U Crnoj Gori će naredna dva dana biti neradna, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

“Kako se, shodno zakonu, državni i drugi praznici praznuju dva dana i to na dan praznika i narednog dana, povodom tog državnog praznika neradni dani su srijeda 13. novembar i četvrtak 14. novembar”, kaže se u saopštenju.

Navodi se da su državni i organi lokalne samouprave, javne ustanove i preduzeća i drugi subjekti koji obavljaju djelatnosti od javnog interesa, dužni da u praznične dane obezbijede vršenje poslova čijim bi prekidom mogle nastupiti štetne posljedice po građane ili državu.

***

Područne jedinice i filijale za upravne poslove, državljanstvo i strance Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) neće raditi naredna dva dana, osim u hitnim slučajevima, saopšteno je iz tog Vladinog resora. Iz MUP-a su kazali da u hitnim slučajevima građani mogu pozvati broj 122.

***

Informativno-naplatni punktovi Elektrodistribucije neće raditi dva dana, a rad šalterskih blagajni biće u petak, 15. novembra, organizovan u uobičajenim radnim terminima.

The post Čestitamo Njegošev dan – crnogorski praznik kulture first appeared on BARinfo.

Donaciju je uručio Zoran Damjanović, sin pok. Nikole Damjanovića, autora prve monografije o Baru “Bar, grad pod Rumijom”, izdate 1984. godine.

Dr Zoran Živković, nekadašnji urednik Radio Bara, danas književnik i publicista u Beogradu, podsjetio je da je Nikola Damjanović bio urednik mnogih izdavačkih kuća

“Kad je otišao u penziju, odlučio je da osnuje Udruženje za njegovanje Njegoševog djela i postigao nešto što nisu uspjele velike izdavačke kuće – on sam je izdao, želeći da afirmiše Njegoša u svijetu, izdanja koja su prevodi Gorskog vijenca i Luče mikrokozme, na strane jezike” dodajući da je ovim prevodima “pokazao potpuno novog Njegoša.”

Damjanović je naglasio da mu je drago da je njegov otac ostavio trag “koga ja možda nisam bio svjestan, čak ni u trenutku njegovog odlaska, iako sam se stvarno divio tome što je on napravio u svome životu, od od svoje 74. do 88. godine.”

“Ponosan sam na njegov odnos prema Starom Baru, odnos koji je imao prema familiji u Baru i kako je išao kroz život,” istakao je Damjanović, koji je u njegovo ime poklonio ova vrijedna izdanja “da ostane na jednom mjestu sakupljeno u Baru.” On je objasnio da je njegov otac po odlasku u penziju odlučio da se posveti Njegoševom djelu “i da ostvari svoju davnašnju želju da Njegoša približi što je moguće većem broju čitalaca na kugli zemaljskoj.”

“Prvi izdavački poduhvat koji je ostvaren je tzv. Plavo četvoroknjižje: Gorski vijenac, a odmah iza toga je objavljeno i četvoroknjižje Luče mikrokozme. Ova dva četvoroknjižja su dokaz ozbiljnosti pristupa koje je Udruženje za negovanje Njegoševog dela imalo. Poslije toga, pristupilo se objavljivanju takozvanih divot izdanja – originalno izdanje Gorskog vijenca i prevodi na engleski, njemački, španski jezik i jedan vrlo interesantan i prilično nepoznat prevod – na švedski. Koliko sam zapamtio, 1880. godine Gorski vijenac je preveden na švedski, a tek 1913. prevod je odštampan. To je nešto na šta je moj otac bio jako ponosan, da je u to vrijeme taj prevod postojao, ponosan i zbog Njegoša i zbog Crne Gore. Sva ova izdanja su praktično uvod u ono što je od samog početka postojanja Udruženja bio glavni cilj, a to je prevod Gorskog vijenca na japanski, što je izdavački poduhvat Kazua Tanake,” objasnio je Damjanović, poklanjajući ova vrijedna djela u ime svog oca.

Na ovom vrijednom poklonu se zahvalila Sonja Lalević, rukovoditeljka Narodne biblioteke i čitaonice “Ivo Vučković”.

