Ovo je bila druga stanica prve književne turneje u Baru pod nazivom “Za Barane, knjiga o Baranima” na kojoj autor promoviše svoje dvotomno djelo, izabrana jer su, kako je rekao, prva autorova sjećanja vezana upravo za Dobru Vodu.

“Kao što neki od vas znaju, moji otac i majka su početkom sedamdesetih ovdje otvorili restoran ‘Atina’ u Hanu Čarapića, i neke dvije tri nejasne slika kao dječak od 3-4-5 godina nosim odavde – jednu veliku kišu poput ove noćas, mačiće koje je spašavala majka, pa kako vozim tricikl između stolova kafane, a sjećam se i da sam se igrao sa djevojčicom po imenu Keta te 1972. godine. Keta danas nije više Mehmedović no Arabelović, nema više ni silnih murava preko puta restorana, ni autobuske stanice na putu za Ulcinj, ni platoa đe su se parkirali… a upravo o takvim vremenima govori ova knjiga”, rekao je na početku Milović.

Moderatorka uvodnog dijela programa Marija Pešić objasnila je kako je na više od 500 stranica Željko Milović ispisao 72 biografije Barana, koji su svojim životom i odnosom prema ljudima oblikovali duh grada. Među brojnom publikom prošle noći su se našli i rođaci, komšije, potomci i prijatelji ljudi o kojima se o knjizi govori, a neki od njih su bili i Željkovi sagovornici, nakon što je preuzeo ulogu moderatora. Jer, kako kaže, “ne želi da ijedna od promocija ima klasičan karakter”, već da to “budu sjednici, druženja, gdje naši ljudi pričaju o našim ljudima”.

Veče je započeto sjećanem na čuvenog kapetana Nikolu Vučinića iz Mrkojevića, koji je na mjestu održavanja promocije još početkom XX vijeka izgradio palatu i mlin, a čija su se imanja prostirala sve do mora. Njegov čukununuk Miodrag Vučinić je pozdravio goste, poželjevši im dobrodošlicu, a o slavnom kapetanu i potomcima govorio je Suljo Šabović, dugogodišnji društveno-prosvjetni radnik, prvi komšija. Šabović je istakao kako “živi u ubjeđenju da nije lako napisati ovakvu knjigu, te da je to vječiti trag”, čestitao autoru na hrabrosti što se upustio u ovaj posao i zahvalio što je ostavlja gradu Baru.

Poznati slikar Muharem Muratović je sa publikom podijelio svoje utiske o ovom djelu. “Čudno je to kako ovaj svijet, koji teče vjekovima i milenijumima, često bio na leđima običnih ljudi koji su dali i obilježili karakter jednog mjesta, grada. U tom vremenu, u tom zahuktalom prosperitetu, ipak se duša borila da opstane. Željko je čuda te duše koju danas gubimo u opštem savremenom svijetu na najbolji način ovjekovječio”, poručio je Muratović.

Najveću pažnju izazvala je priča o legendarnom Muju Rabelji, proroku iz Mrkojevića, čije su se vizije umnogome ostvarile. Nakon što je Milović pobrojao neke od najupečatljivijih, o svom rođaku govorio je Senad Arabelović: “Bilo je malo onih koji su ga mogli razumjeti. Uvijek je govorio nekim svojim jezikom koji često nije imao smisla, i mnogi ga nijesu ozbiljno shvatali, a na kraju se ispostavilo da je sve bio u pravu”.

Još jedan Mrkojević koji je svoje mjesto našao među 72 Baranina opisana u knjizi je Mujo Alković. Njegov unuk, Ćazim, Željku je zahvalio što je “dio sugrađana otrgnuo od zaborava, a među njima i njegovog đeda”. Ćazim je govorio o dokumentu koji je pronašao u porodičnoj kući u Dubrovniku, a u kojem je njegov đed opisao svakog člana porodice i život ponaosob još od 1718. godine. “Taj dokument je đed pisao na malo čudnom, tadašnjem jeziku, i nekim čudnim pismom, a ja sam ga prepisao slovo po slovo. Između ostalog, podijelio sam ga sa Željkom, a on mi je ispričao mnogo više od toga, što ja nisam znao – kada se sve to sabralo, on je odlučio da bi đed trebao da bude dio knjige”, istakao je Ćazim Alković.

