“Ovaj projekat je nastao 2020. godine. Naime, ideja je potekla od volontera, članova Kluba mladih volontera ‘Klupko’. Nastao je kao ideja širenja vrijednosti humanosti, empatije, solidarnosti unutar same organizacije. Naziv i cjelokupan vizual je proizvod naših aktivnosti, sa ciljem da se udružimo, na nivou zajednice, kako bi uticali na povećanje empatije i podizanje svijesti o važnosti empatije, kao nosećoj poluzi društva. Ove godine,  projekat  ‘EMPATHY JA, SOLIDARY TI’ je podržan od Fonda za aktivno građanstvo iz Podgorice, kroz program ‘Podržani=Osnaženi’. Program ‘Podržani=Osnaženi“’(FSTP-For Support To emPowerment) realizuje Fond za aktivno građanstvo – fAKT, u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice ‘Slagalica’ iz Hrvatske, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave,” objašnjava Ćalasan. 

“Povodom 10. oktobra Dana mentalnog zdravlja do decembra 2023. godine smo sproveli niz filozofsko-psiholoških radionica sa ciljem da damo doprinos unaprijeđenju znanja, podizanju svijesti i pokretanju akcija koje promovišu i štite mentalno zdravlje mladih i mentalno zdravlje kao univerzalno ljudsko pravo. Program je postao dio nacionalnog  Festivala mentalnog zdravlja koji organizuje Institut za javno zdravlje Crne Gore. Tema Festivala je bila ‘Empatija’ – u stručnoj javnosti je prepoznato da sve veći nedostatak empatije dovodi do brojnih promjena kako na nivou ličnosti, tako i na nivou društva u cjelini. Uvod u naš program je bio konkurs na temu ‘Povratak čovjeku’. Učenici osnovnih i srednjih škola su bili pozvani da ispričaju priče o dobrim djelima članova svojih porodica, predaka, komšija, prijatelja. Priče su objavljene na našem sajtu www.koferpsihaoalata.me i na taj način smo nastojali ukazati na važnost razvijanja empatije u zajednici”, ističe naša sagovornica. 

Saradnja sa školama

“Ostvarili smo saradnju sa školama, prvenstveno OŠ ‘Jugoslavija’ i OŠ ‘Anto Đedović’. Održali smo dva predavanja za roditelje na temu ‘Empatija i mentalno zdravlje porodice’. Smatramo najznačajnijom karikom za razvoj empatije u društvu, porodicu i roditeljski subsistem. Kroz interaktivno predavanje smo govorili o porijeklu empatije, od biološkog i tzv. ‘ogledalo (mirror) neurona’, hormona oksitocin, do sredinskih uslova – života u porodici (porođaj, roditeljstvo i način ophođenja prema djetetu) i stimulativnog okruženje uopšte (vrtić, škola, vršnjačke grupe), kao i zašto je važna, koje su posljedice umanjene empatije ili deficita i o načinima na koji se razvija kao vještina kroz ‘model brižnog ponašanja’ ”, objašnjava Ćalasan.

“Centralni dio našeg programa su  radionice koje je vodila prof. filozofije Nela Dabanović, u dvorištu Gimnazije, u arboretrumu koji je napravila NVO ‘Gradionica’. Brižljivo odabranom metodologijom ,kroz različite filozofske priče, pokrenute su teme koje se tiču dobra i zla, etičkih principa i empatije kao osnove donošenja odluka. Na primjer, učesnici su obradili tezu da velika zla kroz istoriju čovječanstva nijesu počinili fanatici i sociopate, već obični ljudi koji su prihvatali tumačenje države i to da su akcije u kojima učestvuju normalne. Učenici su kroz razgovor shvatili osnovna načela imoralizma, da je čovjek biće ‘s one strane dobra i zla’, jasno uočavajući nedostatke etičkih teorija, kao i moguća rješenja problema. Takođe su diskutovali o Aristotelu i zajedno se pitali da li je čovjek u suštini biće dobra ili zla”, ističe naša sagovornica.

“Projekat je zaokružen radionicama kreativnog pisanja čiji su produkt misli koje smo poslali široj javnosti kao poruke kojima nastavljamo djelovanje kad je empatija u pitanju. Učesnici su dobili sertifikate a mi bogatstvo povratnih informacija kada su mladi u pitanju, ali i kada je o roditeljima riječ. Postoji veliko interesovanje da se nastavi sa aktivnostima ovog sadržaja i da se dublje uđe u ovu tematiku.”

Dušan Simić, učenik Gimnazije “Niko Rolović”, bio je učesnik radionica.

“Zadovoljstvo mi je bilo učestovati na radionicama povodom empatije koje su umnogome proširile moje vidike. Naučio sam kako svojim primjerom treba da pokazujem da ovo osjećanje ne smije zamrijeti, a nažalost u društvu ga je sve manje. Uvidio sam da se na neku situaciju može gledati iz mnogo uglova i da svačije gledište treba saslušati i uvažiti dokle god ono ne narušava neke moralne aspekte. U redu je ne složiti se, ali nije u redu diskriminisati ostale zbog tog neslaganja i to je ono što je i prevashodno bila moja motivacija za učešće — potreba da budem saslušan i uvažen, kao i da ja saslušam i uvažim. To je ono što sam u ovom projektu pronašao, kao i predivno druženje, interesantne i poučne teme za razgovor. Neizmjerno mi je drago da sam izdvojio svoje vrijeme i za samo nekoliko dana umnogome napredovao na ličnom planu shvativši značaj empatije u današnjem društvu, koji je zaista nemjerljiv. Ovo je uvijek aktuelna tema i nipošto je ne treba zanemarivati. Trudiću se da pojmu empatije u životu pridodam veću pažnju i da u značajnijoj mjeri podstičem govorenje o istoj kroz svakodnevni život,” istakao je on.

The post NVO Portret novim projektom širi vrijednosti humanosti, empatije i solidarnosti first appeared on BARinfo.

Prema riječima psihološkinje i porodične psihoterapeutkinje Branke Ćalasan, direktorice NVO “Portret”, cilj projekta je jačanje Kluba mladih volontera “Klupko” kako bi se direktno uticalo na poboljšanje položaja djece i mladih u lokalnoj zajednici.

„Sprovodićemo aktivnosti koje će ih angažovati da zajedno kreiraju vrijednosti humanosti, solidarnosti, empatije i volonterizma, naspram postojećih trendova: prekomjerne i destruktivne upotrebe uređaja (telefona, kompjutera, tableta), dominantnog broja poremećaja u ponašanju i funkcionisanju djece i mladih (povišen trend izostajanja sa nastave, rizično stupanje u seksualne odnose, razni oblici zavisnosti – kocka, internet, alkohol, narkotici, maloljetnička delinkvencija, odustajanje od sporta i manjkavost zdravih stilova zivota, autoagresivna i suicidalna ponašanja)“, objasnila je Ćalasan.

Ovim projektom planirane su brojne aktivnosti, obuke i druženja za volontere.

„Sa ’O.Kreacija’ Oljom Fatić učimo da heklamo odjeću za stabla koja ćemo otkrivati upoznajući česme i njihove istorije u okolini Bara sa nastavnicom biologije Draganom Vukčević, o kojima je značajnu arhivu napravio građanski aktivista i heroj našeg grada pokojni Mirsad Kurgaš u svojoj knjizi ’Česme’. Obilježićemo Dan mentalnog zdravlja, 10. oktobra, kao dio I Festivala mentalnog zdravlja koji organizuje Institut za javno zdravlje Crne Gore pod pokroviteljstom IJZ Vojvodine. Ovogodišnji slogan je EMPATHY JA SOLIDARY TI. Akciji će se pridružiti profesorica filozofije i UNESCO globalni trener za građansko vaspitanje, sa kojom ćemo imati razgovore o vrijednostima, slobodi, empatiji i temama koje odaberu učesnici/e projekta – Nela Dabanović“, navela je Ćalasan.

Iz ovog udruženja pozivaju mlade koji su zainteresovani da se prijave putem sajta koferpsihoalata.me ili koordinatorki volontera Katarini Stanišić na broj telefona +38269498599.

Klub mladih volontera “Klupko” osnovan je 2019. godine, u okviru programa “Za jači glas omladinskih organizacija” od strane Fonda za aktivno graanstvo, pod pokroviteljstvom Američke ambasade u Podgorici, te postoji i danas i funkcioniše ustaljenom metodologijom i logistikom.

