Moderatorka večeri, Ana Čakalović, kazala je da je ovo drugi događaj iz ovogodišnjeg kulturnog kalendara NVO „Novo Sutomore“. Ona je naglasila da je knjiga rađena dugo i temeljito, ali i da je jednako čekala svoju promociju zbog pandemije, a cijeli tiraž je već rasprodat.

U ime domaćina, prisutne je pozdravio Aleksandar Ćaki Petrović, iskazavši zadovoljstvo što se „opet okupljamo lijepim povodom, a niko nas ljepše ne može okupiti nego Vlado Lukšić“.

Svoje viđenje o knjizi dao je mr Ivan Jovović koji Lukšićev rad prati od samog početka. On je kazao da je ovo jedna u nizu Lukšićevih knjiga koja je namijenjena zavičajnoj, tj lokalnoj tematici, ali da često ta tematika, kada se nađe u jednom širem kontekstu, dobija sasvim drugu dimenziju.

„Vlado Lukšić, iako je po osnovnoj vokaciji diplomirani ekonomista, mnogo je uradio za kulturnu istoriju jedne regije, Spiča prije svega, a ovom knjigom je proširio svoje istraživanje koje se odnosi na druge oblasti, a to su Šušanj i Zupci. I naziv ove knjige ima svoje utemeljenje, s obzirom da se radi o gotovo identičnim kulturno-istorijskim, vjerskim, socijalnim sredinama… Ovo je izazov koji je Vlado uputio, kako lokalnim, tako i nacionalnim kulturnim ustanovama Crne Gore, jer, nažalost, naše ustanove, u odnosu na okruženje, debelo kaskaju kada je u pitanju zaštita i valorizacija kulturne baštine“, istakao je Jovović.

U daljem izlaganju, Jovović je naveo da su naše narodne nošnje svugdje u svijetu bile obrazac ponašanja sve do unatrag pola vijeka.

„Čak na ovom našem području, pogotovo ženska nošnja, zbog patrijarhata, bila je u upotrebi do 50 godina unazad. Zanimljivo je da se za proteklih nekoliko decenija ona gotovo izgubila iz javne upotrebe, što jasno govori koliki je proces urbanizacije i globalizacije uticao na promjenu našeg ponašanja, ali i na gubljenju kolektivne memorije. Ono što se može na osnovu istorijskih pokazatelja saopštiti, pogotovo kada je u pitanju ženska nošnja Spiča, Zubaca i Šušanja, jeste da je to nošnja koja ima svoju autentičnost i osobenost. Nošnja koja nije pretrpjela unifikacije, kao što je pretrpjela muška narodna nošnja, koja je već od 19. vijeka crnogorska narodna nošnja, dok je ženska zadržala sve one lokalne karakteristike koje imaju sve tri oblasti. A čak i u okviru ove tri oblasti postoje određene specifičnosti između tih nošnji. Svakako bi trebalo razdvojiti tokove, odnosno razvoj nošnje, jer nijedna nije bila konstanta, nego se mijenjala kroz vijekove, kulturno istorijske obrasce i ekonomske tokove“, objasnio je.

Kada je riječ o knjizi, Jovović je dodao da se ne mogu izostaviti ni istorijski tokovi, naglasio da su Spič, Šušanj i Zupci imali burnu, tešku i napornu prošlost, te da su to područja koja su bila i ostala graničnik – medijum civilizacija.

O knjizi je govorio i profesor Anto Toni Zgradić, glavni konsultant na pripremi ovog djela. Zgradić je kazao da nas je Lukšić „i ovog puta obradovao uspjelim ostvarenjem – monografijom koja na skoro 200 strana riječju i slikom podsjeća na bogato nasljeđe koje ga je duhovno iznjedrilo i kojem on bogato uzvraća“.