U sklopu promocije. autor je čitao određene odlomke iz svog djela i na interaktivan način sa publikom komentarisao svoj rad i ličnosti o kojima se govori u knjizi. Konobom se prelamao smijeh, aplauz, pohvale, ali i brojna sjećanja. Svoje viđenje knjige ili ličnosti u njima dali su i Elvis Alković i Sabrija Vulić.

Naspram autora, pa čak i u prvim redovima, našlo se i mnogo mladih ljudi koji su došli da čuju priče o starim Baranima i njihovim životima. Veče je završeno uz tradicionalno posluženje i piće, uz koje su gosti imali priliku da razmijene utiske.

The post Odlična promocija Milovićeve knjige u Dobroj Vodi, uprkos nevremenu first appeared on BARinfo.

Izuzetno interesovanje izazvala je i atraktivna lokacija, izabrana za početak prve književne turneje u barskoj opštini, koja će obuhvatiti deset nastupa, od Zubaca do Sutomora. 

Uvodnu riječ imala je Marija Babić, koja je goste upoznala sa istorijatom sela i crkve ispred koje se nalaze, i upoznala ih sa koncepcijom ove i ostalih promocija, nakon čega se publici obratio autor.

“Naravno da sam želio da turneja počne ovdje, jet taj put od Grandovice ili Begova, pa skraj Smosta do Carina i gore do Milovića utisnut mi je u glavu istim nesmanjenim intenzitetom kao kad sam kao mali skupljao kućice škrokača pored mlina, brstio antiperke da nas dondo Petar ne vidi, hladio noge u jažu izviše kuće, odlazio na kupanje na B’zd’n, držao čaršav kad se tresu murve, pokušao da ulovim jegulje dižući kamene u rijeci, trpao gnjilu u kesu za likovno…”, objasnio je Milović.

On je govorio o svome djelu, kako je nastalo i ko mu je na putu realizacije knjige pomogao.

“Ako se za ijednu može reći da je barska, to je ova. U njoj su biografije 72 ličnosti koje su značile Baru, a i Bar njima, i sa kojim su bili neraskidivo vezani. Naslov je simboličan – to je, u stvari, rečenica koju je izgovorio obućar Šeko Bubić kada su ga pitali kako izgleda Novi Bar, odnosno Topolica, u odnosu na nekadašnji Stari Bar: ‘Ajde more, to ti je grad bez vrati’”, objasnio je Milović.

Po njegovim riječima, “ova knjiga je prava barska, ne samo po sadržaju”.

“U njenoj izradi su učestvovali svi koji su mogli, pomažući fotografijama, dokumentima, sjećanjima, i morao sam pola strane uvodnika da potrošim kako bih se svima zahvalio. Imao sam sreću da se trogodišnji posao ‘otvarao sam od sebe’, jer su me svugdje dočekivala širom raširena vrata. Knjigu ne bi bilo moguće napisati bez pomoći potomaka i/ili bliskih rođaka i prijatelja ljudi čije su životne priče obrađene u njoj, na čemu im najiskrenije zahvaljujem. I možda i najvažnije – kad smo došli u finansijski cajtnot i kad se ispostavilo da će biti dva toma knjige, pa je falilo još dosta para da se odštampa jer su troškovi bili izuzetno veliki, nismo znali više šta da radimo i kome da se obratimo. Opština nije finansijski stala iza ovog projekta i bio sam blizu da ostavim sve na pola rabote, pa da čekamo razne konkurse za nevladin sektor, ali su se tada pojavili Barani. Naši, pravi Barani. Iz svojih džepova su na žiro-račun NVO ili lično meni i u kasu kod doktorice Gine donosili novac, 10, 20, 50, 100, 200 eura koliko je ko imao, slali iz Austrije, Njemačke, bila je jedna uplata sa mora ispred daleke Aljaske i sve se skupilo. Bilo je stvarno dirljivo kako su obični ljudi prepoznali važnost ovog projekta, donirali pare i knjiga je mogla da krene u štampariju. Zato kažem da je ovo baš barska knjiga”, rekao je Milović.  

