“Ova knjiga daje prikaz jednog nasilnog, protivpravnog, klerofašističkog postupanja SPC kao glavnog faktora, instrumenta projekta Velike Srbije, ‘Srpskog sveta’ na štetu Crne Gore. Po ustavu, Crna Gora je nezavisna, suverena, građanska, demokratska, ekološka i država pravde i vladavine prava. No, ona je to samo formalno. Suštinski, ovo vam je svetosavska i teokratska država. Sad smo ušli u drugu fazu – fazu Božje države, a treća faza je pravoslavni fundamentalizam, i ne znam kada ćemo doći do nje”, kazao je Belada.

On je naglasio da se u knjizi “u bilo kojem smislu ne govori protiv vjere i protiv vjerskih sloboda”.

“Ova knjiga govori o neodgovornosti institucija, urušavanju pravnog sistema, kršenju Ustava i izdaji nacionalnih interesa. Pored toga što govori o stanju duha u Crnoj Gori, knjiga je istovremeno prikaz namjere crkve i strane države da izvrše dominaciju i nad teritorijom Crne Gore. Ovo je argumentovana i činjenično potkovana optužnica i poziv budućim generacijama mi smo nemoćni na otpor i revolucionarni stav”, dodao je Belada.

Sadašnje “šminkanje” i revitalizacija stanja u sferi politike i ideologije, naveo je u svom govoru “posebno djeluju na sekularni karakter Crne Gore”.

“Moj cilj je da kroz tekstove iz ove i moje prethodne knjige podsjetim buduće generacije da sada Crna Gora nije  ustavna, sekularna i pravna država. Njene granice, suverenitet i identitet određuje oltar. Goruće pitanje u Crnoj Gori je status Crnogoraca u sopstvenoj državi. U javnom životu, Crnogorci  nemaju nikakav institucionalni uticaj. Postoji država, Crnogorci kao većinski narod, a niti učestvuju, niti odlučuju o bilo kojem pitanju društvenog života države. Paradoks je da jedan većinski narod ne učestvuje u institucionalnom životu, da crnogorski jezik ne govori većina građana, da se falsifikuje istorija tog naroda, da mu se ne priznaje crkva”, istakao je Belada.

On je iskazao strah da će, kako je kazao, nastavkom asimilacije Crnogoraca nestati suverena država.

“Ako sljedeći popis pokaže da nas ima nešto preko 30 odsto, smatram da je završeno sa Crnogorcima. U Srbiji je asimilacijom nestalo 100.000 Crnogoraca, zašto ne bi i ovdje, kad prođe jedan period, asimilacijom i 50.000 da nas pođe, i tako nestaje suverena država. Za ovo stanje su isključivi krivci Crnogorci”, rekao je, pored ostalog, Belada, koji je posebno zahvalio prof. dr Milanu Nikoliću na pomoći u organizaciji ove promocije.

Moderator prof. Neđeljko Necko Đurović istakao je da je termin promocije namjerno izabran na Međunarodni dan maternjeg jezika, te da se time želi ukazati na značaj afirmacije crnogorskog jezika i “naglašavamo da je jezik na kojem stvaramo i osjećamo, mislimo i poručujemo, veoma važan segment našeg nacionalnog identiteta i kulturnog nasljeđa”.

“I sama knjiga je posvećena očuvanju kulturnog nasljeđa i predstavlja svojevrsni pravni vodič za njegovu institucionalnu i sveopštu zaštitu. ‘Okupacija oltarom’ nije samo pisani trag o vremenu kojeg svi proživljavamo i nije samo argumentovani prikaz današnjice u kojem naša fragilna građanska zajednica doživljava svoj pad pod naletom kleronacionalizma. Nije prvi put da se Crna Gora i njen narod nalazi pred brojnim izazovima, ali smo prvi put dominantno postali ravnodušni i, kako bi rekao Gete ‘skriveni pod jezikom’. Izazovi i njene borbe odredile su milenijumsko postojanje naše Crne Gore, ali naša nezainteresovanost za njeno duhovno i kulturno nasljeđe, kao i zid ćutnje naših institucija na brojna nepočinstva protiv države i otvoreno negiranje crnogorske nacije, uveli su nas u pakleni krug borbe protiv bližnjih i protiv samih sebe”, rekao je prof. Đurović.   

On je mr Nikolu Beladu predstavio kao uglednog pravnog teoretičara i autora preko tridesetak stručnih radova, advokata i nekadašnjeg vršioca brojnih javnih funkcija, suosnivača i člana redakcije časopisa za pravna i ekonomska pitanja korporativne privrede „Akcionar“ i člana redakcije časopisa „Advokat“, glasila Advokatske komore Crne Gore, te kao koordinatora pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) koji “u kontinuitetu od 2005. upozorava na protivpravno djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori”.