The post Ja klot, ti frket – Za bolji položaj djece i mladih first appeared on BARinfo.

Međunarodni dan čišćenja obala predstavlja najznačajniji globalni volonterski poduhvat koji se bavi izazovima zagađenja naših mora i voda.

Iz NVO Zero Waste Montenegro ističu da je fokus na smanjenju otpada, posebno plastike za jednokratnu upotrebu. „Rastući problem plastike u morima i rijekama nanosi nepopravljivu štetu morskim i riječnim ekosistemima, ugrožavajući stotine i hiljade ptica i morskih životinja, a takođe ima i negativan uticaj na ljudsko zdravlje“, istakli su.

Cilj im je da promovišu ponovnu upotrebu, pravilno i odgovorno odlaganje otpada i da istovremeno skrenu pažnju kompanijama, kako javnim tako i privatnim, na potrebu preduzimanja mjera za smanjenje otpada. To uključuje podršku šemama povrata depozita i produžene odgovornosti proizvođača.

„Analiza otpada (Brand Audit) je građanska naučna inicijativa čiji je cilj rješavanje korijena problema zagađenja plastikom umjesto fokusiranja na njegove posljedice.

Da bismo identifikovali ove kompanije i pozvali ih na odgovornost, prikupljamo podatke o brendovima otpada koristeći Break Free from Plastic metodologiju. Prikupljeni podaci pomažu nam da identifikujemo kompanije čiji su proizvodi najčešće nađeni tokom akcija i pozovemo ih da preuzmu odgovornost za otpad koji stvaraju njihovi proizvodi, smanje plasiranje jednokratne ambalaže na tržište i redizajniraju svoju ambalažu kako bi smanjili njen uticaj na životnu sredinu“, objasnili su.

Organizator događaja je NVO Zero Waste Montenegro, a glavni pokrovitelji događaja ove godine su Erste banka i Francuska ambasada u Crnoj Gori.

„Ponosni smo što možemo istaći da imamo podršku i drugih partnera i društveno- odgovornih kompanija, koji na razne načine doprinose akciji i bez kojih ovo ne bi bilo moguće.

Jako je bitno je da svi damo svoj doprinos u mjeri u kojoj možemo. Upotrebom višekratnih proizvoda, kao što su cegeri i flaše smanjujemo otpad i istovremeno šaljemo poruku ostalima da postoje održivi načini života koje možemo podržati i svojim djelovanjem doprinijeti očuvanju prirode. Pozivamo sve građane da nam se 16. septembra pridruže na akcijama čišćenja koje su navedene na sajtu cleanupmontenegro.me i na društvenim mrežama“, naveli su iz ove NVO.

The post Međunarodni dan čišćenja obala: U subotu akcija čišćenja Gradske plaže first appeared on BARinfo.

Tokom gostovanja u emisiji „Od doručka do ručka“ na talasima Radio Bara, bilo je riječi o tome, ali i o zanimljivim, edukativnim posjetama Zagrebu, u sklopu Mreže NVO „Žuka“, kao i o seminaru za psihoterapeute koji je u Beogradu vodila  psihoterapeutkinja, trenerica i supervizorka iz Grčke, Kyriaki Polychroni. Ćalasan je otkrila i planove za naredni period i najavila realizaciju novog projekta „Ja-klot, ti – frket“, za koji su dobili podršku Opštine Bar na ovogodišnjem Konkursu za podršku projektima NVO.

RB/BI: Na koji način je sprovedeno istraživanje o „Kulturnim potrebama stanovništva grada Bara“?

Ćalasan:  U okviru projekta koji je realizovala NVO„Gradionica“, uz podršku Centra za građansko obrazovanje kroz konkurs M-BASE, umrežilo se nekoliko nevladinih organizacija iz Bara. Završna aktivnost projekta je istraživanje kulturnih potreba stanovništva opštine Bar. Odabrali smo da to radimo kroz fokus grupe, metodologiju kojom kroz razgovor i diskusiju, na osnovu onog što su učesnici i učesnice izrekli, donosimo  zaključke. Rad sa fokus grupama je bio podijeljen u tri uzrasne grupe – mladi od 15 do 29 godina, učesnici/ce od 30 do 65 godina i stariji od 65 godina. Ponosni smo na svoje sugrađane i sugrađanke koji su učestvovali u diskusiji i zahvalni što su dali doprinos istraživanju.

RB/BI: Kako su bile organizovane diskusije?

Ćalasan: Krenuli smo zapravo od određenja okvira diskusije i pošto je kultura širok pojam, sami učesnici su imali priliku da definišu okvir koji je bio polazna osnova. Zatim smo imali tri nivoa diskusije o kulturi. Analiza trenutnog stanja na polju kulture u Opštini Bar, to je prvi nivo. U ovom segmentu se još jednom zahvaljujemo na pozivu za gostovanje, jer je kreiranje javnih politika nešto što je naša zajednička priča, tako da, voljeli bismo da se ovi glasovi, daleko čuju. Došli smo do zaključaka – da su mladi osjetili da postoji nedostatak balansa između tradicionalnog i savremenog, da postoji nedostatak dijaloga između generacija, da smo više okrenuti globalnom tržištu naspram autentičnih, lokalnih potreba i navika.

Ono što su oni prepoznali jeste da postoji značajan nedostatak podrške njima, da je okruženje za njih deprimirajuće, i to je važno čuti, da sistem ukalupljuje i ograničava, te da postoji nedostatak interesovanja stanovništa za kulturu. Kada su druge dvije grupe u pitanju, tu se na nekom drugom nivou govorilo o kreiranju javnih politika u kulturi, kulturnoj ponudi koja je uniformna, u čijem kreiranju ne učestvuju građani i građanke.

Potom, netransparentno trošenje finansijskih i drugih sredstava itd. A ono što je negdje značajno, jeste da su učesnici od 65 godina i više zaključili, da je kulturna ponuda statična, (što je u skladu sa prethodne dvije grupe), kao i da su neadekvatno upotrijebljeni prostorni resursi. Postoji i nedostatak obrazovanja i razumijevanja kulture, kod samih donosioca odluka. Dakle, starija populacija je bila otvorenijeg i slobodnijeg kritičkog razmišljanja, što je ujedno dovelo do konstruktivnih, primjenjivih preporuka.

RB/BI: Na šta se odnosio drugi nivo istraživanja?

Ćalasan: Drugi dio odnosio se na mapiranje kulturnih potreba stanovništva. Ono što je bilo posebno značajno u ovom dijelu – jeste donijeti glas mladih u javnost, mladima je malo toga prilagođeno čak do potpunog izostajanja adekvatnog kulturnog sadržaja namijenjenih njima. Oni imaju potrebu da učestvuju u kreiranju javnih politika, imaju potrebu za alternativnom scenom i kulturnim događajima, koji su isključivo njima namijenjeni. Za sve populacije je značajno da imaju potrebu za interaktivnim događajima, tribinama, predavanjima, radionicama, gdje može da se ostvare dijalog i otvorene javne rasprave. Kada su u pitanju pojedinci od 30 do 60 godina, oni takođe, naspram onoga što su definisali kao probleme, mapiraju da je nužno da građani učestvuju u transparentnom kreiranju javnih politika, kulturnih sadržaja… Kao ključna potreba, izdvojila se podrška obrazovanju odraslih. Dakle, došli smo do zaključka da je potreban inspirativan prostor, koji je javni, a u kojem se mogu odvijati različite tematske večeri i događaji koji su namijenjeni odraslima. Ono što se istaklo, jeste da za populaciju od 30 do 60 godina, dominantno od 40, 50 do 60, da ne postoji prostor za izlaske, posjećivanje kulturnih događaja gdje se neće sretati sa mladima, gdje će imati svoju populaciju i sadržaj koji je isključivo njima namijenjen.

RB BI : U trećem nivou diskusije – Preporuke za razvoj kulture na nivou lokalne zajednice, došli ste do zaista lijepih ideja. Nadam se da će biti prilike da se nešto od toga i realizuje. Ovo gostovanje je prvi korak da javno oglasimo na čemu ste radili u prethodnom periodu. Koji je korak dalje? Gdje ćete predstaviti ovo istraživanje?

