Akcija je i ove godine okupila veliki broj ljudi dobrog srca koji žele da pomognu djeci i omoguće im da prvi septembar dočekaju sa novim rancem, priborom i opremom potrebnom za uspješan početak školskih obaveza.

„Za 55-oro djece već su se javili donatori. Nikada brža i uspješnija akcija“, kazala je predsjednica NVU „Žene Bara“ Ljilja Vujović, ističući da se radi o djeci školskog uzrasta koja koriste usluge Narodne kuhinje.

„Sigurno će se javiti još neko, jer ima ljudi kojima pomažemo, a nisu korisnici Narodne kuhinje. Takođe, javila nam se djevojka koja radi u jednoj fotokopirnici i koja će obezbijediti fotokopirane udžbenike za srednje stručne škole“, kazala je Vujović.

Novina ovogodišnje akcije je mogućnost da se pomogne i djeci vrtićkog uzrasta, kojima su takođe potrebni rančevi i druga oprema za boravak u vrtiću.

Na Instagram profilu ORC-a „Kefalogiko“ objavljljuje se spisak djece, uz njihov uzrast odnosno razred, kako bi zainteresovani donatori lakše mogli da odaberu dijete kojem žele da obezbjede poklon.

“Pozivamo sve građane koji se žele priključiti ovoj humanoj akciji da prate profil gdje će uskoro biti objavljen novi spisak djece”, istakla je Ana Marojević Bulatović, vlasnica ORC-a „Kefalogiko“.

Cilj je jednostavan – da što više djece novu školsku godinu započne sa osmjehom i osjećajem da imaju ono što imaju i njihovi vršnjaci. Jer, za nekoga je novi ranac ili komplet školskog pribora svakodnevna stvar, a za nekog drugog – veliki razlog za radost.

The post Akcija pomoći djeci – korisnicima Narodne kuhinje first appeared on BARinfo.

“Prije nego što Žene Bara odu na zasluženi ljetnji odmor, želimo da uradimo ono što nam je najvažnije – da pripremimo i podijelimo pakete pomoći za oko 100 porodica koje od nas očekuju podršku. Nažalost, naše zalihe su gotovo iscrpljene i bez pomoći dobrih ljudi to nećemo moći ostvariti”, ukazuju iz ove NVO i pozivaju sve koji su u mogućnosti da doniraju osnovne životne namirnice: brašno, ulje, pirinač, tjesteninu, pasulj, šećer, so, konzerve, dječju hranu, higijenske proizvode…

“Svaka donacija, ma koliko bila mala, nekome znači mnogo. Godinama zajedno pokazujemo da humanost živi u našem gradu. Uradili smo zajedno i ono što se činilo nemogućim. Vjerujemo da ćemo i ovoga puta, udruženim snagama, uspjeti da nijedna od ovih porodica ne ostane bez pomoći. Od srca hvala svima koji su uz Narodnu kuhinju i Žene Bara. Dobrim Vam se vraćalo”, navodi se u objavi ove humanitarne organizacije.

The post Žene Bara apeluju za pomoć osobama u stanju socijalne potrebe first appeared on BARinfo.

RB/BI: Direktan povod za gostovanje, iako ih ima zaista mnogo, je proslava povodom Dana škole. Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola je počela sa radom 2003. godine. Važno je podsjetiti da je od osnivanja kontinuirano širila obrazovne profile, prateći potrebe tržišta rada iz oblasti ekonomije, turizma, ugostiteljstva, koje su, naravno, ključne djelatnosti za Bar kao primorski grad. Svjedočimo da ste modernizovali nastavu, unaprijedili praktičnu obuku, razvili saradnju sa lokalnim privrednicima, hotelima i restoranima, omogućavajući đacima da znanja iz učionice primjenjuju u realnom radnom okruženju. Nakon ovog mog uvoda, zamoliću Vas, gospodine Joksimoviću da nam detaljno približite kakva je trenutna situacija u školi koja je tokom proteklih 23 godine zavrijedila epitet ugledne obrazovne institucije?

