“Koncert je protekao sjajno, zaista. Hor ‘Antivari musica’ i instrumentalni ansambl ovog hora, dirigent Miro Kruščić i moja malenkost, izveli smo numere iz klasične muzike. Ovo je bio lijepi koncert za dušu. Imali smo zaista divnu publiku koja voli tu vrstu muzike i baš smo prezadovoljni”, kazala je Vojvodić Jovović.

Barska publika zna da prepozna muzički kvalitet.

“S obzirom da je bilo kratko vrijeme za najavu koncerta vrlo smo zadovoljni odzivom. Naravno da barska publika, ali i naši gosti vole klasičnu muziku. Znate i sami da su naši koncerti izuzetno posjećeni. Uvijek je u Domu kulture puna sala. Imali smo mi i dječije koncerte i koncerte filmske muzike. Uvijek su nas naši Barani ispoštovali. Nastavićemo da našu publiku ‘čašćavamo’ i da im priuštimo jedno ovakvo zadovoljstvo”, kazala je sopranistkinja.

Ovoga puta nije bilo mlađih snaga na koncertu.

“Ovo je bio moj koncert. Uz pomoć Hora i kamernog ansambla ‘Antivari musica’. U školi su se već održali koncerti povodom novogodišnjih praznika i ispratila ih je njihova publika. Na ovom koncertu su uživali nešto stariji”, dodaje Vojvodić Jovović.

Godina koja ostaje za nama, za našu sagovornicu je bila izuzetno uspješna.

„Mogu vam se pohvaliti da je godina bila više nego uspješna. Bilo je tu koncerata kako klasične muzike, tako i filmske. Imala sam i predstavu ‘Aurora amoris’ koja je duo drama sa rediteljem Goranom Bjelanovićem. Zadnji nastup je bio u Podgorici u KIC ‘Budo Tomović’. Osim toga, nastupam na raznim manifestacijama širom Crne Gore. Bilo je i dosta gostovanja po televizijama. Tako da je ova godina bila baš prebukirana, i samo da mi ovako bude i u godini pred nama”, kaže barska umjetnica.

Za doček će biti slobodna. A za sve naše sugrađane imala je i novogodišnju poruku.

“Ovo je moj posljednji koncert u ovoj godini, tako da neće biti radno. Ali već za januar imam niz ideja. Sigurno će biti predstava. Izvodićemo i koncerte klasične i filmske muzike. Želim svim našim sugrađanima da poželim puno zdravlja, sreće i ljubavi, u porodici prije svega. I uvijek dođite da zajedno uživamo u dobroj muzici za dušu”, zaključila je Vojvodić Jovović.

Koncert klasične muzike u podne izveli su, pored naše sagovornice, vokalno-instrumentalni ansambl ‘Antivari musica’, kao i kamerni hor sa dirigentom Mirom Kruščićem, i uz klavir Jelena Dobrković. Ivan Stanojević je bio na violini, Igor Novak na violončelu, a Aleksandar Magovčević je svirao harmoniku.

The post Novogodišnji koncert klasične muzike za sladokusce first appeared on BARinfo.

“Poziv za učešće na Internacionalnom takmičenju u Batumiju dobili smo zahvaljujući posredovanju Vanje Pantović, direktorice Baletske škole ‘Princeza Ksenija‘, koja svake godine, sa najboljim master ansamblom gostuje u Evropi, što je lijepo i izuzetno važno. S obzirom da su na festivalu zastupljene razne vrste umjetnosti (horsko pjevanje – djeca, odrasli, balet, folklor…), odlučili smo da kao svojevrsna umjetnička delegacija otputujemo u Gruziju, pokažemo ono što radimo i predstavimo svoj grad i državu. Nismo očekivali da će biti tako puno učesnika, čak 800, a još manje da ćemo osvojiti Grand prix. Ali, tako veliki festival bio je podsticajan za nas u smislu da pokažemo na najbolji način ono što radimo, a što je rezultat kontinuiranog vježbanja, od aprila do 27. juna kada smo otišli u Batumi”, kazao je za Radio Bar i Bar info mr Miro Kruščić, koji je naveo da su u takmičarskom dijelu nastupili sa programom “Balkan sound”, kompozicijama iz klasične muzike što, kako je objasnio, nije bilo jednostavno jer se pjeva dvoglasno i troglasno a capella (bez instrumentalne pratnje).

“Prvog takmičarskog dana smo, zbog kiše, nastupali u lijepoj dvorani njihovog univerzitetskog centra, produkcija je kasnila zbog vanrednih okolnosti, a veliki broj učesnika uslovio je da se na nastup čeka satima. Sve je to bilo iscrpljujuće i stresno, ali smo uspjeli. Narednih dana nastupali smo u ogromnoj, prelijepoj dvorani u centru Batumija. Taj prostor izgleda spektakularno, imali smo utisak da smo u Indiji. To je ta specifičnost Gruzije – sala je obložena drvetom, arhitektura je posebna i odražava miješanje stilova i uticaja – Istoka, Zapada, sjevera i juga. Tu je i Crno more. Vidi se da je to uređena zemlja koja napreduje i koja je lijepa u svakom smislu.  Više smo nego zadovoljni. Bilo je to značajno iskustvo. Stigli smo i da obiđemo neka značajna mjesta i upoznamo tu divnu zemlju“, istakao je Kruščić.

Hor “Antivari musica” osnovan je 2006. godine. Repertoar je bazirao na klasičnoj, džez, filmskoj i duhovnoj muzici, a realizovali su i nekoliko projekata – 2019. godine, u saradnji sa Kulturnim centrom, prvu muzičku produkciju Barskog ljetopisa “Antivari pop rock night” i “Valorizacija naše kulturne baštine”, podržan na javnom konkursu Turističke organizacije, koji je obuhvatio obradu najpoznatijih izvornih, crnogorskih narodnih pjesama. Tokom devetnaest godina postojanja nastupali su na brojnim scenama u regionu, Evropi i svijetu, bili dio gotovo svake značajnije manifestacije u gradu i državi, nastupali na proslavi Dana opštine Bar i rođendana drugih crnogorskih gradova, a upečatljiv utisak, uz repertoar i kvalitetetno muzičko izvođenje, ostavljala je atraktivna i neočekivana koreografija kada se radi o ovakvim horovima i scenskim nastupima.