“Ova dvojezična i tematski struktuirana publikacija, na veoma upečatljiv način argumentuje i analizira protivpravno ponašanje SPC prema državi Crnoj Gori i njenim institucijama, kao i njeno ideološko djelovanje prema crnogorskoj naciji i njenoj duhovnoj i kulturnoj baštini. Beladin rukopis na konkretnim primjerima vrši jasna raščlanjivanja spornih stanovišta i pravnički proučava otvorena pitanja, tako da u njegovoj sadržini nailazimo na upečatljive osvrte kojima se proučavaju pokušaji u kojima se istorijsko nasljeđe crnogorskog naroda nastoji povjeriti na upravljanje vjerskoj organizaciji sa sjedištem u Srbiji. Nelegalne intervencije na spomenicima kulture i vjerskim objektima, javnopravna i eksteritorijalna ovlašćenja SPC data Temeljnim ugovorom, nedefinisani pravni subjektivitet SPC i sticanje imovine bez pravnog osnova – samo su neke od obrađenih tema u ovoj knjizi”, kazao je, između ostalog, prof. Đurović.

“Iako sam saglasan sa većinom tvrdnji koje autor iznosi u knjizi, za moje poimanje ove materije pojedine tvrdnje su odviše defetističke. To se posebno odnosi na tvrdnje o mogućem nestanku Crnogoraca, a sa nestankom Crnogoraca i Crne Gore kao nezavisne države”, istakao je u osvrtu na knjigu istoričar prof. dr Milan Šćekić.

Prema njegovim riječima, nijednog trenutka ne treba smetnuti sa uma  da je Crna Gora kroz svoju prošlost imala mnogo prilika da nestane “a u različitim vremenskim periodima to se i događalo”.

“Ali, ideja o neophodnosti obnove crnogorske državnosti, na kraju je uvijek trijumfovala. I toj su se ideji povinovali i širokogrudo je prihvatali i potomci gorljivih pobornika ujedinjenja sa Srbijom, kao i djeca učesnika Podgoričke skupštine, i četnička djeca. To govori da mi nijesmo narod koji je juče stekao državnost i kome, bez obzira na naše identitetske mimikrije, prijeti nestanak. Naprotiv, Crnogorci su narod sa državotvornim iskustvom, tradicijom i sviješću koja je bila duboko ukorijenjena kod brojnih generacija Crnogoraca, a ukorijenjena je nesumnjivo i kod savremenih Crnogoraca, kao i ideja  da je na ovim prostorima  od antike do današnjih dana postojala državna organizacija. Čak i da se, kojim slučajem, opet desi neka nova 1918. godina, siguran sam da će na kraju trijumfovati ideja o državnoj nezavisnosti Crne Gore. I ne postoji ta obavještajna agencija, medijska posluga, vojska, žandarmerija, novac i služinčad tuđina koji tu ideju mogu potrijeti”, ukazao je prof. dr Šćekić.

On je naglasio da su se crnogorski suverenisti  i nakon 1918.  borili “praktično protiv cijeloga svijeta”.

“Veliki je broj Crnogoraca izgubio život i teško postradao u toj borbi, ali smo na kraju izgurali svoje. Trijumfovali smo i 1945. kada je Crnoj Gori  povraćena državnost, kao i 2006. kada je obnovljena crnogorska državna nezavsnost. Ako bude potrebno, pobijedićemo opet. I zato Crnogorci neće nestati, iako prolaze kroz težak period i teška iskušenja”, rekao je, pored ostalog, prof. dr Šćekić, ističući i da u sali večeras nije vidio “nikoga od predstavnika vladajuće većine u Baru”.

Tokm razgovora autora sa posjetiocima promocije, prof. dr Zarija Pejović ukazao je da kod pitanja crkve “ne postoje DPS Crnogorci i opozicioni Crnogorci, moramo biti jedinstveni u onome što je naše ljudsko i građansko pravo koje treba definisati”.

“CPC je nekada imala 20 odsto podrške, sada ima mnogo manje. U situaciji kada imamo vlast takvu kakva je, i veliki uticaj SPC u društvu, smatram da treba da proslijedimo Evropskom parlamentu peticiju sa nekoliko desetina hiljada naših glasova, i da nekoliko biranih ljudi sa istom tom peticijom pošaljemo kod carigradskog patrijarha, da ga pitamo da nam pomogne. Za to je bio sjajan trenutak 2022. nakon napada Rusije na Ukrajinu, kad je carigradski patrijarh ušao u sukob sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Ovo se treba demokratski riješiti, jedna crkvena organizacija je vojno-politički instrument druge države, i to je već bezbjednosno pitanje i mi na to ne možemo da zatvaramo oči”, rekao je prof. dr Pejović.