Promociju su prirodnim i neformalnim obraćanjima uveličali gosti. U ime sela domaćina, te kao saradnik na knjizi, Ilija Vukotić je zamjerio autoru što “kao Zubac tek sad prvi put govori u selu”, ali i čestitao na “izvanrednom enciklopedijskom djelu koje svim narednim Baranima mora značiti još više”. On je takođe sugerisao da u narednim knjigama treba biti obrađen još neko od znamenitih seljana, od nekoliko generacija Vickovića i Ivovića do autorovog oca Ilije, čuvenog konobara i poliglote.

Specijalni gost promocije stigao je iz Podgorice samo za ovu priliku. Čitav Balkan i danas govori o Kuču koji je živio u Zupcima u vrijeme kad mu je jedan događaj promijenio život – Vojin Radovanović se trkao sa vozom od Pristana do Sutormana i pobijedio, a sjećanja na taj događaj prenio je njegov sin Novica. “Ovdje sam među svojima, porodično preko Marinovića, i srcem”, rekao je Radovanović.

U emotivnom obraćanju, Dolores Doda Ćetković se prisjetila oca Nikole i majke Daniele, koji su doveli prvi zabavni park u barsku opštinu – čuveni autobus kod Pionirskog parka i kanala Rene, i objasnila kako je sve to funkcionisalo iz njenog ugla djeteta koje odrasta na specifičan način. “Sva djeca su rođena u različitim gradovima, jer su roditelji išli na zabavne turneje po Bosni, a nakon što smo se skrasili ovdje, jedino smo Bar osjećali kao svoj grad”, kazala je Ćetković. 

Serijal govornika završio je prof. Neđeljko Necko Đurović, govoreći o svom prađedu, Kolji Barjaktaru, koji je prekinuo ovaj surovi običaj 89 puta: “Poseban slučaj je bio u Mrkojevićima, đe su se dvije porodice izmirile dok je prađed bio na putu ka njima, ne čekavši da se on pojavi, jer su znale ishod razgovora i njegovu upornost i volju”.

Među brojnim posjetiocima sinoć bio je i potpredsjednik Opštine Bar Radomir Novaković Cakan. On je kazao da mu se tema posebno dopada. “Mislim da će ova knjiga jako značiti Baranima, da će probuditi emocije mnogim porodicama, a smatram i da će biti dovoljno dobro dočekana od strane naših sugrađana”, kratko je saopštio u razgovoru za Bar Info. 

Košarkaški trener u Francuskoj Savo Vučević je nakon dužeg vremena boravio u svojim Zupcima i vidio poznate ljude: “Na mene je najveći utisak ostavila retrospektiva. Mi koji smo rođeni u Baru, koji volimo Bar i koji se uvijek vraćamo Baru, poznajemo veliki broj ličnosti koji su se našli u knjizi i to je prilično zanimljivo za mene“. Dodao je kako mu je drago što je prva promocija održana u Zupcima i što je vidio veliki broj ljudi ‘i sa strane’, a ne samo iz sela. 

Erol Marunović, direktor Kulturnog centra Bar, rekao je da mu se više dopada drugi tom knjige, budući da je imao priliku da upozna većinu ljudi o kojima se govori, i da to u njemu budi puno emocija. “Proveo sam veći dio svog djetinjstva kod teta Danijele, o kojoj je Željko pisao, tako da me vežu neke lijepe uspomene i osjećao sam se baš prijatno zbog toga”. Za ovu knjigu predviđa veliki uspjeh u našoj opštini ali i “van njenih granica”.

Muharem Muratović je veče ocijenio kao “neobično i originalno”: “Oživjeli smo trenutke koji su činili Bar Barom. Osjetili smo dah duše onog grada kojeg više nema. Željko je ostavio pomen na sve te divne ljude, koji na neki način daju nadu i smjernice kako treba da se živi i šta da se čuva ubuduće. Materijalna dobra neće biti najveće bogatstvo jednog društva, moramo čuvati odnose, duše i sjećanja”.

Nakon promocije, gosti su još dugo ostali na platou ispred crkve Svetog Ivana, posluženi tradicionalnim specijalitetima – čuvenim sirom i zubačkom murovačom, priganicama, kiflicama, “slatkom pitom” – tespištom…

The post Književna promocija za pamćenje u Zupcima first appeared on BARinfo.

