Sumnja se da je L.Lj. u popodnevnim časovima, ispred svog porodičnog stana u Sutomoru, oštećenom drvenim predmetom zadao udarac u predjelu podlaktice. Nakon toga mu je zadao više udaraca stisnutim pesnicama u glavu i tijelo, usljed čega je oštećeni teško povrijeđen.

Povrijeđenom licu je ukazana medicinska pomoć u zdravstvenoj ustanovi, a događaj je prijavljen barskoj policiji. Policijski službenici su odmah po prijavi preduzeli radnje na rasvjetljavanju događaja, te identifikovali i pronašli osumnjičenog.

O svim utvrđenim činjenicama obaviješten je nadležni državni tužilac radi pravne kvalifikacije događaja.

“Nadležni državni tužilac se, nakon sagledavanja spisa predmeta, izjasnio da se u radnjama L.Lj. stiču bitni elementi krivičnog djela teška tjelesna povreda, te naložio da se protiv ovog lica podnese krivična prijava u redovnom postupku”, zaključuje se u saopštenju Uprave policije.

The post Drvenim predmetom i pesnicama teško povrijedio sugrađanina u Sutomoru first appeared on BARinfo.

Osumnjičeni M.R. je lako tjelesno povrijedio partnerku i ugrozio joj sigurnost prijetnjom da će napasti na život i tijelo oštećene, te učinio dostupnim trećem licu video snimak oštećene bez njenog pristanka.

Osumnjičeni je zadržan zbog okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i posebnih okolnosti koje ukazuju da će okrivljeni ponoviti krivično djelo.

The post ODT Bar: Zadržavanje zbog nasilja u porodici i zloupotrebe tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio zapisa first appeared on BARinfo.

„Oštro osuđujem eskalaciju nasilja prema strancima od strane neodgovornih i ekstremnih pojedinaca koja se danas, nažalost, iz drugih gradova u Crnoj Gori prelila i na Bar. Pozivam nadležne organe da hitno reaguju i pronađu vinovnike uništavanja imovine stranaca, preduzetnika koji posluju u Baru, kojoj god zajednici pripadali. Generalizacija i optuživanje čitavih zajednica zbog kriminalnog ponašanja pojedinaca neprihvatljivo je o kome god se radilo.

Bar je prepoznat kao grad multikulturalizma, otvoren za sve, u kojem nikada nije mogla proći politika nacionalnih, vjerskih ili bilo kakvih tenzija i mržnje jednih prema drugima ni u mnogo težim vremenima. Različitosti u našem gradu su naše bogatstvo koje unapređuje kosmopolitski duh ali i ekonomsku aktivnost u Baru širenjem prema svijetu i ljudima sa svih strana koji biraju Bar kao mjesto života. Bar nikada nije svjedočio bilo kakvim problemima takve vrste pa vjerujem da je ovaj sramotan čin prvi i zadnji put da se takvo nešto dešava.

Pozivam sve građane da pruže svoj doprinos mirnom i stabilnom svakodnevnom životu u našem gradu, ne prihvatajući i ne pristajući na  zloupotrebe i manipulacije koje ne donose ništa dobro ni našem gradu ni državi. Lokala uprava biće čvrsto uporište za takve vrijednosti i očuvanje stabilnosti i tolerancije među svim građanima u Baru“, zaključuje se u saopštenju.

The post Raičević: Nadležni da zaštite imovinu građana, Bar je otvoren i bezbjedan grad, nasilje nikom ne treba first appeared on BARinfo.

Brzom reakcijom vatrogasaca, vatra u lokalu stambeno-poslovne zgrade je ugašena. Njih su pozvali stanari oko dva ujutro, a policija je jutros obavila uviđaj.

Harun Kaja, vlasnik radnje, objašnjava da je u Baru dvije godine, a da je radnju otvorio prije oko godinu i po.

