Učestvovali su predstavnici različitih institucija i organizacija: Ivana Šćekić, članica IPO Crne Gore, Anđela Jukić, psihološkinja i koordinatorka Skloništa za žene i djecu žrtve nasilja „Lea“ Bar, Milena Petrović, socijalna radnica u NU „Lea“ Bar, Vesna Drašković, odbornica u lokalnom parlamentu, Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Marijana Slavković, koordinatorka IPO Crne Gore za južnu regiju, Ljiljana Grgić, predsjednica NVO „Nijesi sama“, Sanja Smolović, predsjednica NU „Roditeljska snaga“, Marija Radović iz NU „Žene Bara“, Marina Kastrati, rukovoditeljka Centra za socijalni rad PJ Ulcinj, kao i predstavnici civilnog sektora i stručne javnosti.

Na otvaranju su govorili predsjednik IPO Crne Gore Nedeljko Đurović, izvršni direktor Momčilo Šćekić i generalni sekretar Boris Janković. Oni su istakli značaj zajedničkog i koordinisanog djelovanja institucija i nevladinog sektora u borbi protiv nasilja, posebno rodno zasnovanog nasilja.

Konstatovano je da je prisutan zabrinjavajući broj slučajeva nasilja, te da mnoge žene i dalje osjećaju strah i nepovjerenje kada je u pitanju prijavljivanje nasilja. Posebno je istaknuto da je rodno zasnovano nasilje čest oblik ugrožavanja prava i bezbjednosti žena, kao i da je neophodno snažnije umrežavanje svih aktera — institucija, stručnih službi i nevladinog sektora — kako bi se reagovalo pravovremeno i efikasno.

Učesnici su ukazali na potrebu većeg uključivanja muškaraca u razgovore i aktivnosti na ovu temu, kao i na značaj promjene društvene svijesti i razbijanja transgeneracijskih stereotipa. Ukazano je da i dalje postoje predrasude prema obraćanju psiholozima i psihijatrima, kao i stigmatizacija žrtava koje prijavljuju nasilje, što zahtijeva dugoročan i sistematski pristup edukaciji i podršci.

Predočeno je da su u praksi prisutni određeni propusti i nejasnoće u zakonskim rješenjima i rokovima za postupanje, zbog čega je predloženo jačanje nadležnosti socijalnih službi i veće uključivanje stručnjaka iz oblasti psihologije u procese podrške porodici. Sa okruglog stola potekla je inicijativa za formiranje savjetovališta za porodice, uz poruku da je porodica prva i najvažnija škola vaspitanja i razvoja vrijednosti.

Konkretni predlozi nadležnim ministarstvima biće upućeni sa današnjeg okruglog stola, sa ciljem unapređenja sistema zaštite i podrške, kao i izgradnje sigurnije i odgovornije zajednice za sve.

The post Održan okrugli sto posvećen prevenciji nasilja first appeared on BARinfo.

Na ovom događaju koji je okupio inženjere iz opština Bar, Ulcinj i Budva, predstavnici resornog ministarstva su govorili o Zakonu o uređenju prostora i  Zakonu o izgradnji objekata.

Boško Todorović iz Ministarstva prostornog planiranja ukazao je na probleme u praksi kada je implementacija zakonske regulative u pitanju, prije svega, to je mali broj inspektora.

Prema njegovim riječima, novim zakonom  se uvodi system građevinske dozvole koji je preduslov za postizanje uslova za građenje objekta.

Jedna od glavnih mana prethodnog zakona, kaže Todorović bila je to što  je revidentima bila obaveza da prikupljaju saglasnosti.

Zbog toga je dolazilo do situacija sa malverzacijama od strane revidenata, gdje su prećutkivane negativne saglasnosti, i tako je počinjala gradnja.

Sada te saglasnosti prikupljaju lokalne uprave i ministarstvo, i tako se, prema riječima Todorovića kontroliše da li  je objekat dobio saglasnost za gradnju.

Ovim zakonom su date i olakšice za gradnju porodične stambene zgrade do 300 kvadratnih metara, i sada takvi objekti ne moraju da imaju reviziju tehničke dokumentacije, niti nadzor.

Todorović je pored ostalog naveo da se novim zakonskim rješenjima dolazi i do podjele licenci na struke, te sada svaka struka ima određene nadležnosti za određene smjerove koje je inženjer završio.

Na okruglom stolu se moglo čuti i da je u protekloj godini aktivno rađeno i radi se i dalje na informacionom sistemu E dozvole.

Glavna prednost  ovog sistema je u tome da će se ubuduće zahtjevi za izdavanje Urbanističko-tehničkih uslova, građevinske dozvole ili saglasnosti gradskog ili državnog arhitekte moći podnositi  elektronskim putem, a onda će državne institucije sa lokalnom upravom takođe komunicirati elektronskim putem.

Teste verzije ovog sistema biće isprobane u Podgorici i Kolašinu.

Na brojna pitanja učesnika okruglog stola   iz oblasti koja pokrivaju nova zakonska rješenja odgovarale su predstavnice  Ministarstva Milica Abramović, Jelena Vulanović i Nevena Daković .

The post Okrugli sto Inženjerski konsenzus održan u Opštini Bar first appeared on BARinfo.

Javna rasprava sprovodi se dostavljanjem primjedbi, predloga i sugestija u pisanom ili elektronskom obliku i organizovanjem okruglih stolova. Prvi okrugli sto o Nacrtu zakona o regionalnom razvoju organizovan je prije dva dana u Bijelom polju. U Baru će biti održan  u petak, 31. januara, u maloj sali Opštine Bar u 11 sati. U Podgorici okrugli sto biće održan petog februara.  

Iz Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama saopštili su da se primjedbe, predlozi i sugestije mogu dostaviti u pisanoj formi na adresu Cetinjski put bb. 81 000 Podgorica, ili u elektronskoj formi na adrese bojana.bukilic@mirn.gov.me i marija.dragovic@mirn.gov.me na Obrascu 4. „Primjedbe, predlozi i sugestije“, koji je sastavni dio Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija. Rok za dostavljanje primjedbi, predloga i sugestija je deveti februar.

Javni poziv je objavljen na sajtu vlade: www.gov.me.

Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama će sačiniti izvještaj o javnoj raspravi, koji će biti objavljen na svojoj internet stranici u roku od 15 dana od njenog završetka.

The post Okrugli sto o Nacrtu zakona o regionalnom razvoju biće održan u Baru u petak, 31. januara first appeared on BARinfo.

Organizator okruglog stola je NVO Media centar, a modeli koji su predstavljeni nastali su u okviru projekta „Učešće nevladinih organizacija u profesionalizaciji lokalnih javnih emitera“ koji ima za cilj da skupštine opština 15 lokalnih samouprava usvoje i primijene ove opšte akte u lokalnim javnim emiterima.

Ipak, kako Radio Bar saznaje, pozivu se odazvala jedino Opština Bar, odnosno Srđan Lekić, sekretar Sekretarijata za kulturu. Osim njega, prisustvovali su predstavnici lokalnih uprava Plava, Gusinja i Žabljaka, koje nemaju lokalne emitere, ali žele da ih osnuju. Naš medij je predstavljao Neđeljko Đurović, član Savjeta Radio Bara.

Nakon uvodnih obraćanja Gorana Đurovića, direktora Media centra i Neđeljka Rudovića, direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija, ključne segmente Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama koji se odnose na lokalne javne emitere predstavila je Sunčica Bakić, direktorica Agencije za audiovizuelne medijske usluge.

Neđeljko Đurović je ukazao na spornu implementaciju člana 49, stav 3 Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama, odnosno na to da u slučaju Opštine Bar, prilikom usvajanja budžeta za tekuću godinu, nije ispoštovana preporuka Direktorata.

“S obzirom da sam bio, kao član savjeta LJE ‘Radio Bar’ učesnik u javnoj diskusiji, a tu je i sekretar Sekretarijata za kulturu, koji može da potvdi, na moj osvrt i na ukazivanje na vašu preporuku, predlagači Odluke o Budžetu Opštine Bar za 2025. godinu nijesu uvrstili iznos koji je trebalo da bude predviđen insistirali su na doslovnom tumačenju ove nejasne i kontradiktorne zakonske odredbe. U slučaju našeg lokalnog javnog emitera, radi se o iznosu koji nas je u velikoj mjeri uskratio za opremanje i za kadrovsko osnaživanje rada naše medijske kuće. Među prvima ostvarili smo 20 odsto autonomnog autorskog programa, ali bez odgovarajuće elektronske opreme i kadrovskog potencijala, teško da ćemo u narednom periodu moći da na adekvatan način odgovorimo, po kvalitetu tog programa. Mislim da će se i ostali lokalni emiteri susresti sa tim problemom. Htio bih da ukažem da nijeste obavili anketiranje svih lokalnih javnih emitera da li su Odluke o budžetu uvrstile ono što je Zakon predvidio. Da smo za ovu priliku imali te podatke, mislim da bismo imali evidentan pokazatelj kako i na koji način predstavnici lokalnih vlasti uvažavaju rad lokalnih javnih emitera. Stoga poručujem da bi bilo korisno da danas kao učesnici ovog Okruglog stola zatražimo od Ministarstva kulture i medija što hitniju izmjenu spornog člana zakona i to u roku do prvog jula ove godine, jer bi time bilo omogućeno da odluke o budžetima lokalnih samouprava budu usklađene sa tom normom” kazao je on.

 Đurović je istakao da je potrebno poslati jasnu, oštru osudu svih tendencioznih netačnih informacija koje kruže u medijima.