Ćalasan: To je ono što zaokružuje ovaj projekat i nadamo se da će ovaj dokument biti polazna osnova za strateško planiranje u kulturi. S obzirom da je u toku pravljenje i Nacionalne strategije u kulturi, planiramo da i Ministarstvo dobije rezultate do kojih smo došli tokom ovog istraživanja, prioritetno naša lokalna samouprava i Sekretarijat za kulturu. Biće obavješteni direktno. Između ostalog, ovi rezultati mogu koristiti kao polazna osnova za svaku vrstu diskusije o kulturi, kao i u izradi strateških dokumenata. Shodno tome, jedan od ključnih zaključaka svih grupa je da je potrebno planiranje kulturnih događaja dugoročno i  kontinuirano. Dakle, da ne bude isključivo usmjereno ka turistima i posjetiocima, već i lokalnom stanovništvu.

RB BI: Za potrebe istraživanja dodatno ste napravili i Google-anketu. Do kojih se zaključaka došlo tim putem ?

Ćalasan: Da, to je dopuna u ovom istraživanju, možemo da kažemo predistraživanju. U anketi u su ključna dva pitanja – šta je od određenih ponuda našim sugrađanima najpotrebnije na nivou kulturnog događanja? Dominantno su se kao odgovori izdvojili- edukativni programi, radionice i tribine. Ovo nije značajan uzorak, bilo je četrdesetak ispitanika, ali dovoljno da možemo da donesemo neke hipoteze i da pretpostavimo da naši sugrađani imaju potrebu za razgovorom, razmjenom, za otvaranjem dijaloga…To je zaista podatak koji govori u prilog tome da imamo potrebu da pripadamo zajednici i dalje. Drugo, (smatramo ovaj rezultat samim tim indikativnim), 50% ispitanika navodi da je potrebno više programa koji promovišu savremenu kulturu i stvaralaštvo. Naglašena je potreba za modernizacijom i promocijom savremene kulture, a ono što je takođe pozitivno jeste da građani imaju dobru volju da se aktivno uključe u sve aktivnosti koje se tiču planiranja i samog sprovođenja nekih kulturnih aktivnosti.

RB/BI:  Koliko je realno da se to realizuje kod nas? Što je potrebno?

Ćalasan: Ono što je potrebno jeste da se najprije unaprijedi institucionalno-pravni okvir i da se strateški planira razvoj kulture u našoj lokalnoj zajednici. Dakle, eto, to je ono što, ako to sprovedemo, a onda poslije i pratimo taj plan (da on ne bude samo dokument radi dokumenta), ako se udružimo na nivou institucija, organizacija, pojedinaca i lokalna samouprava objedini sve to, mi zaista imamo šansu da čujemo jedni druge i da ovakve preporuke negdje zadovoljimo.

Potrebno je planirati i sprovoditi aktivnosti koje se tiču i razvoja svijesti lokalnog stanovništva o potrebama za kulturom. Jer, kultura se posmatra kao jedna ‘elitistička’ forma gdje samo privilegovani imaju svoje mjesto, a ono o čemu smo mi željeli govoriti je kultura u širem smislu, gdje je naš cjelokupan život u zajednici ima određene smjernice. Kultura nam daje smjernice kako da živimo skupa. Podizanje svijesti lokalnog stanovništva o značaju kulture je takođe važno. I tu je moguće planirati brojne aktivnosti. Pored toga, ono na čemu su insistirali mladi, ali i sve tri grupe, jeste obezbijediti uslove za stvaranje alternativne kulturne sene u vidu prostornih i drugih kapaciteta gdje se građani mogu okupljati, razmjenjivati ideje i na taj način ‘živjeti kulturu’. To su neke od smjernica. Mi snažno vjerujemo da je moguće. Potrebna je dobra volja.

RB/BI: Upravo na kulturno-umjetničkim događajima smo svi zajedno bez ikakvih podjela i svi uživamo u programima.

Ćalasan: Tako je. Kako su učesnice istraživanja, populacije iznad 65 godina, navele da je kultura „žila kucavica našeg društva“ i „prostor za gradnju mira“. I zaista, potrebno je da da uvijek imamo takvu ideju o kulturi.

RB BI: Ovom prilikom da pomenemo i da ste u okviru Mreže nevladinih organizacija „ŽUKA“ nedavno imali ste korisnu edukativnu posjetu Zagrebu. Šta je bio cilj tog druženja u Hrvatskoj i koji su zaključci?

Ćalasan: Studijska posjeta imala za cilj da se članice Mreže “ŽUKA” upoznaju sa primjerima dobre prakse umrežavanja na lokalnom i nacionalnom nivou. Ugostili su nas ljubazni domaćini iz Mreže nevladinih organizacija “Kooperativa” i “KAoperativa”. Svih tih pet -šest dana, imali smo radne sastanke, gdje smo diskutovali o brojnim primjenjivim praksama, pa su neke od njih i udruživanje sa institucijama i  lokalnim samoupravama te generalno, vladinim sektorom u Hrvatskoj. Dobili smo, između ostalog, i vrstu podrške na način da će njihovi predstavnici doći u Bar i pomoći nam praktično da sprovedemo neke od tih aktivnosti. To je zaista bilo jedno osnažujuće putovanje i posjeta, kako za nas (za umrežavanje naših nevladinih organizacija) tako i umrežavanje nas sa regionom. Definitivno smo udružili  lijepo i korisno.

RB BI: Prethodni period je za vas bio je vrlo dinamičan. Nedavno ste bili i u Beogradu, na jednom interesantnom seminaru, da čujemo i o tome?

Ćalasan: Jeste, imala sam čast i priliku da sa nekoliko koleginica iz Crne Gore, budem na obuci koju je vodila jedna od najboljih na svijetu iz te oblasti,  Kyriaki Polychroni. Ona je terapeutkinja, Grkinja porijeklom, koja je odrastala u Kanadi. Bilo je nadasve nadahnjujuće biti i među 120 psihoterapeuta, psihologa, psihijatara i ljudi koji su pomagačkih struka. Emocionalno fokusirana terapija je iskustveni, humanistički pristup psihoterapiji, zasnovan na teoriji afektivnog vezivanja i njen okvir na koji način se ljudi povezuju i funkcionišu. U ranom djetinjstvu razvijemo različite stilove afektivne vezanosti, emocionalne povezanosti i shodno tome radimo i djelujemo kroz život. Taj emotivni stil ili “attachment” kako ga mi zovemo, postaje shema i partnerskih odnosa, odnosa sa sopstvenom djecom, kao i odnosa sa drugim ljudima. Ono što mi je ukupan utisak, i šta je Kirijaki uspjela da prenese pored mnogih stvari (topline i ljubavi koju je donijela u čitavu edukaciju), jeste da danas postoji jedno insistiranje da svaki pojedinac bude „all inclusive person“.

RB BI: Baš sam iskomentarisala nedavno, kada mi se nagomilalo puno nekih obaveza – samo da se „kloniram“ pa da završim još nešto dodatno. Ali, nekako moramo biti na sto strana u današnje vrijeme. I ne samo to, već se očekuje da budemo uspješni na svim poljima.

Ćalasan: Jeste, i da uspijemo da se regulišemo sami, da napredujemo sami… “upoznaj sebe, radi na sebi” i tako dalje. Dakle, tom četvorodnevnom obukom sa toliko stručnih lica, Kirijaki je živo pokazala važnost toga da smo mi ljudi, pojedinci koji jedino postojimo u interakcijama, u međuljudskim odnosima i, da zapravo ne možemo da budemo „all inclusive person“. Kao takvi, uslovno rečeno, nijesmo korisni za zajednicu.

RB BI: A i nismo za sve stvoreni. Nedavno je jedna naša sagovornica kazala da ne treba ni djecu forsirati da rade nešto što ne žele, (misleći pritom na brojne vanškolske aktivnosti), samo zato što su to ambicije roditelja.

Ćalasan: Vrijeme u kojem živimo je na više nivoa izazovno vrijeme, traži od čovjeka da funkcioniše na mnogo ‘frontova’. Samim tim, nivo stresa u svakom od nas je mnogo visok. Nažalost je ista situacija i među djecom.

RB BI: Branka, svaki put kažem kada vi gostujete da je uvijek puno tema za razgovor sa Vama kao psihološkinjom, psihoterapeutkinjom… Ali, i sa Vama kao direktoricom NVO „Portret“. Ponovo ste osmisli interesantan projekat. Nedavno ste dobili podršku Opštine Bar na Konkursu za podršku projektima NVO. Zanimljiv je i naziv vašeg projekta, no da ja ne pričam puno u najavi, vi nam otkrijte o čemu se radi i koji su to planovi za naredni period.