“O ovom režimu mogu da govorim pet dana kritički, ubjedljivije od vas, ali, tvrdim da je ovaj režim direktna posljedica nemara prethodnog režima. To je istorijska i krucijalna istina. Kao što vjerujem da je ova ideja neuništiva, ona će se uvijek revitalizovati, tako isto kao neko ko se bavi naukom, znam da je za Crnogorca vjera folklor i da je ovo društvo imalo tu nesreću da iz ateizma pređe u teizam. Sociološke analize iz 80-ih godina prošlog vijeka pokazuju da su najveći ateisti u SFRJ bili Crnogorci, čak 80 odsto, a analize iz 90-ih godina pokazuju da su Crnogorci najveći teisti u bivšoj Jugoslaviji – preko 90 odsto. To znači da nema opipljive vertikale u kojoj se dešava ovaj politički proces, već da se vjera doživljava kao politički folklor”, prokomentarisao je akademik prof. dr Šerbo Rastoder.

The post Promovisana knjiga Okupacija oltarom, mr Nikole D. Belade first appeared on BARinfo.

Knjiga se sastoji od šesnaest reakcija – građanskih, aktivističkih, pravničkih – u formi autorskih tekstova i intervjua kojima je u medijima mr Nikola Belada komentarisao društvenu stvarnost od 2022. do sredine 2024. godine, a djelovanje Srpske pravoslavne crkve na teritoriji Crne Gore je nit koja se u manjoj ili većoj mjeri provlači kroz čitavu knjigu.

„Belada je istaknuti crnogorski advokat i intelektualac, čije se osnovno interesovanje u domenu javnih poslova tiče državno-crkvenoga i spomeničkoga prava. Stoga i ne čudi što je odnos SPC i odnos crnogorskih u dato vrijeme vladajućih struktura prema crnogorskoj teritoriji, prema crnogorskome spomeničkom nasljeđu, prema crnogorskim kulturnim dobrima glavna preokupacija u ovim tekstovima“ stoji u recenziji knjige „Okupacija oltarom“.

Dodaje se i da je centralna tema Temeljni ugovor „koji se ni sadržinom ni rješenjima ne oslanja na međunarodnu praksu, čak ni na praksu koja postoji u okolnim državama – prije svega u Srbiji, u kojoj je sjedište Srpske pravoslavne crkve.“

Nikola Belada je rođen na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Na Pravnom fakultetu diplomirao je 1978. godine, magistar je iz sfere obligacionog prava i više od 15 godina bavi se advokaturom. Suosnivač je i član redakcije časopisa za pravna pitanja korporativne privrede „Akcionar“, član redakcije časopisa „Advokat“,  glasila Advokatske komore Crne Gore. U ovim časopisima objavio je tridesetak stručnih radova.

Posebno se bavi izučavanjem državno-crkvenog prava. Upoznat je sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti, smjernicama Venecijanske komisije iz 2004. i 2014. godine, praksom Evropskog suda za ljudska prava po pitanjima vjerskih sloboda, kao i američkim Zakonom o vjerskim slobodama.

Od 2015. do kraja 2019. godine bio je koordinator pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve po pitanjima Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica. Autor je knjige „Mrak – Jevanđeoski nacionalizam“. Sa posebnom pažnjom je usmjeren na sudske postupke u kojima zastupa na desetine građana kojima su ugrožena elementarna prava predviđena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Od 1990. godine ne učestvuje u političkom životu Crne Gore. Nije član nijedne partije. Osnivač je i predsjednik NVU Crnogorski zbog, kao i jedan od osnivača Građanske inicijative „21. maj“.

The post Promocija knjige mr Nikole Belade: Okupacija oltarom first appeared on BARinfo.

U subotu, 7. marta, od 10:00, gost Radio Bara će biti rektor Cetinjske bogoslovije, protojerej-stavrofor, Gojko Perović.

Što donosi novi Zakon kada je riječ o pravnom statusu vjerskih zajednica?

mr Belada: Novi Zakon kaže sljedeće  – vjerske organizacije se, potpuno u skladu sa međunarodnim standardima, ne moraju registrovati. Ukoliko se ne registruju, ne mogu imati svojstvo pravnog lica. To se odnosi na sve vjerske zajednice i nijednim jedinim članom, Zakon ne ulazi u bilo koje njihovo unutrašnje pravo. Znači, da pojasnim još jednom – nećete da se ragistrujete – ne možete biti u pravnom prometu. Nije mi jasno što je tu sporno.Prošle godine, Crnogorska pravoslavna crkva, kao mala vjerska organizacija, u nekoliko navrata je  imala razgovore sa predstavnicima Vlade, kojima su prisustvovali potpredsjednik Pažin i ministar za ljudska i manjinska prava, gdin Zenka. Razmijenili smo mišljenja, a i predstavnici drugih vjerskih organizacija su imali bezbroj prilika za razgovor. Ne znam odakle sada prigovori da se nije razgovaralo.