„Autor nam nudi bogatstvo onoga što se moglo naći u porodičnim kolekcijama i depou muzeja grada Bara. Nošnja ovog kraja nestala je iz upotrebe krajem 20. vijeka, a zadržala se izuzetno o porodičnim i vjerskim svečanostima i djelimično kroz djelovanje kulturno – umjetničkog duštva. Kao neko ko je, igrom slučaja, bio svjedok nastajanja monografije, moram naglasiti da je sačuvan samo manji dio tog neprocjenjivog blaga. Tekstil i odjeća zbog svog kratkog trajanja, svakidašnje upotrebe i bez svijesti o važnosti, učinili su da propadne najveći dio baštine. U formiranju monografije autor slijedi primjer Jovana Vukmanovića i njegovog rada iz 1950. godine, obrađujući mušku i žensku nošnju solidnim opisima pojedinih komada i fotografijama koje knjigu čine posebno lijepom. Predstavljen je stariji i noviji tip odjevanja, svakodnevna i svečana nošnja“, kazao je Zgradić.

Kao posebnu vrijednost knjige, Zgradić je istakao pronalazak odjevnih predmeta iz polovine 19. vijeka, a naglasio je i da je najveći dio teksta posvećen djevojačkom i nevjestinjskom uređivanju.

„Upravo ta ženska nošnja je posebnost ovog kraja. Po svojoj formi i kroju nalik je jedino na dobrotsku i na nošnje sa dalekog Zlarina i Ugljana. Po svojim ukrasima ona je orijentalna, jer su je ovdašnji stanovnici obogatili kitnjastim istočnjačkim ukrasima“, objasnio je.

Zgradić navodi da se, listajući stranice knjige, implicitno može pratiti istorija prilika tokom 19. i 20. vijeka, kao i materijalni i civilizacijski napredak ovog kraja.

„Ono što se nameće čitaocu jeste priča o onom drugom blagu koje ne bi trebalo da nagrize ni vrijeme ni moljac – to su priče o dobrim i vrijednim ljudima koji su stvarali kulturu suživota i razumijevanja. Svjesni činjenice o mijenama vremena, oni su sa zapadnjačkom marljivošću i istočnjačkom smirenošću oblikovali svoj svijet i pogled na život koji je bio obojen kosmopolitizmom i lokalpatriotizmom, oni čekaju da se nađu u nekoj novoj Vladovoj knjizi“, poručio je Zgradić.

Autor knjige Vlado Lukšić pozdravio je sve goste, kao svoje iskrene i dobronamjerne prijatelje. Lukšić je je govorio o tome kako je nastajala knjiga i sve zanimljivosti i specifičnosti koje su pratile taj proces.

„Od Mišića do Zubaca napravljeno je 600 fotografija od kojih je 212 ušlo u knjigu. Pokušali smo da sve najljepše stavimo u nju i sačuvamo ovu našu materijalnu vrijednost. Bilo je zadovoljstvo družiti se sa tim ljudima koji su posjedovali odjevne predmete i nakit. Hvala im što su pokazali razumjevanje, a lijepo su nas i dočekali. Bio je to proces koji je trajao godinu i po“, istakao je Lukšić zahvalivši se svojim poznanicama na saznanjima i uvjerenjima koje su podijelile sa njim.

On se na veoma emotivan način zahvalio nekadašnjoj predsjednici NVO „Novo i ljepše Sutomore“ Slobodanki Hrvatin, a novoj predstavnici Ani Čakalović, poželio još mnogo uspješnih akcija. On je ovoj nevladinoj organizaciji uručio svoju knjigu, na cd-u.

„Knjige više nema, cd poklanjam nevladinoj organizaciji  sa svim pravima, ne tražim ništa, nadam se da će uspjeti da nađe sponzore kako bi se određeni broj primjeraka doštampao. Prenosim sva prava i nema nikakvih ograničenja sa moje strane“, istakao je Lukšić.

„Koliko vrijednu stvar je Vlado učinio za sve Spičane. Mi ćemo se stvarno potruditi da na pravi način zaštitimo njegovo autorsko djelo i da, koliko je u našoj moći, da ga što više, bolje i dalje promovišemo i objavimo ponovo“, kazala je Čakalović.