“Kao svaki hor ili ansambl, i mi smo imali svoje transformacije. U početku smo bili ženski, pa mješoviti hor sa 56 članova, nakon toga ponovo ženski, pa mješoviti, a u sadašnjoj fazi imamo isključivo ženske članice. Svake godine krajem avgusta organizujemo audiciju za prijem novih članova. Među njima imamo i bivših učenika Muzičke škole koji se sada bave raznim drugim poslovima, ali žele da budu dio našeg hora i održe kontakt sa muzikom. Već u oktobru, u skladu sa glasovnim mogućnostima, preferencijama, pravimo plan za narednu godinu, program i repertoar kojima ćemo biti posvećeni. Veoma teško smo stvarali ovaj ansambl, jer osnovati i održati hor ovog tipa jeste kao da imate fudbalsku ekipu koju treba organizovati, ulagati finansijska sredstva, redovno održavati probe, vježbanja, prilagoditi način života, ishrane, čuvanju glasa i kondiciji za pjevanje. To je u današnjem vremenu veoma teško, posebno imajući u vidu da je kultura, možda ne na poslednjem mjestu, ali svakako institucionalno i sistemski nema prioritet. A, naš angažman nisu samo koncerti i priprema za njih, već i muzička produkcija. Da bi hor dobro pjevao, imao zanimljiv program, mora da ima uslove za rad, odličnu produkciju, obrazovane tonce u oblasti klasične muzike, muzičke urednike, profesionalne i obrazovane, a to je deficitarni kadar. Ako to nije tako, urušava se klasična muzika, što nije dobro ni za grad, ni za državu. Dovoljno je reći – Haydn, Mozzart, Beethoven, pa shvatititi da moramo nastavitu tu snažnu evropsku tradiciju, a ukoliko jedan festival ne uvrsti klasičnu muziku u svoj program, puno kompozitora iz perioda, na primjer romantizma i drugih epoha, onda je to promašaj. Moramo čuti poznate pijaniste, na kvalitetnim klavirima. To je imperativ – bez klasične muzike ne smije da prođe nijedan značajan festival”, poručio je Kruščić, koji je prije dvije godine bio selektor muzičkog segmenta Barskog ljetopisa, upravo baziranog na kombinaciji klasičnog i modernog muzičkog izraza, što je izuzetno dobro prihvaćeno kod publike.

“Prednost je kada je sve to objedinjeno, fokusirano. Imali smo tada velikog Romana Simovića na Ljetopisu, omaž Radovanu Papoviću, nastupio je Crnogorski simfonijski orkestar, ali i Gradska muzika iz Budve, Tamburaški orkestar, ‘Trio Ardor’ profesora sa cetinjske Muzičke akademije, što je bila potvrda da se može animirati publika i za vrhunsku umjetnost, ako se to uradi na pravi način. Bila mi je čast što sam bio selektor na XXXVI Barskom ljetopisu, zaista želim da viziju i misiju selektora, ne samo moju, već i drugih prije mene, održimo i čuvamo, prvenstveno klasičnu muziku kao okosnicu. Kultura je u XIX vijeku pratila civilizacijski razvoj, a sada, zbog moderne tehnologije, drugih ’vrijednosti‘, kultura ide na pod, a to ne smijemo kao društvo da dozvolimo. Tu smo mi, poslenici kulture i umjetnosti koji moramo na to da ukazujemo”, upozorava Miro Kruščić, koji je pedagog u barskoj Muzičkoj školi.

U razgovoru za Radio Bar osvrnuo se na sjajne uspjehe učenika Muzičke škole i predan rad profesora, koji njeguju muzičku umjetnost na najbolji način, ali i na to kako se izboriti da muzička kultura zaživi na širem planu.

“To je već pitanje i za Zavod za školstvo, Ministarstvo prosvjete, koji moraju sinhronizovano da djeluju sa Ministarstvom kulture, a lokalni sekretarijati za kulturu da imaju tješnju saradnju sa kulturnim centrima, školama. Neophodna je sinergija, značajan angažman i trud, kako bi muzika, kultura, umjetnost, bili involvirani u društvo. U tom kompleksnom procesu valja početi od najmlađih i od najranijeg doba –  ugrađivati mladima tu ljubav i formirati navike. Društvo sa takvim obrascem i sistemom, nikada ne bi moglo da propadne i doživi devastaciju kakvoj mi danas svjedočimo. Sticajem okolinosti, sada predajem muzičku umjetnost i u barskoj Gimnaziji. Pokušavam u razgovoru sa učenicima da saznam koliko im je poznato kakva su dešavanja u kulturi i umjetnosti u Baru, koliko im je poznat program Barskog ljetopisa, da li odlaze na predstave, koncerte, muzičke i likovne događaje. Vjerujte, vrlo malo, nisu informisani, ne znaju ni koje kulturne scene posjeduje naš grad. Zato je potrebna simbioza institucija i timski rad, projekti. Kulturu ne mogu da nose nevladine organizacije, jer već u nazivu ‘nevladina’ znamo da je nešto vaninstitucionalno, a posebno umjetnička kultura, vrhunska sa visokim estetskim kriterijuma i kvalitetom, mora da se njeguje, afirmiše i širi pod okriljem institucija. Neophodno je da stvaramo naš specifičan kulturni identitet, koji oblikuje naciju i ljude”, smatra Kruščić, koji u tom smislu ističe i cijeni napore pojedinaca i umjetnika koji rade na tom fonu, ali nemaju značajnu podršku za potpuno ostvarenje te važne misije. Podsjetio je da je Bar nekada, u mnogo težim vremenima, imao bleh muziku i gradski orkestar, kojeg se stariji Barani rado i sa nostalgijom sjećaju.

“Da, mi možemo da dovodimo (i treba to da činimo) umjetnike sa strane, ali moramo da njegujemo potencijal koji ovdje imamo, koji predstavlja kulturni identitet grada, prvenstveno. Imamo puno bendova koji žele da iskažu muzikalnost, likovne umjetnike, ali treba im podrška. Nije samo umjetnost ono što se vidi. Imamo puno stvaralaca koji su u sjenci, koji čekaju priliku, nisu u marketingu prisutni. Čelnici institucija kulture moraju imati podatke svih umjetnika i baviti se njima, a ne samo pozvati ih da učestvuju na konkursima. Moja priča je dobronamjerna, nije kritika, nije politička priča, govorim kao muzički stručnjak, pedagog. Prije neku noć sam se oduševio kada sam vidio nastup hora ‘Zima’, jer znam koliko je teško voditi i oformiti takav ansambl. Zamišljam da i u jesen i zimi prođem pored Kulturnog centra, i čujem probe bleh muzike, folklora, pijanista… Poslužiću se metaforom – bolnica ne može da funkcioniše bez doktora i medicinskog osoblja, sportske hale i tereni bez sportista, stoga moramo podstaći i animirati potencijal koji imamo, približavati umjetnost i kulturu širokom broju građana. Oni ne smiju da ostanu i odvijaju se za jedan uvijek isti, mali krug ljudi”, naglašava profesor Kruščić.