“U Crnoj Gori sam četiri godine. Imam tri kćerke i došao sam ovdje jer volim Crnu Goru. Grad u Turskoj iz koga sam došao je jako sličan Baru, ima more, plažu, divne ljude. Od kad smo otvorili radnju, svakog dana za jednu ili dvije osobe koje nemaju novac besplatno spremimo giros. Poneko od djece koja kod nas kupuju hranu nekada nema cio iznos, ali nama je zadovoljstvo da ih počastimo. Ja sam otac, imam troje djece, nikoga ne bih vratio”, kaže Kaja za Radio Bar i Bar Info.

Ističe da mu jako voli Bar i Crnu Goru, zato i podiže djecu tu.

“Sviđa nam se ovdje. Prošle noći, kad smo došli, vidjeli smo da je izlog polomljen. Nije prijatno, osjetio sam se nesigurno. Mislim da to nisu Crnogorci. Ovdje živim dvije godine i nikad se ništa slično nije desilo. Osjećali smo se sigurno, ljudi su ljubazni, imam divne komšije. Ne znam što da kažem, sem da volim Crnu Goru i da sam zato došao ovdje prije četiri godine, da živim i podižem svoju djecu”, zaključio je Kaja.

Materijalna šteta na lokalu još nije procijenjena. Izlog je polomljen, a dio uređaja zahvatila je vatra. Ipak, radnja će, kaže Harun, biti otvorena možda već sjutra.

The post U centru grada demolirana radnja brze hrane, vlasništvo državljanina Turske first appeared on BARinfo.

“Na sreću, grad je zbog koncerta bio pod pojačanim nadzorom, pa su brzom intervencijom policije spriječene teže posljedice”, saznaju  Radio Bar i Bar Info iz policije.

Sa incidentom je, kako nam je saopštio rukovodilac Opštinskog državnog tužilaštva Bar, Radovan Đurišić, upoznat tužilac, koji je naložio vještaku da utvrdi vrstu i način nanošenja povreda.

The post U centru grada u tuči povrijeđen maloljetnik first appeared on BARinfo.

RB/BI: Sigurni smo da je nasilje nad ženama u fokusu Centra za socijalni rad tokom čitave godine.

Jukić: Tako je, centri za socijalni rad imaju jako važnu ulogu u procesu zaštite od nasilja, koje uključuju posebne aktivnosti Centra i koordinaciju sa svim službama koje mogu da zaštite žrtvu u postupku nasilja. Tu prije svega mislim na policiju, pravosudne organe, zdravstvene i obrazovne institucije, kao i organizaciju civilnog sektora. Centar za socijalni rad je koordinator svih tih aktivnosti, shodno Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici. Osim što koordinišu svim aktivnostima, Centri za socijalni rad prate žrtvu duži vremenski period na njenom putu ili rehabilitacije, ili izlaska iz začaranog kruga nasilja. Prisutni su i kada se jedan takav događaj desi, jer istraživanja su pokazala da je žena spremna da prijavi nasilje tek nakon sedam do osam godina intenzivnog trpljenja nasilja. To takozvano osnaživanje žene, po meni je izostalo u našem društvu, uvijek se pozivamo na to da smo i dalje patrijarhalno društvo.

RB/BI: To je ona čuvena rečenica: Trpi, sve smo mi trpjele.

Jukić: Jeste, kao i: Ništa to nije strašno i ako je vikao, ako je slomio i ako je jednom, možda i udario. Nedavna istraživanja UNICEF-a su jasno pokazala da većina naših stanovnika i dalje misli da šamar nije nasilje, da vikanje nije nasilje, da prijetnje nisu nasilje… Kampanja „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama i djevojčicama“, posebno napominjem i djevojčicama, upravo treba da informiše javnost i da skrene pažnju na velik i ozbiljan državni problem, da izađemo iz šablona da se to dešava u porodičnom krugu i da je to porodični problem. Ne, to nije problem samo te porodice, niti je privatna stvar, to je problem države i društva. Potpisivanjem Istanbulske konvencije i donešenim zakonima, mi smo se kao država obavezali da ćemo štititi svaku žrtvu nasilja i da ćemo počinioca privesti pravdi. Moram da kažem da je nasilje sistemski problem, da ne postoji institucija koja samostalno može da ga riješi i da je međusobna povezanost i sinergija u postupanju nešto što će svaki slučaj nasilja riješiti. Ili, ako jedna karika izostane, do rešenja problema neće doći. Ova, takozvana narandžasta kampanja, koja počinje 25. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, simbolično se završava 10. decembra, Međunarodnim danom ljudskih prava, te je na globalnom nivou prihvaćeno da je nasilje nad ženama i djevojčicama nešto što predstavlja globalno kršenje ljudskih prava i najteži oblik diskriminacije.