Simpatije publike pobrao je i mini skeč koje su izvele spičanska odiva Tanja Nilović, te djevojčice Mija i Marija Zanković, prikazavši kako su nekada babe spremale prćiju unukama.

Na kraju večeri, prisutni su uživali u poznatim i raznim delicijama spičanskog kraja koje je, po tradiciji, pripremila porodica Petrović.

The post Promovisana knjiga Vladimira Vlada Lukšića Spič-Šušanj-Zupci iz tradicionalne baštine first appeared on BARinfo.

“Nepoznati počinioci u noći između 19. i 20. februara iscrtali su na zidinama tvrđave Tabija iz XIX vijeka u Sutomoru trobojku, čime su učinili krivično djelo devastacije kulturne baštine i pokazali vandalski odnos prema kulturnom dobru građana. Opština Bar, mjesna zajednica „Spič-Sutomore“ i NVO „Za novo i ljepše Sutomore“ najoštrije osuđuju ovaj necivilizacijski čin uništavanja zidina viševjekovnog utvrđenja Tabija svjesno usmjerenih na provokaciju građana i institucija grada Bara i države Crne Gore i uništenje kulturno-istorijskog nasljeđa po kome se grad Bar ponosi.

Posebno zabrinjava činjenica da se ponovnim varvarskim odnosom pojedinaca prema tvrđavi Tabija narušavaju napori istraživača koji godinama unazad kroz projekte NVO „Za novo i ljepše Sutomore“ sprovode opsežna arheološka istraživanja koja imaju za cilj konzervaciju i restauraciju ovog kulturnog dobra, njegovo očuvanje i dalju valorizaciju, na zadovoljstvo svih sugrađana i brojnih gostiju koji žele da upoznaju istoriju, kulturu i bogato nasljeđe naše opštine.

Ranijih dana u Sutomoru na sličan način iscrtavane su trobojke i na drugim javnim površinama, na posudama za odlaganje otpada i na javnom toaletu, a osujećen je pokušaj iscrtavanja na tvrđavi Haj Nehaj. Vinovnici ovih nedjela, osim što krše propise ovim putem pokazuju i svoj odnos prema simbolu koji ističu i samim izborom lokacija za iscrtavanje. Na naše razočarenje, ova primitivna svijest ne prepoznaje spomenike kulture.

Zbog vandalskog čina iscrtavanja zidina tvrđave Tabija komunalne službe jutros su na terenu, a obaviještena je i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, čija će stručna lica zajedno sa radnicima Komunalnog preduzeća raditi na hitnim mjerama sanacije i uklanjanja crteža. Krivična prijava protiv NN lica podnijeta je nadležnom organu zbog krivičnog djela devastacije kulturnog dobra”, kaže se u zajedničkom saopštenju Opštine Bar, mjesne zajednice “Spič-Sutomore” i NVO “Za novo i ljepše Sutomore”.

The post Opština, MZ Sutomore i NVO Za novo i ljepše Sutomore oštro osuđuju trobojku na Tabiji first appeared on BARinfo.

Moderatorka događaja Ana Čakalović pročitala je poruku koju je uputila predsjednica ove NVO Slobodanka Hrvatin: „Ogroman potencijal ovog projekta u konačnoj realizaciji manifestvovaće se kroz sve vidove turističke prirode. Vođeni iskonskom željom da oživimo ovu utvrdu koja je podignuta na najljepšem vidikovcu grada Bara, uspjeli smo realizovati do sada zadate programske zadatke, na čemu smo zahvalni svima koji su nam pružili podršku. Smatram da ista podrška neće izostati u narednim fazama, do konačne realizacije kompletnog projekta“.

Čakalović je podsjetila da je NVO “Novo i ljepše Sutomore” juna 2015. godine, kao jednu od prvih inicijativa, pokrenulo akciju za valorizaciju ovog kulturno-istorijskog spomenika.