Slogan protesta pripadnika SPC glasi: “Ne damo svetinje”. Očigledno je ova vjerska zajednica Zakon o slobodi vjeroispovijesti doživjela kao paravan za otimanje imovine. Od koga pokušavaju da sačuvaju hramove, crkve i svu ostalu imovinu? Istovremeno, SPC se poziva na to da u Crnoj Gori postoji 800 godina. Što Vi mislite o tome?

mr Belada: Koliko oni postoje u Crnoj Gori, to je dokazivo, isto toliko kao da bi sada trebalo da dokažemo da li vi imate intervju sa Donaldom Trampom ili sa Nikolom Beladom. Srpska crkva postoji u Crnoj Gori tek od ukidanja Crnogorske pravoslavne crkve, dekretom kralja Aleksandra 1920. godine, kada su Makedonska i Crnogorska  crkva objedinjene u Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno od donošenja Zakona o SPC iz 1931. godine. Postoje i drugi nesporni dokazi za to. Moram da se osvrnem i na emisiju RTCG “Svjedok Božje ljubavi” i čestitam urednicima, jer odavno nije napravljeno nešto profesionalnije i ilustrativnije od toga. Ono što je začuđujuće jeste činjenica da nema reakcija, a za očekivati je bilo da ustane cijela Crna Gora i da se zapita da li je moguće sve ono što je prezentirano u emisiji. Doduše, bilo je iz jednog kruga, opet pripadnika SPC, osuđujućih komentara, iako je u emisiji, isključivo, saopštena istina. Ako neko treba da strada zbog toga, onda smo mi, definitivno, ušli u sferu kolektivnog ludila i manipulacije.

Od kada sežu korijeni Crnogorske pravoslavne crkve?

mr Belada: Postojanje bilo koje vjerske zajednice, prema međunarodnom pravu, može se utvrditi samo na osnovu pravnih kriterijuma, nikako mitovima, kultovima ili legendama. Međunarodna zajednica i stručna javnost imaju jasan stav – pravni subjektivitet i kontinuitet dokazuju postojanje svake vjerske zajednice. Dakle, CPC postoji, barem, od Povelje Ivana Crnojevića, pravnog akta iz 1485. godine, a neko danas hoće da ga pripiše Nemanjićima. Sa druge strane, imamo moderan Zakon o vjerskim zajednicama države Srbije, u skladu sa međunarodnim standardima , i podržan od međunarodne stručne javnosti, koji je donijet 2006. godine. U tom Zakonu piše da se pravni subjektivitet i kontinuitet Srpskoj crkvi priznaje od 1836. godine, što dalje implicira da “majka crkva” postoji tek od XIX vijeka, a “ćerka-crkva”, pretenduje na postojanje od 800 godina.

Očigledno je veliki spor u pitanju, još ne možemo da naslutimo kako će sve biti riješeno.Zakon je usvojen, veliki broj ljudi protestuje i stao je uz SPC. Što Vi mislite , što je najveći razlog za neprihvatanje Zakona?

mr Belada: Osim  faktora – ekspanzije velikosrpskog nacionalizma i pokušaja, doživljavajući ovo kao trenutak da se, konačno, disciplinuje Crna Gora, za SPC je veoma važno i pitanje imovine. Četiri eparhije, posebno Mitropolija crnogorsko-primorska, su neosporno, jedan od najačih ekonomskih i političkih činilaca u Crnoj Gori. Uvjeren sam da se radi o stotinama miliona eura prihoda, koji su prošli van redovnih i legalnih tokova u našoj državi. Njemačka je prošle godine uočila, u svojoj zemlji, da se sliva ogromna količina novca ilegalnim putem u korist pojedinih vjerskih organizacija. Odmah je reagovala i to na vrlo efiaksan način. Sa svim vjerskim organizacijama sklopila je sporazumni ugovor da sva finansijska sredstva, njima namijenjena,  moraju prvo biti uplaćena u državni budžet. Tako je to urađeno u svim evropskim državama, a mi ne posjedujemo podatke, bilo koje vrste, finansijskog poslovanja SPC, jer su “proglašeni” poslovnom tajnom. Kada su ugroženi viši, državni interesi, to ne može biti poslovna tajna, jer vrijeme je da svaki građanin Crne Gore zna čija je imovina, kako je upisana, da li u skladu sa Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti, a ja tvrdim da nije, što je sa spomenicima kulture, koji su, po mom mišljenju, u 80 % slučajeva izgubili spomeničku vrijednost, a oni su istorija i tradicija crnogorskog naroda… Te informacije građanima mora da da država. Naš član, gdin Bajković je u emisiji na Televiziji Crne Gore slikovito prikazao što se dešava sa spomenicima kulture na Skadarskom jezeru. Jasno je da SPC želi da zadrži imovinu i ostvaruje enormne prihode. Ako su sigurni da je to njihova imovina, zašto se protive tome da se to provjeri i tačno utvrdi. Uostalom, svaki građanin Crne Gore će, u slučaju da smatra da mu je ugroženo neko lično imovinsko pravo, pokrenuti postupak da se to utvrdi. Oni ne žele postupak, već silom, litijama, pokušavaju da ostvare prava.