“Pomenuli ste specifičnu koreografiju koja je dio svakog nastupa hora ‘Antivari musica’, i to jedan od načina da budemo prijemčiviji, vidljiviji za širu publiku. Ja sam učenik poznate, velike dirigentice Darinke Matić Marović, kod koje sam magistrirao dirigovanje horskim pjevanjem. Ona je sa svojim Colegijum musicum, pripremala koreografije – hor šeta, mijenja izgled, publici zanimljivo, a pjevačima zahtjevno, ali to mogu samo vrhunski horovi, jer treba voditi računa o notama, tonalitetu, tekstu, a istovremeno o scenskom pokretu. Naše nastupe obogaćuju i gostovanja mojih kolega, profesora iz Muzičke škole na raznim instrumentima. Dakle, kontinuirana saradnja postoji, a formalizovana je sa našom sopranistkinjiom Aleksandrom Saškom Vojvodić (ona je umjetnička direktorica Hora ‘Antivari musica’). Često nastupamo zajedno, prošle godine pjevali smo filmske numere na cjelovečernjem koncertu u ekskluzivnom kompleksu ‘Luštica bej’, gdje su publika bili uglavnom stranci. Reakcije su bile izuzetne, doživjeli smo ovacije i pjevanje uglas sa nama. Eto, mi imamo  potencijala i za operu, a naša država je nema, pa i balet je produkt isključivo entuzijazma jedne ličnosti, profesorice Vanje Pantović. Ponoviću, nedostaje institucionalna podrška i sinergija na putu stvaranja kulturnog identiteta i duhovnosti”, podvlači Kruščić, koji je odgovorio i na pitanje zašto su sve manje prisutni i sve rjeđe nastupaju u našem gradu i okruženju.

“Mi smo mnogo puta ovdje imali koncerte, realizovali brojne projekte, neke od njih smo već pomenuli, to je već sve dovoljno. Gotovo da nema gradske manifestacije na kojoj nismo nastupali, više puta smo učestvovali na Barskom ljetopisu, na svečanosti povodom Dana opštine, tako da smo tu referencu već postigli, što ne znači da smo to prevazišli i da ne želimo da se pojavljujemo ovdje. Naprotiv, uvijek nam je posebno drago, uz sve nastupe i pozive vani, da prvenstveno pjevamo i nastupamo u svom gradu i rado se odazivamo”, kazao je Kruščić, koji je najavio obilježavanje jubileja naredne godine – dvije decenije postojanja Hora “Antivari musica”.

“Spomenuli smo Aleksandru Vojvodić Jovović, koja je ove godine obilježila dvadeset godina rada, produžićemo to, napraviti retrospektivu, veliki koncert sa svim vrstama muzike koju smo obrađivali – duhovna, klasična, filmska, moderna muzika XX vijeka, izvorna, crnogorska. Sretan sam što smo uspjeli da opstanemo dvije decenije, ne bih to mogao da nisam imao podršku sponzora, ljudi koji su uvidjeli da radimo nešto dobro, ali naš hor treba da postane gradski, da imamo bleh muziku i orkestar koji bi se zvao ‘Antivari’ i da bude na budžetu Opštine. Kralj Nikola je razmišljao i o operi u Baru, zato je, između ostalog i napravljena balska dvorana u Dvorcu. Moraju se potaknuti ta pitanja, to je i moja vizija i, kao što sam kazao, sistemski, organizovano raditi na tome. Kako je rekao veliki filozof Platon ‘kakva muzika, takva država’, kakva muzika, takav grad. Nijedan član mog hora nije platio ništa kada smo putovali u Gruziju, ali ne može uvijek biti tako. Za sve nas bilo je to više od samog muzičkog nastupa i takmičenja – poseban ponos što predstavljamo svoju zemlju, sa crnogorskom zastavom, među toliko drugih zemalja svijeta, doživljaj jedne druge zemlje i kulture, druženje, prijateljstva, sve to pružaju kultura, umjetnost. Veliki Beethoven je u devetoj simfoniji, stav 4, komponovao ‘Odu radosti’, sa vizijom da tom kompozicijom pomiri čitav svijet. Ne znam da li je uspio, ali ako imamo znanje, intelektualnost, dobru namjeru, duhovnost, možemo to da postignemo, to i jeste svrha umjetnosti i kulture”, zaključuje profesor, dirigent i osnivač Hora “Antivari musica”, mr Miro Kruščić.

The post Mr Kruščić: Neophodna sinhronizovana institucionalna podrška kulturi i umjetnosti first appeared on BARinfo.

Ovaj jedinstveni muzičko-scenski spektakl imao je pretpremijeru u barskoj sali Doma kulture 13. maja, u okviru proslave Dana Evrope, a premijeru noć kasnije u Velikoj sali Muzičkog centra u Podgorici. Još jedan koncert održan je 13. jula, povodom Dana državnosti Crne Gore na Luštici.

Pitka, a ozbiljna umjetnička priča, prilagođena je ljubiteljima različitih filmskih i muzičkih žanrova, a ideja je potekla od direktora Kinoteke, reditelja Gorana Bjelanovića.

Imao je proslavljeni sineasta ozbiljnu potporu strastvenih, muzičkih umjetnika, koji su glasom i instrumentima istinski podržali i u zaista lijepu, multimedijalnu priču, oblikovali zamisao o spoju dvije umjetnosti.

Kompozicije koje je izabrala sopranistkinja Aleksandra Vojodić Jovović su prilagođene njenom operskom glasu, horu i orkestru. Ove godine obilježava dvadeset godina plodne karijere, a koncert je poklon u znak zahvalnosti crnogorskoj publici na dvodecenijskom uvažavanju njenog rada.

U programu učestvuju kvartet Ana Vukazić– klavir, Aleksandar Magovčević – harmonika, Ivan Stanojević – violina i Uroš Sučić – truba, kao i Kamerni ženski hor „Antivari Musica“, pod dirigentskim vođstvom profesora, mr Mira Kruščića.