RB/BI: Ipak, bilo je žena koje su u posljednjih nekoliko godina, izgubile život u porodičnom nasilju. Ti slučajevi su opomena i centrima za socijalni rad i svim institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Jukić: Nažalost, svjedoci smo da je u Crnoj Gori bilo više slučajeva femicida, nad čim treba svi duboko da se zamislimo i vidimo gdje su naše lične, institucionalne i društvene greške, na koji način se treba prilaziti žrtvi nasilja, na koji način se treba kažnjavati nasilnik i na koji način se treba štititi kompletna porodica od jednog nasilnika. U tu svhu, mi u centrima za socijalni rad se, kada su u pitanju slučajevi nasilja nad ženama, trudimo da ženama objasnimo šta su sve koraci koje moraju da preduzmu. Imali smo prilike da vidimo zašto su odustajale, sjećam se odlično predavanja čuvenog profesora iz Amerike, koji nam je tada objasnio da još nije sreo nasilnika koji mu je bio antipatičan. Nasilnici su jako dobri manipulatori.

RB/BI: Obično budu izvinjenja, nikad se više neće desiti i tome slično.

Jukić: To su ti čuveni dani „medenog mjeseca“. Oni nastupaju nakon ciklusa nasilja, kada nasilnik obećava, moli, ponaša se znatno drugačije nego uobičajeno i gdje žena, kako pod pritiskom i porodice i to što ima djecu i što možda materijalno nije stabilna, ni zbrinuta stambeno, povjeruje manipulatoru da je to bilo nešto sasvim slučajno, da je bilo situacionog karaktera, da ga je nešto navelo na to… Moramo se uvijek voditi jednom istinom, a to je da je nasilje izabrano ponašanje. Niti alkohol, niti droga, niti neka riječ ili rečenica, događaj u kući, ne mogu nekoga, ako nije nasilan, natjerati da se nasilno ponaša. Nasilje je izabrano ponašanje, nasilnik je izabrao da se tako ponaša i apsolutno treba da odgovara za to.

RB/BI: Nažalost, na odustajanje te žene nekad navede i činjenica da su nasilnici često samo novčano kažnjeni. To baš razočaravajuće djeluje.

Jukić: To djeluje poražavajuće na sistem i možda smo zbog toga došli do toga da istraživanja kažu da jedna od tri žene tokom života doživi nasilje. Pandemija korona virusa je te brojke povećala i na odnos jedna od dvije. Pražavajući su rezultati istraživanja koja se sad sprovode, pa mislim da će biti izuzetno teške brojke. Novčano kažnjavanje počinioca nasilja u porodici je, po meni, nešto što apsolutno nikada ne treba da bude praksa, nigdje. U centrima za socijalni rad svjedočimo da te žene koje su pretrpjele to nasilje i ta djeca, koja su bila sekundarne ili direktne žrtve tog nasilnika, kasnije plaćaju te iste kazne.

RB/BI: Oni su, zapravo, dvostruko kažnjeni.

Jukić: Dvostruko kažnjeni i još će možda, pošto je prošao onaj „medeni mjesec“, opet dobiti batine, jer su zbog nje, eto, sada, platili nekih 150 ili 200 eura.

RB/BI: Osim tog fizičkog nasilja, koje jeste najbrutalniji vid, nerijetko je i ekonomsko i psihičko nasilje, koje ženu slomi do kraja. Koliko često se srećete sa ovim vidovima nasilja?