 “Činjenica da govor mržnje ostavljamo isključivo u nadležnost Uprave policije i Tužilaštva nije odgovarajuća. Moram da ukažem na detalj da često čujemo predstavnike državnog tužilaštva da nemaju dovoljno kapaciteta za neke od aktivnosti koje su često predmet medijskog interesovanja i da očekuju od stručne javnosti da im pruži podršku. Recimo, kad se govori o primjerima korupcije, privrednog i ekonomskog kriminaliteta, oni kažu da nemaju dovoljno stručnjaka za tu vrstu forenzike. Ako bi mi kao stručna javnost, predstavnici medija, Direktorata, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge, ih uputili na to da oni po određenom pitanju moraju da preduzmu aktivnosti, mislim da bi poslali jasnu poruku. Sa ovoga skupa bih zamolio da zauzmemo takav stav. Na kraju, vezano za implementaciju zakonskog teksta, s obzirom da od marta tekuće godine kreće njegova primjena, predložio bih da ostavimo period od godinu do godinu i po, s obzirom da ima rokova koji su u koliziji, konkretno kad se tiče organa upravljanja i nekih postupaka. Kao predlagači, trebalo bi da obavite anketu – bilo bi dobro u novembru ili decembru, kada se i završavaju programski akti, kada ćemo moći da vidimo kako su prošle javne rasprave vezano za naše programske akte prema građanima, i da u martu iduće godine imamo jasne pokazatelje kako jedinice lokalne samouprave finansiraju naš rad. Imaćete jasan pokazatelj šta treba u zakonskom tekstu promijeniti, pri čemu, gospodine Đuroviću i gospodine Rudoviću, ukazujem na to da bi sada trebalo da imamo jedan jasan zaključak, da se dođe do promjene člana 49 ovog zakona, u hitnoj proceduri. Između ostalog i zato što bi, kada su u pitanju naše medijske kuće, mogli da nesmetano obavimo postupak javnih nabavki. Ako bi dobili sredstva koja nismo dobili Odlukama o budžetu, do prvog juna mi bi mogli da ispoštujemo rokove, shodno Zakonu o javnim nabavkama i da na taj način kovalidiramo štetu koja je evidentno nastala. Kad budete uradili analizu, vidjećete da nisu samo Opština Bar, Rožaje i Cetinje doživjeli taj tretman, jer mi kao pravnici ne znamo zlonamjerno tumačenje – dobijate jasnu instrukciju da li je norma jasna ili nije. Od strane predlagača odluke, u ovom slučaju Odluke o budžetu dobili smo mišljenje da ona nije ostvariva. Zamolio bih da u predstojećem periodu, u komunikaciji sa nama, jasno evidentiramo propuste ili nejasnoće, pri čemu već sada mogu da kandidujem činjenicu da ćemo imati dosta poteškoća kada je u pitanju imenovanje članova Savjeta iz redova civilnog sektora, s obzirom da u većini naših gradova ne postoje jasno definisane procedure i ta konstatacija da li je neka institucija pod političkim uticajem ili nije, zapravo proizilazi iz toga, jer nije jasno definisana sama procedura. Mi ćemo ovim zakonom jedan dio toga moći da usmjerimo i kanališemo, ali konkretan angažman na nivou lokalnog civilnog sektora je često nešto što je fluidno i nije, sa stanovišta dobre prakse, ujednačeno” apostrofirao je član Savjeta Radio Bara, Neđeljko Đurović.

“Ja ne smatram da su u ovom trenutku niti Univerzitet Crne Gore, niti ostale institucije, niti Unije poslodavaca, osim jedne sindikalne organizacije – Unije slobodnih sindikata, da postoje slobodne državne institucije, na koje nema neprimjerenog partijskog uticaja. Jednako ćete moći da ostvarite partijski i politički uticaj preko Univerziteta Crne Gore, PEN centra ili neke druge institucije, kao i preko nevladinih organizacija. Dakle, suština jeste da se zaista traži da se institucije oslobode pritiska i da pošalju ljude koji su od integriteta. Crnogorska akademija nauka (CANU) je do skora imala u Savjetu RTCG, poslije jednog velikog Perka Vukotića, do skora člana koji je pokazao u procesu oko imenovanja generalnog direktora, da je osoba bez elementarnog profesionalnog integriteta”, kazao je Goran Đurović.

On je dodao da je, kada je u pitanju govor mržnje, tačno da su Uprava policije i Tužilaštvo organi koji moraju po službenoj dužnosti da se time bave.

“Ali vi, za razliku od mnogih drugih emitera, imate mogućnost da kroz programske profesionalne standarde, kao akte koje ima svaki javni emiter, možete da kroz tu vašu samoregulaciju suzbijate ono što je širenje govora mržnje, što će se dešavati i kod pojedinih lokalnih javnih emitera, ukoliko ne obrate pažnju” dodao je on.

“Iskustvo nas uči da svi ovi zakoni mogu da ne važe ako osnivač odluči da ne uplaćuje sredstva. Imate primjer Radio Cetinja – svim korisnicima Budžeta u Cetinju uplaćivane su pare, Radio Cetinju nisu, tako da se mora naći mehanizam i da se to riješi”, kazao je predstavnik cetinjskog lokalnog emitera Mladen Zadrima.

“Mi upravo analiziramo budžete 15 jedinica lokalne samouprave u dijelu koji se tiče finansiranja lokalnih javnih emitera i imaćemo za koji dan zaokruženu informaciju, jer nas vrlo zanima. Ja ću vrlo precizno saopštiti svoje viđenje: one opštine koje su na ovaj način tumačile član 49 nijesu saveznici svojih lokalnih javnih emitera i to sada pokazuju na djelu i žao mi je zbog toga. Kao što sam rekao, tehničke izmjene zakona bile su spremne još u decembru, biće vrlo brzo procesuirane. Naša je obaveza da sve greške otklonimo. Pitanje koje je važno za cijelo društvo je priča o govoru mržnje i na koji mu se način suprotstaviti. Norme svi znamo, niko nije izuzet od gonjenja i sankcionisanja zbog govora mržnje, čak ni oni mediji koji ne žele da se upišu u evidenciju, svi oni potpadaju pod Krivični zakonik ili Zakon o javnom redu i miru ili Zakon o medijima i Zakon o zabrani diskriminacije. Ne može niko očekivati da,  ako mi sad imamo poplavu raznih objava na društvenim mrežama, pa imamo stotine ili hiljade ljudi koji ulaze u opasnu zonu objavljivanja ili dijeljenja štetnog ili nezakonitog sadržaja, da nadležno Tužilaštvo može procesuirati sve njih. Ali može dati dobar primjer, a pravosuđe može dati još bolji primjer određivanjem visine kazne. Jer, po zakonu, ili će ići u zatvor tri mjeseca do tri godine, ili će platiti do pet hiljada eura. Norme postoje, a nadležni tužilački i pravosudni organi mogu dati dobar primjer” istakao je Neđeljko Rudović.

“Po meni, suština priče je da sva Crna Gora zna ko je sebi dao za pravo da truje društvo govorom mržnje, da postoji institucija koja će na tu osobu, tu organizaciju ili grupu, pokazati prstom i mi ćemo to uveče vidjeti na TV ekranima i na portalima. Medijskom strategijom je predviđeno da postoji takva organizacija i ona će se zvati Mreža za borbu protiv govora mržnje, dezinformacija i on line nasilja. Nadam se da ćemo uspjeti da je oformimo” dodao je on.

Sekretar za kulturu u Opštini Bar, Srđan Lekić, kazao je da je ovaj okrugili sto možda trebalo ranije organizovati, s obzirom da je zakon usvojen u junu.

“Mi smo iz Opštine Bar krajem decembra uskladili Odluku o osnivanju lokalnog javnog emitera sa zakonom. Dva-tri puta sam se čuo sa gospodinom Rudovićem. Nisam pravnik, međutim, postoji pravna nedoumica oko famoznog člana 49. Drago mi je što čujem da su tehničke izmjene Zakona završene i da će ići u proceduru. Opština Bar, kao što je i do sada, na osnovu ugovora o pružanju javnih usluga i finansiranju medijskih sadržaja prema Lokalnom javnom emiteru izmirivala svoje obaveze, neće biti prepreka da i dalje to radimo i da uskladimo, tj. izvršimo i izmjenu ove odluke, sa tačnim procentom. Na zadnjoj sjednici Skupštine ja sam predlagao odluku, koja je usvojena bez diskusije i vlasti i opozicije. Da se još neko zainteresovao, možda bi bila i bolja” kazao je Lekić.

Tokom diskusije iskristalisao se zaključak da je na nivou države neophodno formiranje Mreže protiv govora mržnje, dezinformacija i on line nasilja, a potencirana je i potreba ponovnog aktiviranja Unije lokalnih javnih emitera (ULES).

The post Okrugli sto o sprovođenju Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama first appeared on BARinfo.

Forum je otvorila Sanja Smolović u ime ogranizacije “Roditeljska snaga” kako bi podržala saradnju crnogorskih, ruskih i ukrajinskih aktivista. Prioroda je spojila ljude koji žele da pomognu opravdavanju predznaka Crne Gore kao ekološke države.

U ime mnogobrojnih organizacija pojedinci su govorili o svojim iskustiva. Diskusiju su podržale organizacije poput “24. Novembar”, “Zeleni talas Reciklažica”, “Green Adriatic”, “Ukrajinogorci”, “Eko patriotizam”, “Društvo ekologa Crne Gore”, “Boranka”, “Zero West”, “Čista gora”.

U drugom djelu sastanka pod nazivom Biznis sekcija mogli su se čuti mnogobrojni značajni idejni projekti. Neki od projekata su u povoju, dok su neki već realizovani. Nastupe su do 19 sati imale su kompanije Centar za promociju i ruralni razvoj sjevera, Eliksirgroup iz Novog Sada, Obod sa Cetinja (reciklažni centar), arhitekta Ilja Kopičin, Denis Poligalov u ime kompanije “XD connecrt”.

Igor Polski, jedan od organizatora skupa predstavio je projekat Planinska zemlja koji se realizuje u seoskom području između Kolašina i Mojkovca.  Nesebičnu podršku dao je princ Nikola Petrović ispred Fondacije Petrović Njegoš. U narednom periodu biće potpisan memorandum o saradnji te će krajnji cilj biti jasan glas upućen državnim organima  sa porukom da se problem ekologije gleda ozbiljno sa velikim uplivom stručnjaka , koji su van državne službe, a koji žive u Crnoj Gori i predano čuvaju prirodu koja nas okružuje.

Skup su organizovali NVO “Kompas”, “Green Adriatic”, Reciklažica i Centar za promociju i ruralni razvoj sjevera Crne Gore, navodi se u zajedničkom saopštenju učesnika.

The post Ekologija kao jedini predznak – poručeno sa okruglog stola u hotelu Princess first appeared on BARinfo.

Okrugli sto je izazvao izuzetno interesovanje građana Bara. U jučerašnjem tekstu donijeli smo izvode iz izlaganja eksperta za zemljište dr Mirka Kneževića, koji je ustvrdio da su „glavni problem Stare masline podzemne vode, beton i podzide koje sprječavaju oticanje vode“, a danas donosimo djelove obraćanja tri sagovornika iz studija Radio Bara.

Izlaganje predsjednika Opštine započeto je objašnjenjem malo poznate činjenice da od 1990. do 2020. Stara maslina nije bila pod zaštitom Zakona, niti uvedena u spisak spomenika prirode iz nekoliko razloga.