Joksimović: SEUŠ je nastala kao potreba i na zahtjev učenika, roditelja i lokalne zajednice da se u Baru otvori treća srednja škola, a koja će biti usmjerena ka ekonomiji, turizmu i ugostiteljstvu. Za 23 godine opravdala je postojanje. Mislim da je odgovorila potrebama tržišta rada, ali i svih koji su inicirali njeno osnivanje. Rezultati koje su postigli učenici i nastavnici su brojni i zapaženi na lokalnim, državnim, ali i međunarodnim takmičenjima. Trenutnom situacijom smo zadovoljni jer smo, prvenstveno zahvaljujući stručnom i posvećenom nastavnom kadru, spremnom da doprinese modernizaciji nastave, značajno unaprijedili rad ustanove. O uspješnosti svjedoče i rezultati interne i eksterne evaluacije koju sprovode Zavod za školstvo i Centar za stručno obrazovanje. Konkretno, posljednja eksterna evaluacija u našoj školi (2023. godine) pokazala je da je obrazovni sistem u SEUŠ unaprijeđen – od kvaliteta nastave, preko rezultata rada učenika, do modula koji se realizuju. Ta provjera je pokazala najbolje rezultate od kada škola postoji.   

RB/BI: Narednog utorka, preciznije 10. marta, obilježavate Dan škole. Koliko je važno njegovati tradiciju?

Joksimović: Dan škole je poseban i za učenike i nastavnike. Prilika je da se prisjetimo svih uspjeha u prethodnom periodu, kolega koji su je osnovali, dali veliki doprinos njenom radu, organizaciji i razvoju, iskoristimo priliku da se družimo.

RB/BI: Koje su ključne aktivnosti planirane povodom proslave i po čemu se ovogodišnji Dan škole razlikuje od prethodnih? Ovo pitanje upućujem profesorki Orlandić, s obzirom da je upravo ona inicijatorka lijepe ideje, pa ću Vas zamoliti da upoznate slušaoce sa konceptom događaja za koji ste se predano pripremali proteklih sedmica.

Orlandić: Ovogodišnji Dan škole nećemo obilježiti na tradicionalan način. Prije nego što upoznam slušaoce i čitaoce šta mogu očekivati na događaju, želim da objasnim kako smo, uopšte, došli na ideju da organizujemo baš ovakav Dan škole. Inicijalna ideja je bila da kod naših učenika dodatno probudimo osjećaj empatije, humanosti i društvene odgovornosti. Svi smo svjedoci da živimo u vremenu kada, nerijetko, dobijamo informacije o nemilim događajima u školama, školskim dvorištima, a i u društvu, uopšte. Mi, prosvjetni radnici, pred takvim problemima ne smijemo da žmurimo, naprotiv – treba da im se temeljno posvetimo, da se suštinski posvetimo djeci, ambijentu u školama i da vaspitnu funkciju, koja nije slučajno prva navedena u vaspitno-obrazovnom karakteru školstva, naglasimo i izjednačimo sa obrazovnom. Škola, definitivno, ne smije da ostane i postane prostor u kome djeca isključivo stiču znanja, već da, prvenstveno, bude prostor u kome će učiti kako da budu ljudi. Vjerujem da će se svi složiti sa mnom da je to danas najvažnija stvar. Dakle, vođeni tom idejom, pokrenuli smo inicijativu da organizujemo novu humanitarnu akciju, ovoga puta malo drugačiju. Stupili smo u kontakt sa Moto klubom „Ladies“ iz Podgorice. Kao što i ime kaže, u pitanju su bajkerke. Bilo nam je jako interesantno da ih uključimo. Vjerovatno se svi pitaju „zašto bajkerke“. Meni je to jako zanimljivo, a ideju su, kada sam im otkrila šta planiramo, podržala i djeca. Do skoro nisam ni znala da ženski bajkerski klub u Crnoj Gori uopšte i postoji. Uskoro obilježavaju treću godišnjicu od formiranja, a želja im je bila da je obilježe upravo humanitarnom aktivnošću. Prilikom posjete školi, na startu su razbile sve stereotipe koje važe za bajkerke. Pretpostavljam da ih svi zamišljamo na sličan način: da se radi o malo grubljim ženama. Ali, pojavile su se divne, mlade djevojke, dame koje su ostvarene i u svojim profesijama i kao majke. Učenici su bili oduševljeni njihovom pojavom i sa ushićenjem su podržali ideju o organizaciji humanitane akcije. Ova akcija je u startu bila zamišljena kao pomoć Narodnoj kuhinju koju vodi NVO „Žene Bara“. Međutim, kada smo saznali za potrebu našeg sugrađanina Milana Joličića Tapija, kao škola smo osjetili odgovornost i, u skladu sa tim, odlučili da reagujemo. Sva sredstva koja smo prikupili i koja ćemo prikupiti na svečanosti povodom Dana škole, usmjerićemo Tapiju. Direktor škole je podržao inicijativu i humanu misiju podigao na još veći nivo tako što je odlučio da Dan škole posveti ovoj akciji, pa ovaj rođendan nećemo proslaviti na tradicionalan način, već će centralni događaj biti perfomans kojeg će izvesti naši učenici sa bajkerkama iz Podgorice. Nakon toga, partneri Škole i privrednici Bara imaće priliku da lično doniraju sredstva „Ženama Bara“ koja će biti upućena za potrebe našeg sugrađanina Milana Joličića. I građani koji budu prisustvovali ovom događaju, moći će da doniraju sredstva i doprinesu akciji.