Ćalasan: Hvala na ovom divnom uvodu. Naime, Klub mladih volontera „Klupko“ koji djeluje u sklopu „Portreta“ i članovi kluba, osmislili su projekat koji se zove „Ja – klot, Ti -frket“. A riječ o jačanju kapaciteta kluba mladih volontera. Drago nam je i zahvalni smo Opštini što su nas podržali. Ideja je da se direktno utiče na poboljšanje položaja djeci i mladih. To je ono što mi i radimo kroz ovaj klub ali i brojne aktivnosti NVO „Portret“ – kreiramo vrijednosti humanosti, solidarnosti, empatije, volonterizma… Ideja ovog projekta je zapravo da sve to stoji naspram nekih postojećih trendova koji su destruktivni, do kojih smo došli kroz brojna istraživanja, razgovore i praksu – prekomjerna upotreba ekrana, telefona i ostalih dominantnih poremećaja u ponašanju kod djece itd. Da sad ne nabrajamo sve probleme sa kojima se sučavaju naši mladi, ali ono što je ideja jeste ne da ih kažnjavamo, da ne sprovodimo neke aktivnosti koje su direktno povezane sa temama koji su problemi, već kroz afirmativne akcije da angažujemo djecu i mlade. Te akcije su pored tog jačanja kapaciteta gdje će koordinatorka volontera Katarina Stanišić (dugogodišnji član „Portreta“ i članica Kluba volontera, nedavno je bila i vaša gošća), uz pomoć tima promovisati po školama Klub. Onda ćemo regrutovati nove volontere, tako da ovom prilikom pozivamo sve zainteresovane, da putem sajta koferpsihoalata.me, pronađu tamo jednu stavku gdje se mogu prijaviti za volontiranje. Onda će volonteri proći kroz obuku o volonterizmu, potom nas čekaju  afirmativne akcije.

RB BI: Da pojasnimo zbog čega je projekat naslovljen „ Ja-klot, ti-frket“?

Ćalasan: Pored metaforičnog značenja, djeca i mladi će učiti da pletu sa Oljom Fatić, da heklaju igračke, koje će biti dar djeci koja su u stanju potrebe u našoj lokalnoj zajednici i kroz to ćemo širiti vrijednosti humanost, solidarnost i empatiju. Recimo, ono što je dobar primjer prakse u Hrvatskoj, za koje smo i među ostalog čuli tokom boravka u studijskoj posjeti, jeste da oni uvode predmete domaćinstva iznova u škole, i nije uopšte slučajno. Eto tako da možemo da kažemo da smo vizionari na neki način. Drugo što će se realizovati jeste na što smo posebno ponosni nastavnica Dragana Vukčević, nastavnica biologije iz škole „Anto Đedović“ će voditi ekološke radionice. Osim tih aktivnosti u sklopu kojih ćemo sprovesti nekoliko ekoloških akcija čišćenja obala, imaćemo nešto na što smo posebno ponosni. Naime, u čast pokojnom društvenom aktivisti Mirsadu Kurgašu, obići ćemo česme koje je on otkrio, izdvojio i narativno ‘upakovao’ kroz njegovu knjigu „Česme“. To ćemo uraditi tako što će mladi sa nastavnicom Draganom Vukčević obilaziti česme, popraviti stanje koliko se može popraviti i tu imati neka predavanja.

RB BI: Uvijek imate lijepe, zanimljive i originalne ideje. Što je još u planu u sklopu tog projekta?

Ćalasan: U perspektivi planiramo na istim tim česmama da profesorica filozofije Nela Dabanović održi predavanja na određene teme koje se tiču slobode, empatije, etike, građanskog aktivizma, koje su bile bliske pok. Mirsadu Kurgašu. Možda je ovo prilika da kažem da sam osjećala kao da mi je ostavio to u amanet. Rekao je jednom prilikom, na promociji svojoj knjige – „Bilo bi korisno da svaki mladi čovjek ima priliku da uzme jednu česmu, ono kao slavski kolač otprilike i brine o njoj nekoliko mjeseci, a onda je preda nekom drugom mladom čovjeku i na taj način ćemo prenositi tradiciju, brinuti o onome što nam je ostavljeno i brinuti jedni od drugima, a samim tim kod mladih razvijati aktivizam i odgovornost“.  Veoma smo zahvalni u ovom trenutku na prilici da takvo nešto možemo posvetiti baš njemu.

The post Ćalasan: Kultura nam daje smjernice kako da živimo skupa first appeared on BARinfo.

RB/BI: U petak ste povodom završetka projekta Centar za darovite “Aska”, u OŠ “Jugoslavija” organizovali lijep događaj. Kako je sve to bilo osmišljeno?

Ćalasan: Krenućemo od same organizacije završne konferencije, koja je bila zaista izazovna. To je projekat koji je podržalo Ministarstvo prosvete 2021. godine u okviru projekta, tj. konkursa “Darovit(a) sam – podrži me” i namijenjen je darovitoj djeci u cijeloj Crnoj Gori. Osnovali smo Centar za darovite “ASKA”, gdje su se odvijale radionice na različite teme. Ono na što smo posebno ponosni jeste što se u našoj “ASKI” rodila prva “Mala škola filozofije” u Crnoj Gori. To je čitava jedna metodologija koja je u zemljama regiona uveliko prihvaćena i nadamo se da će i ovdje postati dio školskih programa. Pored toga, tu su bile i radionice javnog nastupa, likovne i psihološke…

RB/BI: Završna konferencija je trebalo da bude održana krajem godine. Zbog čega je odložena?

Ćalasan: Da, završna konferencija je trebalo da bude 23. decembra, 2022. ali, zbog dojava o bombama tog dana, odložili smo je. I s obzirom da je napravljen veliki vremenski jaz od tada do juče, mi smo preponosni i zahvalni zbog broja posjetilaca, roditelja i djece koji su prisustvovali i podijelili tu divnu priču sa nama. Uz veliku podršku Slavice Radević, direktorke OŠ ”Jugoslavija”, sproveli smo tu završnu konferenciju, predstavili rezultate projekta i imali jedan zanimljiv program.

RB/BI: Da ne propustimo da pomenemo i voditelje radionica. Ko je sve bio zadužen za taj edukativni dio?

Ćalasan: Naravno, hvala na podsjećanju. Psihološke radionice vodila Jovana Strugar, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Podgorice. U programu je bilo stotinu djece, od kojih je 92. prošlo kompletan program. Čitav grad i sve osnovne škole bile uključene u to. Priprema, sastanci u školama, dogovori sa roditeljima… Sve je trajalo nekoliko mjeseci i bilo zaista izazovno. Ali eto, na kraju smo preponosni, jer je tim to iznio na zaista sjajan način. Radionice javnog nastupa je vodila Vesna Vujošević-Labović, glumica i dramski pedagog. Djeca su, kroz kratak video, govorila o utiscima sa radionica javnog nastupa. Na završnoj konferenciji su bili u prilici da predstave cjelokupan rad, igre kroz koje su prošli, izazove u vezi sa tremom, strahom i javnim nastupom. Plan je bio da imaju taj javni nastup uživo, međutim i tu smo imali određene izazove. Naime, djeca su bila na ekskurziji na Cetinju, na Ivanovim koritima i onda smo našli jedinu varijantu koja nam ostaje i kao jedan video materijal. Eto, nekako je održivo. Potom, likovne radionice je držao Jakša Ćalasan, nastavnik likovne kulture. On je imao asistentkinju, na koju smo posebno ponosni, a to je Kristina Stanišić koja je u Beogradu završila “Akademiju primjenjenih umetnosti” i vodila je jedan dio programa. Nažalost, ni jedno ni drugo nisu mogli prisustvovati ovom događaju, ali je postavljena izložba likovnih radova koje su djeca uradila, a koja se može pogledati u školi “Jugoslavija” narednih mjesec. Profesorica Nela Dabanović vodila je “Vježbaonicu uma”. Međutim, te radionice su prevazišle samu “vježbaonicu” i postale su prava “Mala škola filozofije”. Sada smo u procesu traganja za modelom, kako će ta mala škola da nastavi da živi.

RB/BI: Da napomenemo da je ukupno sprovedeno 90 radionica, kroz 92 radna sata, sa 92 djece. To je zaista impozantan podatak.

Ćalasan: Da, jeste. Pa nekako smo i mi, na nivou tima, sinoć (kad smo sve to zaokružili, i svu tu statistiku pripremili za izvještaje) bili zadivljeni i iznenađeni ovim ciframa. Svaka od radionica je imala svoj broj radnih sata i svoj broj učesnika. Zamislite samo 90 događaja, dakle, 90 radionica koje su zaista, a svaka je, pored to kvantitativnog dijela, kvalitativno i sadržajno bila korisna za djecu.