Koncert “Muzika filmskog univerzuma” biće održan u ponedjeljak, 19. avgusta, u 21 sat i 30 minuta, u sali Doma kulture.

The post Muzika filmskog univerzuma, muzičko-scenski spektakl ponovo pred ljubiteljima umjetnosti first appeared on BARinfo.

“Danas slavimo, ne samo Dan škole, već strast, trud i predanost koju profesori i učenici donose u svijet muzike, čiji je jezik univerzalan i sve nas spaja, bez obzira na razlike. Ona ima moć da izrazi ono što riječi ne mogu, da probudi naše najdublje emocije i podsjeti nas na ljepotu življenja. Naša škola je mjesto gdje se ta magija svakodnevno odvija, gdje se note pretvaraju u melodije, a melodije u uspomene koje će trajati vječno. Neka Dan škole bude podsjetnik za sve što smo postigli i sve što još možemo ostvariti. Nastavimo da dijelimo dar muzike sa svima, jer kao što reče velikan : “Tamo gdje riječi prestaju, počinje muzika”, kazala je na svečanosti, koja je počela nastupom Hora škole, pod dirigentskom palicom prof. mr Mira Kruščića, direktorka Danka Popović. Ona se zahvalila i čestitala svim profesorima koji su svoje znanje i vrijeme posvetili napretku učenika i škole, učenicima koji pronose njenu slavu, ali i roditeljima koji su neizmjerna podrška na tom putu.

Ove godine troje sjajnih đaka zavrijedilo je posebnu pažnju i priznanje – Sofija Eleneva – flauta, u klasi profesorice Tamare Stijepović, koja je ponijela titulu “Đak generacije”, Đurađ Ostojić – predmet solfeđo i klavir, u klasi  profesorica Renate Perazić i Jelene Dobrković, i Nikolina Lukšić – klavir, u klasi profesorice Jelene Dobrković. Njima je direktorka Danka Popović, uručila diplome i medalje, a pohvaljeni  su i profesori i učenici koji su, takođe, postigli značajne rezultate u prethodnoj godini: prof. Suzana Pepđonović (Anja Babić, kamerni duo, Arkadij Argirov i Nadežda Vučeraković), prof. Marija Blažević (Mia Drača i Seada Rašketić), prof. Nikoleta Strugar (Nektarija Leković, Sofija Vukosavljević, Staša Kosović i Larisa Pelinković), prof. Jelena Dobrković ( Julija Cicmil, Novak Savić, Elena Mićunović i Minja Banović), prof. Ana Vukazić (Katarina Radosavović), prof. mr Maja Basarab (Marija Makarova, Dunja Pejović i Galina Čerkizova), prof. mr Ivana Cikić (Erik Šabović), prof. Dragan Martinović (Varvara Zaitseva), prof. Stefan Kostić (Konstantin Terešenko), prof. Enes Alković (Dušan Dmitrović i Bojana Đurišić), prof. mr Jakup Mehmedović (Elena Živanović, Jovan Živanović i Jovan Joksimović), prof. Safet Drljan (Andrea Pavlović), prof. Aleksandar Basarab (Adnan Krajina), prof. Igor Novak (Viktor Demirović, Lenka Ćetković i Alisa Sovnoskaja), prof. mr Miro Kruščić (Hor škole), prof. mr Aleksandra Vojvodić Jovović (Janja Tufegdžić, Mihaela Jovović, Teodora Vojvodić), prof. Bojana Pejović (Hana Đuričković i Milena Vukmanović).

Dirljiv i emotivan oproštaj, učenici i profesori škole priredili su omiljenoj profesorici Ljubinki Knežević.

Prof. mr Miro Kruščić, komponovao je i sa Horom škole izveo nekoliko kompozicija, isključivo u čast profesorice Knežević, a zatim su joj svi učenici uručili po jednu ružu.

Profesorica Ljubinka Knežević, jedna je od prvih pedagoga barske Muzičke škole, koja je značajno doprinjela njenom utemeljenju i razvoju. Prije Bara, radila je u Muzičkoj školi u Sarajevu, Bijelom Polju, a u našem gradu, najprije, u Gimnaziji “Niko Rolović”, a zatim u Muzičkoj školi, koja je u početku, radila u okviru Kulturnog centra. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je stekla zvanje profesor muzike, odnosno akademski muzičar. Bila je prva profesorica u Baru sa završenom Muzičkom akademijom. U toku edukacije i profesionalne karijere pohađala je predavanja i seminare kod eminentnih profesora sa prostora ex- Jugoslavije. Sa svojim učenicima učestvovala je na brojnim državnim i međunarodnim takmičenjima, na kojima su redovno osvajali zlatne, srebrne i bronzane lire. Danas, veliki broj njenih đaka su profesori u Muzičkoj školi, poznati umjetnici, ljekari, novinari, advokati, privrednici, direktori javnih ustanova, na što je, kao što stalno ističe, veoma ponosna. Iza nje je 45 godina uspješnog rada, a od oktobra prošle godine, formalno je u penziji.

Profesori, učenici i roditelji, zahvalili su joj se na sinoćnjoj svečanosti, na tome što je bila neizostavni dio svih njihovih pojedinačnih i kolektivnih uspjeha, i što je gotovo pola vijeka, oblikovala duhovni svijet djece na najljepši i najbolji način.

Prof. mr Aleksandra Vojvodić Jovović, poznata sopranistkinja, jedna od brojnih njenih uspješnih učenika i mr Miro Kruščić, zapisali su u posveti: “Uvažena profesorice, hvala Vam na znanju kojim ste nas nesebično darovali i olakšali nam put ka vrhu umijeća. Zahvaljujući Vama, neprikosnoveno smo se kretali, sa puno ljubavi, po magičnim poljima i beskrajnim prostranstvima muzike”.

Ljubav, cvijeće, gromki aplauzi i suze posvećeni su profesorici Ljubinki Knežević, koja je bila vidno uzbuđena i srećna zbog toplih emocija koje su joj prenijeli učenici, kolege i roditelji.