RAIČEVIĆ: “Kroz analize sa nivoa lokalne uprave, došli smo do saznanja da status zaštićenog prirodnog dobra koji je Stara maslina imala od 1953. godine, od devedesetih godina nije zakonski definisan, zbog promjene zakonskih okvira i, na kraju krajeva, državne organizacije. Međutim, to nas nije spriječilo da 2019. godine pokrenemo ovu inicijativu prema Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine. Taj elaborat, koji je Agencija radila, morao je da prati sve faze stabla Stare masline tokom jedne godine. Nakon izrade elaborata i dobijanja saglasnosti od manje-više svih državnih institucija koje su trebale da je daju, krajem 2020. godine je u skupštinskoj proceduri usvojena ova Studija, kojom smo stablu Stare masline vratili status spomenika prirode. Tome smo stvorili zakonski okvir kako i na koji način ćemo u narednom periodu voditi računa o ovom lokalitetu”.

Upravljač, po toj studiji, jeste Sekretarijat za komunalne poslove i zaštitu životne sredine, iako Kulturni centar i dalje formalno upravlja tim lokalitetom.

RAIČEVIĆ: “Posjete turista organizuju se upravo od strane predstavnika Kulturnog centra, a ovo preduzeće je, prije nego što je ova Studija usvojena u lokalnom parlamentu, zaključilo poseban ugovor sa Društvom maslinara Bar, kojim se definiše predlog mjera zaštite samog stabla. Upravo zbog toga smo smatrali da je više nego korisno da jedan od pet članova Stručne komisije za zaštitu Stare masline bude predstavnik Kulturnog centra, s obzirom da on hronološki može da informiše ostale članove šta je rađeno u prethodnom periodu. Pitanje Stare masline nije nešto na čemu bi bilo koji pojedinac trebalo da profitira time što dobija određeni medijski prostor. Ovo je pitanje koje mora da počiva na mišljenjima, stavovima i ekspertizi struke”.

Kako je istakao, sve što je je pred lokalnu upravu stavljeno u vidu predlaganja mjera od strane stručne Komisije – ispoštovano je.

RAIČEVIĆ: “Prvi korak je bio da se kroz odgovarajuću proceduru izabere najbolji izvođač radova na izgradnji drenažnog kanala sa sjeverne strane, za koji i stručna komisija i laička javnost smatraju da je neophodan.  Moram naglasiti, zbog javnosti i pogrešne interpretacije i medijske kampanje, da parterno uređenje platoa Stare masline nije izvršeno ni prije dvije, ni prije pet godina, već 2007. Od tada do danas nijesmo imali ovakvu problematiku sa vodom, iako smo dosta često sa nivoa Društva maslinara dobijali kritike da ono što je tamo urađeno nije adekvatno i da utiče na zdravstveno stanje stabla Stare masline.

Mi se u ovom konkretnom trenutku bavimo sanacijom onoga što je urađeno u prethodnom periodu, sprovodimo stručne mjere koje je Komisija definisala kao neophodne. Pokazaćemo maksimalnu posvećenost i pružiti punu pažnju i brigu simbolu našeg grada”.

Komisija je dokazala činjenicu da Stara maslina ima izrazitu problematiku sa podzemnim vodama.

RAIČEVIĆ: “Više je razloga za to. Među njima je i multipliciranje broja stambenih objekata na lokalitetu Mirovica. Drugi se sastoji u tome da lokaliteti iznad Mirovice, poput Bartule, Donjih i Gornjih Poda, raspolažu ogromnim količinama bunarskih voda, možda je sve to negativno uticalo na otvaranje žila i povećanje nivoa podzemnih voda na Mirovici. Ovom problematikom se intenzivno bavimo, moji saradnici i ja, od prošle godine.

Nismo eksperti u ovim oblastima da ponudimo neke mjere, niti smo htjeli da se oslonimo na stavove maslinara koje jako cijenim zbog znanja stečenog kroz rad, pa smo se kao institucija morali osloniti na zvanična mišljenja relevantnih državnih institucija – Biotehničkog fakulteta i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Zbog toga smo možda i kasnili sa određenim mjerama. Znajući koliko te procedure često dugo traju, mislim da smo u rekordnom roku došli do faze izvođenja određenih građevinskih radova na ovom lokalitetu.

Ispitivanja su morala da se sprovedu na adekvatan način, uz upotrebu tehnologije. Mi smo u decembru, nakon intenzivnih komunikacija sa predstavnicima Komisije i niza sastanaka, došli do faze da smo dobili, ispred Građevinskog fakulteta, predračun radova, koje je neophodno izvesti. Krajem decembra, u hitnoj proceduri, izabrali smo izvođača radova, koji vrijede oko trideset hiljada eura, bez PDV-a. Na tenderu je pobijedila lokalna, barska firma i to je dobro, zato što ljudi koji izvode radove žive neposredno u blizini Stare masline i imaju emociju prema njoj. Ugovor je zaključen 10. januara, a 17. januara dobili smo saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Dan kasnije smo zaključili Ugovor za stručni nadzor nad građevinskim radovima i istog dana su radovi počeli. Oni se izvode u kontinuitetu, a rok za završetak radova je 30 dana”.

Naveo je da je neposredno pred održavanje ovog Okruglog stola od izvođača dobio video snimak.

RAIČEVIĆ: “Na prvoj poziciji gdje se planira drenaža, na dubini od tri i po metra, došlo je do instalacije drenažnih prstenova. Za period od dvanaest sati, od sinoć do jutros, nivo podzemnih voda je dva metra, što definitivno potvrđuje da Stara maslina pliva u podzemnim vodama.

To nije nešto što je iko od nas mogao da percipira, niti da zna. To je splet okolnosti na koje niko od lokalne administracije, niti od predstavnika udruženja maslinara nije mogao da utiče. Pritom, ne želim da sebe relaksiram od bilo koje lične ili profesionalne odgovornosti. Radovi se izvode, dobro je da smo na dobrom putu. Prvi građevinski radovi koji se izvode ukazuju na to da ćemo problematiku sa podzemnim vodama riješiti. Naredna faza iziskuje takođe posvećenost stručne javnosti, s obzirom na sami status i značaj Stare masline za Bar, Crnu Goru i cijeli region”.

Suljo Mustafić, predsjednik Skupštine Udruženja maslinara „Antivari“, koje ima oko 150 članova ozbiljnih maslinara, ljudi sa viševjekovnom porodičnom tradicijom bavljenja maslinarstvom, i sa nekoliko stotina korijena ove biljke, bio je kategoričan u stavu da im “nijednog trenutka nije palo na pamet, niti bi se miješali u takvu vrstu angažmana da se  mi brinemo i staramo se o Staroj maslini, iz prostog razloga što je ona isuviše važan prirodni kulturni  i svaki drugi spomenik, arhetip našeg bavljenja maslinarstvom i njenog postojanja na ovim prostorima. Da podsjetim, ona je u državno vlasništvo došla jer je oduzeta od Veliše Nikočevića. On je nju i prostor oko nje, dakle imanje Mirovicu, kupio od Alja Durkova Nikočevića, a oni prethodno od Ali-bega Mustafagića. Dakle, to je istorijat vlasništva nad Starom maslinom,  do sredine XIX vijeka, a ona traje 2247 godina”.

MUSTAFIĆ: “Niko ko nema ozbiljne kompetencije (a ima ih jedino Biotehnički fakultet, tadašnji Centar za suptropske kulture, domaći, kao i i međunarodni stručnjaci) nije se ni trebao, ni mogao, baviti održavanjem i brigom o Staroj maslini. Mi smo se jedino mogli baviti u smislu da na nju ukazujemo kao na prvorazredni spomenik prirode i, ako hoćete, kulturni spomenik. Mi smatramo da njome nisu smjele baviti institucije kao JP Kulturni centar ili one koje nemaju nikakvih stručnih i naučnih referenci u toj djelatnosti. Na to smo ukazivali, u svim našim javnim obraćanjima.

Ono što je danas vidljivo jeste da je Stara maslina vrlo ugrožena. Ipak, vjerujem da će se ona sačuvati i spasiti, optimista sam u tom smislu, ako se odrade sve potrebne mjere, za šta treba angažovati najbolje stručnjake, iz regiona, ili iz svijeta, da učine sve da se ona sačuva i spasi. Međutim, moramo se naučiti i da se snosi odgovornost, u onim institucijama koje su se trebale brinuti, a nisu, ili one druge koje su sebi dale za pravo da kao samozvani stručnjaci brinu, na neadekvatan način, o Staroj maslini. Mislim da  Zakon o zaštiti prirode koji ima svoje jasne odredbe nije ispoštovan, tj. da je prekršen, to treba pažljivo analizarati. Ono što je sada najvažnije, jeste djelovati urgentnim, ali pravim mjerama da se Stara maslina sačuva”.

On se osvrnuo na natpise na portalima i društvenim mrežama, u kojima se iznosi tvrdnja da se niko nikad nije oglasio pobodom betoniranja prostora oko Stare masline.

MUSTAFIĆ: “Kada je u pitanju postavljanje one betonske konstrukcije kod Stare masline, podsjetiću na cio serijal emisija na Radio Baru 2005. i 2006. godine. Dvije teme, uz niz drugih, u javnom interesu, koju smo tada otvorili, a ja sam vodio te emisije, i nisu bile po volji tadašnjeg  opštinskog rukovodstva, bile su u vezi sa maslinama. Prvo problematizovanje takvog  ‘uređenja prostora oko Stare masline, znam da se koristio izraz ‘tijenanmenski’ trg, što će reći betoniranje i zagušivanje korijenovog sistema. Druga tema je bila, a naslonila se na prethodnu – uništavanje oglednog maslinjaka, podignutog u vrijeme kralja Nikole, starog više od sto godina, kod škole ‘Blažo Jokov Orlandić’ da bi se obezbijedlile lokacije za izgradnju dvije višespratnice. Sjećam se da je pokojni Vojo Petrović tu prednjačio, zatim Mića Nikočević, te kompletni vrh tadašnjeg Društva maslinara – Dado Martinović, Sado Peričić, kao i ja lično, te smo trpjeli značajne sankcije tada. No, tada je to prošlo, jer ko je imao  vlast i mehanizme, radio je kako je mislio da treba i to se nije moglo  spriječiti, ali makar ostanu tragovi na javnim raspravama, dokumenta, emisije…

Ja imam neku svoju arhivu emisija, koje sam ja radio, organizovao, to sam kopirao iz Radio Bara i imam je, brižljivo složenu. Dakle, postoji obimna audio dokumentacija u vezi sa svim tim aktivnostima, kojom ne ‘mašemo’ po društvenim mrežama, jer to nije ozbiljno. Ali, samo da se zna, da demantujem spekulacije da se ‘niko’ nije bunio i da se ćutalo. Možda se svi toga ne sjećaju, ali ima i ko je zapamtio. Na kraju, o tome postoje i svjedoci, novinari koji su tada, zajedno sa mnom kao urednikom, znali stoički otrpjeti kritike zbog otvaranja tih tema, koje su bile u javnom interesu, odnosno njegova zaštita.

