Film „Besmrtni kod“, u režiji i produkciji Mikija Dragićevića, okupio je brojne poštovaoce i poznavaoce Joličićevog rada.

Film vodi gledaoce kroz Joličićev život, od djetinjstva u Krnjicama u Crmnici, preko prvih književnih i novinarskih koraka, pa sve do današnjih dana. Dok Rajko sam pripovijeda svoju životnu priču, u filmu se pojavljuju i njegovi prijatelji i saradnici, dijeleći sjećanja i emocije.

Narator je reditelj Miki Dragićević, koji ističe da nije bilo lako obuhvatiti sve aspekte Joličićeve bogate biografije.

“Film o Rajku Joličiću bilo je teško napraviti upravo zbog toga što je njegov spektar interesovanja ogroman, poezija, humanitarni rad, plivanje na Skadarskom jezeru, pjesme za klape, za pjevače.  Sa ekipom sam odlučio da se fokusiramo na ono što do sada nije bilo poznato široj javnosti – njegovo djetinjstvo i odrastanje. Film zatvaramo pričom o Balkanskom drvetu mira, manifestaciji koju je Rajko oplemenio i obogatio i na neki način zaokružio svoj životni opus”, kazao je Dragićević i zahvalio se RTCG-u na ustupanju arhivskih snimaka.

Rajko Joličić, rođen 1947. godine u Krnjicama, prepoznatljiv je kao pjesnik, novinar, humorista, glumac, satiričar i barski Djeda Mraz. U izjavi za naš medij istakao je posebnu ulogu Radio Bara u njegovom stvaralačkom životu.

“Ja radim od rođenja, a najznačajniji dio mog stvaralaštva je upravo Radio Bar. On je bio i inspiracija i želja za dokazivanjem i kolijevka mog rada. Što se tiče dokumentarca, nismo stavili nijedan plakat po gradu, možda će se neki naljutiti što nisu znali, ali ipak je došlo puno naroda. Iz Podgorice, Ulcinja, sa Cetinja, iz Budve… Riječ je zlatno predivo, služi nam da uljepšamo život, da ispravimo greške. Trenutno radimo na Balkanskom drvetu mira, koje je već zasađeno u Ulcinju, a 13. jula ćemo ga zasaditi i u Crmnici. Želja mi je da pošumimo Balkan drvetom mira”, poručio je Joličić.

Da je film o Rajku Joličiću i njegovom životu bio neophodan,  potvrđuje novinar i publicista iz Ulcinja Mustafa Canka.

“Gospodin Joličić je zaslužio jedan ovakav dokumentarac. On je svojim životom potvrdio da je možda najbolji izdanak ovog mjesta pod Rumijom, jedan model kako treba živjeti u skladu sa istorijom, ovim prostorom i budućnošću. Rajko je dobar čovjek, vrijedan, radan. On  nas svojom energijom diže i podsjeća da prije i iznad svega treba biti čovjek” istakao je Canka.

Film je realizovala ekipa produkcije „Wild Beauty Live“, u saradnji sa NVO Geografija Crne Gore, a rad na njemu trajao je, u etapama, cijelu godinu.

The post Besmrtni kod – priča o kulturnom stvaraocu i humanisti first appeared on BARinfo.

Riječ je o djelu u kome autor na 168 stranica priča istoriju o znamenitom gusarskom gradu Ulcinju, i neustrašivim ratnicima koji su stvarali sopstvenu istoriju preko 200 godina.

Moderator večeri, ujedno i urednik knjige, Ismet Karamanaga, pojasnio je kako Canka “ima nevjerovatnu memoriju, u školi smo ga džuboks. On u sebi ima dva hard-diska: jedan za pamćenje, drugi za obradu podataka”. Takođe je potencirao da je ovo jedna od najinteresantnijih knjiga ikada napisanih o Ulcinju.

Profesor u barskoj Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi, građanski aktivista i publicista Neđeljko Đurović naveo je da Canka “kao hroničar ne samo Ulcinja već i Bara i regije, podjednako gaji bilingvalnost, odnosno njegova djela su i na crnogorskom i na matičnom albanskom jeziku”.