RB/BI: Koliko su učenici uključeni u organizaciju i realizaciju programa i da li ste ih morali posebno motivisati, ili su se rado uključili?

Orlandić: Učenici su se veoma rado priključili akciji i još jednom su pokazali koliko u sebi imaju ljubavi i humanosti i koliko su spremni da pomognu. Isto tako, pokazali su nama, odraslima, da uvijek moramo biti tu i da trebamo biti svjesni svoje uloge, a to je da ih konstantno upućujemo na stvari koje su najvažnije i da ih svojim primjerom motivišemo. Podsjetiću da su u oktobru već sproveli jednu humanitarnu akciju za pomoć našoj starijoj sugrađanki. Tim povodom su organizovali turnire u košarci i odbojci i prikupili novčana sredstva, pomoć u ljekovima i namirnicama. Isto tako, obezbijedili su joj i ogrijev, pa se nadam da smo joj pomogli da ovu zimu lakše prođe. Nova akcija je, u stvari, samo nastavak tog duha kojeg ćemo i  dalje da njegujemo, tako da sam srećna što su učenici i ovoga puta dali sve od sebe u organizaciji humanitarne akcije. U toku je turnir u fudbalu, a vrijedno rade i na kreiranju raznih panoa i postera sa motivima bajkerki koje pružaju pomoć ljudima u potrebi. Osim toga posvećeni su i na osmišljavanju performansa kojeg će izvesti 10. marta na poligonu naše škole, u 13 časova.

RB/BI: Da li ćete u sklopu programa predstaviti i konkretne rezultate rada – uspjehe sa takmičenja, projekte koji su ostavili pečat od rođendana do rođendana?

Orlandić: Ove godine nećemo sabirati utiske napornog rada, niti svečano odavati priznanje učenicima i profesorima koji su svojim trudom, znanjem i zalaganjem ostvarili brojne uspjehe i značajne rezultate na lokalnom, državnom i međunarodnom nivou. Njihovi uspjesi ostaju naša trajna vrijednost, ali smo odlučili da ovogodišnje obilježavanje Dana škole dobije drugačiji i dublji smisao, tako da ćemo 13. marta sa poligona Škole poslati poruku ljubavi, mladosti i zajedništva.

RB/BI: Jeste li zadovoljni povezanošću sa lokalnom zajednicom i privrednim sektorom, posebno u oblasti turizma i ugostiteljstva?