Jukić: Jako često. Mislim da nijedno fizičko nasilje nije prošlo bez pripreme, da tako kažem, psihičkog zlostavljanja, mada ima i nasilja koja su dominantno emocionalnog karaktera. To su duboko, duboko teški oblici zlostavljanja. Imali smo slučajeve gdje su godinama žrtvama ponavljanje jedne iste rečenice, iste stvari, gdje su se žene osjećale toliko klonulo i čak izgovarale: Lakše bi mi bilo da me je udario nego što stalno podsjeća na izvjesni događaj. To sve odslikava jednu tešku patologiju učinioca nasilja.

RB/BI: I zlu namjeru.

Jukić: Naravno, direktnu namjeru da ugrozi, ponizi, prijeti, da izvrši dominaciju nad svojom ženom, ćerkom, drugaricom u školi, bilo kojom ženom ili djevojčicom. Za njih je prirodno da zato što su jači od žena misle da to mogu sprovoditi i u porodici i svugdje, što apsolutno ne treba da bude slučaj.

RB/BI: Ipak, nasilje se najčešće dešava u porodici i ona vremenom postane disfunkcionalna. Kako se sve to manifestuje na djecu, njihov razvoj, uspjeh u školi?

Jukić: Svaka porodica u kojoj postoji nasilje je disfunkcionalna. Prvenstveno u partnerskim odnosima, to je očigledno. Djeca sve to trpe i posljedice po njih su nekad gore nego po samu žrtvu.

RB/BI: To su oni usvojeni obrasci ponašanja, koji se kasnije aktiviraju.

Jukić: Dijete, pogotovo dječak koji je odrastao u porodici gdje je otac dominantno bio nasilan, ne zna za drugi obrazac ponašanja. Njemu žena nije predmet poštovanja, nego nešto sa čim može da upravlja na razne načine, a ako to ne dovodi do cilja, on može da upotrijebi silu. Nažalost, dječaci iz porodica u kojima je bilo nasilje obično postanu nasilni i problematični i u periodu adolescencije budu jako agresivni. Takođe su skloni da koriste psihoaktivne supstance, svi oblici rizičnog ponašanja su prisutni u njihovom odrastanju. Djevojčice, opet, imaju submisivan oblik ponašanja, povučene, tihe, sa manjkom samopoštovanja, biraju dominantne partnere, što negdje isto tako odslikava poziciju majke, koja je uvijek bila tiha, izbjegavala je svađe, nije se direktno suprotstavljala nasilniku. One su uočile da je taj obrazac donekle normalan za njih, iako, naravno, nije i ne smije da bude.

RB/BI: I to onda opet stvara jedan začarani krug, jer oni su novi počinioci i žrtve nasilja.

Jukić: To je nešto što se dokazalo kao istina i zato jako puno treba raditi, prvenstveno na razbijanju predrasuda u društvu. Potrebno je osnaživati žene da prijavljuju nasilje, da sistem sinhronizovano djeluje kada je nasilje u porodici u pitanju. Ono što smo ranije pomenuli, novčano kažnjavanje učinioca nasilja, a u posljednje vrijeme mi u Centru za socijalni rad primjećujemo da se sve češće, nakon tragičnih događaja koji su se desili u Baru, izriču mjere kazne zatvora.

RB/BI: I institucionalno, to nekako drugačije djeluje. Jer, kazne se plaćaju i za prekršaje u saobraćaju i brzo se zaborave. A zatvorska kazna ostaje negdje ubilježena, neko će se sjetiti da je taj i taj ponovio to djelo.

Jukić:  I ta osoba je u registratoru nasilnika. Pravosnažna presuda za nasilje u porodici će tu osobu diskreditovati u nekim oblastima kojom se možda mislio baviti.

RB/BI: Centar za socijalni rad bavi se i vršnjačkim nasiljem. Čini se, barem po onome što su mediji u posljednje vrijeme zabilježili, da imate baš dosta posla.