Isto tako, Udruženje masllinara ‘Antivari’ ovih dana izaći u javnost sa kompletnom dokumentacijom u vezi sa korespodencijom za zvaničnim institucijama, i onim što smo u javnosti ukazivali, a tiče se  problematike Stare masline i neadekvatnog  odnosa prema njoj.

Betonski omotač oko Stare masline treba ukloniti djelimično ili u cjelosti, kako ocijeni struka, i vratiti u stanje kada je ona bila u polururalnom ambijentu, sa suvomeđama. Na kraju, svako od nas u Udruženju ima u posjedima masline koje su po hiljadu godina stare, ali nikome nije palo na pamet da betonira oko nje i pravi druge građevinske ispade, u bilo kom smislu.

Naravno, ja ne tvrdim da je neko imao lošu namjeru, vjerovatno je htio da uljepša ambijent, ali trebalo je ipak poslušati ljude koji su ukazivali na to na javnim raspravama, u radio emisijama, u javnim nastupima, kao i ljude sa ogromnim iskustvom održavanja svojih maslinjaka. Ali, nažalost, tada nije bilo volje i sluha da se to uradi”.

Mustafić se posebno dotakao mogućnosti uticaja podzemnih voda, ali i prve, kako je rekao, “neadekvatne intervencije, rezanja u nevrijeme”, kada je sredinom aprila 2020. godine Društvo maslinara Bara izvršilo rezidbu na Staroj maslini.

MUSTAFIĆ: “Svi Barani, maslinari i poljoprivredni djelatnici znaju kad završava rezidba maslina – krajem marta, nikada kasnije, osim ukoliko nije u pitanju uklanjanje vodopija. Pošto su ljudi koji su organizovali rezidbu sve stavljali na društvene mreže, možemo vidjeti foto-dokumentaciju, gdje se vide stogovi granja sa Stare masline. Način i vrijeme u kome je vršena rezidba, nije bio adekvatan. Sigurno je da su ljudi koji su orezivali stručnjaci, ali je to urađeno u nevrijeme. Zatim, način na koji je vršeno folijarno prihranjivanje, te broj tretmana, ‘bukvalnog dopinga’, sigurno je, po našem mišljenju, značajno doprinijelo njenom sadašnjem stanju.

Podzemne vode koje su primijećene, kao i vode koje se zadržavaju zbog betonskog omotača, takođe sigurno negativno utiču i vjerovatno su donekle doprinijele lošem stanju Stare masline. Ali, zapitajmo se, logično se to nameće,  zar nisu te vode bile tu i prije hiljadu godina ili više godina. Takođe oko Stare masline ima još dosta starih stabala na istoj ili bliskim parcelama, nijedna nije u takvom stanju, zar i na njih ne utiču podzemne vode?

Sada smo tu gdje jesmo, ja sam za to da se potpuno prepustimo struci, da ona pomogne koliko se može, da Opština plati najbolje stručnjake iz okruženja. Nije naša maslina najstarija na svijetu, ima bar deset starijih od nje, i njih prate određeni stručnjaci i brinu o njihovoj vitalnosti i održavanju. Da se dovedu ti stručnjaci, tu sredstva ne smiju biti prepreka, jer je Stara maslina vrijednija od svega. I naravno, ali nakon toga, da kroz čitavu dokumentaciju, kroz elaboraciju, vidimo gdje se pogriješilo i ko je pogriješio, bitna je i institucionalna i pojedinačna odgovornost, ukoliko je ima, jer se sa ovako ozbiljnim stvarima nije smjelo odnositi na takav način”.

Mustafić je utvrdio da postoji ozbiljna foto dokumentacija, “jer su se u Društvu maslinara trudili da sve to prezentuju javnosti, počev od krašćenja, odnosno rezanja u nevrijeme, pa preko folijarnog prihranjivanja, a to vam je kao da dopingujete staricu, pa do berbe koja je takođe izvođena na neadekvatan i prilično grub način”.

MUSTAFIĆ: “Postoje enciklopedije, postoje komparativna iskustva, treba ih uvažiti. Ali, svaka sorta je specifikum za sebe, ima svoje posebnosti. Ova naša ‘barska žutica’, takođe, ima svoje neke posebnosti. Zato je važno da se, osim na znanja iz udžbenika, oslonimo na vjekovnu tradiciju, ako je imate u kući. A ta tradicija kaže da, i najboljeg stručnjaka, a imamo ih u Baru, nikada neću pozvati da krasti (reže) moje masline u aprilu, sem ukoliko nisu filizi – vodopije. Zato što se tada biljni sokovi i sve neophodne hranljive materije iz korijenovog sistema premještaju ka vršnim djelovima biljke i tada se rezidba ne radi ni na jednoj voćci jer mogu lako osušiti. Tako da i ovi vrsni stručnjaci koji kraste masline to ne rade u aprilu, nego u decembru, januaru, februaru i martu. Ja znam, jer me to otac učio, djed, pradjed i tako dalje, maslinjak koji imamo je od 1774. godine u našem vlasništvu”.

Mr Ćazim Alković, predsjednik Društva maslinara Bar, odgovorio je na tvrdnje da je Društvo odradilo rezidbu kad joj vrijeme nije.

ALKOVIĆ: “Rezidbu Stare masline su izvršili rezači koji posjeduju licence za to, od strane države Crne Gore. To podrazumijeva ne samo sječenje grana, nego obuku o načinu i vremenu rezidbe, o kompletnom procesu. Tim našim licenciranim rezačima, đedovi i očevi su bili poznati barski rezači. Naravno, ja sam konsultovao literaturu, i apsolutno je netačno da se rezidba mora završiti u martu. Masline se mogu rezati tokom čitave godine. Možda tokom ljeta, kad su sokovi, nije dobro, ali samo tokom ljeta. Da Mustafić zna što je diferencijacija pupova – ako maslinu orežemo rano, pupovi se diferenciraju na list, a ako je orežemo kasnije, diferenciraju se na rod.

Pored toga, moram navesti da Društvo maslinara i licencirani rezači nisu tamo sjekli velike grane, već su izvršili sanitarnu rezidbu, koja podrazumijeva čišćenje i ‘otvaranje krošnje’. Na fotografijama se jasno vidi da to nije gomila granja, već gomila grančica rezanih makazama, ručnim testerama, tako da ni u jednom slučaju rezidba nije mogla da ugrozi Staru maslinu. U Kaštelama pored Splita postoji Stara maslina, koja se procjenjuje da je stara 1.500 godina, a upravo 2022. godine je rezidba izvršena 14. aprila. Što je to drugačija naša Stara maslina?

Kada je u pitanju stručnost, ja sam ponosan što sam predstavnik Crne Gore u Međunarodnoj organizaciji za maslinu u Madridu. Prije dva mjeseca sam bio tamo kao član Savjetodavnog komiteta u toj organizaciji, tako da neću dozvoliti da neko komentariše moju stručnost, a posebno ne stručnost rezača koji su od države dobili sertifikate za rezidbu”.

Kako je Alković naveo, “što se folijarne prihrane, odnosno prihrane preko lista tiče, vršili smo je, a kako je profesor Knežević kao ekspert potvrdio – bila je adekvatna”.

“U Crnoj Gori, Uprava za bezbjednost hrane i fitosanitarne poslove organizuje obuku za zaprašivanje voćaka i njihovu zaštitu, pa su članovi našeg Društva završili i tu obuku, i za to posjeduju licence, tako da ni to nisu radili diletanti. Sve je urađeno po Ugovoru sa Kulturnim centrom, gdje stoji da će Društvo maslinara sve mjere sprovoditi u skladu sa preporukama Biotehničkog fakulteta. Mi smo to i radili – sprovodili mjere u skladu sa preporukama Biotehničkog fakulteta”.

Mr Alković je govorio i o tome da su oktobra 2020, povodom Javne rasprave na dokument “Studija zaštite Stare masline”, Opštini Bar dostavili pismene primjedbe, gdje se upozorava “da voda u kojoj ‘leži’ korijenov sistem može trajno da ga ošteti”.

ALKOVIĆ: “Pominjane su razne radio emisije 2006. godine. Osim dokumenta gospodina Nikočevića, gospodina Petrovića, Anta Bakovića i Omera Peročevića, na toj javnoj raspravi povodom betonizacije Stare masline niko nije formalno dao nikakvu izjavu. Je li to bilo iz straha ili iz nezainteresovanosti, ne znam. Ali, te 2006. godine, niko osim njih nije reagovao. To je jako važno reći. Gdje su bile tada organizacije, gdje su bili tada ti osnivači Društva maslinara?

Mi smo to uradili kad je došlo naše vrijeme, na način kako to Opština propisuje, 2020. godine. Opštini smo dostavili naše primjedbe, od kojih je prva bila da maslina leži u vodi. Mi tada nismo znali ništa o podzemnim vodama, mi smo govorili o vodama koje se sakupljaju sa platoa. Osim agronoma Ratka Batakovića iz Nikšića, koji je o tome pisao u dnevnoj štampi, nije bilo nikoga. Ne znam gdje su bili Barani tada. Prva naša primjedba u tom dokumentu je bila da se maslina mora osloboditi od betonskog obruča. Govorili su stari maslinari da je najgora stvar za maslinu sakupljanje vode. Imali smo tu i druge primjedbe”.

Pomenuo je i dopise koje su slali Kulturnom centru i Opštini Bar, govoreći o sve lošijem stanju Stare masline.

ALKOVIĆ: “Imam jedan dopis, bolje reći vapaj, proslijedio sam ga i predsjedniku Opštine. Ja sam insistirao na tome da moramo da se uozbiljimo, da je Stara maslina previše ozbiljna stvar i da se ne može zasnivati djelovanje oko nje na prijateljskim vezama, nego da moramo da uspostavimo formalni sistem gdje ćemo mi, kao Društvo maslinara, biti izvršioci, kao nevladina organizacija koja sve odrađuje volonterski. To je bio vapaj da se uspostavi sistem gdje će se jasno definisati koje ćemo mi mjere da sprovodimo i koga ćemo da slušamo, da se tako izrazim.

Uvaženog hrvatskog maslinara, Stanislava Štambuka, odveo sam kod Stare masline. On je bio spreman da pomogne, dva puta je pisao Kulturnom centru. Prvi put, po njegovim preporukama su urađena blaga uklanjanja suvih grana, pod kontrolom Biotehničkog fakulteta. Mira Adakalić je bila tu, naš dugogodišnji rezač maslina slušao je koju granu i dokle da odreže.