RB/BI: Kad smo već kod brojki, NVO “Portret” postoji od 2013. godine i ove godine slavite deset godina postojanja. Događaj koji ste organizovali u petak nas zapravo, uvodi u priču o obilježavanju jubileja tokom čitave ove godine?

Ćalasan: Tako je. Pitali smo se kako ćemo da zaokružimo tih 10 godina i donijeli smo odluku da ćemo zajednici dati “pro bono” usluge i sadržaje. Zajednica – naše lokalno stanovništvo, može učestovati u kreiranju tih događaja putem ankete koje se nalaze na našoj Facebook stranici. Dakle, tamo možete pronaći “Anketa povodom 10 godina”, na Google Drive, gdje se mogu opisati iskustva sa “Portretom” a može se učestvovati i u kreiranju sadržaja. Moram da kažem da je za sada dominantni odgovor – da ljudi traže jednu veliku žurku.

RB/BI: Dakle, za početak velika žurka, pa ćemo o svemu ostalom kasnije.

Ćalasan:Da, ta velika žurka će se vjerovatno dogoditi. Nismo planirali, zaista. Ali, kad već zajednica traži, onda ćemo organizovati to vjerovatno. Jer, svi smo željni nekog udruživanja te vrste. Postoje tu posebni zahtjevi da dođu neki lokalni izvođači (poučeni vjerovatno našim iskustvima da smo podržavali male, lokalne, mlade izvođače, “Da Wreck” i ostale)… Tako da će u jednom trenutku ove godine biti žurka. Druge ideje su da to budu tribine, radionice, predavanja za roditelje. To je bilo zanimljivo, da je se pojavila potreba da roditelji žele da čuju stručna lica u vezi sa brojnim izazovima roditeljstva. Sve to će biti u ovoj godini, raspoređeno u skladu sa našim kapacitetima. Ono na čemu sam zahvalna jeste da smo dobili pripravnicu ove godine preko Programa za stručno osposobljavanje, to je Denira Planić. Imamo dakle i neku vrstu “vruće pomoći”, plus volonterski klub. Očekujemo i pozivamo sve sugrađane da učestvuju. Što bude na listi želja, daćemo sve od sebe da objedinimo i ponudimo zajednici.

RB/BI: Klub mladih volontera “Klupko”, funkcioniše u okviru NVO “Portret”. Trenutno aktuelan i vama vrlo značajan, a za mlade koristan, je projekat “Kofer psihoalata”.

Ćalasan: To je još jedan segment na koji smo ponosni, a nastao je u 2019. godini uz podršku Fonda za aktivno građanstvo. S obzirom da je priroda volonterskih klubova da se oni osipaju, tako se dogodilo i sa “Klupkom”. Međutim, ovo je trenutak kad se on obnavlja. Nedavno je vaša gošća bila Katarina Stanišić, koja je zvanično postala koordinatorka volontera i ona će preuzeti klub. “Kofer psihoalata”stvoren je takođe, uz podršku Fonda za aktivno građanstvo i grupe nevladinih organizacija Evropske unije. Ideja tog projekta jeste da podrži mentalno zdravlje mladih u tranzitnom, adolescentnom periodu, na tom prelazu ka odraslom dobu. Ima svoje dvije platforme. Jedna platforma je digitalnog karaktera- www.koferpsihoalata.me. Ideja nam je da angažuje mlade ljude da sami govore o mentalnom zdravlju. U ovom trenutku u okviru druge platforme sprovodimo radionice uživo sa mladima, tako da oni sami pišu tekstove, bave se temama koje su za njih aktuelne i važne.

RB/BI: S obzirom da je realizacija tog projekta krenula početkom godine, kakvo je interesovanje mladih do sada?

Ćalasan: Zadovoljni smo interesovanjem. Iz tih radionica “Kofer psihoalata” pokazalo se i da je interesovanje veliko i za “Klupko”, tako da se broj volontera proširio, naše aktivnosti se preklapaju i na taj način djelujemo. Povodom jubileja, događaji za mlade biće u okviru “Klupka”. Oni će nositi tu priču i organizaciju. Planiramo aplicirati na različite konkurse, tako da vjerujemo u održivost te priče, jer je zaista divna, preživjela je četiri godine, tako da su to velike stvari.

RB/BI: Da napravimo kratak osvrt i na Mrežu organizacija civilnog društva “Žuka”, koje se bave razvojem kulture i sadržajem u toj oblasti, čiji ste dio. Podsjetimo, sprovodite istraživanje u vezi sa potrebama stanovnika našeg grada i to kroz diskusije koje su održane sa različitim fokus grupama, a upravo ste vi, voditeljka fokus grupa. Kako to protiče i šta je u planu?

Ćalasan: “ŽUKA” je jedna mreža nevladinih organizacija, podržana od Centra za građansko obrazovanje kroz M-Base program. Nosilac projekta je NVO “Gradionica” i Goran Janković, a tu su još i NVO: “Pristan”, “Pogon”, DES “ Scena” i “Portret”. Poslednji segment projekta je upravo to istraživanje kulturnih potreba našeg stanovništva kroz fokus grupe. Imali smo ideju da osluškujemo potrebe našeg stanovništva tako što ćemo ih podijeliti uzrasne kategorije, pa smo radili sa mladima i sa srednjom grupom, gdje smo imali čast da prisustvuju renomirani profesore iz našeg grada, poslenici u kulturi, te trećom fokus grupom, koju su čine naši sugrađani od 65 godina i stariji. Moram naglasiti da su oni oprezni zbog virusa, bolesti… te smo ih podijelili u manje grupe. Ovom prilikom pozivam starije sugrađane koji su zainteresovani da nam se obrate i ako žele družiti se. Iskustva su pozitivna, naročito sa tom starijom grupom. Oni imaju potrebu da se druže, da na taj način pričaju i utiču na kreiranje nekih kulturnih politika. Rezultate istraživanja, tj. tih diskusija (ovo je jedno predistraživanje, ali metodološki istraživanje, rad kroz fokus grupe), će biti do kraja marta i biće prezentovani javno, tako da će sugrađani imati priliku da čuju do čega smo to i kakvih sve zaključaka došli.

RB/BI: Kada se održavaju radionice za naše starije sugrađane?

Ćalasan: Subotom. Već sljedeće subote planiramo da okupimo još jednu grupu, tako da dobrodošli su. Sve subote do kraja marta će biti posvećene fokus grupama.

RB/BI: Branka, sada bih željela da se kratko osvrnemo i na trenutnu situaciju i događaj koji je ove subote planiran za “5 do 12” u našem gradu. Naime, na okupljanju u centru grada protiv nasilja, kojem ćete i vi prisustvovati, profesori i naši sugrađani kako je najavljeno, žele da pošalju poruku “da se mora zaustaviti nasilje koje je izgleda, postalo svakodnevica i što je još opasnije, prihvatljivo ponašanje za koje nema odgovornosti čak i kada se ponavlja”. U isto vrijeme okupljanje organizuje i Udruženje “Roditelji” u Podgorici. Znam da ste puno puta pričali o ovoj temi nažalost, ali nije na odmet da ponovimo. Dakle, kako “obuzdati” mlade kada je u pitanju nasilje i kako da ih zapravo vratiti na pravi put? Šta je uzrok nasilničkom ponašanju?