“Mnogo pričamo o interkulturalnosti, a Canka je pravi promoter zajedništva i činjenice da su Bar i Ulcinj bili jedinstvena osobena cjelina prožimanja kultura. Iako ova studija nije klasično istraživačka, vrlo je decidna, sa 42 izvora raznih autora, objedinjenih vrlo sistematično. U svakom slučaju, Canka se oslanjao i na radove čuvenog profesora Dinka Franetovića, a ubuduće bavljenje istoriografijom crnogorskog primorja više neće biti moguće bez Mustafine knjige“, rekao je Đurović, dodajući da su se ulcinjski gusari podjednako dobro bavili i trgovinom.

“Mustafina knjiga pokazuje kako je grad Ulcinj funkcionisao, te kako je funkcionisala Otomanska imperija u različitim periodima. Mustafa kroz objektivan hronološki prikaz daje putanju koja se može pratiti”, zaključio je Đurović.

U završnom obraćanju, autor Mustafa Canka objasnio je kako je pokušao da napravi djelo koje služi da se razumije istorijski konktekst življenja Ulcinja.

„To je vrijeme odvažnih ljudi koji nisu davali na sebe. U tom periodu Ulcinj je subjekat istorije koji se bori protiv velikih moćnika, koji sam stvara istoriju. Svi mi ovdje danas samo sjene ljudi koji su tada bili. I ne znamo gotovo ništa o njima. Dođe vam teško od količine neznanja, a neznanje je majka svih naših nesporazuma. Knjiga je vapaj za povratak moru. Kada smo bili na moru, bili smo veliki. More nas je učinilo velikim, more je simbol moći, snage, znanja… Kada uplovite i zaronite u to more, bivate veliki. Suštinski, moramo da istražujemo sebe”, zaključio je Canka u emotivnom govoru, prekidan aplauzima.

Govoreći u kratkom intervjuu nakon književne večeri za Bar Info i Radio Bar, Canka je ponovio ranije konstatacije da su „Bar i Ulcinj jedinstvena cjelina, jedan grad na različitim lokacijama“.

„Knjiga pokazuje da su u određenim istorijskim periodima Ulcinjani i Barani tijesno sarađivali, pa i u gusarskim aktivnostima. To postoji i kod Evlije Čelebije, zapis da su zajedno napadali apulijsku obalu. Zajedno su sarađivali i u akcijama po Dalmaciji. Ulcinjani kao gusarski moćniji uzimali su Barane sa sobom, a često su u Barskom zalivu sidrili i svoje brodove”, rekao je Canka, objašnjavajući da će barska promocija knjige biti “najvjerovatnije u septembru”.

Promociji su prisustvovali visoki opštinski zvaničnici, ali i sudionici društvenog života Ulcinja, uz niz gostiju iz Bara, Podgorice, Budve… Za sada postoje crnogorska i albanske verzija knige, a uskoro će se pojaviti i na engleskom jeziku. Izdavač je NVO Ul-Info.

The post Promovisana knjiga Mustafe Canke – Gusarska republika Ulcinj first appeared on BARinfo.

Film je nastao u okviru projekta “Interkulturnalne reportaže – Ulcinj, Bar i Krajina” koji je finansirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

Od Ulcinjana, u ostvarenju se pojavljuju Ismet Karamanaga i Almedina Doda, svoju verziju života na crnogorskom primorju iznio je Michael Bader, o “milenijumskom duhu Mediterana u ova dva grada” govorio je dr Miraš Martinović, a o zajedničkom životu sve tri vjere u Baru Rajko Joličić, Željko Milović, Neđeljko Đurović i Ismail Hysaj.

“Područje gradova Ulcinja i Bara sa Krajinom je svojevrstan mikrokosmos sa milenijumskim iskustvom društvenih, etničkih, vjerskih i jezičkih različitosti. To je pluralistička zajednica u kojoj plodonosno koegzistiraju mnogi narodi i jezici, kulture i religije, ogledni prostor za posredovanje i susrete različitosti. Iako su pogranična društva sklonija podjelama i konfliktima, istorija je svjedok da je, čak i kada se u okolini ratovalo, ovo bio region interakcije i razmjene”, potencirano je sinoć na promociji.

Mustafa Canka se i ranije bavio sličnim temama. Prije nešto više od godinu i po dana objavio je na našem i albanskom jeziku knjigu “Interkulturalni prikazi – Ulcinj i Bar”, a u izradi djela je, kao partner u projektu, učestvovala NVO Mediteran Multimedia iz našeg grada. I rad na projektu nastanka i štampanja knjige ostvaren je uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Film “Živi interkulturalizam – Milenijumsko iskustvo Bara, Ulcinja i Krajine” možete pogledati ovdje:

The post Promovisan dokumentarni film o interkulturalizmu Bara, Ulcinja i Krajine first appeared on BARinfo.

