Legendarni smučar Bojan Križaj, od koga je i počela popularnost ovog sporta u Jugoslaviji, govorio nam je o velikom rivalstvu sa Ingemarom Stenmarkom, po mnogima najboljim smučarom svih vremena, skromno govoreći da ga je samo nekoliko puta pobijedio.

“Ostali smo u odličnim odnosima, vidimo se barem 2,3 puta godišnje. Svi mi kažu da je moj najveći peh bio što sam se takmičio u vrijeme kad i on, ali ja uvijek kažem da je privilegija mog života bila što sam dio te strašne generacije smučara, i što sam nadmetao s njim, Andreasom Wenzelom, braćom Philom i Steveom Mahreom, Zurbriggenom…“

Naravno, dotakli smo se i otvaranja Olimpijade u Sarajevu, kada od treme nije mogao izgovoriti riječi olimpijske zakletve.

“Otvaranje Olimpijade je posebna priča. To je bilo najteže od svega“, rekao je Križaj, napominjući da sada relativno često dolazi u Crnu Goru, vozeći svakog ljeta motor od Ohrida do svoje Slovenije.

Dino Rađa je bio jedan od najtraženijih. Čekao se red na slikanje s njim i postavljanje pitanja. Nas je interesovalo samo jedno sjećanje – jun 1989, finale Evropskog prvenstva u košarci u Domu sportova u Zagrebu, kada je reprezentacija Jugoslavije bila toliko ubjedljiva protiv Grčke da je u zadnjih desetak minuta igrao naš drugi tim, kako bi komšije pošle kući iole dostojanstveno. Na kraju, apsolutna dominacija sa 98:77. Pitali smo ga da li je tim Jugoslavije sa Grčkom odigrao najbolju utakmicu nekog “bijelog” sastava u istoriji košarke. Nasmijao se.

“Apsolutno, bolja ekipa nije nikada postojala. Bila je to tolika dominacija u finalu da je ličilo da možemo apsolutno sve da uradimo. I to bilo ko od nas, Dražen, Divac, Kukoč… Na koncu, bio je zamijenjen prvi tim, jer treba svako na velikoj sceni da dobije priliku, osjeti atmosferu i bude dio spektakla. Naš trener je to odlično znao, i odlično obavio posao”.

Najveseliji je u opštoj gužvi bio Dražen Frfa Mužinić, srednjak “Hajduka” u najboljoj generaciji tima 1974. i narednih godina. Pitali smo ga, očekivano, za revanš sa “Saint-Étienneom”, kada su (nakon pobjede u Splitu sa 4:1) izgubili u Francuskoj 5:1 u meču koji je imao mnogo čudnih i sumnjivih obrta.

“’Saint-Étienn’ je naša crna tačka, ali tačka za koju smo najmanje mi krivi, i sve što smo mi još tada govorili ispostavilo se poslije potvrđenim. Imali smo do 71. minuta rezultat 1:1, a onda je nestalo struje. Oni odlaze u svlačionice, a mi se hladimo na centru. Poslije 15-20 minuta dolazi struja, a njihovi igrači kreću ludački, raširenih zjenica, bolesnih pogleda, dva brata Rocheteau su me gledali kao zvijeri, nisu znali gdje su, pravili su klizeće startove van aut-linije… Poslije smo primili od njih takvih tri gola, a oni su nakon meča padali i povraćali po hodnicima i svlačionicama. Poslije nam je Ivan Ćurković priznao da su primili doping, ali tada nije bilo testova. Čak se i u jednoj od knjiga koju je napisao igrač ‘Saint-Étienna’ to pominje i priznaje. Imali smo tada sa Tomislavom Ivićem ekipu za sam vrh Evrope“, govorio je Mužinić, nasmijavši se na opasku da su mnogi momci iz Jugoslavije kopirali njegovu frizuru, ali i Ivice Šurjaka, Blekija Bogićevića, Envera Marića: “A sad kose nema, tako to bude”.