Ćalasan: Ovaj apel je jako važan, u simbolično – 5 do 12, dok ne bude minut do 12. Ovo je, mislim poslednji apel. Vršnjačko nasilje je zaista jedan dominantan i veliki problem koji eto, dobija i razmjere ovog karaktera. Svjedoci smo da smo i sami odrastali kroz hajde da tako kažem “nasilne godine”, 90-ih i tako dalje… i da je ovo jedno tranzitno izazovno područje kad su u pitanju vrijednosti. Ko je odgovoran? To je prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti. Možemo da uvijek sve pojave u društvu klasifikujemo na sljedeći način: odgovorna je porodica, pa odgovoran je pojedinac i odgovorna je zajednica. Međutim, odgovoran za sva ta tri segmenta je – sistem. I to je nešto što je činjenica. Uvijek navodim pozitivni primjer prakse i apelujem na takvu priču. Čak sam se i lično obratila vladajućim pojedincima sa predlogom da u Strategiji razvoja mladih i zaštite potreba djece, budu uključena stručna lica. Navela sam primjer Islanda koji je iz 1980. godine imao podatke koji su govorili da imaju najveći broj djece sa bolestima zavisnosti. Rješili su to 20-ogodišnjom strategijom tako što su uključili stručna lica u program Vlade i danas su sa najmanje mladih koji pate od bolesti zavisnosti. Dakle, da bi riješili ovaj problem, mi možemo ovako da “punktiramo” neke stvari, da po punktovima djelujemo, ali dok ga sistem u potpunosti ne riješi, ne možemo se osjećati bezbjedno. Meni je zaista žao što takvo šta govorim. Iz pozicije NVO “Portret”- pošto je vršnjačko nasilje segment mentalnog zdravlja, ono je segment psihičkog života pojedinca i jednog deformiteta na polju mentalnog zdravlja i problema u ponašanju razvijenih, mi dajemo doprinos. Sam projekat “Kofer psihoalata”, između ostalog, ima ideju da širi neke dobre prakse. Isto tako Klub mladih volontera – da afirmiše dobre pojedince koji imaju šta da kažu i šta da urade u društvu. To su neki od načina kako se borimo sa vršnjačkim nasiljem. Ne pričamo aktuelno šta je sve vršnjačko nasilje, ne definišemo ga, već djelujemo na način što ćemo ga prevenirati.

RB/BI: Dakle, prevencija je ključ.

Ćalasan: A prevenciju može jedino da sprovede sistem.

RB/BI: Nažalost, ništa ne može “preko noći”, ali uvijek je važno napraviti makar korak naprijed, ka promjenama.

Ćalasan: Dakle, taj primjer 20-godišnje strategije dokazuje da je to proces. Prosto, potrebno je da se donese odluka, da se srede zakoni, da se ti zakoni adekvatno primjenjuju, da postoji monitoring, dakle, to je jedan proces. Ali, potrebna je dobra volja. A prije dobre volje – svijest o tome kakav je problem i o razmjerama problema. Druga stvar, reći ću da je blisko vršnjačkom nasilju…Mnogi problemi u ponašanju su udruženi, dakle, nije vršnjačko nasilje tako izolovan segment.

RB/BI: Sve povlači jedno drugo.

Ćalasan: Sve. Problemi su na nivou porodice. Porodica opet nije podržana od sistema, neadekvatan odgoj, maloljetnička delinkvencija, problemi sa zloupotrebama droga koji su sad, da kažem, dominantni. To je sve udruženo i meni je žao, ali kao stručnom licu, lako mi je prepoznati kad vidim samo fotografije neke djece, koji su potencijalni problemi. A zajednica treba adekvatno na takvo što da djeluje. Drugo, jako mi je važno napomenuti iste te osobe koje počine vršnjačko nasilja, oni su takođe članovi naše zajednice. Dakle, nikako da se ovim opravdavam, ne daj Bože, nasilje, ali, kad budemo brinuli o integraciji pojedinaca koje ispoljavaju bilo kakav problem u ponašanju u društvu i njihovoj asimilaciji, mi ćemo biti na dobrom putu. Na način što ćemo ih skloniti iz društva, kazniti – nije to jedino rješenje. Dakle, potrebno je da se napravi čitav sistem gdje je svaki građanin dobrodošao i to bi bila prevencija nasilja, jasna poruka.

RB/BI: Branka, dugo razgovaramo, računam da smo važne teme u ovom razgovoru pomenuli, ali uvijek naglašavam da je puno tema za razgovor sa psihologom i psihoterapeutom. Željela bih da pomenemo i nešto što je bilo aktuelno kao priča prethodnih dana – samopovrjeđivanje srednjoškolaca, odnosno srednjoškolki. Pored toga, još nešto što sam takođe htjela da obradim posebno kao temu u narednom periodu, a nisam primjetila da se javno priča o tome… da li ste možda vi čuli za “snus”? Šta je to? O čemu se tu zapravo radi i zašto je to toliko aktuelno u barskim srednjim školama? Ovo je, eto, prvi put da pominjem to kao temu ali o njoj već duže razmišljam. Naime, razredne starješine u jednoj srednjoj školi u Baru, upozorili su roditelje da su i taj problem takođe primijetili kod djece.

Ćalasan: Ove teme koje ste spomenuli, oni su zaista velike, široke, i ja osjećam veliku odgovornost spram ovog što ću reći u narednom izlaganju. Kada je “snus” u pitanju, razočaraću javnost, s obzirom da radim kao psihoterapeutkinja u ovom gradu- pojavljuje se od osnovne škole konzumacija “snusa”, čak od petog razreda osnovne škole…

RB/BI: Za sve one koji nisu čuli ili ne znaju, pojasnite šta je to “snus” ?

Ćalasan: Da. Ono što je tragično jeste da je “snus”, navodi se, kao vrsta duvana, koja se koristi na jedan specifičan način. Ja sam to, moram da kažem, od djece čula kako. Stave ga ispod jezika i daje mi neki osjećaj da pripadaju nekoj zajednici. Ali, nekad se dogodi i da ima neko halicinogeno dejstvo, na način da se malo osjećaju izmijenjeno u odnosu na prosječeno stanje. Ono što je strašno jeste da ga kupuju u trafikama, u slobodnoj prodaji. Dakle, nama zakona koji to reguliše, tu već dobijamo odgovor gdje je uzrok problema. Dakle, djeca ga počinju konzumirati, po u mom iskustvu iz prakse, već od petog razreda osnovne škole. Jako je važno da sad roditelji nakon slušanja ove emisije ne idu da djeci pretresaju rančeve i tako dalje, već da grade odnos povjerenja sa svojom djecom i budu uključeni u njihov svakodnevni život. I to na način što će kao prijatelji sa određenim granicama koje će postaviti kao roditelji, razgovarati otvoreno sa svojom djecom jer, pritisci na njih su ogromni. Dakle, srednja škola – to su već stariji maloljetnici, tu postoje konzumacija i drugih supstanci, ozbiljnijih… to je jedna velika tema, kao i pitanje dostupnosti i svega ostalog. Zaista velika i važna tema.

RB/BI: Sasvim sigurno da ćemo se tom temom baviti opširnije. Pomenule smo i samopovrjeđivanje. Zbog čega dolazi do toga? Da li je to trend ili samo pojava?

Ćalasan: Kada je riječ i samopovrjeđivanju, to već onako, djeluje da ima elemente trenda jer, evidentno je da je jedan od domintnih problema kad su mladi u pitanju. Moram da budem iskrena da, deset godina od kada radim, suočavam se sa samopovrjeđivanjem kod mladih. To je jedna vrsta autoagresije. Uvijek iz druge perspektive razmišljamo o suicidalnim mislima i suicidalnom ponašanju, jer jeste autoagresija u pitanju. Uzroci su brojni, dakle, od porodičnih odnosa, osjećaja pripadnosti ili nepripadnosti zajednici, toj nekoj vršnjačkoj grupi, osjećaj neadekvatnosti…To je ono što je za mene kao terapeutkinju najbolnije da se neka mlada, prelijepa djeca osjećaju neadekvatno u sopstvenom tijelu i to tijelo uništavaju. Drugo, jedan od velikih problema koji je proizišao kroz moju psihoterapijsku praksu jeste da je to neki osjećaj bola koji nose se sobom i na taj način ga, kako oni kažu, “otpuste”. To su velike i važne teme kojima treba govoriti.

RB/BI: Svakako ćemo to posebno obraditi, ali eto, da ovom prilikom “dodirnemo” te teme i upozorimo roditelje.

Ćalasan: Važno je…i na nivou trenda. Takođe je važno napomenuti i da postoje čitave društvene mreže i profili koji podržavaju samopovrjeđivanje. Paradoksalno, čak i aplikacije pomoću kojih se oni bore se samopovrjeđivanjem, ali tu je još jedan mali paradoks. Kad sam ja ušla u te aplikacije i vidjela kako to funkcioniše, shvatila sam da imaju potpuno suprotan efekat. To su velike i bitne teme i hvala Vam što ste ih pomenuli. U okviru obilježavanja jubileja NVO “Portret”, između ostalog, to će sasvim sigurno biti jedna od tema tribina koje ćemo organizovati.

The post NVO Portret proslavlja deset godina postojanja first appeared on BARinfo.