Jukić: U Baru, a ja lično mislim na teritoriji ne samo Crne Gore, nego i cijelog regiona, nažalost se može konstatovati ekspanzija vršnjačkog nasilja, koje je danas dostiglo zabrinjavajući stepen. Imamo jako puno vršnjačkog nasilja. Lično, mislim da je neophodno raditi na prevenciji i to na način da od najranijih školskih dana djeca budu uključena u radionice. Dječaci, prvo iz kuće, a kasnije u školi i vrtiću, treba da nauče da se međusobno poštuju i uvažavaju, da nasilje nije odgovor, da drug nije meta, da loše ponašanje nije prihvatljivo. U okviru porodice, jako puno se mora raditi sa djecom koja su učinioci vršnjačkog nasilja. Moram da kažem da to nisu samo djeca koja potiču iz disfunkcionalnih porodica, već iz svih porodica. Generalno, sad se može reći da je vršnjačko nasilje najdominantniji oblik nasilja.

RB/BI:  I da poprima razmjere pandemije.

Jukić: Da, poprima razmjere pandemije. Pojava društvenih mreža i on lajn nasilje dobija sve veći zamah. Transformišu se oblici nasilja.

RB/BI: Da, primjetno je. Mi kao djeca, a spadam u stariju generaciju, znali smo da se ne volimo, da se posvađamo, potučemo, ali bi poslije toga nastavili normalno da se družimo. Sada svjedočimo mržnji, zloj krvi, nevjerovatnoj količini surovosti, ne staju dok ne povrijede žrtvu koju su zacrtali.

Jukić: Čak i kad je povrijede, oni ne prestaju. Imamo slučajeve gdje po deset-petnaest učenika napada jednog. Imali smo i u Baru takve slučajeve. Mi smo, kad se vratimo u ranija vremena, imali takvo vaspitanje da ako neko napadne slabijeg, obično je uskakao treći da to prekine ili odbrani. Danas to nije slučaj. Djeca koja trpe vršnjačko nasilje mogu da budu i najbolji učenici, tiha djeca, oni koji trenutno prolaze kroz neki problem. Vjerujte da nasilnici znaju da izaberu koga će da stave kao metu i onda su nemilosrdni. Zaista su nemilosrdni.

RB/BI: Komentarisala sam, kada je bio jedan slučaj nasilja, da su stajali i snimali. Šta odrasla osoba koja to vidi može da uradi, a da samom sebi ne napravi problem, osim što treba da pozove policiju?

Jukić: To je vrlo teško odgovoriti, šta odrasla osoba može. Ja se više zapitam, gdje je empatija? Svi smo rođeni sa nekom empatijom prema drugim bićima, ako smo urednog razvoja, ako smo normalni treba da osjećamo potrebu da pomognemo drugima. Stajati i snimati, ili ovako u školama, samo gledati ili navijati i podsticati je zaista poražavajuće.

RB/BI: Da li oni pomisle da to može da bude njihov brat, sestra, drug? Kako bi se onda ponašali?

Jukić: Mi sa njima radimo u Centru, nakon što se prijavi slučaj vršnjačkog nasilja. Radimo sa njima i sa kompletnom porodicom. Svi su oni uključeni i moraju sa nama provesti određeni period da vidimo na koji način će se razvijati situacija, da li je dijete usvojilo promjene u ponašanju, da li su i dalje zadržani nasilni obrasci. Vjerujte, nekad se i mi zapitamo kolika količina ravnodušnosti postoji kod djece, iako su suočeni i sa sudskim postupcima i sa Tužilaštvom, policijom, centrima za socijalni rad.

RB/BI: Savršeno dobro znaju što su njihova prava, ali prava žrtve ih ne interesuju.

Jukić: Okrenuti su isključivo sebi. Opet se vraćamo na pitanje empatije koja izostaje, što je po meni razlog za najveću moguću zabrinutost.

RB/BI: Jeste, jer se po empatiji razlikujemo od životinja. No, za kraj, da pomenem i jedan lijep gest košarkaša ABA lige. Oni na licu, u znak podrške ženama, na mečevima nose prugu karmina.

Jukić: Čula sam za to, da su košarkaši istakli karmin na licu kao znak podrške ženama i djevojčicama koje trpe nasilje. Odajem im duboko poštovanje. Košarkaši, svaka čast, ponosni smo na vas. Svaka podrška znači. Ako i jedna žena koja trpi nasilje, a koja nije do sad smogla snage, prijavi policiji ili Centru za socijalni rad, postigli su značajan uspjeh.