Gospodin Mustafić je rekao da postoji tradicija, nadam se da neće neko sporiti tradiciju moje familije, imam pisana dokumenta da smo se više od trista godina bavili maslinarstvom. Ali je moja familija sakupljala masline sa zemlje, a ja ih ne sakupljam i moja djeca ih neće sakupljati, nego ih beremo sa stabla. Tradicija postoji, ali moramo da se mijenjamo, tako i kod rezidbe moramo da shvatimo da ne mora da znači da ono što su naši đedovi radili, isključivo moramo i mi tako da radimo. Oni nisu vozili auta, nego su jahali konje. Imamo savremenu, svjetsku literaturu, svjetske stručnjake“.

Mustafić je apostrofirao da u Zakonu o zaštiti prirode piše da je “upravljač spomenikom prirode dužan da pripremi petogodišnji plan upravljanja spomenikom prirode”  – “Plan upravljanja priprema upravljač, a usvaja SO Bar, uz pribavljenu saglasnost resornog ministarstva. Plan upravljanja sprovodi se na osnovu godišnjeg programa upravljanja takođe treba da ga izradi upravljač, a uz saglasnost organa lokalne uprave i resornog ministarstva”. Upitao je predsjednika Opštine da li su ti planovi urađeni, da li su ih imali i usvojili i da li je poštovan Zakon o zaštiti prirode, od strane Opštine, Kulturnog centra i Društva maslinara, tokom 2020. godine i kasnije, kada se ugovorom preuzimalo staranje o Staroj maslini?

Dušan Raičević je podsjetio da je 16. aprila 2020. godine JP Kulturni centar Bar zaključilo Ugovor o održavanju Stare masline, gdje se navodi da je predmet agrotehničko održavanje Stare masline, kao i okolnih maslina u kompleksu, “a mi smo u decembru iste godine usvojili odluku kojom smo definisali status zaštićenog prirodnog dobra, Stare masline”. Ugovor, kako je rekao, nije zaključen uz saglasnost predsjednika Opštine “i odredbe definišu neke stvari koje nijesu na adekvatan način precizirane”.

RAIČEVIĆ: “Zbog postojanja ovog Ugovora, mi nismo bili u mogućnosti, niti u poziciji, da izradimo, ni da predložimo Plan upravljanja, odnosno petogodišnji plan. To je Kulturni centar trebalo da uradi, a oni su tu ingerenciju u dijelu staranja o stablu Stare masline prenijeli na Društvo maslinara. Nažalost, tu smo, očigledno, propustili određene korake, neću da kažem da smo prekršili zakon, a neki mogu i to, između ostalog da kažu. Ne želim da sebe relaksiram u dijelu prihvatanja te odgovornosti, ali sam smatrao da upravo oni koji su upravo na ovom pitanju htjeli da i dobiju određeni medijski prostor, ličnu promociju, na kraju krajeva i priliku za određene naučne radove, treba da preuzmu i dio odgovornosti”.

Mustafić je bio kategoričan u tome da su u ishrani Stare masline korištena neadekvatna sredstva.

MUSTAFIĆ: “U onome što je javno objavljeno, kao saopštenje, navodi se da je 28. maja 2021. godine upotrijebljeno sredstvo Megafol, biostimulator biljnog porijekla, čiji je cilj povećanje prinosa, tj. odnosi se kao biostimulator na bazi aminokiselina, što ide u našoj tvrdnji da je Stara maslina, figurativno rečeno – ‘Starica’, u stvari ‘dopingovana’. Da pojasnim, taj stimulator se daje da se poveća rodnost. Pa valjda je interes svih nas da Stara maslina bude što duže sa nama i sa našim potomcima, ako Bog da, a ne da rađa jednu ili dvije godine i poslije počne da se suši, jer nema snage da to podnese.

I još jednom da ponovim, da se vratimo na mogućnost uticaja podzemnih voda… Na ovom potezu, na istoj i drugim parcelama, nalaze se još mnoge stare masline, od po nekoliko stotina ili možda od hiljadu i više godina. Nijedna nije ugrožena na takav način. Kod nijedne nema žutih listova, a kamoli sušenja grana, što govori da je nešto rađeno na Staroj maslini što joj nije odgovaralo. Što je zaista bilo, neka utvrdi struka, a ne mi. Ali na osnovu javno ukazanih činjenica, nama se čini da su ti neadekvatni tretmani, folijarna prihrana, odnosno ta stimulacija ‘dopingom’, a sigurno i rezidba u nevakat, sredinom aprila, neadekvatna berba, ‘ forsiranje’ jedne vrlo osjetljive biljke u dubokoj starosti, da je sve to – uz nesumnjivo štetan betonski omotač u blizini, doprijelo ovakvom stanju”.

Raičević je naveo da izvještaj stručnjaka TIKE iz 2023. godine konstatuje da je „ona u izuzetnoj kondiciji, odnosno u dobrom stanju“.

RAIČEVIĆ: “Ja nijesam niti stručan, niti kompetentan, da govorim da li je primjena nekih agrotehničkih, odnosno pomotehničkih mjera u tom periodu uticala na samo zdravstveno stanje i kondiciju Stare masline. Razumijem i ovu terminologiju koju je gospodin Mustafić predstavio – da su u nekom periodu starici davani steroidi da bi ona bujala i rađala.

Stara maslina treba da bude simbol, a ne da bude u dobroj kondiciji da rađa, da mi organizujemo javne berbe, da proizvodimo ulje od kojega smo u prethodnom periodu napravili zaista lijep suvenir, niti bi ona trebala u toj mjeri da bude eksploatisana.

Ono što mene zabrinjava jeste činjenica da mi ovoliko pažnje u dijelu primjene agrotehničkih, odnosno pomotehničkih mjera prema Staroj maslini, primjenjujemo od kraja 2019, odnosno 2020. godine. Nijesam upoznat da je ovim intenzitetom vođena briga o Staroj maslini u nekom prethodnom periodu, govorimo od 2006. do 2019. godine, niti sam upoznat ko je sprovodio te mjere, a nijesam siguran ni da je rađena ta intenzivna rezidba svake godine i da je negdje sve to možda uticalo na nešto što, stručnjaci kažu, jeste stres za staricu koja je, kroz primjene određenih mjera, podsticana da dodatno rađa.

Preda mnom je jedan izvještaj koji sam u ličnoj komunikaciji, dobio upravo od doktora nauka, predstavnika struke u ovoj oblasti, koji između ostaloga, govori o nekim mjerama koje su sprovođene, a sa aspekta struke se smatra da nijesu adekvatno odrađene. Pa se, između ostalog, pominje i javna berba, u kojoj sam ja lično učestvovao na poziv gospodina Alkovića. Doduše, srećom sam ručno brao plodove sa stabla Stare masline. Predstavnici struke kažu da korištenje teleskopskih grabulja, između ostalog, itekako utiče stresno na ovoliko staro stablo masline. I znamo da ste ih upravo vi koristili jer su dolazili mnogi da se slikaju toga dana – a kad se slikaju i kad bi se kamere ugasile, oni bi odlazili. Ja sam učestvovao na poziv prve godine, sa zadovoljstvom sam se odazvao, i vjerovao gospodinu Alkoviću”.

Alković je ustvrdio da, kad bi stručnjaci bili tu u studiju, Mustafić i Raičević “ne bi mogli da komentarišu da li je ona dopingovana, da li su to steroidi, nego bi dobili stručno mišljenje”.

ALKOVIĆ: “Ja mislim da nije dopingovana, nisu to bili steroidi, već sredstva koja su joj pomagala, a o tome su bili obaviješteni Biotehnički fakultet i javnost. Ponavljam, mi smo sve preparate davali po instrukcijama Biotehničkog fakulteta.

Gospodin Mustafić stalno pominje odgovornost. Ja sam tu, spreman sam da odgovaram ako je nešto loše. Ali ja tvrdim i dokazujem da nije loše. Društvo maslinara je sve volonterski odradilo i čast nam je što smo bili izabrani da radimo oko nje. Tvrdim i dalje da smo sposobni da to radimo, da smo po zakonima Crne Gore i propisima crnogorskim bili sposobni da radimo: svi rezači su imali licence, ljudi koji su zaprašivali su imali licence, pohađali su kurseve, završili su obuku”.

Predsjednik Opštine je najavio promjenu odnosa prema Staroj maslini.

RAIČEVIĆ: “Starom maslinom još uvijek upravlja Kulturni centar, iako je po Studiji o spomeniku prirode definisan za to Sekretarijat za komunalne poslove i zaštitu životne sredine. Nažalost, zbog promjene organizacije i rada lokalne uprave, taj sekretarijat se tako ne zove. Ono što sada sa sigurnošću mogu da ustvrdim i najavim, to je definitivno stav i odluka – zbog nesuglasica i zbog očiglednog nerazumijevanja procedura, odnosno zakona, radove koji se izvode isključivo sredstvima Opštine (pored obaveznog, zakonom definisanog stručnog nadzora) prate članovi Komisije koje sam imenovao u avgustu prošle godine i resorni Sekretarijat. To su ljudi koji će i dalje isključivo voditi računa i brigu o Staroj maslini. Plan i program treba da pravi naš Sekretarijat i on se radi, izrađuje se”.

Ovih dana se najčešće pominje priča o tome da betonski prsten, koji je oko Stare masline još od 2007, utiče na količinu vode koja se pravi ispod Stare masline. Dr Mirko Knežević ispred Centra za zemljište i melioraciju Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, član Komisije za očuvanje Stare masline, ustvrdio je na samom početku Okruglog stola da “treba ukloniti taj betonski okvir oko nje”, ali i pregrade oko kompleksa koje su betonirane, jer sprječavaju proces drenaže, no “ako se ne uradi uklanjanje betona na adekvatan način, može doći do kidanja zemljišta i do uništenja kompletne biljke”. Raičević je bio jasan da će se o tome pitati struka.

RAIČEVIĆ: “Prof. Knežević je kazao da bi to trebalo da bude dominantno obaveza Građevinskog fakulteta, a u ime njih, član Stručnog tima je prof. Sreten Tomović. Imamo dobru saradnju sa Građevinskim fakultetom ukoliko se donese odluka da se Stara maslina oslobodi, kako smo čuli, okova betona i svega što jeste parterno uređenje na tom lokalitetu.

Međutim, otvara se takođe još jedan potencijalan problem, a to je da je ovo arhitektonsko djelo kompleksa Stare masline možda i zaštićeno, shodno Zakonu. Neophodno je da dobijemo saglasnost od onoga ko je izradio arhitektonsko rešenje.

Ono što mora da bude miks struke predstavnika Građevinskog i Biotehničkog fakulteta je – kako će ti građevinski radovi, koji bi podrazumijevali oslobađanje od okova betona, uticati na zdravstveno stanje masline, da li će doći do oštećenja korijenovog sistema.