“Ovaj program podrške za prelazak u odraslo doba, namijenjen je mladima (od 15 do 29 godina) opštine Bar, a zbog svojih digitalnih karakteristika biće dostupan svim mladim stanovnicima Crne Gore”, kazala je gostujući u programu Radio Bara psihološkinja Branka Ćalasan, direktorica NVO „Portret“.

Realizacija ovog projekta zamišljena je kao dvoplatformni program.

“Prva platforma predstavlja ciklus od pet psiholoških radionica u okviru kojih će mladi imati priliku da se upoznaju sa ličnim strategijama brige o mentalnom zdravlju i budu osnaženi za zdrav dalji razvoj. Radionice počinju sa realizacijom posljednje sedmice januara. Druga platforma podrazumijeva kreiranje digitalnog prostora na domenu koferpsihoalata.me i ima za cilj da okuplja mlade u virtuelnom prostoru koji treba da posluži kao alat podrške, edukacije, angažovanja i komunikacije na relevantne teme u oblasti mentalne higijene”, objasnila je Ćalasan.

Projekat je podržan kroz program “Odgovorno i solidarno: građani preuzimaju inicijativu”, koji realizuje Fond za aktivno gradjanstvoz Podgorice – FAKT, u partnerstvu sa nevladinim organizacijama Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju “Zračak nade” i Aktivna zona uz finansijsku podršku Evropske nije i kofinansiranje Ministarstvo javne uprave Crne Gore.

Koordinatorka projekta je Olivera Popović, digitalnu platformu je stvorila softwer developer Tanja Doderović. Radionice će voditi Jovana Strugar (koja je ujedno kreirala logo programa) i Branka Ćalasan psihološkinje i psihoterapeutkinje.

Mladi zainteresovani da pohađaju radionice i/ili učestvuju u kreiranju sadržaja digitalne platforme, semogu prijaviti putem e-mail adrese nvoportret@gmail.com i fb stranice NVO Portret.

Detaljnije na adresi www.koferpsihoalata.me

The post Kofer psiho-alata NVO Portret first appeared on BARinfo.

Ispred NVO Gradionica govorio je Goran Janković, koji je upoznao je prisutne sa ciljem da Mreža „Žuka“ djeluje kao platforma za dugoročno podizanje kapaciteta lokalnih NVO koje se bave kulturom, razvijajući prostor za međusobnu saradnju i podršku članica kao i saradnju sa lokalnim i nacionalnim institucijama kulture. On je dodao da Žuka nastaje kao odgovor na neophodnu decentralizaciju (ne samo kulturnih sadržaja u zemlji) i izmiještanje kreative i operative na lokalni nivo, tako da će posebna pažnja biti fokusirana na animiranje organizacija koje sprovode svoje aktivnosti i djeluju na teritorijalnom prstenu Opštine Bar, kao što su organizacije sa Vira, iz Čanja, Sutomora, Ostrosa ili Utjehe.

Vesna Vujošević Labović iz DES Scena, govorila je o nezavidnom položaju kulturnih radnika i teškoćama sa kojima se susreću pri realizacijama svojih ideja i projekata, što je jedan od razloga udruživanja snaga u okviru mreže. Takođe je istakla da je cilj projekta stvaranje stabilne alternativne kulturne scene u Baru, za šta je potrebno podizanje kapaciteta NVO sektora za kvalitetno učestvovanje na konkursima poput onih iz EU fondova koji obezbjeđuju značajna sredstva za ostvarivanje projekata.

 „Brojke govore da veoma mali broj (tri od deset NVO u 2019. godini) organizacija uspije da preda adekvatnu prijavu kao osnovni konkursni korak tako da njihov projekat ne bude čak ni uzet u razmatranje. Ovo s toga što je pisanje i praćenje projekata izuzetno zahtjevan posao, za koji je potebno znanje i iskustvo a Mreža Žuka će raditi upravo na osnaživanju NVO i u tom segmentu“, kazala je Olja Fatić iz NVU Edukativni centar Bar.

O najavljenim obukama koje će biti organizovane za NVO iz Bara govorila je Milena Đukić – NVO Pogon.

„Ove obuke će biti besplatne i biće najavljene na Facebook stranici Žuke. Teme će biti praktične i korisne za rad NVO u kulturi, kao što su pisanje i vođenje projekata, finansijsko upravljanje projekata i strateško planiranje u kulturi. NVO koje žele da učestvuju u obukama mogu se prijaviti putem prijavnog formulara koji će takođe naći na FB stranici Žuke, a zbog ograničenog broja učesnika svi će biti obaviješteni o učešću“, najavila je Đukić.

Branka Ćalasan, ispred NVO Portret, govorila je o metodološkom pristupu i uključivanju zajednice u ovaj projekat, kroz učešće na okruglim stolovima i fokus grupama čiji je cilj, pored edukacije, ispitivanje potreba zajednice u oblasti Kulture.

Razgovor je moderirala Tamara Čurović, NVO Pogon, koja je za kraj ponovila da je osnovni cilj formiranja mreže Žuka je unaprijeđen razvoj na polju OCD kulture grada Bara, kroz podizanje kapaciteta i konkurentnosti lokalnih organizacija u Baru i njihovo umrežavanje zarad bolje saradnje sa institucijama, dok je dugoročni cilj formiranje inkubatora za lokalne OCD koji treba da funkcioniše na principu samoupravljanja a sa posebnim akcentom na dugoročnu održivost.

Projekat ,,Žuka – mreža OCD kulture u Baru” podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) sa partnerima, u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Takođe, značajnu podršku ovaj projekat je dobio i od JU „Kulturni centar Bar“ koja ja formiranje mreže za kulturu Žuku prepoznala i podržala institucionalno.

The post Održana prezentacija Mreže organizacija civilnog društva kulture iz Bara – Žuka first appeared on BARinfo.

“Ogromno nam je zadovoljstvo, da je projekat – Centar za darovite ‘Aska’, kojim smo aplicirali kod Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, zadovoljio kriterijume konkursa ‘Darovit/a sam- podržite me’, tako da nam u narednom periodu, predstoji realizacija niza aktivnosti usmjerenih ka razvijanju psihološke otpornosti kod darovite djece i mladih, na nivou naše lokalne zajednice”, najavila je Ćalasan.

U realizaciji projekta učestvuje profesorica filozofije, Nela Dabanović, koja će voditi “Vježbaonicu uma” i program osmišljen kao mala škola filozofije za osnovce. Magistarka glume Vesna Vujošević Labović vodiće glumačke radionice na temu “Javni nastup”, a psihološkinja Jovana Strugar iz Podgorice će, kroz psihološke radionice “osnaživati” darovite učenike. Polaznici likovne radionice istraživaće likovne tehnike i eksperimentisati sa bojama i materijalima, pod mentorstvom Jakše Ćalasana, dipl. grafičara i profesora likovne kulture.

“Naziv ‘ASKA’ ima porijeklo u priči Iva Andrića ‘Aska i Vuk’ – gdje se Aska talentom bori za život, a ujedno je i skraćenica za engleski naziv za vannastavne aktivnosti “After school activities”. Projekat će se realizovati u saradnji sa školama. U redovnim godišnjim planovima, sve škole imaju programe za darovite učenike i aktivnosti ovog projekta će biti dodatan podsticaj i pomoć, da se identifikuju darovita djeca, kao i da im se omogući pohađanje specifičnih aktivnosti koje će biti prostor za ostvarivanje njihovih potencijala”, smatra psihološkinja.

Ćalasan je ukratko rezimirala i aktivnosti koje su, zajedno sa Klubom mladih volontera “Klupko”, uspješno realizovali tokom protekle godine.

“Članovi Kluba mladih volontera ‘Klupko’, koji je nastao u okviru NVO ‘Portret’, su napisali divan projekat “EMPATHY – JA, SOLIDARY – TI” i dobili podršku Fonda za aktivno građanstvo iz Podgorice fAKT. Taj projekat smo realizovali od maja do novembra 2021. godine kroz afirmativne akcije, gdje su kroz svoje talente skupljali novac za socio-ekonomski ugroženo stanovništvo, te na taj način pokazali empatiju i solidarnost. Potom su imali i onlajn događaje, na teme koje se odnose na mentalno zdravlje i kako ga unaprijediti. Najvažnije u okviru tog projekta bilo je sprovođenje velikog istraživanja, koje je za cilj imalo ocjenjivanje ključnih ishoda ‘Strategije za mlade 2017-2021’. Rezultati tog istraživanja potencijalno su polazna osnova za mnoge promjene na nivou, ne samo lokalne zajednice, već i države kada su omladinske politike u pitanju”, istakla je Ćalasan.