Izdavačka kuća “Mediteran Multimedia” ovaj je projekat odradila u saradnji sa NVO Povjerenje, ali i velikim brojem pojedinaca i familija iz Bara.

Dvije obimne knjige obuhvataju životopise osamdesetak ličnosti koje su specifičnim duhom obojili grad pod Rumijom. Bar je tako dobio još jedno trajno svjedočanstvo o sebi i ljudima koji su mu udahnuli poseban kvalitet života, a koje bi kao zalogu trebalo ostaviti budućim generacijama.

Interesantno je da je ovo prvo djelo koje se na studiozan, naučni način bavi i ljudima koji nisu bili istaknute ličnosti u opštedruštvenom smislu, poput prvih topoličkih zanatlija, prodavca slatkiša, lokalnih umjetnika, onih koji su se starali o zabavnom životu mladih Barana…

“Rukovodio sam se ličnim osjećajem da bi neke ljude morali da zapamtimo, i pri tome se nisam odlučivao da to budu predsjednici opština, direktori važnih firmi, kapetani… čak ni vjerski velikodostojnici ili profesori Gimnazije, koji svi zaslužuju da se nađu u posebnim knjigama, već sam želio da ispričam priču o malim ljudima, odnosno ličnostima koji su tvorili Bar onakvim kakvim je on bio – veseo, otvoren za sve tri vjere, u kojem su ljudi različitih konfesija i nacija funkcionisali i živjeli na najbolji mogući način. Među njima ima i ljudi koji su bili na različitim stranama, ali su svi oni zajedno činili Bar”, govori za Radio Bar i Bar Info Željko Milović, autor knjige.

Djelo je podijeljeno u dva toma, ukupno oko 550 strana – u prvom su obuhvaćeni događaji i ljudi od početka vijeka do kraja Drugog svjetskog rata, a u drugom vrijeme nakon 1945. godine.

“Cilj svake monografije jeste da pomjeri dotadašnje znanje, a to je svakako postignuto ovom knjigom. U svakoj od obrađenih jedinica ima podataka koji umnogome obogaćuju naša dosadašnja saznanja o nekim ličnostima, od kapetana Nikole Vučinića, preko Mitra Iličkovića i Omera Mekuljina – poznatih trgovaca i mecena, pa Mila Jovovića – prvog dječjeg pjesnika Crne Gore, Raška Vukosavovića, Petra Vojvodića, Filipa Marđokića, Redžepa Karađuzovića, Vojina Radovanovića koji se trkao s malim vozom, Veliše Lekovića, Đoka Lekića, do, recimo Ljake Mićkovića, Steva Grka, Boška Miloševića, prve konobarice Tonke Kalinić, prvog padobranca Branka Kuča, teta Danijele i čika Nikole koji su držali zabavni park, čuvenog obućara Šeka Bubića od koga sam ‘pozajmio’ naslov knjige…”, ističe Milović, i kao poseban kuriozitet djela navodi činjenicu da je prvi put u crnogorskoj publicistici rekonstruisan životni put prvih industrijalaca – braće Marić, zatim zidanje hotela “Dekleva” sa fotografijama koje prate svaku fazu nastajanja, pojavljivanje legendarnog fudbalera Marcella u timu “Crnojevića”…

Poseban kuriozitet je, kaže, objavljivanje podataka koji će promijeniti barska saznanja o nastajanju fudbala u gradu pod Rumijom.

Knjigu “Ljudi iz grada bez vrati – (Ne)zaboravljeni Barani XX vijeka” krasi 478 fotografija iz istorije grada, od čega je ogromna većina iz ličnih arhiva barskih porodica i prvi se put objavljuje. Djelo nema klasičnog recenzenta, niti urednika, već se u njemu pojavljuju tekstovi koje su povodom nastanka ove vrijedne knjige napisali uvaženi sugrađani Milo Vukčević, Čedo Ratković, Ivan Jovović, Muharem Muratović, Suljo Mustafić i Milun Lutovac.

U narednih mjesec dana očekuje se i velika promocija monografije.

The post Objavljena dvotomna monografija (Ne)zaboravljeni Barani XX vijeka first appeared on BARinfo.