Najpoznatiji skijaš-skakač s početka osamdesetih, Primož Ulaga, poznat po tome da bi prvi skok odradio tako da mu nije bilo premca, a u drugoj seriji bi često podbacio, potvrdio je da prije njega nije bilo velikih uspjeha (osim legendarni skok Bogdana Norčiča) u tom sportu.  

“Prije mene je ulazak u 10 najboljih bio baš veliki uspjeh, ali ja se nisam zadovoljavao time. Ja sam trenirao da pobijedim. Stalno sam ulazio u prepirke sa trenerima i ljutio se na njih jer su mi govorili da se smirim i da je plasman u prvih 10 uspjeh, ali ne, ja sam želio da i ja nekad pobijedim. I uspijevao sam. Moj uspjeh pokazao je drugima da se to može, pa su krenuli i Miran Tepeš i Debelak i Zupan i Bajc. Bilo je to vrijeme kad je Finska najviše ulagala u skijaške skokove, uz to je Matti Nykänen bio najbolji, tehnički perfektan, ali danas je Slovenija sigurno najjača, a uslovi na Planici kakvih možda nema na svijetu”.

U opštoj kakofoniji glasova, Husref Musemić je pričao o prvom golu “Crvene zvezde” protiv “Panathinaikosa”, Boško Đurovski o prvom golu istog tima protiv famoznog “Reala”, Stojko Vranković evocirao uspomene na šampionsku pobjedu “Zadra” 1986. nad “Cibonom” (“Stvorila se nova ekipa i došao novi trener Vlade Đurović, koga ni grad, ni ekipa, na početku nisu prihvatili, ali je je imao vjeru, volju i upornost, i sve nas stalno podizao pričama kako smo šampioni i da ćemo uzeti titulu”), Stanislav Karasi je za neizbježnu temu imao svoj najpoznatiji gol iz 1974, a najveselije su bile saigračice iz ženske košarkaške ekipe beogradskog “Partizana”, koje su osvajale titule osamdesetih.

Odlučili smo da posljednji razgovor obavimo sa Antom Matulovićem, košarkašem “Jugoplastike” pa “Zadra”, jednim od “nestašnih momaka” jugoslovenske košarke. Incident brkatog plejmejkera sa skidanjem šorca i gaća nasred terena dobro je upamćen. Kasnije ga je ponovio i njegov prijatelj Peter Vilfan.

“Igrali smo u Beogradu protiv ‘Crvene zvezde’, a dva makedonska suca su nevjerovatno sudila sve protiv ‘Zadra’, ama baš sve. Ja u očaju šta da radim, a u ono vrijeme nismo mogli komentarisati sudije, ja sam skinuo gaće, okrenuo im pozadinu i rekao: ‘Kad nam već sve to činite na terenu, možete to raditi i osobno’.

Jeste, i Vilfan je imao raznih eskapada, ne samo skidanje gaća, sjetimo se kako se dodavao sa protivničkim igračem Petrovićem, pa su obojica dobili tehničku, što je direktno uticalo na prvenstvo jer je to Bobanu bila treća tehnička i nije mogao igrati u finalu, a to je strašno oslabilo ‘Partizan’. Jugoslovenska liga bila je superkvalitetna, mali timovi su znali redovno dobijati one mnogo bogatije, pravi primjer je kad smo mi iz Zadra osvojili titulu nakon što smo u finalu play-offa pobijedili prvaka Evrope ‘Cibonu’, i u našim ‘Jazinama’ i kao gosti. Publika nas je doma čekala od Masleničkog mosta do centra Zadra, taj se osjećaj ponoviti ne može“.

The post Razgovori u hodnicima Mundijala prijateljstva first appeared on BARinfo.