“Naišli smo na bezrezervnu i široku pomoć građana i privrednika Sutomora, kroz finansiranje i veliki dobrovoljni rad. Upravo to nam je omogućilo da započnemo prvu fazu arheoloških istraživanja, uz suglasnost, i u saradnji sa nadležnim institucijama. Upravo zahvaljujući uspješno realizovanoj prvoj fazi, TO Bar je ove godine odobrila finansijska sredstva za drugu fazu projekta koja se odvijala tokom proteklih mjeseci, pod vođstvom mr Mladena Zagarčanina, kome se zahvaljujemo, ne samo na profesionalnom, već i na ličnom angažovanju. Želja nam je da valorizujemo ovaj važan istorijski spomenik i da Sutomore dobije jedan značajan kulturno-turistički punkt, odnosno prostor za sve potrebe koje nedostaju, kao što su stalna muzejska postavka, galerija, prostor za scenske priredbe, što će doprinijeti stvaranju posebnog ambijentalnog prostora, pri čemu će Sutomore postati prepoznatljiva turistička destinacija”, kazala je Čakalović.

Ona je dodala i to da su za postizanje ovog cilja potrebna i značajna materijalna sredstva koja planiraju da zatraže iz fondova Evropske unije, pomoću relevantnih institucija sa kojima već uspješno sarađuju – MZ Sutomore, Kulturni centar, Turistička organizacija, Opština Bar, Ministarstvo kulture i Vlada Crne Gore, ne zanemarujući pomoć i podršku privrednika i građana Sutomora i „svih koji se prepoznaju u ovom projektu“.

U ime TO Bar prisutne je pozdravila Višnja Raičević, ističući da, u skladu sa Zakonom o boravišnoj taksi, TO Bar podržava projekte valorizacije kulturne baštine koje se odnose na arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove, rekonstrukciju i promociju kulturnih dobara na teritoriji opštine Bar.

“Prošle godine je raspisan Javni poziv po kojem se dodjeljuju sredstva, odnosno 10% od naplaćene boravišne takse. Šest projekata je ispunilo kriterijume za dobijanje ovih grantova, a među njima je projekat arheološkog istraživanja otomanskog i austrougarskog utvrđenja Tabija na lokalitetu Golo Brdo u Sutomoru. Iznos podrške ovom projektu iznosio je 16.000 eura, što je ujedno i najveći iznos podrške. Cilj nam je dati još značajniji doprinos razvoju kulturnog turizma, kao najbrže rastućeg sektora turističke privrede. I upravo kroz ovakve projekte valorizacije utičemo da i ona predstavlja osnovnu turističku ponudu naše opštine“, objasnila je.

Prezentaciju je održao rukovodilac istraživanja, dipl. arh. mr Mladen Zagarčanin, uz mnoštvo arheoloških, istorijskih, građevinskih i drugih podataka.

“Ovo je jedno otomansko utvrđenje koje je sagrađeno između 1859. i 1860. godine. Mi valorizujemo nešto što je u jednom trenutku bilo i nemoguće zamisliti da se može valorizivati, a to je nečija druga kultura, naspram kulture Crnogoraca koji su se vjekovima borili protiv Turaka. Na nama je da svačiju kulturu i istoriju valorizujemo i da prezentujemo onako kako to zahtjeva moderna evropska nauka, a pokušavamo koliko možemo sa ovoliko sredstava da se na neki način i odužimo Turcima na jednom velelepnom utvrđenju. To je jedno par excellence utvrđenje koje može da se uporedi sa, u to vrijeme, najboljim utvrđenjima tog tipa na Mediteranu. Arheologija je uspjela da iz jedne gomile makije i srušenog materijala, obrušenih zidova, dobije potpuno novu formu, koja znači jedan novi život za Tabiju. Istraživanja 2019. godine smo počeli 16. septembra i sve do danas nismo prestali da istražujemo Tabiju. To je ogromna količina materijala”, istakao je Zagarčanin.