Pored uobičajenih maslinarskih tema, naglasak je dat na promociji nedovoljno poznatih bisera barske opštine u cilju prezentovanja prirodnog blaga – nedovoljno poznatih predjela i činjenica o njima.

U ovom broju su i razgovori sa nagrađenim maslinarima na najpoznatijem svjetskom takmičenju maslinovih ulja u Njujorku, tekstovi o patuljastim maslinama kojih je sve više širom opštine, odnosu ekstradjevičanskog ulja i fenolnih jedinjenja, te projektima koji se bave ovom problematikom.

Čitaoci u novoj “Maslinadi” tako mogu pronaći reportažu iz kanjona zubačke Rijeke do vira Bezden, atraktivne fotografije i priče o plažama Bigovica i Crvena stijena, te farmi “Argella” u Dabezićima, putopis iz ugla maslinara o tri susjedne zemlje, kratke zapise o lokalitetima Volujica, Smrdeljavica, Velji most i potopljenom ostrvu u Barskom zalivu, uputstvo kako se koriste u ishrani morski ježevi…

Peta “Maslinada” donosi i sjećanje na vrijeme kad su masline iz Brca bile jedan od glavnih prihoda sela, esej o korišćenju ulja za osvjetljavanje vjerskih objekata, prikaz retrospektivne izložbe Branka Vukića, intervju sa slikarem Davidom Husićem, kao i priču ulcinjskog novinara Mustafe Canke o afričkim crncima i njihovim potomcima u ovom gradu.

Na naslovnoj strani je Ana Pejović, nekada model i miss Crne Gore, danas propagator i predstavnik zdravog života, na kamenitoj plaži Petovića Zabio.

“Pored osnovnog zadatka – praćenja trendova u maslinarstvu i izvještavanja o svim novostima, u narednom periodu biće riječi i o prirodnim bogatstvima naše opštine, bogatoj kulturnoj i istorijskoj baštini, zdravom životu, ljudima koji grad čine drugačijim i specifičnim… Otkrivaćemo djelove opštine za koje ne zna veliki broj Barana, o turistima i gostima da ne govorimo, otškrinuti vrata mnogima nepoznatih predjela između jezera i mora. Svi znaju – maslina i more uvijek idu zajedno, pa smo u ovom broju ‘Maslinadu’ obogatili i morskim sadržajima. I ljepotom, nje nam u Baru nikada nije falilo”, ističe se, pored ostalog, u uvodniku mr Ćazima Alkovića, predsjednika Društva maslinara Bar koje izdaje časopis “Maslinada”.

The post Objavljen peti broj časopisa Maslinada first appeared on BARinfo.

Međunarodnu manifestaciju, koja traje pet dana, otvorila su četiri ministra kulture – Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije i Kosova.

Sajam knjiga, koji će trajati pet dana, organizuju Opština Ulcinj, Turistička organizacija Ulcinj, Institut za promociju knjige iz Tirane i Centar za kulturu Ulcinj. Učestvuju izdavači iz Crne Gore, Srbije, Albanije, Sjeverne Makedonije i sa Kosova.  

Ministarka kulture Crne Gore Maša Vlaović je, u pratnji domaćina, posjetila štand “Mediteran Multimedia”, gdje su razgovarali o produkciji barske izdavačke kuće koja funkcioniše u sklopu istoimene NVO.  

Najzaslužniji što je “Mediteran Multimedia” bila predstavnik Crne Gore na prvom danu Sajma bili su direktor TO Ulcinj Gzim Hajdinaga i poznati pisac i novinar Mustafa Canka, koji su insistirali na ovome “upravo zbog nedovoljne povezanosti dva istorijski najbliža grada”.