“Mi smo u Biblioteci i do sada bili svjesni koliko je za kulturnu istoriju Bara značajan Nikola Damjanović. Imamo većinu djela koja ste pomenuli, ovim ćemo dopuniti taj fond, izuzetno značajan za naše korisnike,“ naglasila je ona.

The post Vrijedna donacija za biblioteku first appeared on BARinfo.

Panelistkinje, Dragana Erjavšek, književna kritičarka i mr Marija Šušter, profesorica književnosti prišle su ovoj temi veoma studiozno, citirajući niz stručnih radova i velikih imena.

Pjesmu „Noć skuplja vijeka“ nadahnuto je pročitao Jovan Joksimović, učenik Srednje stručne škole.

Marija Šušter podsjetila je da je ova Njegoševa pjesma pronađena prije stotinjak godina, te je ispričala kako je stigla na svjetlost dana. Njegoš je umro 1851. godine, a „Noć skuplja vijeka“ objavljena je 1912. godine, dok je autograf (original pjesme) tek 1956. godine poklonila princeza Ksenija. I tada, ta pjesma je bila na posebnom listu, nije bila dio poklonjene sveske.

Erjavšek je ukazala da postoji vjerovanje da je pjesama bilo još, ali da su sve ostale bile spaljene, kako bi se sačuvao autoritet vladike i vladara. Čak je Isidora Sekulić navela da je Kralj Nikola uništio njegove pjesme. Ipak, s obzirom da je Njegoš očekivao svoju smrt, možda nije slučajno što je baš ova pjesma sačuvana, smatra ona. Dodala se da su se brojni autori godinama bavili više pitanjem kako je pjesma nastala i da li je erotski događaj koji se u njoj opisuje stvaran, nego njenom analizom.

Šušter je podsjetila da je, u vrijeme nastanka Njegoševih djela, bilo malo pismenih i među crnogorskim serdarima, a da su, opet, mnogi iako nepismeni „Gorski vijenac“ znali napamet. Problem je, kako je kazala, što su se većina njegovih stihova koristili kao uputstva „a on je pisao dramu. To je kao kad bi Šekspiru probali da uđemo u trag preko njegovih likova“.

„Problem je naša potreba da od Njegoša pravimo, pored onoga što jeste, i ono što nije bio,“ kazala je Erjavšek, dodajući da je on bio pjesnik, potpun autor, u vrijeme kada su postojali samo narodni pjevači.

„’Gorski vijenac’ obrađuje socio-kulturni kod Crne Gore u to vrijeme, ’Luča mikrokozma’ razgrađuje hriščanske dogme. On je bio usamljen, prepametan, obrazovan čovjek. Crnogorci toliko pričaju o Njegošu, a baš ga ne razumiju. Vjerovatno je bio nesrećan u svom vremenu, jer ga tek tada niko nije razumio,“ smatra ona dodajući da je on prije svega književnik i da je njegovo djelo podložno analizi. Ona je ukazala da je važno i kada se nešto čita, da je svako čitanje drugačije, te da nije isto kada se nešto čita u osnovnoj ili srednjoj školi ili kasnije.

Obje panelistkinje ističu da nije važno da li je događaj opisan u pjesmi Njegoš doživio lično, ili je u pitanju lirski subjekat. Bitno je da je iz muškog ugla prikazao ranjivog čovjeka „u vremenu kada Crnogorce zamišljamo sa jataganima, dok su žene one koje sve rade za kuću i porodicu.“

Bilo je riječi i o Njegoševom oblačenju (nije volio vladičansku mantiju), kao i o činjenici da je bio prvi Petrović koji nije živio u manastiru, već je napravio kuću pored njega.

Da li je pjesma provokacija ili metaforička priča, nije najvažnije za analizu – smatra Šušter, dodajući da je u njoj opisana fizička, a ne emotivna ljubav, da žena nije opisana kao žrtva, već upoređena sa antičkom boginjom. Ona je još jednom podsjetila da je veče posvećeno pjesmi koju „Njegoš nije dao da se objavi“.

Ovu pjesmu treba da čitamo, uživamo u njoj, da je analiziramo a ne da tragamo da li se, ili nije, događaj opisan u njoj stvarno odigrao.