On je objasnio kako je formirano ovo utvrđenje: “Tabija je okrenuta više jugoistoku prema barskom zalivu, što znači da je, na neki način, vrlo pogodna da se sa tog aspekta topovima brani dio obale od mogućih napada Austrougara. Zbog toga su otkopali i produbili jedan veliki dio platoa i smjestili dva garnizona sa kulama koje se nalaze na istočnoj i zapadnoj strani, i zaštitili čitavi prostor od najjačih udara sa mora. Sa strana koje su bile okrenute prema sjeveozapadu i sjeveroistoku bilo je vrlo lako odbraniti sa nekoliko stotina puškarnica i otvora koji su bili okrenuti prema onome koji bi se uspinjao prema brdu”.

Zagarčanin je istakao da je preko platoa napravljen jedan, u to vrijeme, izuzetan vojno defanzivni sklop.

“Ta prva kasarna, ukopana u živoj stijeni, koja je fenomenalno zaklonjena od bombardovanja s mora, izuzetno je pozicionirana prema Sutomoru i svim lošim tačkama koje bi mogle da ugroze utvrđenje. Istraživanje je pokazalo da je vojni inženjer koji je ovdje radio bio genije koji je napravio izuzetno moćnu utvrdu, čini se malu, ali veoma djelotvornu. Da je iko pokušao ovo stvarno da osvoji, to ne bi uspio”, kazao je.

On je rekao da su prostor do zapadne kule istražili do detalja, te da je mnogo kompleksniji objekat i teži za shvatanje – objekat B. “To je običan pravougaoni objekat, međutim, kada su došli Italijani, oni su to ispregrađivali, napravili kupatilo, hodnik, oficirske odaje… Za razliku od Turaka gdje je to bio pravi militantni objekat. Da bi stratigrafski mogli da se uklopimo u cijeli prostor, mi smo morali da se spustimo ispod nivoa postojećih italijanskih zidova koje su oni sagradili 1942. godine”.

Zagarčanin je kazao da su radili metodom „harris matriks“. “Svaka materijalna stvar koja je pronađena je  stavljena u kese i zabilježena. To znači da imamo presjek bio kakvog bitisanja na ovom mjestu sve do 1860. godine. Suština cijelog ovog procesa i istraživanja jeste doći do pravih i validnih podataka o tome kako i na koji način je neko živio i provodio svoje vrijeme”, objasnio je.

Na kraju prezentacije predstavio je i materijal kojeg, kako je kazao, ima mnogo. “U ovom utvrđenju nije bilo nikakvih dejstava, nije bilo krvi i mrtvih vojnika. Zahvaljujući knezu spičanskom Ivanu Zankoviću, ovo utvrđenje je diplomatskim putem došlo u ruke Crnogoraca. Na žalost, nije prošlo mnogo i prešlo je u ruke Austrougara, međutim, to ne umanjuje njegovu važnost. Proći će puno vremena da sav materijal sistematizujemo i uobličimo u jednu cjelinu. Imamo izobilje raznih predmeta koji će se nekada naći u tom budućem kulturnom centru”, zaključio je Zagarčanin.

The post VIDEO: Prezentovana druga faza radova na utvrđenju Tabija first appeared on BARinfo.

Prisutne je pozdravila voditeljka i moderatorka Ana Čakalović, napravivši kratak osvrt na kulturni kalendar 2019. godine i ukratko predstavivši autora, koji je istakao da je suština pisanja monografija „činjenica da želiš nešto da zabilježiš za one koji će doći iza tebe“.

„Za sve te generacije koje dolaze, da imaju odakle da pročitaju ko su i što su bili njihovi, odnosno čime su se bavili i čime se mogu ponositi. Tako je nastala i ova knjiga“, rekao je Milović.

On je objasnio i zašto se turneja završava upravo u restoranu “Izvor”.

„Moj otac i ljudi iz ove porodice su bili veliki prijatelji, naročito sa pokojnim Mikicom, imali su specifičan i drugarski odnos. Na žalost, on je jedina osoba koja je preminula tokom rada na ovoj knjizi, jedini koji mi je pomagao i nije dočekao izdanje ove knjige. Zato smo namjerno ostavili da ‘Izvor’ bude posljednja stanica ove turneje iz pijeteta i poštovanja prema njemu i prema svemu onome kako se on ponašao prema meni, ali i ovoj knjizi, jer priča o  Milošu Petroviću nikada ne bi bila ispričana kako treba da nije Mikica otvorio srce i rekao šta se stvarno dešavalo“, istakao je Milović.

