“Još uvijek imam status azilanta, iako je moja želja da dobijem stalni boravak i državljanstvo, jer sam ovdje započela privatni biznis, udala se za Crnogorca, rodila sina, razvela, ali moji planovi jesu da ostanem trajno ovdje. Trenutno je veoma komplikovano dobiti dokumenta, po važećem zakonu, jer imam ukrajinski pasoš čiji je rok važenja istekao, a da bih ostvarila to pravo, mora biti validan, pri čemu je neophodno pribaviti i potvrdu da nisam osuđivana u matičnoj zemlji, što je sada nemoguće. Radim, stvaram, plaćam porez ovdje i želimo da, kao Ukrajinci i izbjeglice, stvaramo dobru sliku o sebi i doprinosimo boljitku ove države i grada”, kazala je Olesya, koja naglašava da su izbjeglice iz Rusije i Ukrajine suočeni i sa drugim problemima – nedostatkom adekvatne pomoći i podrške, kao i teškoćama prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.

“Imala sam sreću jer sam brzo dobila azil i sva prava kao da jesam crnogorska državljanka. Međutim, izbjeglice koje su u ‘novom talasu’ došle ovdje, ne mogu da se adekvatno liječe, sve dok u svojim zemljama ne odjave zdravstvene knjižice i donesu potvrdu da tamo ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje. Većina njih ne mogu u ovakvim okolnostima da se vrate i pribave potrebnu dokumentaciju. Sve su to razlozi zbog kojih odlaze u Srbiju, Njemačku ili neku drugu evropsku državu, jer je svim Ukrajincima u EU produžen boravak do 2026. godine. U Srbiji je, na primjer, dovoljno da provedete tri godine, pa da ostvarite pravo na stalni boravak. Crna Gora još nije usvojila taj Zakon, bilo je obećanja da će se to desiti ovog septembra, mi čekamo i nadamo se. Za sada nam Ambasada Ukrajine sa crnogorskim vlastima pomaže u pravnim stvarima”, kazala je Olesya i podsjetila da je ona, prilikom otvaranja poslastičarske radnje dobila podršku iz fondova EU (3.000 eura) i bila oslobođena plaćanja PDV-a. Takođe, pola godine su imali plaćen stan, a u periodu korone niz vidova novčane i materijalne podrške. Sada je to značajno smanjeno, a najveći problem, naglašava, jeste to što izbjeglice ne mogu da nađu posao, koji im je u drugim zemljama obezbijeđen.

“Šteta je za Crnu Goru da toliki broj Rusa i Ukrajinaca odlazi, jer su oni ovdje ostavljali veliki novac. Dovoljno je da se sjetimo mega marketa i broja onih koji su svakodnevno trgovali i dnevno trošili po nekoliko stotina eura. U svojoj poslastičarskoj radnji pravim isključivo kvalitetne torte, sa maslacem, belgijskom čokoladom i ostalim prvoklasnim sastojcima, zbog čega su skuplje, a moram reći da su 80 posto moje mušterije bili Rusi i Ukrajinci. Međutim, više od polovine njih, napustili su Crnu Goru, i to se odražava na prihod i poslovanje svih. Ovdje mogu da borave samo ako otvore firmu ili kupe stan, što je, takođe, ograničavajuće. Postepeno širim posao, tako da ću uskoro imati i radnju sa kuvanim jelima i dostavom. Dala sam oglas za zapošljavanje novih radnika, ali niko iz Bara i Crne Gore, se nije javio. Ukrajinci žele da rade, ali ne mogu da ih uposlim jer nemaju ostvareno pravo na boravak. Sa druge strane, želim da radim legalno i svakog radnika prijavljujem”, ispričala je Olesya Klepa, koja je imala poruku i za žene i za muškarce u Crnoj Gori.

“Već sam prihvatila i navikla se na crnogorski mentalitet. Mogu reći da se sada više osjećam Crnogorkom, nego Ukrajinkom. Žene su ovdje već emancipovane, osviješćene, žele da rade, ali moraju da znaju da im je osnovni zadatak da budu majke i domaćice. Sve to moramo da pomirimo. Ja sam imala problem sa mužem, Crnogorcem, koji nije dozvoljavao da radim. Razveli smo se, ali i ostali dobri prijatelji. Neophodne su velike žrtve i odricanja. Često radim od ujutro do poslije ponoći, i rekord mi je bio (rekla sam Vam u prethodnom intervjuu) kada sam za noć napravila 12 torti. Ljudi ovdje lako odustanu, jer žele brzu i veliku zaradu. To ne ide tako, biznis se stvara strpljivo, sa puno truda i rada, a tek kasnije dolazi značajnija zarada. To moraju da znaju i muškarci, Crnogorci. Uz sve to, trudim se da budem posvećena djeci, druženju, učenju sa njima, da ih odvedem na more, zimi na skijanje. Doduše, kratko, na dan, jer kao vlasnik radnje, moram stalno biti tu, ako želim da radimo kako treba i zaradimo”, podvlači vrijedna mlada žena, koja je oduševljena Barom i Crnom Gorom, zbog prirodnih ljepota i činjenice da za jedan dan mogu stići od mora do planina. Bar je za nju najljepši primorski grad, zbog širokih bulevara, urbanog ritma života, reda i mira, iako priznaje da Rusi i Ukrajinci često biraju Budvu zbog diskoteka i noćnog života, na kakav su navikli. Ona, ipak, preferira mirniju svakodnevicu, šetnju pored mora i ispijanje kafe sa pogledom na pučinu, što joj u Baru, navela je, predstavlja ogromno zadovoljstvo.