“Hvala od srca svima. Ono što mogu reći  jeste da sam sve radila, uvijek, sa radošću , da svaki čas bude obojen toplinom i posebnom emocijom, da muzika probudi naša čula i dušu na najljepši način. Jednostavno, voljela sam svu djecu kojoj sam predavala, trudila se da proniknem u njihovu dušu,  da otkrijem njihov svijet , i zadovoljna sam. Oni su meni bili Sunce, i ja njima.Reakcije učenika i njihovih roditelja pokazuju da je sve vrijedilo. Srećna odlazim u penziju, posebno kada vidim profesore, moje nekadašnje učenike, i kada vidim djecu u horu, koja su djeca mojih učenika. Ovoliko ruža večeras me podsjetilo na moju prvu Muzičku baštu, a svi ovi pupoljci govore da imamo još ruža koje će da cvjetaju i napreduju, samo da djeci obezbijedimo mir i stabilnost”, poručila je profesorica Ljubinka Knežević.

Na svečanom koncertu, povodom Dana Muzičke škole, uz Hor, nastupili su najbolji đaci, Sofija, Đurađ i Nikolina, Mali orkestar profesora Jakupa Mehmedovića i Safeta Drljana, Veliki orkestar prof. Alaksandra Basaraba,  Stefana Đukića i Sanje Hajduković, kao i Mali hor sa profesoricom Milenom Matunović i korepetitorkom, profesoricom Jovanom Vukazić.

Direktorka škole, Danka Popović, uručila je zahvalnice institucijama i pojedincima, koji su u prethodnom periodu bili snažna podrška ovoj ustanovi na putu njenog uspjeha i napretka – Opštini Bar, Sekretarijatu za kulturu, pomoćniku direktorke Kulturnog centra, Mirku Bujišiću, Turističkoj organizaciji i medijima – Radio Baru i portalu Bar Info, kao i sajtovima Feral i Jedro.  

The post Barska Muzička škola – luča obrazovanja, plemenitosti i duhovnosti first appeared on BARinfo.

”Đurađ Ostojić, učenik IX razreda, u II kategoriji, u disciplini solfeđo, osvojio je prvo mjesto. Njegova profesorica je Renata Perazić. Lenka Ćetković, učenica VI razreda, u II kategoriji, u disciplini violončelo, osvojila je drugo mjesto. Lenkin profesor je Igor Novak, a korepetitorka Jelena Dobrković. Adnan Krajina, učenik VI razdreda, u II kategoriji, u disciplini harmonika, osvojio je drugo mjesto. Njegov profesor je Aleksandar Basarab. Veliki hor, u II kategoriji, osvojio je treće mjesto. Dirigent hora je mr Miro Kruščić, a korepetitorka Jovana Vukazić”, sa ponosom je navela direktorica ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš”, Danka Popović.

Tokom trodnevnog festivala nadmetalo se oko 420 učenika u 11 takmičarskih disciplina: solfeđo, harmonika, violina, viola, violončelo, kontrabas, gitara, kamerni duo originalne i transkiribovane kompozicije, klavirski duo, vokalni – vokalno instrumentalni duo i hor.

“Na ovom Festivalu naši učenici su imali 12 tačaka u disciplinama hor, solfeđo, gitara, violončelo, harmonika, kamerni duo (flauta i klavir). Treba pomenuti i ostale učenike koji su pokazali talenat, kao i njihove profesore: gitara, I kategorija: učenici Konstantin Terešeno – profesor Stefan Kostić i Dušan Dmitrović – profesor Enes Alković, III kategorija, učenici Bojana Đurišić – profesor Enes Alković i Erik Šabović – mr Ivana Cikić, violončelo I kategorija, učenik Viktor Demirović, II kategorija, učenica Alisa Sovnoskaja – profesor Igor Novak, korepetitorka Jelena Dobrković, harmonika II kategorija, učenica Andrea Pavlović – profesor Safet Drljan, kamerni duo: II kategorija, učenica Anja Babić ( flauta) – profesorica Suzana Pepđonović i učenik Novak Savić ( klavir) – profesor Jelena Dobrković”, navodi Popović.

Festival je, osim takmičarskog dijela, ponudio i bogat prateći program- koncert “Aratos trio” (klavir, viloina, klarinet), “Snežana i sedam patuljaka” UŠMB “Vasa Pavić” u saradnji sa SSŠ iz Podgorice i Cetinja i koncert povodom zatvaranja festivala, kada je nastupio orkestar harmonika “Sky Glory”.

“Ovo takmičenje je velika motivacija, kako za profesore, tako i za učenike. Đaci su osjetili drugačiju atmosferu, ne samo takmičarsku, već i edukativnu. Posebno raduje što je ovo još jedna u nizu potvrda da je muzičko obrazovanje u našoj školi na zavidnom nivou. Veliku pažnju  učesnika i stručnog žirija zavrijediio je hor koji je brojao čak 60 učenika, koji su izvedbom oduševili sve prisutne, iznova potvrdivši kvalitet rada mr Mira Kruščića”, podvukla je direktorica Muzičke škole u Baru Danka Popović, čestitajući učenicima i profesorima na zapaženim rezultatima.

The post Učenici barske ŠOMO zablistali na Muzičkom festivalu u Kolašinu first appeared on BARinfo.

“Ja sam spoj sjevera i juga, uvijek volim tako da kažem. Majka Anka je iz Zubaca, od Ćetkovića, važna dominantna ličnost naše porodice, uz njenu majku, moju baku Marinu Vitić Ćetković, koja nas je sve iškolovala na neki način. Otac Savić – Savo je porijeklom iz Mojkovca, davnih šezdesetih je došao u Bar da uči Srednju poljoprivrednu i od tada su zajedno. Njihov brak je na početku bio sudar civilizacija, ali se ta simbioza primila. Roditelji su mi radili u Luci, pa smo upoznavali njihove kolege s posla koji su gradili Bar. Znalo se, a zna se i danas, subotom u jedan sat je okupljanje za zajednički ručak, to nam je tradicija. Moji roditelji su vrijedno radili na imanju, ali sam ja bio izuzet kao miljenik od tih poljoprivrednih poslova, šteđeli su me. Naročito su na mene pazile moje sestre Tanja i Margita – Biba”, istakao je Miro na početku.

Prva asocijacija na djetinjstvo van Ilina su dva potpuno različita načina života – u Zupcima i Mojkovcu.