Međutim, govorim o nečemu što i radovi koji se sada obavljaju na terenu potvrđuju – nije izrazita problematika vezana za sami prsten stabla Stare masline, odnosno nedovoljnu količinu slobodnog zemljišta koje je ostavljeno maslini da ‘diše’, već za ogromne količine podzemnih voda koje su, ponavljam zbog javnosti, za period od 12 sati porasle za dva metra, što dovoljno potvrđuje da rješavamo primarnu problematiku. Sve ostalo će biti predmet analiza sa nivoa stručne komisije.

Ako daju predlog da se ona mora osloboditi okova, to će najmanji problem da bude”.

Zaključio je svoje izlaganje ličnom notom, kako je rekao, kao Baranin.

RAIČEVIĆ: “Dozvolite, imam puno pravo, možda veće nego gospoda Alković i Mustafić, da kažem da je možda moj najveći interes u cijeloj ovoj priči da se sačuva Stara maslina, da i dalje bude simbol Bara i Crne Gore. Ne bih ni ja volio, kao ni oni, da budemo ljudi koji su direktno i indirektno, odgovorni za ovo što je trenutna problematika, vezano za lokalitet na Mirovici. Ja bih volio da se ovo pitanje riješi i da mogu s punim pravom da kažem da sam jedan od rijetkih predsjednika Opštine koji je za svojega mandata možda dao i najveći doprinos očuvanju samog lokaliteta i stabla Stare masline.

Pitanje stabla Stare masline je pitanje svih Barana. Ovdje nema niko prioritet, niti smije da sebe stavi u poziciju da odlučuje ili da misli da je njegovo mišljenje, u odnosu na mišljenje ostalih Barana, značajnije. Ovo je pitanje svih nas, ovo je pitanje istorije, identiteta i budućih generacija”.

Mustafić je u završnoj riječi ustvrdio da “ovo jeste kulturološko i društveno pitanje svih Barana, da sve treba učiniti da se Stara maslina spasi i sačuva. Međutim, pitanje odgovornosti nije pitanje svih Barana, nego onih koji su u lancu odgovornosti, preuzeli ili imali institucionalnu odgovornost, a tu svakako ne izuzimam ni Opštinu Bar”.

MUSTAFIĆ: “NVO Udruženje maslinara ‘Antivari’, kao ozbiljno udruženje je, analizirajući sadašnje stanje, donijelo određene zaključke: Pozdravljamo napore stručne komisije i nalaze sudskog vještaka za maslinarstvo i napominjemo da su isti u skladu sa empirijskim istraživanjima i rezultatima sprovedenih analiza. Nadamo se da kasna reakcija nadležnih neće onemogućiti biološki oporavak stabla Stare masline. Zalažemo se za utvrđivanje eventualne odgovornosti svih aktera, pošto je očigledno došlo do kršenja odredbi najvažnijeg zakonskog rješenja u ovoj oblasti, a to je Zakon o zaštiti prirode.

Zalažemo se za uklanjanje suviška podzemnih voda i izradu drenažnog rova. Zalažemo se za izmjenu zemljišnog pokrivača oko korijenovog sistema Stare masline, usljed stvaranja nepropusnog sloja pokorice, uz uklanjanje dijela ili u cjelosti betonskog platoa koji je okružuje. Zalažemo se za aeraciju korijenovog sistema i pažljive primjene bioloških sredstava za oporavak korijenovog sistema masline, kao i nje same. Napominjemo da svi naredni radovi moraju biti pod strogom kontrolom najstručnijih lica u ovoj oblasti, uz poštovanje zakonskih procedura koje do sada nisu poštovane, a koje su propisane, kao i uz pravovremeno informisanje svih relevantnih aktera: Biotehnički fakultet, Sekretarijat za komunalno stambene poslove i zaštitu životne sredine, Sekretarijat za privredu, Savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. I naravno, zalažemo se apsolutno za uključivanje najboljih međunarodnih eksperata da nam svojim savjetima pomognu u vraćanju Stare masline u neki oblik i formu koja će značiti da je ona ipak preživjela, a da ne ide ka svom biološkom nestanku. Iskreno vjerujemo da će nas sve skupa Stara maslina nadživjeti i ostati našim potomcima, kao spomenik prirode i vertikala naše kulturnog trajanja”.

Mr Ćazim Alković je, “u ultimi”, naveo da “Stara maslina nije barski problem”, jer je to za njega “svjetski, civilizacijski problem, pošto znamo da su razne civilizacije boravile ovdje i da su nam je ostavile u amanet”.

ALKOVIĆ: “Zahvaljujem se profesoru Kneževiću što je potvrdio da je problem Stare masline voda, te da su mjere koje su primjenjivane u zemlji odgovarajuće, da je stanje zemljišta odgovarajuće, što negdje abolira naše društvo od bilo kakve odgovornosti, a ako neko želi da nam je nametne, mi smo tu za sve.

Najvažnije je da su svi potvrdili da nije do rezidbe i primjene agrotehničkih mjera. Kada su agrotehničke mjere u pitanju, za mene nije relevantno mišljenje sagovornika, a o administrativnim pitanjima sam uvijek spreman da razgovaram. Najbitnije je da se Stara maslina oporavi, a o svemu drugom možemo kad god treba govoriti”.

(Izjave aktera Okruglog stola su autorizovane)

The post Okrugli sto – Raičević, Mustafić, Alković: Najvažnije je da se Stara maslina sačuva first appeared on BARinfo.

Moderatorke su bile Tanja Vujović, pedagogica i Radmila Bajković psihologica.

Tokom diskusije učesnici su izdvojili najveće izazove za školu i nastavnike. Osim vršnjačkog nasilja, koje je postalo učestalije tokom pandemije kada su djeca više komunicirala putem društvenih mreža a mnogo manje vremena provodila u neposrednom druženju, prepoznaje se i značajno smanjenje sposobnosti zadržavanje pažnje onoliko koliko je potrebno da se prati izlaganje nastavnika ili riješi zadatak. Djeca su previše izložena elektronskim medijima, često prate sadržaje koji nisu adekvatni za njihov uzrast. Mnogo vremena provode na društvenim mrežama i video igricama.

’’Iz naših istraživanja saznajemo da je i djeci postalo jasno da imaju lošu pažnju i da sporije uče. Jedna učenica saopštava da je nekada mogla da nauči tokom jednog popodneva tri lekcije iz različitih predmeta, a da sada ne može nijednu’’, ističe Radmila Bajković, psihologica. Većina nastavnika prepoznaje da se djeca sve lošije izražavaju, naročio u pisanoj formi, imaju oskudan vokabular, ne znaju značenje riječi koje su često u upotrebi, rukopis im je veoma loš, miješaju ćirilično i latinično pismo, što je posljedica nečitanja. Većina djece ne čita ništa van školske lektire, a nije lako nastavniku da ih motiviše da pročitaju čitavo djelo a ne samo skraćene verzije knjiga koje mogu pronaći na internetu. Nastavnici maternjeg jezika Radoje Stanišić i Svetlana Knežević ističu da ne pamte kada su se posljednji put oduševili pismenim zadatkom učenika. Učiteljica Snežana Turković navodi da i učenici mlađih razreda burno reaguju kada treba da pročitaju malo duži tekst ili da ga prepišu u sveske.

’’Djeca moraju da nauče da čitaju i pišu, knjiga, sveska i olovka su u tome nezamjenljiva! Savremeni uređaji mogu kasnije da koriste djeci. Danas djeca imajuteškoće da pročitaju zadatak pored kojeg se nalazi neka slika – samo gledaju sliku i pitaju šta treba da urade, umjesto da pročitaju tekst’’, ističe Jadranka Stanišić, učiteljica.

Jedan od problema sa kojima se nastavnici svakodnevno susreću jeste i ocjenjivanje. Tako nastavnica italijanskog jezika, Milica Milošević-Franićević kaže: ’’Bila bih srećna kada bi se naše školstvo reformisalo na način, da nastavnici prenose znanje i pomažu učenicima da ga što bolje razumiju, a da ih neko drugi ocjenjuje. Uvijek se pitam da li sam pravilno ocijenila učenike, mislim da je skala od pet ocjena nedovoljna.’’

Roditelji su previše usmjereni na ocjene koje djeca dobijaju, što dodatno opterećuje i djecu i nastavnike. Ne smijemo zaboraviti da u školi djeca stiču socijalne i emocionalne vještine, grade prijateljske odnose s vršnjacima, rješavaju probleme, pomažu drugima, zazuzimaju se za sebe i za druge… Neophodan je uvid roditelja u ovaj proces i njihova podrška djeci. Nastavnici očekuju više povjerenja u njihov rad i metode od strane roditelja.

Školovanje tokom pandemije i povratak na redovan ritam rada u školi, dovelo je i do toga da nastavnici steknu uvid u sopstveni rad – šta im je prioritet, kako se razvija obostrano povjerenje između nastavnika i učenika, kako učenike motivisati za učenje i kako napraviti bolju atmosferu u odjeljenju.

’’Kako stičem iskustvo u radu s dejcom sve više uviđam koliko im je potreban razgovor, ranije sam bila više orijentisana na predmet i gradivo koje treba daim prenesem, a sad vidim da je jednako važno da razumijem svoje učenike i da imam vremena da ih saslušam’’, kaže nastavnica matematike Biljana Ivanišević.

Djeci je na većini časova dosadno, često uče samo pred ocjenjivanje, ne uviđaju zašto im je potrebno gradivo koje treba da uče. Škola je statična a uređaji koje koriste, posebno mobilni telefoni im nude sadržaje koji su dinamični, dominira slika, pokret, s malo riječi. Škole su loše opremljene, malo je računara i prateće opreme koja bi omogućila interaktivniju nastavu i upotrebu tih uređaja u edukativne svrhe.

Učesnici ovog okruglog stola su saglasni da škola ne može da ignoriše promjene koje se brzo dešavaju već mora značajno da se mijenja, da je neophodno uvođenje digitalnih tehnologija u nastavu u cilju efikasnijeg učenja i razvijanja digitalne pismenosti, ne samo kod djece već i kod nastavnika. Nastavnici treba da nađu način kako da pomognu djeci da pametno koriste mobilne telefone i internet, da otkriju koji su sadržaji pogodni za digitalno učenje, u kojim situacijama dati prednost digitalnom učenju – uvježbavanju gradiva, provjeri znanja, radu na projektima, domaćim zadacima.

Dilema i pitanja je mnogo, praktičari će morati sami da tragaju za rješenjima i da pronalaze načine da funkcionalno opismene djecu i nauče ih kako da kritički misle, donose odluke, odgovorno se ponašaju prema sebi, drugome, zajednici u kojoj žive i prema našoj planeti. Moderna nastavna sredstva im u tome mogu značajno pomoći. Zaposleni u školi očekuju podršku obrazovnog sistema i čitavog društva.

The post Promjene se brzo dešavaju, škola mora da se mijenja first appeared on BARinfo.