Nijedna promocija knjige, kada je riječ o Sutomoru, ne može da prođe bez stručnog mišljenja publiciste Vlada Lukšića, koji je obogatio veče nizom kazivanja i spičanskih anegdota. Lukšić je kazao da je ova knjiga do sada jedna od najznačajnijih u Baru.

„Da bi zaštitili brojne ljude i događaje od zaborava, talentovani i vrijedni stvaraoci urade spomen obilježja ili napišu knjige. Budu to trajne vrijednosti koje nas podsjete i upozoravaju da su nekada sa nama živjeli i ovi ljudi i da su se desili ti događaji. Brojne ličnosti, njihov rad i dostignuća, doprinijeli su da imamo onu uzrečicu ‘Nema Bara do cara’, nije to samo klima, prostor, plaža… To su prvenstveno ljudi, o tim ljudima je Željko ovdje pričao“, istakao je Lukšić i zamolio Milovića da ovo izdanje dopuni bar još jednom ovakvom knjigom.

Jasmina Vuksanović Rabrenović je kazala da je Milović „napisao knjigu o ljudima o kojima sigurno ne bi pisao ni neki književni kritičar, ni sociolog i istoričar, o ljudima malim, ali za nas velikim jer su obilježili naše djetinjstvo i odrastanje i dali pečat ovom gradu“. Ona je podsjetila prisutne na lik i djelo svog đeda Matije i oca dr Petra Vuksanovića.

„Đed Matija je bio na 60 svadbi u Spiču, od kojih je na 20 bio domaćin. Osmjelio se da opiše sve običaje, dao je komentare, zapisao 45 pjesama, bio je rado viđen gost na svadbama, pozivan jer je jako lijepo pričao i kao rezultat svega toga, 1938. godine  nastala je ‘Spičanska svadba’. Otac je, nakon osnivanja higijenske službe i završene specijalizacije epidemiologije, učestvovao u mnogim akcijama u Crnoj Gori, a jedna od njih je i epidemija velikih boginja. Interesantno, on o tome nikad nije pričao do pojavljivanja filma beogradskog reditelja Gorana Markovića. Tek kada smo zajedno odgledali film, ispričao nam je da je on jedini ulazio kod pacijenta na sjeveru Crne Gore koji je obolio. Dolazio je kući da brine o nama, ne znajući da li se i on zarazio“, kazala je Vuksanović Rabrenović, i podsjetila prisutne kako je dr Vuksanović u jeku sezone sedamdesetih godina, ušao u more i probao vodu kako bi dokazao da nije zagađena.

O sajdžiji Filipu govorila je njegova ćerka Margarita Kovač Freni. Ona je kazala da je njen otac u Beogradu upisao Zanatsku školu koja je trajala tri godine i nije je nimalo lako bilo završiti.

„Praktični dio je završio kod Jevreja Proke, što je on sa zadovoljstvom naglašavao, jer su u vrijeme između dva svjetska rata oni slovili za najkvalitetnije zlatare i časovničare. Otvorio je prvu časovničarsku radnju na Pristanu i bio poznat kao jako precizan u svom radu. On je jedini zanatlija u barskoj opštini koji je radio jednokratno od sedam do jedan i na njegovom radnom stolu na jednom kraju je bila Titova slika, a na drugom Papina, tako da je zadovoljio i jednu i drugu stranu. Kad je bio Božić zatvarao bi radnju, nikad nije imao problema zbog toga, već je bio izabran za delegata u Opštini. Otkupio je sat kralja Nikole koji je bio u vlasništvu Muzeja, popravio ga i radio je sve dok tata nije umro – kad je umro Filip, umro je i sat”, kazala je Kovač Freni, kratko se osvrnuvši i na tetku Marinu Kovač, poznatu šnajderku.