Mašan Lekić je podsjetio da je Njegoš predstavljen kao politička, osvajačka figura.

„Prave riječi Njegoševe su u ’Luči mikrokozmi’ i ovoj pjesmi. Zanemarujemo pravu njegovu ličnost, a priče o njegovom razuzdanom životu su dinastičke spletke. Zaboravlja se da je umro u 38. godini – mladić, pun snage, želje za životom. Zaboravlja se da je putovao svijetom, da je donio štampariju, obnovio štamparstvo poslije Crnojevića, osnovao gvardiju, emancipovao Crnogorce i ostavio amanet da njegov nasljednik bude svjetovno lice,“ istakao je on.

I ostali učesnici tribine smatraju da nedostaje da se o Njegošu govori kao o umjetniku, mladiću slobodnog duha.

„Mi zapravo mučimo Njegoša. Bavio se umjetnošću i strašno je što su ga zbog ove pjesme osuđivali. Bilo bi lijepo da ga posmatramo kao umjetnika i da njegovo djelo govori za njega,“ smatra jedna od učesnica tribine.

Među malobrojnom (ali aktivnom)publikom bio je i sekretar Sekretarijata za kulturu i medije Srđan Lekić.

The post Njegoša moramo čitati kao umjetnika, a ne kao političku i vjersku ličnost first appeared on BARinfo.

Naime, na LED displeju u Baru, na Šetalištu kralja Nikole, a pod pokroviteljstvom Opštine Bar, TO Bar i JU Kulturni centar, ali i u Podgorici, na pet lokacija, pod pokroviteljstvom Glavnog grada – uz odabrane slike Teeodora Valerioa, Pera Počeka i Petra Lubarde, biće prikazan i tekst dr Miluna Lutovca iz knjige “Stih i slika“ koji ih prati i stručno ilustruje. Na taj način će se “projekat javnog čitanja”, u dva grada, tematski nadovezivati u jedinstvenu priču o uticaju Njegoševog djela na likovno stvaralaštvo Crne Gore. 

“’Projekat javnog čitanja’, koji će slikom i riječju ilustrovati uticaj Njegoševog  doba i djela na francuskog gravera Teodora Valerioa, uticaj ‘Gorskog vijenca’ na rodonačelnika crnogorskog modernog slikarstva Pera Počeka, kao i uticaj djela ‘Luča mikrokozma’ na Lubardin doživljaj rodne grude – pored transparentnosti, u skladu s praznikom, uz edukativnu, ima i dimenziju savremene prezentacije crnogorske likovne i književne baštine, što ga svrstava u red novih tumačenja starih tema, u skladu sa savremenom umjetničkom praksom”, ističe dr Lutovac.

Čudesno Lubardino platno “Noć nad Crnom Gorom“ izvor je mnoštva asocijacija. Prva je temeljna: sukob svjetlosti i tame – njegoševski lajtmotiv (‚‚nada mnom je nebo zatvoreno“); druga: iskonska, sklupčana snaga – bik, s nevjericom sklupčan u kamenu. Da li su iznad njegove glave ‚‚vitorogi mjesec“ ili rogovi?  Čiji je mjesec, a čija noć iznad Crne Gore?

Preko motiva narodne tradicije i lica i oblika Crne Gore koja ‚‚kao da je ispala iz svemira“, Lubarda je stigao do najvećeg umjetničkog izraza i ”prevodioca“ Njegoševe misli za likovnu zemlju imaginacije. No, nije sve tako pravolinijsko. I narodno biće, i Njegoševa misao i Lubardino svijetlo susreću se na presjecima brojnih vertikala vremena i horizontala prostora i zajedno, čine, ‚‚jednu grdnu mješavinu“, jedno neraskidivo jedinstvo, niklo iz vrleti lovćenskih stijena.

The post Vizuelni projekat u slavu Njegoša autora dr Miluna Lutovca na Šetalištu kralja Nikole first appeared on BARinfo.