“Zupce pamtim kao predivnu uspomenu koja je ostavila traga na meni. Išli bi autom do rođaka, bilo je relativno malo kuća, a čitavo selo je mirisalo na stočarstvo – krave, ovce, svuda oko nas, meni se činilo da sam ne znam koliko daleko, bio je to drugi svijet, sa svojim pravilima – rijeka, kamene staze oko kuća, jaže… Na drugoj strani je svijet u Mojkovcu. Moj otac je iz partizanske porodice, stric mu je Vukman Kruščić, čuveni narodni heroj. To neko herojstvo u sebi sam povukao sa sjevera, a mekoću i civilizacijski iskorak, da me ne shvate pogrešno, sa majčine strane. U Mojkovac bih išao ljeti na desetak dana, igrao bih košarku sa bratom Nikolom, družili se na jalovištu i napuštenom rudniku. Danas taj grad osjećam kao svoju postojbinu, iako se cio osjećam Baraninom”.

Ilino u vrijeme Mirovog odrastanja imalo je potpuno drugačiju vizuru od današnjeg. Tišina, mir i stare porodice.

“Podigao sam se u atmosferi drugačijeg Ilina no što je danas. Ljudi su se družili, posjećivali, igrali karte, pjevali uz harmoniku, mi ih djeca gledali. Komšije su mi bili Baćko i Tanja Ivanović i njihova majka Milijana, od koje sam imao veliku podršku. Ivanovići, Drešići, Paladini, Matkovići, Glavanovići, Đokmarkovići, Pepići, sve starosjedioci, od naše kuće do mora bilo je tridesetak kuća, ne više. Bila je ta jedna glavna ulica kroz Ilino, nije bilo ovih bočnih, sve je teklo kroz tu jednu. Igrali smo se gore kod tunela i voz je bio sastavni dio našeg odrastanja. Živimo nekih 50-60 m ispod pruge i navikli smo, pa uopšte ga ne čujemo kad prolazi, za razliku od gostiju koji bi došli kod nas da prespavaju. Njima je bilo kao smak svijeta kad bi protutnjala kompozicija”.

Ulazak u svijet muzike bio je rano, u osnovnoj školi, mada je, kaže, još prije toga znao da ga od nje ništa neće odvojiti.

“Uvijek sam, kao sasvim mali, nešto pjevao sa sestrom Milankom i bratom Milanom u kući Ćetkovića. U tim kućama u Ilinu bih našao akustično mjesto, pa je glas odzvanjao, to su bile svojevrsne moje prve pozornice na stepenicama. Pjevao sam i na porodičnim slavljima, mogu da kažem da sam vazda zabavljao svoju porodicu. 

Učiteljica mi je bila Danica Lekić, divna žena. Ona je na jednom času pitala da li bi neko otpjevao nešto, a ja sam se javio. To mi je bio prvi javni nastup, pred odjeljenjem sam pjevao ‘Kiša pada, trava raste’, to nikad zaboraviti neću. To je bio moj prvi doživljaj javnosti. Onda sam stalno u školi nastupao, kao solo pjevač, u horu, svirač ili recitator. Kad god bi trebalo nešto otpjevati, svi su to očekivali od mene. U školi sam imao problema sa matematikom, i to kod Sofije Vojvodić, majke naše sopranistice Aleksandre Vojvodić Jovović. Nisam bio zainteresovan za taj predmet, iako je ona divno predavala. Dogurao bih do solidne trojke, pa bi me Nastavničko vijeće na kraju zbog odličnog rezultata u skoli nagradilo ocjenom 4. I nisam bio neki super đak, bilo je predmeta koje sam više volio od drugih”.

Posebna priča iz tog perioda su nastupi za Dan škole ili pogodom prigodnih datuma revolucije.

“Bili smo ushićeni što dolaze priredbe, najmanje mjesec ili dva smo se pripremali za njih. Biralo se ko će da nastupi, kakva će garderoba biti, ko će gdje stajati, kakav će biti raspored, nije tu bilo puno improvizacije. Bista ispred škole, direktorica Jelica Zenović i ruže koje je čuvala kao oči u glavi, a oko kojih nismo smjeli da trčimo, imali smo strahopoštovanje prema instituciji. Obavezna je bila himna OŠ ‘Anto Đedović’ na početku, pa recitacije, pjesme i gluma. Prvi veliki nastup kao recitator sam imao za neki državni praznik, sa 9 ili 10 godina, u Domu kulture, govorio sam ‘Učio sam prva slova u seoskoj maloj školi’. U prvim redovima barska politička elita, taj nastup je zbog treme bio istinska trauma za malo dijete, ali sam dobro prošao. Tad sam prvi put gostovao u Radio Baru, u barakama”.

Nakon što su roditelji, prije svega majka, primijetili da je to sa muzikom “nešto ozbiljno”, uputili su ga da polaže prijemni u Muzičkoj školi koja je tada bila u zdanju iz vremena kralja Nikole u Ulici maršala Tita.

“Upisao sam muzičku školu koju tada nije mogao da upiše svako. Božidar Rakonjac, direktor, primao je samo talente, njih dvadesetak. Mene je na prijemnom ispitivala prof. Marijeta Nikčević, ali sam bio zakasnio zbog godina pa nije bilo mjesta na klaviru, zato sam upisao klarinet. Vidjevši moju želju i talenat, direktor je dozvolio da paralelno učim dva instrumenta, klavir i klarinet. Klarinetu sam ostao vjeran do kraja. Diplomirao sam klarinet i teoriju u Srednjoj muzičkoj školi, a na Akademiji muzičku pedagogiju.

Pohađanje dvije škole nije bio nimalo jednostavno, trebalo je puno odricanja godinama dva do četiri puta nedjeljno iz Ilina, majka me je vozila ‘ladom samarom’. Uz to sam vježbao puno kući, naravno.

U tom objektu Muzičke škole je bila mala, lijepa sala sa dva polukoncertna klavira, a velike nastupe smo imali u Dvorcu i u Domu kulture. Prvi nastup u Muzičkoj školi je bio za Dan škole, 9. jun, svirao sam klarinet, onda pjevao u horu kod uvažene prof. Spomenke Ičević, koja je bila dirigent kao i prof. Rakonjac. On je dovodio najveću evropsku i svjetsku dirigenticu, prof. emeritusa Darinku Matić Marović da nas čuje, a igrom slučaja, 20 godina kasnije, magistrirao sam dirigovanje upravo kod nje.

Solfeđo je predavala prof. Ljubinka Knežević i dala nam smjernicu kako može da se zavoli. Kad smo došli u Srednju muzičku u Podgorici, profesori iz teorije muzike su nam govorili da ćemo imati zagarantovanu peticu jer smo bili kod prof. Ljubinke. Ta Niža muzička je toliko kiptjela znanjem i voljom i kvalitetom da je bila kao neki mali fakultet, vrlo smo, vrlo ozbiljno radili, i to sa ponosom kažem”. 

