj časopis nije “mala”. Iz broja u broj, “Zupci Times” je sebe ustoličio i potvrdio kao jedinstvenu škrinju etnološkog blaga.

Do sada je objavljeno 150 brojeva časopisa. Prvih dvadesetak imali su i elektronsku i štampanu varijantu – pedesetak primjeraka na dvije ili četiri kolor strane A3 formata, ali je to iziskivalo značajne troškove, pa se ta praksa svela na nekoliko “papirnih” primjeraka po broju, uglavnom za saradnike i prijatelje. 

Kao “neodgovorni urednik” upisan je llija Markov Vukotić, a kao tehnički urednik Boris Ivin, i to su jedine dvije stalno angažovane osobe.

Veliki broj članaka iz časopisa “Zupci Times” Vukotić je skupio u knjigu “Zubački zbor”, koju je objavio u sklopu izdavačke kuće koja nosi ime ovog magazina, septembra 2022.

The post Izašao jubilarni, 150. broj časopisa Zupci Times first appeared on BARinfo.

„Ispred tri kuće na zapadnoj strani Omladinske ulice, očistili smo i oprali pločnik i cestu“, kazao je Radio Baru učesnik akcije, mr Ilija Vukotić.

On je pozvao sugrađane da isto postupe, u želji da Bar bude čist.

The post Lijep primjer brige o naselju first appeared on BARinfo.