Dosta reakcija je izazvala nedavna objava Poreske uprave o velikim poreskim dugovanjima SPC. Kako to komentarišete?

mr Belada: To je nešto na što mi ukazujemo već dvije decenije. Državni organi moraju da prezentiraju građanima ko su sve poreski dužnici i kolika su dugovanja. SPC je, kao što sam rekao, van pravnog sistema Crne Gore, iznad i izvan važećih zakona. Kada se taj postupak otvori, doći će se do podataka koji su nevjerovatni – od obavljanja privrednih djelatnosti do svih ostalih kupoprodajnih ugovora koje su zaključili. Imamo već podatke koje država plasira selektivno, da intrigira narod, umjesto da ih objavi cjelovito. Na primjer, vrijedno zemljište u Buljarici, od 55.000 m2, namijenjeno je za izgradnju vila i apartmana, i  samo jednog vjerskog objekta, odnosno crkve od 700 m2.To je već dokaz koliko je imovina SPC u službi vjere, a koliko u funkciji profita i privredne djelatnosti. Carinski organi su, takođe, u obavezi da obavijeste javnost koliko je uvezeno ili izvezeno robe u poslednjih tridesetak godina u, i iz Crne Gore. Biće to, siguran sam, zabrinjavajući podaci.

Spočitava se da novi Zakon ne tretira podjednako sve vjerske zajednice, te da i neke druge vjerske institucije imaju velika poreska dugovanja…

mr Belada: Ja mogu sa sigurnošću reći, jer sam bio pravni zastupnik CPC, da smo i mi imali poreska dugovanja  i da smo sa državom zaključili ugovor o reprogramu potraživanja. Najavljeno je da će sve vjerske organizacije biti podvrgnute kontroli i da će, naravno, za sve važiti ista pravila.

 Da li je to precizno definisano u novom Zakonu?

 mr Belada: To je univerzalno pravilo – svi podliježemo plaćanju poreza. Govorimo o odvojenosti crkve od države, samo kada želimo da se distanciramo od obaveza, misleći da možemo da radimo što hoćemo. Navešću još jedan primjer, ovoga puta Švedske. U toj uređenoj zemlji, takođe, postoji ustavno načelo odvojenosti crkve od države, ali to ne znači da ne sarađuju. Naprotiv, postoji uska saradnja na brojnim poljima. Svi poreski obveznici, svi vjernici, koji plaćaju članarinu crkvi ili donacije, uplaćuju ih direktno u državni budžet Švedske, a onda država vrši distribuciju tih sredstava vjerskoj organizaciji. To je praksa u Evropi i tako je to regulisano u zakonu.

Kako vidite ishod svih dešavanja u vezi sa novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, litija, molebana, i eventualno, pregovora Vlade i Mitropolije?

mr Belada: Bojim se da su polazne osnove dijametralno suprotne. Vlada je za pregovore, ali neće da stavi van snage Zakon. Lično smatram, da kada bi Vlada popustila i odložila primjenu ovog Zakona, da bi izgubila i domaći i međunarodni kredibilitet. S druge strane, SPC kaže “pregovaraćemo”, ali da se Zakon, koji je već stupio na snagu i koji mora da se primjenjuje, stavi van snage. Da li će doći do radikalnih popuštanja i zaokreta, teško je očekivati. Bilo bi dobro da dođe do razumijevanja, da to bude pozitvno iznenađenje za sve građane – zadovoljavajući sporazum u kojem nije oštećena ni jedna, ni druga strana. Jer, ostane li se na ovim pozicijama, vrlo je rizično, i to, ubijeđen sam, neće dati rezultate. Prema litijama i molebanima imam veliku odbojnost, jer smatram da to nije istinski izraz vjere i vjerujućih, već je to svojevrsni politički pritisak na državu Crnu Goru, i, istovremeno pokušaj da se poruči Evropi “da se digla cijela Crna Gora” protiv Zakona, koji je u suštini evropski, u potpunosti usklađen sa njenom regulativom. Učesnici litija krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodi kretanja, jer ugrožavaju to pravo nama, Crnogorcima, dok šetaju sa masom, četvrtkom i nedjeljom, ne možemo mi slobodno da se krećemo ulicama. Drugo, što me posebno zabrinjava, a što je veoma prisutno na litijama, jeste zloupotreba djece. Ne mogu da nađem opravdanje za majke koje u kolicima voze svoju tek rođenu djecu na masovnim okupljanjima, a brojna su i djeca do deset i više godina. Time bi trebalo da se pozabave psiholozi i sociolozi, a ja skrećem pažnju na dva međunarodna pravna akta koja su usvojila brojne zemlje svijeta-Konvencija o građanskim i poltičkim pravima, koja u članu 4 kaže da je pravo roditelja da školuju i vaspitavaju djecu u skladu sa svojim religijskim uvjerenjima, ali i na Konvenciju o pravima djeteta iz 1989. godine, koja u ovom slučaju ima primat. Dijete ima pravo, od navršene četrnaeste, odnosno petnaeste godine, da samo odluči da li će upražnjavati vjeru i učestvovati u vjerskim obredima. Njemačka, koja je primjer kooperativnog djelovanja između države i crkve, definisala je pravo svakog djeteta, od četrnaeste godine, da odluči hoće li ili ne pohađati vjersku nastavu.