Realizovana zahvaljujući tradicionalnoj saradnji sa Narodnim muzejom Crne Gore, izložba obuhvata tri segmenta – umjetničke portrete Petra II Petrovića Njegoša, poznatih domaćih i međunarodnih umjetnika (A. Jovanovića, P. Počeka, P. Lubarde, I. Zonjića, Ziglera, Morgunova…), zatim radove umjetnika inspirisane Njegoševim djelom (I. Meštrović, P. Poček, V. Radauč, S. Vujović…), kao i plakete/spomenice sa Njegoševim likom koje je Njegošev muzej – Biljarda dobio povodom otvaranja 1951. godine.

Selektorka likovnog segmenta dr Anastazija Miranović, izrazila je zadovoljstvo otvaranjem izložbe kojom se obilježava 210 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša i nastavlja dugogodišnja uspješna saradnja sa Narodnim muzejom Crne Gore. Po njenim riječima, „radi se o muzejskim predmetima velikana umjetnosti, kako izvanjaca tako i domicilnih autora,a kuriozitet je da su neki od njih prvi put javno izloženi“.

Izložbu je otvorila Isidora Kovačević, rukovoditeljka Njegoševog muzeja – Biljarde navodeći značajne činjenice iz života„crnogorskog gorostasa,reformatora,vladike i vladara koji je znanjem i manirima plijenio od evropskih dvorova do savremenika i svojih sunarodnika“.

„Ovaj veliki mislilac je“, prema riječima Kovačević, „pokušavao na sve načine, od otvaranja škola, preko štampanja zbornika i nabavki knjiga, da opismenjava svoj narod. Postavio je temelje moderne države, donio u svoju kamenu Crnu Goru sve što je vidio u velikim evropskim gradovima – od štamparije, preko kase/banke, alata za kovanje novca, do dvogleda i fotografskih uređaja za ’skidanje obraza’, bijelih rukavica i crnih kravata…“, kazala je Kovačević, dodajući da je bijeg od teškog, tvrdim tradicionalizmom okovanog života u manastirskim ćelijama, Njegoš pronašao u kamenom zdanju svoje Biljarde, đe je uz treperavu svjetlost svijeća ili katkad sjaj „Lune“, pisao svoje besmrtne stihove.

„Gotovo jedan vijek Crnogorci su ljubomorno čuvali ostavštinu posljednjeg vladara i vladike iz dinastije Petrović Njegoš, da bi polovinom XX vijeka, odmah nakon donošenja oduke Ministarstva prosvjete i kulture NRCG da se u Biljardi otvori Njegošev muzej, počeli sa prikupljanjem predmeta za novoformiranu instituciju. Sprat muzeja je u prvim godinama formiranja dijelio Njegošev i Etnografski muzej, a u prizemlju zgrade je smješten Muzej narodnooslobodilačke borbe. Sedamdesetih godina XX vijeka, prizemlje Biljarde je rekonstruisano u galeriju sa postavkom ‘Umjetnici Jugoslavije Njegošu’. Nakon sanacije posljedica razornog zemljotresa 1979. godine, sprat Biljarde dobija stalnu postavku Njegoševog muzeja, čija koncepcija odgovara nekadašnjoj rezidenciji“, kazala je rukovoditeljka Njegoševog muzeja – Biljarde.

Kovačević pojašnjava da su muzejski predmeti klasifikovani u više zbirki, iz kojih su za ovu izložbu, koncipiranu iz tri segmenta, izdvojili radove umjetnika koji su bili inspirisani Njegoševim likom, zatim radove umjetnika koji su nastajali kao inspiracija njegovim djelom i, kao treći segment, predmete koji su poklonjeni muzeju prilikom otvaranja (1951.) ili nekog važnog jubileja (1963, 1974.) u vidu plaketa/spomenica, znački…

„Njegoševim likom ali i njegovim djelom, u prvom redu ’Gorskim vijencem’ inspirisani su i strani i naši umjetnici od Njegoševog vremena do danas. Tako su na izložbi prikazani radovi Morgunova, Anastasa Jovanovića, Ziglera, Princhofera, Sretena Stojanovića, Ivana Meštrovića, Vanje Raduša ali i crnogorskih umjetnika od slikara Počeka, preko Zonjića, Novosela, Šobajića, Vujovića i Lubarde do vajara Rista Stijovića, Marka Borozana, Luke Tomanovića“, navodi Kovačević.