Joksimović: Da, u potpunosti. Škola ima izuzetnu saradnju sa poslodavcima, lokalnom zajednicom i nadležnim institucijama. Samo u organizaciji praktične nastave sarađujemo sa preko 50 poslodavaca koji su naši socijalni partneri i koji daju veliku doprinos ukupnom razvoju i uspjehu Škole. Navešću nekoliko naših socijalnih partnera, nadam se da mi ostali neće zamjeriti. Posebnu saradnju imamo sa Turističkom organizacijom Bar, Kućom maslina, Evropskom kućom (sa kojom smo nedavno potpisali ugovor o saradnji), Crvenim krstom, kompanijom „Kalamper“… Veliku podršku imamo od Opštine Bar, pa je lokalna uprava u nekoliko navrata donacijama učestvovala u našim aktivnostima i programima. Najnovija pomoć je bila na takmičenju GATUS, koje okuplja turističke i ugostiteljske škole sa prostora bivše Jugoslavije, a prvi put je organizovano u Crnoj Gori. Naša škola je, uz školu iz Herceg Novog, jedina koja je 12 godina zaredom učestvovala na ovom takmičenju. Imamo i potvrdu od Centra za stručno obrazovanje da smo jedna od ustanova koja ima najbolje organizovanu praktičnu nastavu. Iz tog razloga, dugujemo veliku zahvalnost našim socijalnim partnerima i organizatorima praktične nastave, sa posebnim osvrtom na dualno obrazovanje, u kome, takođe, učestvuju naši socijalni partneri.

RB/BI: Kojim smjernicama ćete se rukovoditi u smislu razvoja škole u narednom periodu? Planirate li nove smjerove, projekte ili, možda, infrastrukturna unapređenja?

Joksimović: Kao Škola smo usko ograničeni na smjerove koje nudi ekonomsko-ugostiteljska škola. Obrazujemo pravne tehničare i hotelsko-turističke tehničare. Eventualna inicijativa za otvaranjem novih smjerova, uslovljena je licencom od strane Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i Centra za stručno obrazovanje. Za narednu godinu Planom je predviđeno da opet budu upisani ekonomski tehničari (dva odjeljenja), hotelsko-turistički tehničari (dva odjeljenja), pravni tehničari (jedno odjeljenje), gastronom (jedno odjeljenje), konobar i kuvar (po jedno odjeljenje – III stepen) i prodavac (III stepen, jedno odjeljenje). Dakle, sljedeće godine biće formirano devet odjeljenja. Možda ćemo u nekom narednom periodu biti u prilici da razmotrimo potrebe za dodatnim smjerovima, sa napomenom da to isključivo zavisi od Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i Centra za stručno obrazovanje.

RB/BI: Koliko je interesovanje učenika za upis u SEUŠ i da li tržište rada potvrđuje opravdanost obrazovnih profila koje nudite?

Joksimović: Kao i svaka stručna škola u Crnoj Gori, imamo uspjeha, ali i nedostataka i izazova. Jedan od izazova je što Škola nastavu 23 godine izvodi u zgradi Gimnazije „Niko Rolović“. Stalno radimo drugu smjenu i često smo u nedostatku i vremenskog i prostornog kapaciteta. Vremenskog, zato što smo ograničeni na drugu smjenu i što su sve naše aktivnosti planirane od 13.30 do 19.30. Najveći dio naših đaka su učenici putnici, većinom žive na prigradskom području, vezani su za prevoz, pa su sve njihove aktivnosti poslije 19.30 gotovo nemoguće, jer su uslovljeni redom vožnje i autobuskim linijama. Ograničeni smo i prostorno, zbog aktivnosti Gimnazije, jer se nijedna naša aktivnost ne može sprovoditi za vrijeme trajanja njihove nastave. U školi je broj učenika ograničen na 650 učenika. U školskoj 2013/14. godini je nastavu pohađalo čak 786 đaka, što je bio period kada moduli još nisu bili podijeljeni, kada se nisu pravile grupe. Sada smo, kao Stručna škola, uslovljeni podjelom modula i formiranjem odjeljenja na grupe, tako da su prostorni kapaciteti veliko ograničenje za sve aktivnosti koje bi naši nastavnici bili spremni da realizuju. Što se tiče tržišta rada, mislimo da u potpunosti opravdavamo njegove potrebe. Kolektiv smo koji je i stručan i angažovan da proizvede generacije koje će odgovoriti izazovima modernog tržišta rada, iako su ti zahtjevi sve veći. Trudimo se da učenici nakon srednje škole budu spremni da odmah odgovore tržištu ili budu spremni za dalje školovanje. Ulažemo napore da svaku povoljnu priliku iskoristimo za novi iskorak i da udruženo radimo kako bi nove generacije bile u toku sa savremenim poslovnim izazovima.