RB/BI: A one koje trpe nasilje i to još nisu uradile, nadamo se da će biti dovoljno osnažene da se izbore za sebe i svoju djecu i da izađu iz tog začaranog kruga.

Jukić: Ja ovim putem pozivam sve žene i djevojčice koje trpe bilo koji oblik nasilja da slobodno dođu u Centar za socijalni rad u Baru, da popričamo, da nam objasne o čemu se radi, slobodno i bez ustručavanja. Nadam se da će nakon toga, uz našu podršku i pomoć, uspjeti da izađu iz svega toga.

The post Jukić: Nasilje nije problem samo porodice, nije privatna stvar, to je problem društva i države first appeared on BARinfo.

Uprava policije saopštila je da je u Opštoj bolnici u Baru 16. januara primljena ženska osoba bez svijesti, sa teškim tjelesnim povredama opasnim po život, nakon čega je upućena na liječenje u KCCG gdje je preminula šest dana kasnije.

“Na teritoriji opštine Bar u januaru je izvršeno krvično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici na štetu N.Z. (27) iz Bara koja je od posljedica nasilja preminula u Kliničkom centru Crne Gore”, saopštila je policija.

Barskoj policiji je, kako navode, 16. januara iz Opšte bolnice u tom gradu prijavljeno da je na ukazivanje ljekarske pomoći primljena ženska osoba bez svijesti sa teškim tjelesnim povredama opasnim po život, a koja je upućena u Klinički centar Crne Gore radi daljeg liječenja.

“Preduzimajući dalje mjere i radnje policija je došla do saznanja da je oštećenoj povrede nanio nevjenčani suprug D.N. (33) iz Bosne i Hercegovine sa boravkom u Baru. Ovo lice nije zatečeno na adresi stanovanja te je za njim raspisana potjernica i on je lociran na graničnom prelazu Dobrakovo. D.N. je lišen slobode 17. januara zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici i njemu je sudija za istragu odredio pritvor u trajanju od 30 dana”, navodi policija. 

Upravu policije su zaposleni KCCG 22. januara obavijestili da je N.Z. podlegla povredama.

“Spisi predmeta su upućeni državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru radi daljih aktivnosti iz nadležnosti ovog organa. Obaviješten je i državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici radi pravne kvalifikacije djela iz nadležnosti tog tužilaštva”, navode iz policije.

The post Baranka preminula od posljedica porodičnog nasilja first appeared on BARinfo.

Svakodnevno smo svjedoci postojanja vršnjačkog nasilja. Na društvenim mrežama se nerijetko pojavljuju snimci, iz svih krajeva Crne Gore, urađeni u školama, parkovima i dvorištima, koji prikazuju neki vid nasilja među mladim ljudima. U medijima se takođe pojavljuju vijesti o najgorim vidovima nasilja počinjenim od strane vršnjaka.

“Nije nasilje samo udarac i mrki pogled, nasilje su silne prijetnje, riječi poput ‘bezvrijedan si, ružna si, predebeo si i premršava si…’, i tako u nedogled. A takve su rane najopasnije, te ovim putem svoje vršnjake molim, da makar u slučaju verbalnog okršaja, ili ako primijetite da je neko od vaših vršnjaka diskriminisan ili zapostavljen, pomognete toj osobi time što ćete joj pružiti ruku i uputiti topao i ohrabrujući osmjeh”, poručila je Milica svojim vršnjacima.

Lejla Šabović iz SEUŠ, sa druge strane, smatra da je ovaj vid nasilja “problem koji se gura pod tepih”, kako od strane omladine, tako i od zaposlenih u školama.

Neki od njih misle da je glavni motiv ovog problema lično nezadovoljstvo, nedovoljno razvijena socijalna inteligencija, a prije svega nedostatak empatije.

Ana Petrušić iz Gimnazije “Niko Rolović” misli da i u ovoj školi ima mnogo vršnjačkog nasilja: “Na žalost, na to smo počeli gledati kao na normalnu svakodnevnicu. Često skrećemo pogled, misleći da je u pitanju šala ili da nije važno ako se ne dešava nekome nama bliskom”.