Sa zadovoljstvom je najavila i da će uskoro biti otvoren javni poziv za nove članove Kluba mladih volontera “Klupko” koji će biti dostupan na Facebook stranici NVO ”PORTRET” www.facebook.com/nvoportret i Instagram stranici @klupko.volonteri.

The post Zanimljive aktivnosti pod okriljem Centra za darovite Aska first appeared on BARinfo.

Postpraznični sindrom, stres ili depresija, pojava je koja ima karakteristike  poput anksioznosti ili poremećaja raspoloženja. Mnogi se žale na nesanicu, manjak energije, razdražljivost, poteškoće u koncentraciji i tjeskobu. Ali za razliku od kliničke, ‘postpraznična depresija’ traje kraće.

„Svima nam je na prvom mjestu želja u Novoj godini bila- zdravlje, potom radost i sve ostalo. Pandemija predugo traje. Što se tiče mentalnog zdravlja i nekog ličnog doživljaja, u početku su se javljali strahovi i anksioznost… Sada to sve više prerasta u neku depresivnu sliku. Ljudi su postali ravnodušni čak i prema broju oboljelih i uopšte cjelokupnoj situaciji. Vladaju opšta apatija i bezvoljnost, ali i očekivalo se da će ukoliko sve ovo bude trajalo, posljedice biti baš takve“, istakla je na početku razgovora Branka Ćalasan.

Živimo u dobu u kojem vlada trend poznat kao ‘teror pozitivizma’ i ideja ‘apsolutnog blagostanja’.

“Nekako smo stalno pod pritiskom medija, društvenih mreža, sjajnih fotografija i svega ostalog, a naša realnost je drugačija. To može biti okidač za mnoge psihičke probleme. U tom disbalansu i sukobu takvih sadržaja kojima smo izloženi i naše realnosti, dolazi najčešće do nekih problema koji liče na depresivnu kliničku sliku. Međutim, o depresiji se može govoriti tek ukoliko simptomi traju  više od šest nedjelja”, objašnjava naša sagovornica.

Ona savjetuje da bi trebalo ‘osvijestiti’ sva osjećanja, pa čak i tuge, jer je to je preduslov dobrog mentalnog zdravlja.

“Prevenirati neraspoloženje možemo i tako što ćemo maksimalno iskoristiti ove sunčane dane i što više boraviti napolju na svježem vazduhu i suncu, ili u osvijetljenim prostorijama, jer organizam tako stvara serotonin- hormon sreće. Privilegija je što živimo u gradu sa preko 285 sunčanih dana godišnje”, dodala je.

Ćalasan je prokomentarisala i “novogodišnje odluke”, kada mnogi postavljaju sebi visoke ciljeve.

“Dobro je postavljati etapne, jednostavne ciljeve, koji se tiču svakodnevnog življenja, a koji su prioritetno najkorisniji. Recimo, prvi cilj je da pročitam 25 strana dnevno, pa imam neki svoj raspored koji ispunjavam i sama sam sebi sudija što nijesam ili jesam pročitala. Tako imamo manju frustraciju, sa kojom se konktretno borimo i koju rješavamo. A velike ciljeve postavljati u skladu sa mogućnostima, situacijom i kontekstom. Ne treba čekati da prođe epidemija, nego živjeti život ali ciljeve ograničiti i prilagoditi u skladu s tim”, savjetuje psihološkinja.

Tokom 2020/2021. NVO „Portret“ je realizovala istraživanje na temu „Uticaj Covid-a 19, na psihičko zdravlje stanovnika primorske regije“. Prema rezultatima tog istraživanja, ispitanicima su najviše nedostajali zajednica i druženje.

„Sve ono što smo kao rezultat dobili tada, samo se potvrđuje kako vrijeme odmiče. Kada je korona u pitanju, dominantan je osjećaj nemoći: ne znamo ko je potencijalno zaražen ili koga ćemo mi potencijalno zaraziti. Sad je malo rjeđi termin ‘kontakt osoba’, ali postoji i dalje taj teret ‘kontakt osobe’ koja je prenijela virus. Gubitak osjećaja moći i kontrole doveo je do toga da ljudi imaju pojačana opsesivno-kompulsivna ponašanja (prečesto pranje ruku, pretjerana higijena,…) u pokušaju da vrate kontrolu“, pojašnjava Ćalasan.

Kroz psihoterapijsku praksu često se suočava se s tim da je naročito pojačan strah kod djece i mladih.

„Korona je najprije kroz medije ušla u naše živote, i tako je stvorena situacija opšteg straha. Kroz vrijeme ćemo vidjeti kakve će sve posljedice takav način života ostaviti, a neke su već vidljive. Na psihoterapijskom susretu razgovaramo bez maski, da bih vidjela čitav izraz lica, na distanci smo, prostor držim tako da je u skladu sa svim mjerama… Međutim, primjećujem da je djeci i mladima najteže da se oslobode maske. Oni su u velikom problemu. Nedavno sam pitala ‘kako ste se osjećali kada sam tražila od vas da skinete masku?’, odgovor je bio ‘razgolićeno’, a samim tim se javlja i nesigurnost. Masku doživljavaju kao odjevni predmet“, priča Ćalasan.

Kako bi prevazišli tjeskobu i neraspoloženje, preporučuje svima da na Youtube-u pogledaju, kako je kazala, sjajan video Anite Morđani, koja je napisala knjigu „Smrt i bolest“.

„Ona govori o tome da smo svi dio jednog ‘opšteg kosmičkog tkanja’ i da je u suštini, važno da svaki dan provedemo u radosti i da gradimo te dobre trenutke. To nije ‘teror pozitivizma’ o kojem smo govorili, već da damo sve od sebe da živimo uspješno na nivou radosti i osjećanja, dan po dan“, ističe Ćalasan.

Od interesantnih knjiga za čitanje njena preporuka je „Dijete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj“ autorke Štefani Štal.

„Mogu reći da je i za laika ali i za profesionalca, ova knjiga dobra i korisna za preživljavanje u ovom vremenu, iz razloga što tu postoje jasno prikazane sheme unutar našeg psihičkog funkcionisanja, ali i radni zadaci, odnosno radna sveska. Uvijek i toplo preporučujem knjige koje nose radost, to je duhovna literatura, (sad već i pozitivna psihologija) koja je velikom broju ljudi utjeha. Čitajte, to je svakako nešto što je dobro za vas“, zaključuje Ćalasan.

The post Branka Ćalasan: Neraspoloženje prevenirati šetnjom i dobrom knjigom first appeared on BARinfo.

„U sklopu projekta, realizovane su dvije afirmativne akcije kojima su mladi pokazali, uz svoje talente, empatiju i solidarnost prema socio-ekonomski ugroženom stanovništvu naše zajednice. Potom, sproveli smo i dva istraživanja – ‘Vrijeme je’ i ‘Za mlade’, čiji rezultati predstavljaju smjernice sistemu, institucijama i organizacijama koje se bave mladima za poboljšanje njihovog položaja kako na nivou opštine Bar, tako i na nivou države. Tokom oktobra održane su takođe i tri online radionice sa 75 učesnika i učesnica, a na kojima su takođe obrađene važne teme koje se tiču mladih”, kazala je psihološkinja i psihoterapeutkinja Branka Ćalasan, direktorica NVO “Portret”.

Ovaj projekat podržao je Fond za aktivno građanstvo u sklopu programa „Vrijeme je za mlade“, zahvaljujući “Balkan Trust for Democracy The German Marshall Fund of the United States” i USAID – USA Agency for International Development.

“Fond za aktivno građanstvo” zakazao jednodnevni Forum organizacija i grupa mladih u sklopu programa „Vrijeme je za mlade“ za 11. novembar u Podgorici, gdje će predstavnici NVO “Portret” i KMV “Klupko” takođe predstaviti rezultate projekta, a to će, kako su najavili, učiniti i na sastanku u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta, gdje će ponuditi i modele poboljšanja položana mladih.

U toku je prijavljivanje za narednu radionicu koju realizuju pod nazivom “Kofer psiho-alata”, koju će pored Branke Ćalasan, voditi i psihološkinja Jovana Strugar.

 O detaljima se možete informisati na zvaničnoj Facebook stranici NVO “Portret” ili putem mail-a nvoportret@gmail.com

The post Završna online konferencija EMPATHY-JA SOLIDARY-TI first appeared on BARinfo.