RB/BI: Profesorka Orlandić, na koji način škola podstiče kreativnost i praktične vještine učenika?

Orlandić: SEUŠ posvećeno radi na tome da podstaknemo kreativnost i praktične vještine učenika. U okviru smjera ekonomski tehničar od ove godine je uveden novi program, u okviru modula Računovodstvo. Koristeći savremeni računarski softver, učenici će sticati praktične vještine knjiženja, tako da će nakon završetka školovanja biti osposobljeni da rade u nekoj od knjigovodstvenih agencija. Učenici ovog smjera učestvuju na raznim takmičenjima, u zemlji i inostranstvu. Postižu izvanredne rezultate, što je dodatna potvrda znanja i šansa da se istaknu na široj sceni. Što se tiče smjera turistički tehničar, učenici imaju priliku da praktičnu nastavu obavljaju kod poslodavaca (u hotelima), tako da na licu mjesta stiču vještine i spoznaju kako biti dobar recepcioner, kao i domaćin/domaćica hotela. U saradnji sa Turističkom organizacijom Bar, u sezoni dolaska kruzera dočekuju inostrane goste i na stranim jezicima posjetiocima daju potrebne informacije. Đaci koji uče za zvanje turističkog tehničara pohađaju časove Agencijskog poslovanja, na kojima imaju mogućnost rada na softveru koji se koristi u turističkim agencijama, što je odlična priprema za radni angažman u agencijama ili hotelima. Smjer koji je vrlo poznat i zanimljiv je kuvar-gastronom, a učenici koji se školuju za taj poziv su često angažovani na pripremi keteringa za brojne manifestacije koje se održavaju u gradu. Njima, spravljanjem bezalkoholnih koktela i serviranja hrane i pića, fino pomažu kolege, učenici smjera konobar/restorater. I ovaj smjer je poznat po nizu nagrada osvojenih na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Navikli su nas da se sa svakog takmičenja vrate sa medaljama, a ako se desi da ne osvoje zlato, odmah se zapitamo o čemu se radi. I oni praktičnu nastavu obavljaju kod poslodavaca (u restoranima), pa na licu mjesta stiču potrebna znanja i vještine. Lijepo je što nerijetko ostanu da rade u restoranima gdje su obavljali praktičnu nastavu. Nikako ne bih smjela da zaobiđem ponos naše škole – Dramski studio „Entuzijasti“ koji sa mnogo posvećenosti vode drage koleginice Mirjana Savićević i Ivana Kecojević. Studio je iznjedrio veliki broj kratkometražnih filmova sa dubokim poukama, uglavnom posvećenih prevenciji vršnjačkog i svih oblika nasilja. I njihov rad je potvrđen i na međunarodnoj sceni. Ponosimo se njihovim postignućima, naročito onim na Beograd Film Festivalu, sa kojeg su se vratili sa značajnom nagradom. Ne smijem propustiti da pomenem literarnu i recitatorsku sekciju, koje postižu respektabilne rezultate kako na lokalnim, tako i na državnim nadmetanjima. Dakle, kroz raznovrsne aktivnosti – od filmske i recitatorske sekcije, preko obavljanja praktične nastave kod poslodavaca, raznih takmičenja i primjene modernih alata u ekonomiji i računovodstvu, škola uspijeva da pokrene kreativnost i osnaži praktične vještine učenika, čime im pruža priliku da postanu spremni za buduće izazove.