Njeno mišljenje je da profesori ne mogu trajno da utiču na ovaj problem, već upravo oni, vršnjaci, tako što će njegovati kvalitetne odnose, rušiti nejednakosti među njima i uvijek pružiti pomoć i lijepu riječ onima kojima je potrebna.

Anastasija Đonović iz Gimnazije kaže da je vršnjačko nasilje prisutno u svakoj sferi života, pa i u srednjoj školi. “Uzroci nasilja su različiti i variraju od nasilnika do nasilnika, te se tome nikada ne može ući u trag. U mojoj školi svi zaposleni su predani rješavanju ovih problema. Profesori i uprava rade sve što je u njihovoj moći da spriječe ovaj problem, ali smatram da i mi kao prijatelji i vršnjaci igramo važnu ulogu u tome da se nasilju stane na put”, kazala je Anastasija.

Sagovornici iz srednje Stručne škole (SSŠ) se slažu sa svojim vršnjacima kada je u pitanju vršnjačko nasilje. Kenan Kadrić, maturant ove škole, kaže da se u njihovoj školi “nerijetko mogu vidjeti činovi vršnjačkog nasilja, a najčešći su oni verbalni”.

On kaže da su takve pojave sve češće kod mlađih razreda i da to predstavlja ozbiljan problem budući da se zgrada njihove škole nalazi u neposrednoj blizini osnovne škole “Jugoslavija”, te su i mlađa djeca neposredno izložena ovim situacijama. Eldin Škrijelj iz SSŠ kaže da je ovaj problem većinski uslovljen rivalstvom. “U našoj školi je dominantan broj momaka, pa smo svakodnevno izloženi nekom takmičenju jedni sa drugimam, što često stvara nezdrave odnose”, poručuje Škrijelj.

Na ovaj problem u našoj opštini pokušavaju da ukažu i profesori, ali i psiholozi i pedagozi. Psihološkinja Branka Ćalasan, koja aktivno radi sa mladim ljudima kroz školski i nevladini rad, kaže da je “nasilja uvijek bilo, pratilo je različite kontekste, ali vršnjačko nasilje danas je prisutnije i vidljivije”.

“Da li ga je više u školama, o tome govori statistika po kojoj je svako drugo dijete nekad doživjelo neku vrstu nasilja”, zaključuje Branka. Dodaje i da su u okviru predmeta Psihologija u Gimnaziji “Niko Rolović” prošle godine uradili istraživanje na ovu temu i došli do zaključka da je svaki četvrti učenik direktno bio izložen psihičkom i fizičkom nasilju, a svaki drugi virtuelnom.

Nemogućnost da se intenzivno utiče na ovaj problem ona vidi u nedostatku stručnog osoblja koji bi radio sa mladim ljudima.

“Ako uzmemo u obzir da na nivou lokalne zajednice mali broj škola ima školskog psihologa (zbog zakona koji je izrazito nepovoljan po ovu struku), time se povećava šansa da se nebrigom o mentalnom zdravlju učenika razvije hostilna klima koja je pogoduje vršnjačkom nasilju. Potrebne su nam službe, adekvatan tretman osobama koje su počinioci nasilja (koje najčešće nastave da žive nezbrinuto) i mnogo aktivnosti na nivou lokalne zajednice koje će snažiti vršnjačku saradnju i zajedništvo”, poručila je.

Kada je u pitanju empatija, slaže se sa srednjoškolcima koji misle da je nema dovoljno. Ona smatra da je sve manje medju vršnjacima, a da ona je najveća prevencija zla, koje je, stručnim jezikom rečeno, u osnovi maligne agresije (uništenje radi uništenja), ujedno i nasilja. Empatija je vrlina koja se može učiti i vježbati.

Vršnjačko nasilje nije samo lokalni ili državni, već globalni problem. Imamo namjeru da u narednom članku objavimo razgovore sa direktorima srednjih i gradskih osnovnih škola na ovu temu, da vidimo koje se mjere konkretno preduzimaju za suzbijanje vršnjačkog nasilja.

The post U svakoj od barskih srednjih škola ima vršnjačkog nasilja first appeared on BARinfo.