Posebnu osjećaj kod prisutnih izazvala je priča o Milošu Petroviću, uglednom domaćinu i najboljem poljoprivredniku koga je barska opština imala u XX vijeku. Aleksandar Ćaki Petrović, vlasnik „Izvora“, često prekidajući govor naletima emocija, rekao je kako je na njegovom mjestu trebao da bude Mikica, njegov pokojni otac.

„Dvije stvari su se u našoj porodici najviše poštovale i cijenile, i dan danas pokušavamo da tako bude, a to su ljubav prema porodici i ljubav prema radu i stvaranju. Mogu slobodno reći da je jedan od najvećih stvaraoca u poljoprivredi u Crnoj Gori bio moj đed Miloš Petrović. Bio je i u velikoj Jugoslaviji rekorder u proizvodnji južnog voća, bio je jako napredan i usvajao je sve nove tehnologije koje su dolazile, zato je uz veliki rad mogao da proizvede sve te količine voća i povrća i bio je u narodu jako cijenjen zbog toga. Kada je Tito dolazio u Bar, povrće se uzimalo iz naše porodice. I kad je Ivo Andrić posjetio Crnu Goru, izrazio je želju da se sretne sa mojim đedom Milošem. Ako je iko jeo hleb natopljen svojim znojem, to je onda moja porodica. Bio je cijenjen od svih i on je cijenio sve vjere i nacije, pa je na samrti od sinova tražio da održe vjerske službe i paroh i katolički nadbiskup i imam barski, što je tako i urađeno. Oni su bili jako zahvalni na tome i bila im je čast što su mogli Milošu Petroviću to da odrade“, objasnio je Petrović.

Govorio je i o događaju od 31. marta 1945. godine kada je njegov đed spasao sigurne smrti dvadeset ljudi sakrivši ih u stajama, rizikujući tako sopstveni život. „U tome se ogleda velika čestitost i hrabrost mog đeda Miloša. Znalo se u porodici jako dobro o ovom događaju, ali nije se mnogo pričalo“, kazao je Petrović.

Milović je podsjetio da je porodica Petrović otvorila vrata svog doma izbjeglicama sa Kosova 1999. godine i istakao da je malo porodica u Baru koje su bile tako otvorene i predusretljive građanima svih vjera i nacija.

Na samom finišu, autor je podsjetio na to kako je nastala ova knjiga, kako je tekla turneja, ali i objasnio zašto je zbog ovog djela postao dobitnik plakete “Zaslužni fudbalski radnik Opštine Bar”, a na često postavljano pitanje tokom večeri da li će knjiga dobiti nastavak kazao je: “Što se tiče trećeg i četvrtog nastavka ove knjige 450 puta sam rekao da neću, ali moje ‘neću’ obično ne znači nešto mnogo kad je upornost Gine Masoničić i Vlada Lukšića u pitanju, tako da je pravi odgovor – ne znam”, kazao je u svom stilu Milović i dodao da je sigurno jedino to da će dovršiti knjigu o medijima u Baru koju je dogovorio sa Maticom crnogorskom.

Nakon završetka promocije, kao i uvijek kako to biva kada je domaćin porodica Petrović, uslijedila je bogata zakuska.

The post Suze i smijeh u Sutomoru na posljednjoj promociji knjige Ljudi iz grada bez vrati first appeared on BARinfo.

Kako su naglasili, zahvaljujući uspješno realizovanoj prvoj fazi i uredno dostavljenoj neophodnoj dokumentaciji, stekli su pravo na finansijska sredstava za II fazu ovog projekta, koja je uspješno započeta 16. septembra ove godine. Finansiranje je omogućeno zahvaljujući sredstvima koja TO Bar izdvaja od boravišne takse za arheološke, konzervatorske i restouratorske projekte na teritoriji opštine Bar.