“Tek poslije 21 godine trajanja, mi na Sajmu imamo barsku izdavačku kuću, što je paradoksalno i pokazuje nepovezanost između naša dva grada, koja su istorijski bila najbliža, i moraju i u budućnosti biti najbliža u interesu svojih građana, zbog svih aspekata života… Nevjerovatno je, s obzirom da smo udaljeni na manje od pola sata vožnje, da ljudi u Baru jako malo znaju o kulturnim dešavanjima i stvaraocima u Ulcinju, a stanovnici Ulcinja o Baru i njihovim autorima. Učešće ‘Mediteran Multimedie’ je još jedna vrsta mosta u čiji nastanak ja iskreno vjerujem, jer je proces u toku. Sami pisci i novinari sve bolje sarađuju, i nemam nikakve dvojbe da će do približavanja opet doći. Na nama je, kao ljudima iz nevladinog sektora, da budemo ledolomci, da poboljšamo što više možemo, jer su institucije trome i spore, ali će i one doći na svoje, da odnosi budu što bolji i kompaktniji”, rekao je na otvaranju Sajma Mustafa Canka.

The post Mediteran Multimedia predstavnik Crne Gore na otvaranju ulcinjskog Sajma knjiga first appeared on BARinfo.

NVO „Novi Horizont“ je pokrenuo ovaj projekat u cilju promocije međukulturne saradnje u našem društvu, kako bi se smanjila etnička distanca, a interkulturalnost praktikovala u svakodnevnom životu radi stvaranja sigurnog, tolerantnog i kreativnog ambijenta u zajednici, u odnosu na različitosti.

Moderator ove sesije je bio novinar i publicista Mustafa Canka, dok je u ulozi gosta-uvodničara bio poznati civilni aktivista i promoter demokratskih vrijednosti građanskog društva, profesor Neđeljko Đurović iz Bara.

Kroz ovaj projekat će se raditi s mladima kao prioritetnom ciljnom grupom u cilju stvaranja grupe budućih lidera sa ojačanim interkulturalnim kompetencijama, sa fokusom na dvije ključne dimenzije koje ima interkulturalno obrazovanje: uvažavanje različitosti i poštovanje ljudskih prava.

Projekat podržava Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore u okviru javnog konkursa za finansiranje projekata NVO za 2021. godinu, u oblasti zaštite i promovisanja ljudskih prava.

The post Održana panel diskusija Jačanje interkulturalnih kompetencija mladih first appeared on BARinfo.

Knjiga sadrži brojne zanimljive mitove, predanja, legende i istorijske činjenice koje sežu duboko u prošlost i svjedoče o dugom trajanju i prožimanju kultura i civilizacija u drevnim gradovima, otkrivajući čudesne i mistične priče u čijem središtu su duhovnost, trajni i tajni znakovi vremena, ljudskog postojanja, smisla i vrijednosti. 

Mustafa Canka pokazao je zavidan nivo obrazovanja, pišuci lagano i stilski uobličeno štivo, otkrivajući mnoge, vjerovatno brojnim žiteljima dva grada, nepoznate detalje iz naše prošlosti .

Bar info: Multikulturalizam i multikonfesionalnost su pojmovi veoma prisutni u javnom diskursu. Vi ste na drugačiji način progovorili o ovim temama. Na koji i zbog čega?

M.Canka: Htio sam da onome što jeste bila konstanta vjekovima i milenijumima na ovom prostoru dam duhovniju notu i smisao, a istovremeno ispričam kako je zaista bilo. Mi, koji smo utemeljeni na ovom divnom dijelu Mediterana, između mora, jezera i rijeke Bojane, koji živimo u skladu sa tim načelima, dužni smo da o tome svjedočimo i ostavimo potomcima u nasljeđe ono najbolje što imamo, kao što su to nama ostavili naši preci. Mislim da sam djelimično u tome uspio, sudeći po reakcijama onih koji su pročitali knjigu, a najdraže su mi pohvale koje stižu od mojih profesora iz Bara, Ulcinja i drugih gradova Crne Gore.

Bar info: Bar i Ulcinj su povezani na razne načine, prije svega imaju niz zajedničkih kulturoloških osobenosti, nekih opšte poznatih i nekih koje ćete mnogima, upravo ovom knjigom, otkriti. Puno je divnih priča u knjizi, o kultu Svetog Jovana Vladimira, dvooltarnim crkvama, crkvi-džamiji u Ulcinju, kultu Svetog Nikole koji se njeguje na ušću Bojane, mudre priče derviša, sufista i priče o njima, Vama posebno draga priča o Svetoj Mariji i brojne druge. Kako ste otkrivali svo to blago?