Posebno poglavlje u životu Mira Kruščića predstavljao je sport, konkretnije odbojka.

“Majka je bila zadužena za muzičku školu, a otac je bio po strani i posmatrao – on me forsirao za sport gdje sam morao da se dokažem. Bio je bio fudbaler i rukometaš u ‘Brskovu’ i bilo mu je čudno što se bavim muzikom, takav je bio tip, ali je poštovao to što majka kaže, imao povjerenje u nju. Kad sam počeo da se bavim sportom, srce mu je bilo puno. Na početku mu nije bilo jasno odakle odbojka, jer je to, kako je govorio, ženski sport, ali je poslije išao na utakmice i bio moj navijač. Svakako, otac nije bio nikada na mom koncertu, a majka na mojim utakmicama”.

Odbojkom je počeo da se ozbiljnije bavi tek u srednjoj školi.

“Ja sam amaterski igrao odbojku pored plaže u osnovnoj školi, vježbao najprije s Baćkom Ivanovićem i Šušanjanima – Peđa i Bato Matković, Baja, kasnije Peđa Arsić, Peđa Đikanović na plaži ispd Stare ceste, kod kafića komšije Radže, pri Šumicama. Kad sam upisao Srednju muzičku u Podgorici, iz juniora ‘Budućnosti’ su me pozvali da dođem u tim. Treneri su mi bili Tijanić i Kolaković, pa Vuković. Ostao sam tri godine, nakon toga su došle studije i Muzička akademija na Cetinju, gdje sam nosio dres ‘Lovćena’, a onda na kraju ‘Luke Bar’ i ‘Mornara’. Bio sam tehničar, recimo da je to mjesto koje je odgovaralo mom duhu za organizovanje, jer za njega treba posebna statičnost i snaga, treba brzog razmišljanja. Nekako sam treninge koji su bili uveče usklađivao sa školom i vježbanjem muzike, a morao sam na odbojku da idem sa bandažima svih prstiju kako ih ne bi povrijedio.

Bilo je tu puno anegdota na putovanjima. Jednom smo gostovali u Rožajama, zima, minus pet napolju. Sala je bila jako hladna i vidjelo se da je slomljen jedan prozor na njoj. Kada sam došao na servis liniju, iza mene se već nakupilo snijega na parketu, na 3, 4 metra od mene. Drugi put kad sam u toku utakmice došao na servis, počelo je napolju da vije, i sve su pahulje padale po meni. 

Beach Volley sam igrao stalo ljeti, u pijesku, pa bi mi, kad bih došao u jesen u klub, odraz bio mnogo veći nego da sam trenirao na parketu. Uvjeren sam, da sam nastavio da se profesionalno bavim sportom, bio bih vrlo uspješan u tome. Sport mi je strašno pomogao, jer mi je disciplinovao život”.

Miro Kruščić od 2006. vodi hor “Antivari Musica”, koji nastupa širom Evrope. Potencira da je hor nešto vrlo specifično, i zahtijeva psihički i fizički napor, uz uživanje.

“Hor je jedna vrsta socijalizacije i discipline. Mora da postoji veliki kontinuitet proba, edukacija, a tu je i fizički napor jer treba dosta da se stoji na nastupima. Kada sam se vratio u Bar, bio sam dirigent KUD-a ‘Jedinstvo’, zatim sam vodio jedan divan mješoviti hor i sarađivao sa prof. Spomenkom Ičević koja je bila na čelu Ženskog akademskog hora u Muzičkoj školi. Onda sam se odvojio 2006. i osnovao hor ‘Antivari Musica’. Do sada smo imali 19 turneja po Evropi, od jakih takmičenja do komercijalnih nastupa.

Naše probe većinom izgledaju kao čas fizičke kulture, tu su vježbe istezanja, vježbe disanja, naravno, sve uz pjevanje i raspjevavanje, hor mora da ima odličnu kondiciju i da može da na probama stoji dvaput više nego na nastupu, kako bi lakše izdržali.

Ja kao dirigent moram da sve objedinim u cjelinu, to je pedesetak različitih osoba. Ako se pjeva višeglasno, a najčešće je tako, radi se odvojeno sa tenorima, baritonima i basovima, sopranima i altima, pa tek onda idu probe zajedno. Veliki je trud i rad, i mora da se voli to što se radi. To jeste profesija, ali ako se doživljava samo kao posao, ništa ne valja, jer se mrzovoljnost, negativna energija i sve što ti smeta, prenosi i na pjevače. Dirigent mora da bude i profesor i dobar psiholog, trener i kondicioni trener, ali prijatelj prije svega. Dirigent mora da razumije da ljudi nisu roboti, da svako ima svoje želje i probleme i prema njima da se postavi najbolje što može”, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Radio Bara Miro Kruščić.

The post Miro Kruščić: Pjevanje na stepenicama kuća, odbojkaški servis pod pahuljama i dirigent kao psiholog first appeared on BARinfo.

Po tradiciji koja živi više od četiri decenije, manifestacija je i ovoga puta  bila emotivna i posjećena. Scenario kulturno-umjetničkog programa režirao je glumac Dragiša Simović, koji je snažnim dramskim nabojem oduševio publiku. Izvanredan doprinos dale su i glumice CNP-a, Ana Vujošević i Jelena Minić, a program je vodila Nikoleta Dabanović. Muzički pečat događaju dao je kamerni hor “Antivari musica” iz Bara, pod dirigentskim vođstvom mr Mira Kruščića, uz pratnju sopranistkinje Aleksandre Vojvodić Jovović. Hor je izvodio antifašističke i partizanske pjesme, a posebnu emociju i ustajanje publike pobudila je himna “Hej Sloveni”.

“U ime 11 mladića i djevojaka strijeljanih na Belvederu, svake godine, na ovaj tužan dan, okupljamo se kao na hodočašću. Jedanaest krvavih crvenih košulja, jedanaest sudbina, jedanaest života, opomena su iz tog vremena, do dana današnjeg, i nakon 78 godina. Sanjali su bolje dane, a onda, u zoru 6. jula, bjesomučno, zločinački, kukavički, neprijateljski rafali okončali su njihove mlade živote i njihove snove”, emotivno je govorila Branka Nikezić, potpredsjednica Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koja je, uz duboku počast, navela imena 11 mladih tragično stradalih rodoljuba.