Ko ima presudnu ulogu u rješavanju ovog spora?

mr Belada: Zakon o vjerskim slobodama nije sporan, to je samo povod da se postignu drugi ciljevi. Na državi i ovoj generaciji je, ponavljam, da trajno riješi ovo pitanje, kao što se rješava i pitanje jezika i sva druga identitetska obilježja. Ne može se prenebreći činjenica da danas građani koji se osjećaju Crnogorcima, u svojoj državi, nemaju mogućnosti  da svoja vjerska ubjeđenja iskažu, jer su svi objekti zauzeti od strane SPC. Svaki Crnogorac ima pravo da se moli i da ima vjerski objekat u kojem će da služi vjeri i upražnjava svoja vjerska osjećanja. Ja samo želim, a mislim da tako razmišlja i veliki broj dobronamjernih građana, da se spor riješi u mirnoj atmosferi, snagom argumenata, uz poštovanje prava svakog naroda i građanina Crne Gore. Na to nas, između ostalog, obavezuje i dokument OEBS-a, posebno  iz Budimpešte, zatim Beča i Mastrihta, koji obavezuju države da svakome omoguće ravnopravan položaj u vršenju vjerskih obreda. Želim da se ovo pitanje ne zloupotrebljava u nacionalističke svrhe, da isključimo zapaljive riječi (iako  istina  i pravda, ponekad  djeluju takve-uznemiravajuće), a znamo da istina, često i boli, da se sve rješava u duhu međusobne tolerancije i razumijevanja.

The post Nikola Belada: Polazne osnove dijametralno suprotne, želim da se spor riješi u mirnoj atmosferi (2) first appeared on BARinfo.

U emisiji je govorio o ciljevima i programu ove asocijacije, kao i aktuelnoj problematici koju je izazvao Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Naredne subote, 7.marta, od 10 h naš gost će biti rektor Cetinjske bogoslovije, protojerej-stavrofor, Gojko Perović.

Prenosimo, danas i sjutra, integralno intervju sa advokatom Nikolom Beladom.

Bar Info: Gdine Belada, 30. januara na Cetinju, osnovan je Crnogorski zbor. Na čiju inicijativu i sa kojim ciljem?

Mr Belada: Riječ “Crnogorski zbor”, sama po sebi nosi veliku težinu. Kada smo odlučivali o nazivu našeg udruženja, vodeći računa i o trenutku u kojem nastaje, odlučili smo se upravo za ovaj, zbog njegove značajne simbolike, uvjereni da on odražava suštinu našeg djelovanja i poruke koju želimo da prenesemo. U dokumentima predanog istoričara i istraživača, pokojnog akademika Radoslava Rotkovića, piše da su se Crnogorci, nakon neuspjelog pokušaja dinastije Crnojevića da se održe na prijestolu, 1500.godine, okupili na tzv. Crnogorskom zboru da odluče što im je dalje činiti u jednom odsudnom trenutku po državu i narod. Dakle, zbor predstavlja organizaciju naroda koja u ključnim, sudbonosnim trenucima, treba da donese pravilnu i ispravnu odluku, koja se tiče bića, postojanja jednog naroda i njegovog identiteta. Cijenimo da je u ovom trenutku, našoj državi i Crnogorcima potrebno ovakvo udruženje, sa ovim nazivom, koji nosi i težinu i odgovrnost. Mi ćemo nastojati da ga u potpunosti opravdamo.

Bar Info: Crna Gora je povratila nezavisnost 2006. godine i riješila mnoga identitetska pitanja, ali ne i pitanje crkve. Zbog čega mislite da je ovaj momenat veoma važan za crnogorski narod?

Mr Belada: Jeste ostalo nedefinisano pitanje crkve, ali mnogo ozbiljnije od toga i Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je sada u žiži javnosti, jeste povod za sva dešavanja kojima smo svjedoci, a to je ponovno vraćanje na scenu velikosrpskog nacionalizma, odnosno klero-fašizma, koji su eskalirali od donošenja ovog zakona. Na sceni je nešto što je mnogo jače, bolje organizovano i pripremljeno, pod plaštom vjere, i mnogo gore od onoga što smo preživljavali devedestih godina. Ugrožen je crnogorski narod i crnogorska država, a ugrožen je i koncept naše države kao građanske i demokratske tvorevine. Svi pokušaji, pozicionara ili opzicionara da to shvate ili prikažu drugačijim, ubirajući političke poene, neće nam donijeti ništa dobro. Ako stvari krenu kako ne treba, kasno će poslije biti da se kajemo što nijesmo odlučnije djelovali.

Bar Info: Zašto mislite da je ovaj momenat teži od događanja 90-ih, koja su nam svima, pretpostavljam, u veoma ružnom sjećanju. Tih godina Crna Gora nije imala sopstvenu državu i za nju se, u ondašnjim okolnostima, bilo i veoma teško izboriiti. Danas je ona samostalna i suverena država. Zar to nije garant da će sačuvati identitet i prevazići aktuelnu krizu?