Moderator događaja bio je Vlado Krsmanović, rukovodilac Kancelarije za međunarodnu sindikalnu saradnju, koji je kazao da se „nalaze u pravom gradu i na pravom mjestu, te da ne postoji autentičnije mjesto da se razgovara na temu dokera i lučkih radnika“.

Skupu su prisustvovali predstavnici Vlade (Ministarstvo kapitalnih investicija i Ministarstvo socijalnog rada i staranja), Menadžmenta, sindikata na svim nivoima sindikalnog organizovanja – Sindikalne organizacije Luke Bar, Granskog sindikata pomoraca i dokera i Nacionalne sindikalne organizacije.

U ime organizatora, Sindikalne organizacije AD Luka Bar, Okrugli sto otvorio je predsjednik udruženja Alis Šabotić, koji je objasnio da je skup organizovan sa namjerom da ukažu na značaj lučkih radnika, njihove probleme i potrebe.

“Ovaj Okrugli sto je ujedno rezultat sazrijevanja i promjena u sindikatu koje su započete još 2015. godine. Sindikat više nema samo ulogu osnovnog sindikalnog djelovanja, nego je sada njegova uloga mnogo šira i aktivno učestvuje u tokovima i procesima koja određuju budućnost firme i lučkih radnika”, istakao je Šabotić koji je kazao da mu je posebna čast što Okruglom stolu prisustvuje Anthony Tetard, predsjedavajući Evropskog savjeta dokera.

Šabotić je podsjetio da je Tetard bio jedan od glavnih faktora pod čijim je pritiskom poništen tender za prodaju Luke Bar 2016. godine.

“Kako se u posljednje vrijeme pojavljuju razni medijski natpisi, želim da naglasim da će Sindikat pružiti identičan otpor kao i 2016. godine, ukoliko se opet krene u neku sličnu avanturu sa Lukom Bar”, podvukao je predsjednik Sindikalne organizacije AD Luka Bar.

Prema Šabotićevim riječima, otkako nepunih sedam mjeseci vrši funkciju predsjednika Sindikata, njihova organizacija je uvećana za 80 novih članova.

Dino Tutundžić iz Ministarstva kapitalnih investicija naveo je da ih uvijek raduje da budu sudionici na ovakvim skupovima i što imaju priliku da zajednički razgovaraju o temama koje mogu biti od značaja za lučke radnike. On je kazao da je Luku Bar nužno posmatrati sa više aspekata.

„Prvenstveno smatramo da je treba razvijati sa tog multimodalnog aspekta, sa aspekta povezanosti sa zaleđem, kako željeznicom, tako i drumskim saobraćajem, jer u stanju u kojem je sad, svjesni smo da i te kako ima prostora da se taj dio popravi. To je nešto što bi bilo na dobrobit svih, kako građana Bara, tako i lučkih radnika, a u konačnom i države. Tokom protekle nedjelje imali smo sastanke sa menadžmentom i obaviješteni smo o rezultatima postignutim u prvih šest mjeseci, koji su zaista dobri. Mi u ministarstvu smo svjesni da to nisu rezultati samo menadžmenta, već prvenstveno lučkih radnika koji obavljaju pretovarne poslove“, apostrofirao je Tutunčić.

On je dodao i da su pregovori o zaključivanju granskog kolektivnog ugovora za oblast pomorskog saobraćaja i lučko-pretovarnih usluga već u poodmakloj fazi.

„Nadam se da ćemo imati pozitivan ishod. Tekst granskog kolektivnog ugovora je u velikoj mjeri usaglašen, preostalo je još da na narednim sastancima u Uniji poslodavaca definišemo buduće korake, što kroz internu proceduru Vlade, što kroz proceduru samog sindikata i Unije poslodavaca“, optimističan je Tutunčić.

Marko Ćipović iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kazao je da je u njihovoj nadležnosti promovisanje socijalnog dijaloga i osnaživanje postojanja i rada sindikalnih organizacija.

„Poznato nam je da je sindikalno organizovanje u Luci Bar, i uopšte u sektoru pomorstva, na zavidnom nivou, jer imamo sindikalne organizacije koje djeluju i na nivou poslodavca i na nivou grupe djelatnosti. Mi smo tu da pružimo podršku oko bilo kojeg problema koji se tiče lučkih radnika, jer iako mi propisujemo te opšte uslove rada i prava zaposlenih, i iako je ovo posebna grana o kojoj ministarstvo vodi računa, mi smo tu za sve konsultacije i uopšte za pomoć koju možemo da pružimo“, naveo je Ćipović.

Predsjednik Odbora direktora Luke Bar AD mr Marko Nišavić istakao je da su za kratki period, koliko je Odbor direktora aktivan u Luci, uvidjeli značaj sindikalnog organizovanja i sindikata.

„Posebno Sindikata Luke Bar, što nas čini veoma zadovoljnim i mi smo već istakli želju na početku mandata da sarađujemo. Pokušaćemo da budemo tu kao dodatna ruka uz lijepu saradnju sa menadžmentom, i da još više promovišemo ideju saradnje između menadžmenta, predstavnika vlasnika kako državnog kapitala, tako i privatnog, i sa radnicima preko sindikalne organizacije. Ova međunarodna aktivnost naših predstavnika je veoma važna zbog dobrih praksi koje možemo čuti i problema koji su dosta slični. Svjesni smo da Crna Gora nema 20 luka, pa da možemo da vidimo i da poredimo stvari sa radnicima i dokerima iz drugih ovdašnjih luka, već se, upravo, moramo osloniti na međunarodnu saradnju kojoj već danas svjedočim. Smatram da je veoma dobro to što iz Luke Bar dolazi predsjednik sindikata pomoraca, pa su to primjeri koje treba još više da promovišemo“, istakao je Nišavić.

On je kazao da Luka Bar ove godine grabi ka dva miliona pretovara, što predstavlja rezultat za ponos, „ne samo menadžmenta i dokera, već cijele Crne Gore“.

„Definitivno, to nije rezultat za koji ćemo reći da je maksimum, već ćemo probati da ulažemo i u sredstva i u novu energiju, zajedno sa Vladom kao većinskim vlasnikom, da se taj rezultat poboljša. Odbor direktora u ovom mandatu već je obećao da će se maksimalno uključiti kroz redovnije sastanke, kako bi, zajedno sa menadžmentom dali doprinos još većem razvoju međunarodnih aktivnosti sindikalne organizacije“, poručio je Nišavić.

Izvršni direktor Luke Bar AD Ilija Pješčić upoznao je učesnike sa izuzetnim rezultatima poslovanja koje je ovo društvo imalo u prvih šest mjeseci.

„Luka je pretovarila preko milion i 300 hiljada tona, što je skoro za 100% uvećanje ’godina na godinu’. Očekujemo da već krajem oktobra dotaknemo tu magičnu cifru od dva miliona. Nažalost i na sreću, to je za ozbiljne luke mala cifra, za nas je velika, jer poslije restruktuiranja i podjele Luke Bar na kontejnerski i dio za pretovar rasutih tereta, nije lako dostići dva miliona tona pretovara, naročito što država nije dugo ulagala u modernizaciju luke i putnog pravca ka zaleđu. U narednom periodu očekujemo ulaganje u ljude kao najvažniji resurs, takođe i u mehanizaciju i u bolje uslove rada“, istakao je Pješčić.

On je naglasio da je uloga sindikata, kao najčistije forme radničkog organizovanja kroz sve ove izazovne godine, bila veoma značajna i da će tako biti i ubuduće.

„Sa pozicije izvršnog direktora mogu da kažem da sam veoma zadovoljan radom sindikata. Imamo izuzetnu komunikaciju i pružamo im u potpunosti adekvatnu pomoć kad god im treba. Uočavamo prostor za dodatno unaprjeđenje i uslova rada i međusobnih odnosa na nivou menadžmenta kompanije i sindikata. To je proces koji traje u kontinuitetu. Prethodnih mjeseci trudili smo se da pružimo i finansijsku, logističku i svaku pomoć. Tako smo pomogli veoma značajno organizovanje sindikalnih igara za predstavnike oba sindikata u luci“, objasnio je Pješčić.

Koordinator Evropskog dokerskog saveza Anthony Tetard informisao je učesnike da evropski dokerski savjet danas čine sindikati Grčke, Kipra, Španije, Danske, Švedske, Francuske, Slovenije, Italije, a odskora i Crne Gore.

„Vaše prisustvo dokazuje da Evropski dokerski savjet nije samo povezivanje nekolicine lučkih sindikata, nego upravo povezivanje sindikata svih evropskih luka. Napadi kojima smo izloženi su isti. Veliki lučki operateri su danas pred vratima svih naših luka, ako ne već i unutra, i mi moramo da se organizujemo kako bi oni poštovali naša stečena prava i propise koji su često ostvarivani kroz borbu naših prethodnika“, poručio je Tetard.

On je istakao da sve luke Balkana moraju da se ugledaju na odluku kolega iz Luke Bar, kako bi osnažile redove Evropskog dokerskog savjeta.

„Osim toga, iskustvo privatizacije Port of Adria iz 2013. godine, izvršene nakon podjele Luke 2009. godine, dokazuje da će nam samo jedinstvo omogućiti da osujetimo ovakve pokušaje, kao što smo to učinili 2016. godine, kada je pritisak Međunarodnog dokerskog savjeta i njegove evropske zone doprinio poništavanju tendera. Mi u Evropskom dokerskom savjetu smo složni u uvjerenju da će nam samo jedinstvena i solidarna borba omogućiti da prihvatimo izazove koji sve očekuju u našim lukama. Ta borba će se morati graditi zajedno uz poštovanje pojedinačnih specifičnosti kao što su vrsta prometa, zakonodavstvo, javni ili privatni status…“, podcrtao je Tetard.

Zdravlje, bezbjednost i obrazovanje lučkih radnika, kako je kazao koordinator Evropskog dokerskog saveza, su prioriteti Evropskog dokerskog savjeta i radne grupe, dok su digitalizacija i automatizacija problemi sa kojima se moraju zajednički suprotstaviti.

„Zbog toga moramo takođe insistirati na tome da sve države Evrope potpišu razne konvencije Međunarodne organizacije rada koje se tiču nas i štite naša prava, naročito konvencije 137, 152, 154, 155, 187, 195… Evropski dokerski savjet će nastaviti i dalje da brani napredne ideje koje nastoje da ovaj svijet učine boljim u interesu svih naroda i na svim kontinentima“, poručio je Tetard.

Predsjednik Skupštine saveza sindikata Crne Gore Ranko Božović naveo je da ovu organizaciju sačinjavaju granski sindikat, kojih ima 24, te da zastupaju preko 50 000 zaposlenih.