Podsjetimo, inicijator projetka je NVO “Novo i ljepše Sutomore”, finansijer je Turistička organizacija Bar, nosilac projekta je JP Kulturni centar Bar, dok je rukovodilac istraživanja mr Mladen Zagarčanin, arheolog. Projekat kulturno-turističke valorizacije tvrđave Tabija ima za cilj “unaprjeđenje turističkog i kulturnog ambijenta, kroz bogatu ponudu materijalne i nematerijalne kulturne baštine Sutomora, a ujedno i opštine Bar”.

“Riječ je o sistematskim istraživanjima malo poznatog utvrđenja koje je sagrađeno između 1859. i 1862. godine. U tom periodu obnovljeno je i prošireno kasnosrednjevjekovno utvrđenje Nehaj, pa su Haj (Tabija) i Nehaj postali dva izuzetno važna punkta nad Spičanskim poljem, koja su ujedno bila predstraža prema Austrougarskoj, i veoma važna vojna uporišta tokom sve češćih upada Crnogoraca i napada na turske karaule, nakon čega je i osmišljeno ovo malo vojno-inženjersko remek djelo.

Tokom prve faze istraživanja 2017. godine otkopan je objekat sagrađen u sjevenom dijelu utvrđenja (A), zapadno o ulaza, i tom prilikom je konstatovana ogromna količina arheološkog materijala. Ovogodišnja istraživanja će se usredsrediti na objekat sa istočne strane (B), po gabaritima iste veličine kao i objekat sagrađen zapadno od ulaza, s time što je ovaj prostor složeniji za istraživanje, pa će iskopavanje i fizički, i tehnički, biti izuzetno zahtjevno i naporno. Predstoji nam dug posao kako bi uspjeli da uradimo predviđeno, a cilj nam je da istražimo cijelo utvrđenje i ispitamo sve faze gradnje. Nakon prikupljannja podataka stvoriće se mogućnost da se svi objekti restauriraju onako kako to dolikuje savremenoj konzervatorsko praksi, nakon čega će svaki objekat dobiti svoju adekvatnu namjenu”, kazali su iz NVO “Novo i ljepše Sutomore”.

Oni su izrazili nadu da će, uz dobru volju, Sutomore će dobiti nemjerljivo važan istorijski spomenik i izuzetno značajan turistički punkt na jednom od najljepših vidikovaca u barskoj opštini, te prostore za sve one potrebe koje nedostaju ovom mjestu, a to su stalna muzejska postavka, galerija, prostor za scenske priredbe i slično.

“Ovo tim prije što se nalazi u samom centru Sutomora, te će postati prirodna cjelina sa budućim trgom i šetalištem, i kao valorizovani spomenik kuture doprinijeti stvaranju posebnog ambijentalnog prostora po čemu će Sutomore postati prepoznatljiva turistička destinacija.

Uz pomoć svih relevantih institucija, prije svega Opštine Bar, Ministarstva kulture Crne Gore, privrednika i građana Sutomora i svih koji su voljni da nam pomognu, sigurni smo da ćemo uspjeti da završimo zacrtane planove, za opšte dobro svih građana i mnogobrojnih turista koji rado posjećuju naše lijepo Sutomore”, zaključuju iz ove NVO.

The post Započela druga faza istraživanja Tabije first appeared on BARinfo.

„Pogođeni smo, kako kao nosioci projekta arheološkog istraživanja i restauracije ovog kulturnog dobra, tako i kao odgovorni građani, brutalnošću ovog čina i potpunim nedostatkom poštovanja prema ovim vjekovnim zidinama, a posebno imajući u vidu činjenicu da smo prije samo nedjelju dana objavili nastavak radova na ovom značajnom arheološkom lokalitetu. Nadamo se reakciji nadležnih organa i otkrivanju počinioca ovog vandalskog čina. Projekat obnove tvrđave, koji mnogobrojni građani i profesionalci podržavaju takođe i svojim dobrovljnim radom još od 2015. godine, ovim neće biti ni zaustavljen, niti obeshrabren“, kažu u ovoj NVO.

The post NVO Novo i ljepše Sutomore: Nedostatak poštovanja prema vjekovnim zidinama first appeared on BARinfo.