M.Canka: Kada uđete u ovaj prostor saznate mnogo i, što je najvažnije, kada sve to doživite i osjetite, postaje vam blisko, i vrata se otvaraju za nova otkrića i priče. Svi ti zajednički svetitelji, prostori, bogato nasljeđe, sve je to dio nas i trebalo bi da tu zaostavštinu interpretiramo na najbolji način. Takođe, da sve to usvojimo, i trudimo se da se ponašamo u skladu sa tim načelima, i to u svakodnevnom životu. Kao što je, na primjer, običaj zajedničkog iznošenja krsta Svetog Vladimira na Rumiju. Naši svetitelji obilježili su, svaki na svoj način, ne samo ove prostore, nego i cijeli Mediteran pa i svijet, kao što je, uz Svetog Jovana Vladimira, Sveti Nikola, Sveta Marija – majka Isusa Hrista najbolja i najcjenjenija žena koja je hodala zemljom (u islamu nazvana hazreti Merjem). Sve su to ogromne figure koje nas čine stabilnim i postojanim. Oni su ključna nit koja nas međusobno prožima i koja nas čini boljim ljudima. Važnije od svake građevine je lijepa riječ, dobro djelo i lijepo vladanje. Biti bolji, razumjeti vrijeme i prostor, više doprinositi zajednici i učiniti da nas oni koji će doći posle nas spominju po dobrome – to je smisao naših života. Tome su nas učili svetitelji, svetice, dobri vladari i dobri ljudi.

Bar info: Insistirate na terminu interkulturalizam, što je i u naslovu knjige, a ne na multikulturalizmu. Zbog čega?

M. Canka: Zato što su i Bar i Ulcinj, kao i njihova okolina, živjeli jedni sa drugima, a ne jedni pored drugih. To je najbolje što nas je karakterisalo kroz sva ova stoljeća – interkulturalnost, međusobna povezanost, život u miru, harmoniji i međusobnoj saradnji.

Bar info: Da li je to zaista tako?

M.Canka: Ja znam da je to tako, da je tako bilo i da tako mora biti. To je imperativ trajanja, života i naša formula koju nudimo cijeloj zemlji i cijelom svijetu.

Bar info: Pomenuli ste već da su svetitelji ti koji su najviše povezivali ljude. Govorite o svima njima u knjizi, ali i o tome da je islam na ovom prostoru počivao na sufizmu. Možete li nam to približiti?

M.Canka: Svi ti ljudi, ne samo da su govorili, nego su se i ponašali u skladu sa onim što su propagirali. Njihov život, njihova vladavina, njihovo trajanje i svaki njihov postupak imao je duhovnu komponentu i bio je misionarski i svetiteljski za narod koji je ovdje živio. Ako govorimo o Svetom Jovanu Vladimiru, on je hiljadu godina štovan, cijenjen i uvažavan od svih – hrišćana pravoslavaca i katolika, ali i muslimana, ne samo u ovom podrumijskom kraju nego i u okruženju, pa čak i u cijelom svijetu. Njegove mošti su u Albaniji, a u Bugarskoj ga čak doživljavaju i svojim svecem. To je ogromno blago koje imamo i on nije tek tako rođen ovdje. Njegova slava se ne bi tako dugo održala da nije čvrsto stajala na nečemu. To su sveti ljudi čiji duh i dalje zrači. Njihova žrtva, znanje, potkrijepljeno je čistom duhovnom energijom koja nas vodi malo više i malo dalje od ovog našeg prolaznog svijeta. To je vertikala, a naš pogled, ako govorimo o Rumiji, ne ide samo prema njenom vrhu nego i gore, više prema dragome Bogu. Tu energiju reflektujemo na odnose među ljudima, i na taj način imamo vertikalu i horizontalu koje se negdje sjeku, a mjesto gdje se sjeku jeste ljudsko srce. U svakom čovjeku moramo da sagledamo ono što je u njemu najbolje i pokušamo da budemo od onih što su dobri. To su nas učili veliki svetitelji.

Bar info: Šta je sufizam i šta nam je on ostavio na ovim prostorima? Znamo da je jedan od velikana sufizma poznati Krajinjanin šeih Tahir Kanaći.