Mr Belada: Imam utisak da nijesmo, u međuvremenu, postali članica NATO pakta, da bi danas Crnom Gorom šetali šumadijski ili leskovački bataljoni, da bi se pola Srbije slilo u Crnu Goru, kako bi konačno, ostvarili cilj, oličen u poznatim kovanicama- “Srpska Sparta”, “Srpsko more”, “Velika Srbija”, a sve na račun male Crne Gore.

Bar Info: Da se vratimo Crnogorskom zboru. Uobičajeno je da takve i slične organizacije, osniva određeni krug intelektualaca, uglednih i društveno angažovanih. Ko je inicijator i da li ovo nevladino udrženje ima već jasno definisan program?

Mr Belada: Osnivači su pripadnici jednog respektabilnog intelektualnog kruga, i ja sam veoma ponosan na tu činjenicu. U našim redovima je destak akademika, doktora nauka, isto toliko univerzitetskih profesora i magistara. Moj prvi saradnik je akademik Vukić Pulević. Tek smo osnovani, a već imamo 600 članova i interesovanje je ogromno. Svakog dana nam se obraćaju ljudi koji žele formalno da pristupe udruženju, ali, za sada, je hendikep što još uvijek nemamo razvijenu infrastrukturu i stabilne finansije. Moram naglasiti, da bih preduprijedio zlonamjerna nagađanja, da iza nas ne stoji niko, nikakve tajne i špijunske službe, već stoji istina i jedan sveti cilj, koji ćemo pokušati da približimo građanima gostovanjima na radiju i u drugim medijima u svim gradovima Crne Gore.

Bar Info: Da li ste razmišljali o osnivanju filijala u drugim opštinama, osim prijestonice, gdje je sjedište Crnogorskog zbora?

Mr Belada: Apsolutno. Mi već imamo povjerenike za nekoliko gradova. U Baru će, takođe, vrlo brzo biti formirano povjereništvo, čiji će predsjednik biti doktor nauka i akadmik, čije ime još neću otkrivati, prije završetka svih potrebnih formalnosti. On se dobrovoljno prijavio i dobio saglasnost od naše upravljačke strukture. Slična povjereništva već imamo u nekoliko gradova na primorju, kao i Podgorici, Danilovgradu i Nikšiću. Širićemo se i dalje, u svim opštinama. Nadamo se da ćemo dobiti prostorije, kancelarije ,u kojima će udruženje raditi, a centralno mjesto koordinacije i okupljanja, po prirodi stvari, trebalo bi da bude u Podgorici.

Bar Info: Osim promotivnih, što će biti Vaše prve aktivnosti?

Mr Belada: Organizovaćemo prvu Tribinu u Pogorici, a zatim i u drugim gradovima. Želimo da smo konstantno u kontaktu sa narodom. Iskoristiću i ovo medijsko gostovanje da pozovem sve sugrađane crnogorske provinijencije, i ne samo njih, već sve građanski orjentisane i nastrojene pojedince, kojima je osnovni cilj i dobrobit-država Crna Gora, da nam se pridruže. Moramo napraviti strategiju kako da se spasimo od prijetnje našem identitetu, našoj državi i njenom građanskom uređenju, pritom zaboravljajući sujete, komplekse i pizmu, kojom nas je davno okarakterisao i kralj Nikola. Moramo sarađivati, a među organizacijama koju prepoznajemo kao blisku, jeste Udruženje boraca i antifašista Crne Gore, na čelu sa akademikom Zuvdijom Hodžićem. Imam utisak da smo rascjepkani, a potrebno je, više nego ikad, da djelujemo zajedno. Pogledajte primjer Srpske crkve i tu homogenizaciju. Okupili su značajan broj ljudi i privukli opziciju na svoju stranu.

Bar Info: Čini se, i kako izvještavaju mediji, da nijesu samo opzicionari na toj strani?

Mr Belada: Nažalost, ima i onih koji su glasali za ovu državi i koji pripadaju vladajućoj koaliciji. Tim prije, moramo se organizovati i riješiti ovu problematiku. To ne mogu završiti naši potomci, niti bi oni trebalo to da rade. Velikosrpskog nacionalizma se moramo riješiti mi, jer smo mi odgovorni za formiranje jedne ličnosti koja se zove Risto Radović, mi smo ga stvorili takvim kakav je, svojim nečinjenjem. Zato je naša obaveza da ovaj posao dovedemo do kraja. Često nam se spočitava da Zborom rukovode i osnovali su ga stariji ljudi, ali u iskustvu i mudrim glavama, starijeg kova, leži znanje i sigurnost da ćemo donijeti ispravne odluke. Što onda reći za Rista Radovića, koji ima 80 godina, a intezivno političari .

Bar Info: Da li ste razgovarali sa suprotnom stranom i mislite li da ima prostora za dijalog i kompromis?