Iako je zbog kiše, ceremonija otvaranja premještena sa Male plaže u Dom kulture, ništa nije moglo ugroziti spektakl. Nekoliko stotina nekada poznatih sportista, uz isto toliko posjetilaca i više desetina novinarskih ekipa, okupiralo je veliku salu i pristupne hodnike. Među njima, već tradicionalno, i ekipa Radio bara / Bar Infa.

Govoreći za naše medije, pokretač manifestacije Pavle Pajo Pepđonović rekao je kako je ”zajednički imenitelj dolazaka svih sportista prijateljstvo, poštovanje i želja da budu dio događaja koji ima posebnu poruku”. U osvrtu na razloge zbog kojih Mundijal prijateljstva iz godine u godinu privlači sve veći broj učesnika, posebno je istakao gostoprimstvo Ulcinjana – “nijedan hotelijer, niti vlasnik privatnog smještaja, tokom dosadašnjih izdanja nije tražio da naplati smještaj gostima manifestacije”.

“Nije riječ samo o tome da se veliki sportisti okupe na jednom mjestu, već da kroz lične susrete upoznaju grad, ljude i kulturu i da se kući vrate sa osjećajem da su stekli nove prijatelje. U ovih pet godina razvio se kontinuitet koji zahtijeva mnogo energije, vremena i odricanja. Ipak, oni koji učestvuju u organizaciji ne posmatraju to kao teret, naprotiv – svima nam je ovo prilika da zajednički stvorimo događaj koji sigurno ima širu društvenu vrijednost. Upravo su podrška građana, entuzijazam organizatora i spremnost ljudi da pomognu omogućili da manifestacija nastavi da raste i da svake godine okuplja sve veći broj učesnika”, akcentovao je Pepđonović, naglasivši da se manifestacija organizuje uz veliki broj volonterskih i donatorskih doprinosa i da njeni ukupni godišnji troškovi nisu prelazili 70.000 eura.

U ceremoniji otvaranja posebno je istaknuta ljudska strana ličnosti nedavno preminulog fudbalera “Hajduka”, reprezentativca Jugoslavije Ivana Gudelja, koji je, skupa sa Pepđonovićem, ideju Mundijala prijateljstva prije pet godina sproveo u djelo.  

Svečano otvaranje vodio je sportski novinar Nebojša Šofranac, a na binu su izlazili, kako su najavljeni, “dvadeset legendarnih” – među njima košarkašice Damira Nakić i Mira Bjedov Nikolić, skijaš Bojan Križaj, smučar-skakač Primož Ulaga, trener skijaša Toni Vogrinec, košarkaši Dino Rađa, Ante Matulović i Stojko Vranković, košarkaški treneri Željko Pavličević i Janez Drvarič, 89-ogodišnji “zlatni” košarkaš Ivo Daneu, fudbaleri Dražen Mužinić, Zvonko Živković, Mirsad Fazlagić i Husref Musemić, šahista Božidar Ivanović, bokser Miodrag Perunović, te gosti – iz Bugarske košarkaš Robert Gerdov i Argentinac Oscar Villon Ramon, koji je bio dugogodišnji direktor i savjetnik fudbalske reprezentacije Argentine u vrijeme Maradone i Messija, a koji je nedavni spektakl oproštaja “čarobnjaka iz Rozarija” napustio da bi uhvatio posljednji avion za Crnu Goru…

Nakon njih, na binu su popelo stotinjak sportista dobro poznatih iz vremena Jugoslavije: Peter Vilfan, Igor Milanović, Zoran Stevanović, Mlađan Šilobad, Željko Petrović, Dane Korica, Boško Đurovski, Jovica Nikolić, Branko Macura, Nikica Cukrov…

Prisutnima su se obratili i državni sekretar u Ministarstvu sporta i mladih Vasilije Lalošević i generalni sekretar COK-a Andrija Popović, a video poruku su poslali predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, košarkaši Jaka Lakovič i Nikola Mirotić.