„Pokloni muzeju povodom otvaranja 1951. godine u vidu plaketa/spomenica, srebrnih/mesinganih vijenaca, matrice za izradu znački, zlatnika itd. su od posebnog značaja za obilježavanje jubileja formiranog Odbora za proslavu Njegoševe stogodišnjice, koji je činilo 29 eminentnih stručnjaka SFRJ. Da bi odgovorili svim zadacima koje je trebalo ispuniti da bi se upriličio ovaj jubilej, Odbor je formirao šest sekcija kroz čiji rad su nastali navedeni predmeti. Valja istaći da posebno raduje činjenica da i današnje generacije umjetnika, shodno svom, novom, čitanju/tumačenju Njegoša, ostavljaju izvanredna umjetnička djela čijim ćemo izlaganjem biti u prilici da obilježimo neki naredni jubilej“, kazala je Isidora Kovačević, otvarajući izložbu.

The post Barski ljetopis: Njegošev lik i djelo – inspiracija velikana umjetnosti first appeared on BARinfo.

U duhu tradicionalne saradnje Narodnog muzeja Crne Gore i “Barskog ljetopisa”, večeras će u u Zavičajnom muzeju (Dvorac kralja Nikole), u okviru Likovne selekcije Festivala biti otvorena izložba “Njegoš – 210 godina od rođenja”.

Izložba obuhvata tri segmenta – umjetničke portrete Petra II Petrovića Njegoša poznatih domaćih i međunarodnih umjetnika (A. Jovanovića, P. Počeka, P. Lubarde, I. Zonjića, Ziglera, Morgunova…), zatim radove umjetnika inspirisane Njegoševim djelom (I. Meštrović, P. Poček, V. Radauč, S. Vujović…), kao i plakete/spomenice sa Njegoševim likom koje je Njegošev muzej – Biljarda dobio povodom otvaranja 1951. godine.

Pojedini eksponati biće prvi put prikazani javnosti.

Izložbu, sa početkom 21h, će otvoriti Isidora Kovačević, rukovoditeljka Njegoševog muzeja – Biljarda.

U sklopu programa bARS, posvećenog barskim stvaraocima, večeras će na “Barskom ljetopisu”, u Dvorcu kralja Nikole sa početkom u 22h, nastupiti duo Bojana Brajović (gitara) i Boris Nikčević (flauta).

Gitaristkinja i flautista sarađuju i nastupaju kao duo od 2011. godine. Imali su veliki broj koncerata u Crnoj Gori, Francuskoj, Srbiji i Sloveniji. Tokom 2013. godine su, uz pomoć Ministarstva kulture, realizovali nesvakidašnji projekat “Turneja po Crnoj Gori”, kada su za tri mjeseca održali koncerte u jedanaest crnogorskih gradova. Nastupili su u Istorijskom muzeju Kremlja u Moskvi, u čast obilježavanja decenije crnogorske nezavisnosti.

Članovi su ansambla “Clazz quintet”, osnovanog da izvodi prevashodno djela francuskog kompozitora Claudea Bollinga. Neobičnu sintezu klasične i džez muzike, koju Buling njeguje u svojim djelima, čula je i publika na nekoliko džez festivala u Crnoj Gori, a regionalnom turnejom „Koncerti bez granica“ predstavili su se publici u Beogradu, Tirani, Ljubljani i Sarajevu. Sa velikim uspjehom su nastupili na velikoj sceni CNP-a, u Podgorici 2019. godine, kao i 2020, u okviru festivala „Dani gitare“. 

Bojana i Boris se, pažljivim odabirom repertoara originalno pisanim za duo gitara – flauta, trude da ovaj, na prvi pogled neobični spoj instrumenata, približe širokom auditorijumu.

The post Dupli program na Ljetopisu – izložba o Njegošu i koncert Brajović/Nikčević first appeared on BARinfo.

Dvadeset dva izložena djela nekih od značajnijih umjetnika, poput Kolje Milunovića, Biljane Vilimon, Zorana Krulja i drugih, pripadaju istaknutom kolekcionaru i galeristi Momčilu Moši Todoroviću i njegovoj umjetničkoj galeriji “Radionica duše”.