M. Canka: Svaka stvar ima svoju dušu, a duša islama jeste sufizam. To je ono duhovno, najtananije i ono što čovjeka pokreće da bude što bolji. Takav je bio Tahir Kanaći, sveti čovjek i riznica znanja. Vazda je bio na usluzi ljudima i uvijek svjestan Boga svemoćnog. Svojim znanjem i savjetima je pomagao hiljadama ljudi. Jedno od njegovih skrivenih znanja je bilo da je svakom čovjeku znao ime, a da ga ranije nikada nije sreo. Pomagao je svima, bez obzira na naciju ili vjeru i nije nikome ništa tražio, jer mu je dragi Bog sve dao. Bio je miran, skrušen i znaven čovjek, a mnoga njegova znanja i dobročinstva teško je objasniti. Njegova aura je ogromna i na sreću, njegov sin je to naslijedio, a unuk je završio velike škole, tako da se ta nit i energija širi i dalje. Od njih možemo mnogo da naučimo i svom životu damo duhovnu notu, jer doista, život nije samo poljem preći.

Bar info: Otkrivate značenja i suštinu mnogih legendi i mitova vezanih za Bar i Ulcinj, između toga i predanje da ova dva grada čuvaju vlasi poslanika Muhameda. Gdje se čuvaju i koja je njihova simbolika?

M.Canka: Vlasi su stigle u vrijeme Osmanske imperije, i osim u Baru i Ulcinju ima ih i u Pljevljima. One su ukazivale na značaj ovih gradova za Osmanlije, jer ako bi neki grad imao tu znamenitost, to znači da je bio posebno poštovan i cijenjen. U Baru se one nisu mnogo iznosile, a u Ulcinju jednom godišnje – 26. dana mjeseca Ramazana, u noći koja je po Svetoj knjizi Kuranu vrijednija od hiljadu mjeseci. Tim povodom, u glavne gradske džamije u Ulcinju i u Baru dolazi se na Mevlud – proslava dana rođenja odabranog poslanika i svečanost kojim se obilježava neki značajan događaj u životu muslimana. Sve nas to čini suštinski bližim Bogu, jer upućujemo molbe Stvoritelju i približavamo se svetim ljudima, a preko njih Svevišnjem.

Bar info: Pišete i o kultu Svetog Nikole, koji se veže za legendu iz XI vijeka na Adi Bojani. Kako je on nastao?

M.Canka: U Ulcinju se svakog 9. maja, u mjestu Sveti Nikola, na obali rijeke Bojane, održava procesija u sjećanje na jednog od najpoznatijih hrišćanskih svetitelja, kako na Istoku, tako i na Zapadu. Po legendi, brodovi koji su iz Male Azije za Bari u Italiji, početkom maja 1087.godine, transportovali tijelo Svetog Nikole, sklonili su se na Bojanu od nevremena. Tijelo sveca, zaštitnika djece i djevojaka, pomoraca i trgovaca, slabih, nemoćnih, osuđenih i zatočenih, tu je bilo zadržano dva dana. Ocjenjujući da se radi o činjenici od prvorazrednog značaja, jedan bogobojazni Ulcinjanin je na ovom mjestu (koje se tada nalazilo na ušću rijeke), sagradio manastir. Današnja crkva nalazi se blizu ruševina starog hrama. Mnogi vjernici iz čitavog regiona hodočastili su hramu, a mnogi su dolazili na tradicionalan način – bosi. Bilo je pohvalno krenuti na sveto putovanje pješke.

Bar info: Kako je nastala crkva – džamija u Ulcinju o kojoj takođe pišete u knjizi?

M.Canka: To je crkva Svete Marije koja je, nakon što su Turci 1571. godine stigli u Bar i Ulcinj, pretvorena u džamiju, ali je zadržala svoj oblik. Danas je ona crkva – džamija i jedna od najinteresantnijih i najljepših monumentalnih dokaza preplitanja kulture, istorije i religije na ovom prostoru. Pretvorena je u muzej i služi svima, tako da je divno to vidjeti. Nalazi se na jednom od najljepših mjesta u Starom gradu – reprezentativnoj urbanoj aglomeraciji staroj dva i po milenijuma.

Bar info: O tom preplitanju kultura i civilizacija u Starom gradu govore i određeni ornamenti, poput dvije Davidove zvijezde na Kuli Balšića. O čemu one svjedoče?