„Uglavnom smo sa svima njima u dnevnoj komunikaciji i svi se obraćaju Savezu za njihove potrebe. Mi, koliko je u našoj moći, zajedno sa Vladom u ovom i prethodnim sazivima, izlazili smo svima u susret. Jedan od agilnijih predstavnika granskih sindikata jeste novi predsjednik dokera, mr Agim Mila koji je jako bio uporan u potrebama i zahtjevima. Samo prisustvo gospodina Tetarda nam govori koliko je nama bitno funkcionisanje luke i dokera, pomorskog saobraćaja u našim i međunarodnim vodama, koliko je ovaj sastanak važan i koliko ovaj okrugli sto ima značaja. Potrebno je da i u drugim oblastima naše djelatnosti pokrenemo ovakve inicijative i da u sindikalnom dijelu uključimo međunarodni faktor, da bi zajedno sa Savezom sindikata, Unijom slobodnih sindikata i, naravno, Vladom pokrenuli mnoge inicijative i zahtjeve kojih imamo puno, a tiču se standarda zaposlenih. Na taj način će naša Crna Gora krenuti u neki bolji kolosjek, što se tiče života, uslova i rada zaposlenih“, istakao je Božović.

Predsjednik Sindikata pomoraca i dokera Crne Gore mr Agim Mila kazao je da mu je zadovoljstvo što je ovaj Okrugli sto organizovan od strane Sindikata Luke Bar, „najbrojnije i najorganizovanije članice ovog granskog sindikata, koja se u proteklih sedam godina uzdigla unutrašnjom organizacijom i djelovanjem, daleko iznad organizacije i djelovanja samog granskog sindikata u prethodnom periodu“.

„Sve ovo i ima za posljedicu Kolektivni ugovor Luke Bar, jednog od najboljih u državi, Luku Bar koja je i dalje van kandži privatnog kapitala kojem je bila namijenjena 2016. godine, Luku Bar koja funkcioniše skladno između Menadžmenta i zaposlenih i čiji sklad prkosi izazovima kroz koje prolazi čitavo crnogorsko društvo i država. Zato ne čudi što je u Luci Bar dosegnut nivo standarda i prava radnika iz rada i po osnovu rada, na kojem mogu samo da pozavide većina firmi u Crnoj Gori“, objasnio je Mila.

On je dodao da ovome mogu da pozavide zaposleni u Port of Adria koji su najviše osjetili posljedice loše i neuspješne privatizacije, te se u njihovo ime, kao predsednik granskog sindikata, i obratio.

„Pogrešan pristup vlasnika prema zaposlenima je stvorio negativnu atmosferu u firmi koja ima za posljedicu daleko manji obim pretovara kontejnera i generalnih tereta od onog koji je najavljivan prilikom privatizacije. Štaviše, obim pretovara je na toliko niskom nivou da prijeti brisanju Bara i Crne Gore sa mape luka koje se bave pretovarom generalnih tereta. Naravno, analiza poslovanja firmi nije primarna djelatnost sindikata, ali je naša obaveza da ukažemo javnosti i donosiocima odluka na ovaj problem, budući da ovako loše poslovanje ima za posljedicu niže zarade i niži životni standard zaposlenih u toj luci, što predstavlja najveći izazov sa kojim se danas suočava granski sindikat kada su u pitanju dokeri Crne Gore. Nije na odmet ponoviti apel kojeg uporno ponavljaju Sindikalna organizacija Port of Adria kao i pravni zastupnik ovog granskog sindikata, koji je sve vreme na raspolaganju našim članovima u Port of Adriji, a tiče se preispitivanja privatizacije Port of Adria i hitno sagledavanje budućnosti te firme kroz eventualno vraćanje države u vlasnički kapital Port of Adrije“, poručio je Mila.

On je naveo i to da granski sindikat pokušava, onoliko koliko je u njegovoj moći, da unaprijedi položaj i prava dokera u Crnoj Gori uopšte, a posebno članova u Port of Adriji.

„U tom pravcu je iniciran postupak kolektivnog pregovaranja granskog kolektivnog ugovora kao izvoru prava koji je koliko-toliko blizu onome što imaju naši članovi u Luci Bar. Zato želim da naglasim potrebu za zaključivanje granskog kolektivnog ugovora za lučko-pretovarnu delatnost, i to onog u kojem su implementirani standardi koji su već dosegnuti kod ostalih članica ovog granskog sindikata. Da bi se to dostiglo, nije dovoljna samo inicijativa sindikata i međunarodnih asocijacija u kojima smo mi kao sindikati učlanjeni, nego je prvenstveno neophodno djelovanje države u tom postupku kroz jasno iskazanu namjeru, ne samo u smislu da se iskupi za učinjenu grešku prema Port of Adrii i njenim zaposlenima, nego i da stavi do znanja koliko je ova djelatnost bitna za državu. Sada je vrijeme i prilika da država to pokaže i na djelu i to je najbolji odgovor kojeg država može dati kada su u pitanju budući i izazovi dokera u Crnoj Gori“, poručio je.

Mila je istakao da je ovaj sindikat konačno u situaciji da može da pristupi iniciranju postupka ratifikacije konvencije MOR br. 137 u lučkim radnicima, kojom bi država i zvanično prepoznala lučke radnike i minimum prava koja proizilaze iz te konvencije.

„U tom pravcu, u ime granskog Sindikata pomoraca i dokera Crne Gore, predlažem potrebu za ratifikacijom ove konvencije kao zaključak ovog okruglog stola“, zaključio je Mila.  

U diskusiji ovog Okruglog stola učestvovali su i predstavnici dokera iz hrvatskih luka.

The post U Luci održan Okrugli sto o dokerima, povodom Dana sindikalne organizacije first appeared on BARinfo.

Govoreći i u svojstvu potpredsjednika NALAS-a (Mreža asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope), Raičević je, između ostalog, istakao da opštine igraju presudnu ulogu u sprovođenju koncepta evropskih integracija, i da je veoma važno prepoznati važnost uključivanja lokalnih vlasti i njihovih asocijacija u procesu proširenja.

„Odluka Evropskih institucija o neuključivanju zemalja kandidata i potencijalnih kandidata iz zapadnog Balkana u razgovorima o budućnosti Evrope  je veoma  obeshrabrujuća za sve one koji se zalažu za evropsku perspektivu svojih zemalja“ istakao je Raičević, predsjednik opštine Bar i predsjednik Upravnog odbora Zajednice opština Crne Gore, na okruglom stolu koji su zajednički organizovali Foster Europe Foundation Austria i Centar za istraživanje javne uprave (KDZ Beč).

Na konferenciji se diskutovalo o aktuelnoj situaciji ali i o budućnosti Evrope, u široko rasprostranjenom participativnom diskursu, kao i o budućnosti EU i daljih integracija regiona. Ova konferencija omogućava građanima i institucijama iz cijele Evrope da podijele svoje ideje i doprinesu oblikovanju zajedničke evropske budućnosti. Nažalost, zemlje zapadnog Balkana nisu dovoljno uključene u raspravu o tome kako oblikovati evropsku budućnost, poručeno je na ovom okruglom stolu.

Okrugli sto pod nazivom „Lokalne samouprave na zapadnom Balkanu i njihova vizija budućnosti Evrope“ je imao za cilj  da istakne ulogu opština u evropskim integracijama, uključujući EU-makroregionalne strategije, i pruži priliku da se razgovara o potencijalima opština zapadnog Balkana i otvore vrata za komunikaciju o viziji i potrebama opština u regionu zapadnog Balkana u bliskoj i srednjoročnoj budućnosti.

The post Raičević: Prepoznati važnost uključivanja lokalnih vlasti u proces proširenja EU first appeared on BARinfo.

Davaoci ističu da postojeći Zakon o obezbjeđivanju krvi ne predstavlja dobar osnov za organizovanje davalaštva, stoga je nadležnim institucijama dostavljen Predlog izmjena i dopuna zakona, na koji nadležne institucije, kako ističu davaoci, nijesu uopšte reagovale.

Oni ukazuju da je u zemljama EU davalaštvo podignuto na nivo nacionalnog programa, da se sve aktivnosti odvijaju u okviru Crvenog krsta, dok je kod nas uloga Crvenog krsta u ovoj oblasti marginalizovana.

Davaoci podržavaju propagandne aktivnosti u kojima poznati umjetnici i sportisti promovišu ovu humanu djelatnost, ali smatraju da to nije dovoljno. Po njima, potrebna je propagandna aktivnost u svim društvenim sredinama, a podsjećaju da je nekada Crveni krst organizovao prave male škole za promotere ove humane aktivnosti.

Uzrok za pad broja davaca, smatraju oni, nije samo ekonomska kriza, već i nedovoljna saradnja institucija koje su nadležne za ovu oblast. Takođe, lokalne zajednice treba, smatraju davaoci, formalno obavezati da snose troškove dobrovoljnog davanja krvi, jer se krv obezbjeđuje za njihove građane.

Zakonodavstvo o ovoj oblasti, smatraju oni,  za uzor može da uzme Sloveniju i Hrvatsku, podsjetivši da one koji krv daju 100 puta u Sloveniji proglašavaju počasnim građanima, dok u Zagrebu davaoci sa više od 20 davanja imaju besplatan javni prevoz.

Davaoci smatraju da društva i klubovi, bez obzira na to što ih nema u Zakonu, treba da nastave aktivnosti na obezbjeđivanju krvi i promovisanju ove humane aktivnosti, a od izvršne vlasti traže, da u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, radi na boljem organizovanju dobrovoljnog davalaštva. Ukoliko tako ne bude ni u narednom periodu, obratiće se za pomoć Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Međunarodnom Crvenom krstu.

“U vrijeme ekonomske krize, krize morala i pada temeljnih vrijednosti, dužni smo da podsjetimo na humanost. Dužni smo da mlade učimo humanosti, a to se najbolje čini ličnim primjerom. Pozivamo sve da se pridruže i postanu dobrovoljni davaoci krvi, osjete veliko zadovoljstvo svakim činom kojim se nekome spašava život ili pomaže da ozdravi”, ističu davaoci.

DDDK “Luka Bar” osnovano je prije 51 godinu i kroz njega je prošlo više od deset hiljada davalaca. Prošle godine obezbijedili su 820 jedinica krvi. Funkcionišu na način što na telefonski poziv, aktivista Društva nalazi davaoca koji može dati krv, odvozi ga na transfuziju, na obrok oporavka i kući. Ovako funkcionišu zahvajujući sponzorstvu Luke Bar i razumijevanju lokalne zajednice. Prije 12 godina od Opštine su dobili vozilo, a lokalna uprava je donijela i odluku da DDK “Luku Bar“ svrsta u NVO sa prioritetnim tretmanom.

The post DDDK: Neophodna izmjena Zakona o obezbjeđivanju krvi first appeared on BARinfo.