RB/BI: Dugo predajete u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi. Koje promjene uočavate smjenom generacija?

Orlandić: Već duži niz godina radim u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi. Zaista mogu da primijetim razlike u generacijama. U posljednje vrijeme one su uočljive i iz generacije u generaciju. Učenicima je danas svaka informacija dostupna, bukvalno na „klik“, pa često do nekih informacija dođu brže i znaju bolje od nas, profesora. Najveći problem sa kojim se svakodnevno suočavamo, jeste problem sa njihovom pažnjom, koja traje veoma kratko. Pred nama je veliki izazov kako da doskočimo tom problemu, kako da osmislimo kreativnu i dinamičnu nastavu i kako da ih tokom cijelog časa zainteresujemo da budu motivisani i da prate. Navešću Vam samo jedan primjer. Dugo godina predajem predmet Poslovna komunikacija, koji je izuzetno zanimljiv i koristan. U okviru pojedinih nastavnih jedinica na početku časa organizujem prikazivanje kratkometražnih filmova u trajanju od šest do osam minuta. Kad bih te filmove pustila prethodnim generacijama (a još su uslovi u školi bili značajno skromniji, puštala sam filmove posredstvom laptopa ili, čak, mobilnog telefona, pa donesem zvučnik da se bolje čuje), djelovalo je da im je žao kada se film završi. Nakon toga kreće diskusija koja zaista bude veoma zanimljiva, mnogo naučimo, a čas bude jako uspješan. Učenici su na kraju časa izlazili zadovoljni, a ja još zadovoljnija jer je cilj ostvaren, i to na jako lijep način. Međutim, sada, kada pustim taj film, već se poslije prvog minuta polako „isključuju“, teško dođemo i do drugog, u međuvremenu ih sve preplavi nezainteresovanost… Kasnije, ako se tokom filma desi neka, onako malo „jača“ scena, na kratko poraste pažnja. Nakon odgledanog filma, moram da uložim veliki trud da bi se uključili u razgovor i analizu. Primjećujem i problem u komunikaciji, oni se uporno povlače iz svake komunikacije i mislim da više nisu elokventni kao što bi trebalo. To znači da vrlo slabo čitaju knjige. Ne možemo ih ni osuditi, jer kada i mi stariji gledamo sadržaje na telefonu, brzo ih listajući, jako nam je teško, poslije toga uzeti knjigu i skoncentrisati se. Škole sa tim teško mogu da izađu na kraj, neophodno je da se sistemski obrati pažnja i da taj problem percipiramo kao glavni u školi.

RB/BI: Poslije ovog odgovora, ostaje mi da rezimiram da je danas izazovno raditi u srednjem stručnom obrazovanju?

Orlandić: Tako je. Poseban je to izazov, jer kako se tehnologija i zahtjevi na tržištu stalno mijenjaju, naša uloga je da osluškujemo promjene i da konstantno uvodimo novine u nastavni proces. Moramo uvoditi nove alate, digitalne vještine, a posebno je važno da praktičnu nastavu realizujemo kod poslodavca gdje god je to moguće. Osluškujući tržište rada, moramo biti spremni da uvodimo i neke nove smjerove.

RB/BI: Zamoliću vas oboje da na kraju uputite poruku učenicima povodom Dana škole, mada ćete za to imati priliku i na samoj proslavi koju će, naravno, Radio Bar i Bar Info ispratiti.

Joksimović: Povodom Dana škole želim da uputim riječi zahvalnosti i nastavnicima i učenicima. Kao što je kazala uvažena profesorica Marina, ovo nije samo dan kada ćemo obilježiti godine postojanja, već ćemo pokušati da Dan škole realizujemo na drugačiji, neuobičajen način kada ćemo zajedno proslaviti uspjeh, trud i ideju naših učenika i nastavnika. Poručujem da učionica nije samo mjesto gdje se izvodi nastava, već se trudimo da učenike edukujemo i o benefitima znanja i dijeljenju radosti zbog uspjeha, ali i da aktivno učestvuju u kreiranju budućnosti sa ciljem boljeg i srećnijeg života. Srećan Dan škole, mnogo uspjeha i lijepih trenutaka.