Dr Anastazija Miranović, selektorka likovnog programa, na otvaranju je istakla da je ovo samo jedna u nizu saradnji sa ovim istaknutim galeristom.

“Uspjeli smo večeras da upriličimo ovdje jednu izuzetnu izložbu koja je posvećena dvojici izuzetnih ličnosti, velikanima i genijima kao što su bili Njegoš i Tesla. Kako su likovni umjetnici vidjeli njihov lik i djelo imate prilike da vidite zahvaljujući Momčilu Moši Todoroviću i njegovoj kolekciji. Barska galerija ‘Velimir A. Leković’, zahvaljujući njegovom donatorstvu i legatu, ima značajnu zbirku od 70 radova cijenjenog Uroša Toškovića“, kazala je Miranović.

Todorović je galerista, publicista, darodavac i organizator stotina izložbi vrijednih umjetničkih djela. Prvu galeriju je otvorio u Beogradu 1988. godine. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Kompanija “Galerija duše” postoji više od 30 godina, a u dvanaest njenih galerija postavljeno je više od 120 samostalnih i grupnih izložbi renomiranih umjetnika. Prisustvujući otvaranju izložbe u Baru, Todorović je istakao da ovom izložbom Miranovićeva dodaje još jedan biser u niz saradnje između Crne Gore i Srbije, te da se zbirka radova preminulog Toškovića mora adekvatno prezentovati.

“Drago mi je da se zbirka Uroša Toškovića čuva u Baru, ali ne baš na adekvatnom mjestu. Ja bih predložio da se jedan poseban prostor napravi, osmisli, gdje bi bio legat Toškovića na usluzi Baru i svim gostima. Da nije bilo dotične dame, Anastazije Miranović ne bi bilo ni tog legata”, zaključio je Todorović.

Izložba “Njegoš i Tesla u djelima likovnih umjetnika” otvorena je za posjetioce do 15. avgusta.

U okviru pratećeg programa, odigrana je predstava za djecu „Legenda o hrabrosti“, po tekstu i u režiji Mateje Popović.

„Legenda o Hrabrosti“ je mjuzikl sa elementima akrobacije. U sebičnoj i neobičnoj potjeri protagonista i antagonista za onim za čime žude, obrađena je ideja morala i pravih vrijednosti. Neobična ljubavna priča upotpunjuje poruku predstave. Koncept predstave je zasnovan na klasičnom dječjem teatru. Kostimi su bliži realnim i istorijskim, nego fiktivnim. Scenografski koncept je dječja igra, svaki prostor se određuje drugačijim slaganjem kocki, različito dizajniranih strana. Namijenjena je djeci školskog uzrasta.

Ansambl “Čiča Mičino pozorište“, koji je izveo predstavu, čine: Dragana Dabović, Vaja Dujović, Anđela Jovanović, Ivan Mihailović, Stevan Piale, Stojan Đorđević, Mateja Popović, Bogdan Bogdanović, Božidar Marović, Dušan Popović i Gavrilo Ilić.

The post VIDEO: Njegoš i Tesla kao inspiracija first appeared on BARinfo.

Manastir je podignut početkom 18. vijeka, a njegov osnivač bio je vladika Danilo Petrović. To mu je bila zimska rezidencija. Manastirska crkva posvećena Pokrovu Bogorodice predstavlja manju jednobrodnu građevinu pravougaone osnove, sa polukružnom oltarskom apsidom. na ogradnom zidu kapije je smješten jednodjelni zvonik na preslicu. Crkva je zidana sivim i bijelim kamenim kvadrima, ređanim u horizontalne redove. Dugačka je 10,5, a široka 5,5 metara. U njoj se nalazi ikonostas iz 1928. godine, sa 17 ikona koje je radio Petar Čolanović.

U manastiru je osnovana jedna od prvih škola u Crnoj Gori 1863. godine (koja je radila do 1868, kada je preseljena u manastir Donji Brčeli).Gornji Brčeli su sada ženski manastir.

The post Manastir Gornji Brčeli, XVIII vij, Brčeli – III kat. first appeared on BARinfo.