Naglasila je da je ovo opomena i nauk Crnoj Gori, do dana današnjeg, da ova država ne može naprijed bez dobrih međuljudskih odnosa, uzajamnog poštovanja, hrabrosti, odlučnosti i antifašizma. “Dostojanstvo je jedina adresa za našu budućnost. Ne dozvolimo da starije generacije, savremenici vremena pravde, jednakosti, bratstva i jedinstva, odlaze razočarani, u nevjerici da je njihov trud bio uzaludan”, poručila je Nikezić. Manifestacija je juče započela polaganjem vijenaca žrtvama na Belvederu u deset časova, a završena kulturno-umjetničkim programom u Starom Baru u 21 čas.

Veče je okončano čuvenim stihovima Rajka Joličića posvećenim “Orfejima Belvederskim” i izvedbom svevremenske pjesme “Samo da rata ne bude”, odličnog hora “Antivari Musica”.

Manifestaciji “U ime crvene košulje” prisustvovali su i predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković i potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Spičanović.

The post Da se ne nikad ne zaboravi – održana manifestacija U ime crvene košulje first appeared on BARinfo.

Pogačnik je svjetski priznati motivacioni govornik, koji nudi originalan odgovor na današnju potragu poslovnog svijeta za kreativnim i inovativnim razmišljanjem. Njegovo gostovanje u sklopu regionalne turneje organizovala je Ambasada Slovenije u Crnoj Gori, u saradnji sa Kulturnim centrom Bar.

Mr Miro Kruščić, dirigent hora “Antivari musica”, jedan je od inicijatora ponovnog dolaska svjetski priznatog umjetnika u Bar.

“Pogačnik je ovdje nastupio i u novembru 2021. i bio oduševljen ambijentom i akustičnim prostorom crkve Svete Venerande, gdje je omogućeno da klasične note budu predstavljene u svojoj punoći. I ovog puta bilo je fantastično. Koncertu je prisustvovala zamjenica ambasadora Slovenije u Crnoj Gori kao i ambasador Poljske sa suprugom, te naši sugrađani, ljubitelji klasične muzike. Svirao je djela Skarlatija i Baha. Uz sviranje je održao i zanimljivo predavanje o filozofiji – estetici muzike kroz epohe, povezujući to sa savremenim dobom, u korelaciji sa modernim vremenom raznim profesijama, biznisom, rukovođenjem… Napravio je i kratak osvrt na simbiozu muzike i antropologije kroz razvoj i rad unutar sebe, s naglaskom na psiholoski aspekt. Predavanje je bilo interaktivno, tokom nastupa je komunicirao sa publikom, koja je bila očarana toplim zvucima violine”, kazao je za Radio Bar i Bar Info, mr Miro Kruščić.

Pogačnik je ambasador kulture Slovenije i bivši Fulbrajtov stipendista, poznat po postavljanju svjetskih standarda u “Umjetnosti i biznisu”.

Bavi se istraživanjem paralela između muzičkog i organizacionog identiteta i poslovnih procesa, ali i unapređenjem razumijevanja najznačajnijih zahtjeva poslovanja – od potrage za izvrsnošću, liderstvom i inovacijama, do rješavanja problema i razvoja. Ima izuzetan kapacitet da inspiriše poslovne lidere da „razmišljaju izvan okvira“.

The post Renomirani slovenački violinista Miha Pogačnik održao koncert i predavanje u Starom gradu first appeared on BARinfo.

Publiku je pozdravila istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić, koja je najprije izložbu proglasila otvorenom, a zatim pozvala i da uživaju u koncertu.

“Stvaranje pozitivnih asocijacija, razvijanje komunikacijskih vještina u grupi, zatim empatije i zahvalnosti, veoma su važne smjernice za djecu svakog uzrasta i predstavljaju cilj ove radionice. Kroz razgovor i kreativno izražavanje, djeca su ohrabrena da iskažu kako se osjećaju i o čemu razmišljaju u vrijeme praznika, zatim da podstaknu sjećanje na njima značajne događaje iz prethodne godine i izraze zahvalnost, kojom će poželjeti dobrodošlicu narednoj godini”, kazala je Gazdic Ilić.

A uz najljepše želje za ispraćaj stare i doček Nove godine, djeca su, pod dirigentskim vođstvom mr Mira Kruščića i sopranistkinje Aleksandre Vojvodić Jovović, izvela repertorar od 13 novogodišnjih i drugih popularnih pjesama za djecu.

Ređale su se “Zvončići, zvončići”, “Pada pada snijeg” , “Somewhere over the rainbow”, “Ti i ja”…

Solisti su bili Mihaela Jovović, Nađa Kosović, Mersida Sukić i Ilmi Ćamili.

“Sve ovo radimo zbog djece. Suština našeg programa je da, iako traje pandemija korone, djeca nisu uskraćena, nego da mogu da se raduju praznicima”, kazao je mr Kruščić.

On je na lijepoj ideji da se organizuje ovakav koncert, zahvalio upravi Muzičke škole “Petar II Petrović Njegoš”, direktoru Kulturnog centra Bar Erolu Marunoviću i svima koji su uključeni u organizaciju.

“Kulturni centar je renoviran, to nam se zaista dopada, samo da se građani Bara naviknu da dolaze ovdje. Mi smo tu kulturni poslenici koji ćemo kontinuiranim nastupima, koncertima, uspjeti da opet vratimo taj osjećaj da barska publika dolazi u Dom kulture, jer ovo pripada svima nama i radujemo se tome”, zaključio je mr Kruščić.

U sklopu “Novogodišnjih čarolija“ narednih dana su:

27.12.  – u 17 sati– Nastup Ekumenskog hora Konkatedrale sv. Petra, dirigent Varvara Lojko, Hol Doma Kulture;

28.12. – u 15 i 30 –  OŠ „ Blažo Jokov Orlandić“ pozorišna predstava za djecu “Srećna Nova godina” –Hol Doma kulture;

28.12. u 16 i 30 – Djeca na saonicama Đeda Mraza –  Zabavni program sa barskim DjedaMrazom Rajkom Joličićem, Hol Doma kulture;

29.12. – 10 sati– Program sa animatorom Žarkom Žapcem, Hol Doma kulture;

30.12. u 12 sati– Pozorišna predstava za djecu “Čarobna knjiga”, izvođač NVO “Maska” Herceg Novi, Organizatori TO Bar i JU Kulturni centar

The post VIDEO: Koncert dječjeg hora i izložba upotpunili Novogodišnje čarolije first appeared on BARinfo.