Orlandić: Želim da uputim srdačne čestitke svim učenicima i profesorima i da im se zahvalim na ogromnom zalaganju i ljubavi koje su pokazali u prethodnom periodu, kada su nesebično i odgovorno realizovali prvu i drugu humanitarnu akciju i poručim da je najvažnije da budemo dobri ljudi, da imamo osjećaj za drugoga, jer kada to imamo, sve ostalo dolazi iz tog temelja – i znanje, i obrazovanje, i uspjeh. Želim da pozovem građane da nam se pridruže 10. marta, u 13 časova na poligonu Škole i odgledaju šta su učenici pripremili za taj dan i pomognu, koliko su u mogućnosti, da prikupimo sredstva za našeg sugrađanina Milana Joličića Tapija.

The post SEUŠ u susret rođendanu: Škola ne služi isključivo za sticanje znanja već, prvenstveno, da djeca uče kako da postanu ljudi first appeared on BARinfo.

Podsjetila je, najprije, na tužnu priču vezanu za dječaka Darisa Jakupija koji potiče iz porodice kojoj Udruženje već duže vrijeme pomaže. Daris je, prema njenim riječima, trenutno u bolnici u Tiršovoj, u Beogradu, a prognoze ljekara, nažalost, nijesu optimistične. “Žene Bara” ne zaboravljaju ni djecu tragično preminule Zumrite Nerde, ali ni male Džoliće.

“Pokretači smo i sudionici mnogih akcija za pomoć. Prošle nedjelje obezbijedili smo sredstva za protezu oka ocu šestoro djece iz okoline Virpazara, kome  je oko odstranjeno zbog tumora. Sama pomisao na djecu koja treba svakodnevno da gledaju u takvo lice svog roditelja, dovela nas je do ideje da mu pomognemo”, saopštila je Ljiljana Vujović i nastavila:

“Naš tim funcioniše kao porodica. Naša snaga je u jedinstvu i zajedničkoj želji da pomognemo unesrećenima. Iako suočene sa brojnim opterećenjima, ponosne smo na svoja djela. Želim da naglasim da su vrata Narodne kuhinje širom otvorena za nove volontere, za novu energiju, za nešto što zajednički možemo pružiti ovom gradu, a Bar je postojanjem ovog Udruženja, sigurna sam, mnogo dobio”, poručila je osvjedočena humanitarka.

Što se narednih aktivnosti NVU Žene Bara tiče, navela je da je, na inicijativu SRC Bar, napravljen lijep spoj rekreacije i humanosti, pa će u nedjelju, 3. aprila, biti organizovana akcija “Korak za obrok”. Naime, učesnici će šetati gradom, a nakon svakog pređenog kilometra doniraće 1 euro Narodnoj kuhinji.

“Napravljen je, sigurna sam, pravi odabir jer nam je, nakon poskupljenja cijena namirnica, pomoć potrebna više nego ikad. Građani će, i u nedjelju, kao i mnogo puta do sada, pokazati da Bar ima veliko srce”, vjeruje naša sagovornica uz pojašnjenje da će “punkt Udruženja biti ispred glavnog ulaza u Sportsku dvoranu ‘Topolica’, gdje će učesnicima biti podijeljene narukvice za mjerenje pređenih kilometara”.

I danas su vrijedne kuvarice pripremile 250 obroka, koje je činila  boranija sa junećim mesom (25 kg junetine, 30 kg boranije 10 do 15 kg krompira, 4 do 5 kg šargarepe), uz proju i salatu.

U narednih nekoliko dana bi, konačno, trebalo da izađe iz štampe knjiga Milice Kovačević “Kroz brvačke pinjate”, a Ljiljana Vujović je danas pročitala recept za “Ribu u tepsiju po starinski”.

The post Svakim danom u Baru humanost sve više raste first appeared on BARinfo.