Sinoć je u okviru Mundijala prijateljstva, priređen omaž šestorici velikana jugo-sporta: Ivanu Gudelju, Dušku Vujoševiću, Božu Koprivici, Goranu Suknu, Draženu Dalipagiću i Edinu Avdiću.

O Ivanu Gudelju govorio je Pavle Pepđonović, o književniku i dramaturgu Božu Koprivici režiser Branko Baletić, o Vujoševiću Sinan Gudžević i profesor Vladimir Koprivica, o Goranu Suknu kolega vaterpolista Igor Milanović, o Draženu Dalipagiću bivši saigrači Peter Vilfan i Zoran Čutura, a prikazan je i film o Edinu Avdiću sa njegovim komentarima i prenosima utakmica.

Danas je na programu još promocija dokumentarnog filma “Moca – Jedna od najljepših fudbalskih priča”, a sjutra u 11:00 promocija knjige “ŽOC” – Željko Obradović, u 12:00h “Priča sa Starog mosta u Mostaru”, u 12:30 promocija knjige “Hadžija sa Koševa” – Faruk Hadžibegić, u 13:30h koncert “KIC pop hora”, u 17:30 crnogorska premijera dokumentarnog filma reditelja Vojana Kocejića o legendarnom košarkašu Dinu Rađi, sve u Domu kulture.

(O razgovorima u hodnicima Doma kulture – u narednom tekstu)

The post Peti Mundijal prijateljstva u Ulcinju – prijateljstvo, poštovanje, emocije… first appeared on BARinfo.

“Kandidatura poznatog sportskog radnika i humaniste Pavla Pepđonovića zasnovana je na projektu četvrtog “Mundijala prijateljstva”, jedinstvene međunarodne sportske manifestacije koja je u Ulcinju okupila učesnike iz brojnih zemalja, promovišući vrijednosti mira, prijateljstva, solidarnosti i zajedništva kroz sport. Ovaj događaj prevazišao je okvire sportske manifestacije i postao važan doprinos međunarodnoj afirmaciji Crne Gore kao države koja njeguje dijalog, multikulturalnost, saradnju i razumijevanje među narodima. Kroz “Mundijal prijateljstva”, Ulcinj i Crna Gora poslali su svijetu sliku zemlje koja povezuje ljude i gradi mostove, što predstavlja vrijednost od posebnog društvenog i državnog značaja. Te poruke tolerancije, međusobnog poštovanja i povezivanja naroda su upravo vrijednosti koje baštini i Trinaestojulska nagrada kao simbol najvećih dostignuća i doprinosa crnogorskom društvu”, rekao je u ime predlagača – Udruženja sportskih novinara Crne Gore generalni sekretar Todor Brajković.

Iz USNCG je saopšteno da Pavlev dugogodišnji profesionalni angažman, doprinos sportu, promociji sporta i afirmaciji Crne Gore kroz međunarodne projekte čine ovu kandidaturu najkompetentnijom među ovogodišnjim prijedlozima.

“Uz puno uvažavanje svih kandidata predloženih za ovogodišnju Trinaestojulsku nagradu i njihovog nesumnjivog doprinosa oblastima u kojima djeluju, smatramo da kandidatura Pavla Pepđonovića u najvećoj mjeri ispunjava uslove konkursa. Istovremeno, vjerujemo da bi dodjela Trinaestojulske nagrade Pavlu Pepđonoviću predstavljala izbor koji bi bio široko prihvaćen u stručnoj i široj javnosti kao izbor zasnovan isključivo na nespornoj vrijednosti ostvarenih rezultata i doprinosa društvu. Nakon polemika i kontroverzi koje su pratile prošlogodišnju dodjelu, takva odluka doprinijela bi jačanju ugleda Trinaestojulske nagrade i vraćanju povjerenja javnosti u njenu nepristrasnost, objektivnost i prestiž”, rekao je Todor Brajković.