Mr Belada: Naravno, to je univerzalno pravilo: “neka se čuje i druga strana”. Mi smo željeli i želimo dijalog, ali da li je on moguć. Podsjetiću Vas , da smo 2015. godine, kada je donešen prvobitni nacrt Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pokušali da razgovaramo na javnim raspravama u pojedinim gradovima Crne Gore, ali smo u tome onemogućeni. I, ne samo da smo onemogućeni, nego smo jedva žive glave izvukli. Srpska pravoslavna crkva nije dozvoljavala da se održi nijedan okrugli sto. Bojim se da će projekat Ilije Garašanina i “Velike Srbije” uvijek biti aktuelan u Crnoj Gori. Mnogi su mislili da se devedesete godine neće ponoviti, ali, nažalost, sada je došlo do još veće ekspanzije velikosrpskog nacionalizma, u formi koja nije zabilježena u istoriji, a sve se odvija pod izgovorom vjere i navodno, nezadovoljstva usvojenim Zakonom.

Bar Info: Da se tada razgovaralo, da li bi bila preduprijeđena današnja prilično komplikovana situacija i dešavanja?

Mr Belada: Moguće je, jer da smo bili u prilici da razgovaramo 2015. godine, mogli smo razmijeniti mišljenja i možda doći do nekog zajedničkog rješenja, ali nijesmo htjeli da čujemo jedni druge.Koga bi trebalo kriviti za to, više je nego jasno.

Bar Info: Kako Vi komentarišete Zakon o slobodi vjeroispovijesti, posebno s aspekta da ste stručnjak za crkveno-državno pravo, da ste bili pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve i koordinator njenog tima? Koliko je on adekvatan, podjednako primjeren svim vjerskim zajednicama i kakav je status, prevashodno, spornih činillaca-SPC i CPC?

Mr Belada: Veliki broj zemalja Jugoistočne Evrope,u tome nije izuzetak ni Crna Gora, uopšte se ne bavi posebnom granom prava i naučnom disciplinom koja se zove crkveno-državno pravo.

Bar Info: Da li mi, u stvari, često miješamo crkveno i crkveno-državno pravo?

Mr Belada: Potpuno ste u pravu. Možete da zamislite u kavu smo mi situaciju dovedeni- desetine hiljada ljudi šetaju i raspravljaju o slobodi vjeroispovijesti i Zakonu koji reguliše tu oblast, a nikad u životu nijesu čuli za državno-crkveno pravo (eklisiastika) , a kamoli da znaju bilo što o tome. Sve su sveli na domen crkvenog prava, koje nije i ne može biti sinonim za crkveno-državno pravo. To su norme koje donosi država, a ta grana prava izučava se na najprestižnijim Univerzitetima Evrope. Za razliku od građana, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, odnosno, njene četiri eparhije i sveštena lica koja rukovode njima, znaju vrlo dobro što je crkveno-državno pravo, ali namjerno vrše grubu manipulaciju narodom. Najprije su ostvarili prevlast duhovnog nad svjetovnim, da bi faktički preuzeli vlast u Crnoj Gori, jer oni jesu paralelna vlast. Takva zloupotreba i manipulacija građanima, se nije smjela dogoditi. Zakon koji je usvojen u decembru, prošle godine, u potpunosti je usaglašen sa stavovima Venecijanske komisije iz 2004. i 2015. godine, kao i sa praksom Evropskog suda za ljudska prava?

Bar Info: Koje su, sa Vašeg stanovišta, i da li ih ima, sporne odredbe Zakona?

Mr Belada: U nacrtu Zakona iz 2015. godine postojale su izvjesne odredbe koje su bile u suprotnosti sa međunarodnim standardima, ali one nijednom rječju nijesu mogle ugroziti bilo koju vjersku zajednicu. Na primjer, postojala je odredba po kojoj vjerska zajednica mora da se registruje. To je suprotno međunarodnim standardima. Ali, to znači da ona vjerska zajednica koja se ne registruje, ne može biti u pravnom prometu, ne može biti pravno lice i pravni subjekt, te nema pravo da stiče svojinu, da zaključuje ugovore i slično. Činjenica je da Srpska pravoslavna crkva nije registrovana u Crnoj Gori, i ne samo da nije registrovana, nego to i ne želi, već se ponaša kao da država Crna Gora treba da se registruje kod nje. To je prosto nevjerovatno i to je, nedvosmisleno, ruganje sa državom. Tim prije, što SPC nije registrovana, a zaključuje ugovore vrijedne na desetine i stotine miliona eura, i pored činjenice da nemaju svojstvo pravnog lica. Svaki subjekt u Crnoj Gori, bilo pravno ili fizičko lice ima i mora imati određene atribute i mora egzistirati po određenim pravilima, a ne anarhično i svojevoljno. Nijedan državni organ naše države nema u evidenciji četiri eparhije SPC, a one zaključuju ugovore i ostvaruju prihode enormne vrijednosti. To je za mene, kao pravnika, nevjerovatno!

Drugi dio intervjua sa mr Nikolom Beladom možete pročitati sjutra na našem sajtu.

The post Nikola Belada: Otklonićemo zablude (1) first appeared on BARinfo.