M.Canka: Početkom 1673. godine u ulcinjski Stari grad stigao je poslednji lažni mesija, reformator Talmuda, kralj Jevreja, Šabetaj Cvi. Taj rabin je nakon stoljeća izgnanstva, kombinacijom misticizma i mesijanstva, najviše zagrijao jevrejske mase širom svijeta, uvjeravajući ih da će se vratiti u ‘’obećanu zemlju’’. Stoga se za Šabetaja govorilo da je najznačajniji Jevrej rođen nakon Isusa Hrista. Tiho je živio i molio se u Kuli Balšića. Na trećem spratu te monumentalne građevine isklesao je dvije velike Davidove zvijezde. Postoji vjerovanje da je tokom nekoliko godina življenja u Starom gradu samo dva puta izašao iz njega, da bi posjetio Šas i Svetu Mariju Ratačku.

Bar info: Puno je lijepih priča u knjizi i sličnih mitova i legendi, potkrijepljenih istorijskim podacima, ali je nemoguće sve ih ispričati. Da se vratimo suštini knjige. Htjeli ste da uputite poruku o interkulturalizmu, ali i neophodnosti, zarad sve ove prošlosti, čvršćem povezivanju Bara i Ulcinja na svim nivoima, jer, čini se, da su ova dva grada, iako geografski bliska, poslednjih decenija udaljeni. Koliko se ovom knjigom može doprineti njihovom približavanju?

M.Canka: To je jedna od namjera ove knjige, da ako želimo da se razvijamo moramo više sarađivati, počev od uprava dva grada, stvaraoca, umjetnika, kulturnih poslenika. To je, na kraju krajeva, neminovnost življenja na ovim prostorima, kako je nekada bilo, a u poslednje vrijeme je malo zapostavljeno. Saradnja je moguća u svim oblastima. Imamo more, rijeku, jezero, neslućene potencijale za razvoj turizma. Zašto gosti koji posjete Bar ne bi došli i u Ulcinj, kako bi vidjeli sve njegove znamenitosti. Trenutno se realizuje i zajednički projekat kroz Regionalni vodovod, što me raduje, ali za početak, možda bi najbolje bilo da saradnja, što je uvijek najlakše, počne na kulturnom i umjetničkom planu. Trebalo bi da iskoristimo ogromne šanse. Završiću ovaj razgovor uputom velikog učitelja Mevlane Rumije:

„Slušajte ušima tolerancije!

Gledajte očima saosjećanja!

Razgovarajte jezikom ljubavi!’’

Samo je ljubav sila, a sve ostalo je nasilje – zaključuje novinar i publicista Mustafa Canka.

The post VIDEO: Zajednički kulturološki kod Bara i Ulcinja first appeared on BARinfo.

“Komunikacija različitih je privilegija, dok je komunikacija različitih, ali ravnopravnih blagoslov, odnosno najbolja mogućnost za prepoznavanje mentalnih megalopolisa i vazda uzbudljivo otkrivanje novog – u nama samima i u drugome“, navodi autor u predgovoru knjige, ističući da je “u ovoj knjizi zabilježio tek dio ogromnog duhovnog i kulturnog bogatstva naroda na prostoru opština Bar i Ulcinj“.

U izradi djela je, kao partner u projektu, učestvovala NVO Mediteran Multimedia iz Bara, a autori pogovora su pisci Andrej Nikolaidis i Željko Milović.

Nikolaidis je, pored ostalog, potencirao da „Canka u novoj knjizi govori o malom fragmentu Mediterana, no fragmentu u kojem je sažeta sva mediteranska kompleksnost, o specifičnoj ulcinjsko-barskoj mikrokulturi,a  zapravo multikulturi u punom smislu te riječi“, dok je Milović naveo da je autor „pametno balansirajući između prošlosti i sadašnjosti, ponudio odgovor na mnoga pitanja koja se ne tiču identitetskog već ljudskog, što je kategorija iznad, govoreći o oblastima Bara i Ulcinja kao o jedinstvenoj neraskidivoj tvorevini“.

Autori atraktivnih fotografija u knjizi koja će biti štampana i na albanskom jeziku su Sejdo Ismaili i Anto Baković, a izdavač je NVO “Ul Info“.

Rad na ovom projektu i štampanje knjige ostvareno je uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

The post Dio duhovnog i kulturnog bogatstva dva naroda u knjizi Interkulturalni prikazi – Ulcinj i Bar first appeared on BARinfo.