Kao organizacija koja okuplja sportske novinare iz svih medija, Udruženje sportskih novinara Crne Gore je uvjereno da su rezultati koje je Pavle Pepđonović ostvario trajni, prepoznatljivi, mjerljivi i od izuzetnog značaja za promociju i ugled naše države.

“Zato vjerujemo da bi upravo njegova kandidatura predstavljala najčistiji i najpravedniji izbor, u potpunom skladu sa ugledom i vrijednostima koje Trinaestojulska nagrada simbolizuje”, rekao je Brajković.

The post Udruženje sportskih novinara Crne Gore: Pavle Pepđonović kandidovan za Trinaestojulsku nagradu first appeared on BARinfo.

Već na prvom Mundijalu prijateljstva u Ulcinju, 2022. godine, koji je okupio sportske legende bivše Jugoslavije, bilo je jasno da se radi o veoma uspješnoj manifestaciji, koja prevazilazi sportski aspekt, i postaje značajan kulturološki događaj, sa kojeg se šalju poruke prijateljstva i poziva na ponovno povezivanje naroda na Balkanu.

Inicijator lijepe ideje je ulcinjski privrednik, bivši košarkaš i sportski radnik Pavle Pepđonović, a ovogodišnji Mundijal, koji se odvija pod motom “Pružimo ruku jedni drugima – samo nam je ljubav potrebna”, okupio je nekoliko stotina sportista i sportskih radnika iz bivše Jugoslavije i Albanije – osim fudbalskih legendi,  proslavljene vaterpoliste, košarkaše, odbojkaše, veslače, šahiste, paraolimpijce…

Sjutra će na Pristanu biti upriličena svečana ceremonija sadnje maslinovih stabala “Balkansko drvo mira”, nazvana po istoimenoj pjesmi pisca, novinara i humaniste iz Bara Rajka Joličića, čije je stvaralaštvo  komplementarno sa suštinom i značenjem Mundijala.

“Ulcinj je danas centar svijeta, ne samo sportskog, već svih dobronamjernih i dobromislećih ljudi koji podržavaju humanističke ideje o prijateljstvu, slozi i solidarnosti, a sport je jedan od najznačajnijih reprezenata  i promotera takvih ideja. Ulcinj je pokazao da je velik grad, a naučio nas je i kako se dočekuju gosti. Drago mi je što se glavnom organizatoru, Pavlu Pepđonoviću, dopala moja pjesma i poruka koju nosi. Sa zadovoljstvom ću je sjutra pročitati, a zatim će, najprije Pavle, a zatim i druge sportske legende, zasaditi maslinovo stablo”, kazao je sa otvaranja manifestacije za Radio Bar i Bar info Rajko Joličić.

Domaćini su organizovali  “ulcinjske reprezentacije svijeta” – fudbalsku, košarkašku, rukometnu i druge koje su se predstavile danas na zvaničnom otvaranju.

Prvog dana, juče – “Dana sporta, paraolimpizma i igara mladih” prikazan je dokumentarni  film “Hrabro i na rezultat” o paraolimpijcu Darku Kralju, evropskom, svjetskom, paraolimpijskom šampionu, i svjetskom rekorderu u bacanju kugle. Nakon toga, održana je panel diskusija o problemima i preprekama koje prate paraolimpijski sport.

Danas, u 18 sati, u sali Doma kulture,  biće održana projekcija dokumentarnog filma  Dogodilo se – Ratko Rudić”, a sjutra će nakon ceremonije sadnje maslinovih stabala, u 18 časova, biti održana Panel diskusija sportskih legendi i promocija  dokumentarnog filma poznatog bosansko-hercegovačkog sportskog novinara i producenta Muhameda Bikića “Olimpijada u Sarajevu”.

The post Balkansko drvo mira Rajka Joličića na III Mundijalu prijateljstva u Ulcinju first appeared on BARinfo.