Tugu zbog kilometara koji je dijele od najbližih, rođene sestre i njene porodice koji su ostali u Ukrajini, ne može da sakrije, a strah da ih ne izgubi je stalno prisutan. Mir joj narušava i konstantni stres i briga i za ostalu rodbinu, a na pomen bake koja je umrla, a nije joj mogla otići na sahranu, naviru suze…

“Rat vode vlasti, a ne narod. Obični ljudi žele prestanak sukoba. O tome svjedoči i to što se ovdje u Baru Rusi i Ukrajinci druže, a ja im pomažem da se snađu, ostvare izbjeglička prava. Ogorčeni su i netolerantni, što je i razumljivo, oni koji su izgubili najbliže, sve ostale patnje se mogu nositi. Zadovoljna sam što moja djeca nikad nisu doživjela nikakvu neprijatnost u školi, na ulici, u druženju, iako se odmah prepozna da su stranci. Bar je i sa te strane divan grad, za razliku od naših državljana koji su u nekim drugim gradovima izloženi diskriminaciji i maltretiranju. Moram pohvaliti i nastavni kadar, jer se nikada nismo osjećali loše zbog toga što smo izbjeglice i stranci. Sjećam se nara i japanske jabuke koje mi je baba dok sam bila dijete, donosila odavde u Ukrajinu. Nije mogla neke velike količine da ponese, a ja sam uvijek željela još. Tada sam razmišljala i planirala da jednog dođem ovdje i kupim ih koliko god želim. Kada čovjek sanja, ali i ulaže veliki trud i rad, pritom i dušu i srce, snovi se ostvaruju”, poručuje još jednom mlada Ukrajinka Olesya Klepa, koja je u svojoj zemlji završila fakultet, somelijersku školu, frizerski zanat, a specijalizovala se i za kulinarske vještine, koje su sada i okosnica njenog privatnog posla.

The post Ambiciozna, vrijedna Ukrajinka Olesya u Baru živi svoj san first appeared on BARinfo.

Kako su kazale obje na početku razgovora, svi su u Crnu Goru došli kako bi našli mir. Ovdje su, zbog ove situacije, postali još bliskiji – odlučili su da se drže zajedno i pomognu svom narodu.

Kada su i zvanično počela borbena dejstva na Ukrajinu, Olesya ni u jednom trenutku nije imala nedoumicu – njena misija je da pomogne zemljacima. I sama je 2015. godine, bježeći od rata, na svojoj koži osjetila ono što sada preživljavaju milioni izbjeglica.

„Zbog svega što se dešava u mojoj zemlji, među prvima sam na svom facebook nalogu rekla ljudima da sam tu, svima stojim na raspolaganju. U stalnoj sam komunikaciji sa šeficom UNHCR-a koja pomaže izbjeglicama, kao i sa direktoricom Crvenog krsta. Za ovih pet dana sam potpuno zaboravila na svoj posao, imam svoju poslastičaru, ali mi sada ni najmanje nije do torti. Telefon mi neprestano zvoni, dobijam preko 50 zahtjeva dnevno, ne spavam… Odlučna sam u tome da pomognem drugima, da ispunim svoju misiju“, priča Klepa za radio Bar i Bar Info.

Ona je skrenula pažnju Crnogorcima, ali i Rusima i Ukrajincima koji žive ovdje da u ovim trenucima budu obazrivi i da se trude da komentarima ne pokreću međusobne sukobe.

„Mi Ukrajinci smo sada posebno osjetljivi, dosta rodbine nam je tamo, skroz smo ranjivi i svaka riječ nas boli. Nisam slučajno pokrenula ovu priču. Prijateljica mi je ispričala da su joj zbog ruskih tablica slomili staklo na autu, a u stvari je ona Ukrajinka, ali se slučajno tog dana zatekla u tom vozilu. Takođe, u Budvi su na dva automobila ruskih tablica probušili gume“, upozorila je Klepa na ozbiljnost situacije.

Istakla je da su uvijek bili prijatelji i jedni drugima pomagali, te da ne bi voljela da se sad to pokvari.

„Kod Crnogoraca postoji sad strah i razmišljaju, da ako prime Ukrajince, ne izbije međusobni rat. Zato svakome pričam da vode računa, da ne dižu tenzije i provokacije. Mi smo ovamo došli za mirom – svako od nas, i Rus, Bjelorus i Ukrajinac većinom su došli jer im se nisu sviđale tamošnje vlasti. Politika neka ostane politika, mi smo ovdje došli da nađemo mir, da uživam u ovoj zemlji i prirodi. Kćerka mi ide u šesti razred i nju su djeca prije par dana pitala zašto komuniciraš sa Rusima kad oni ubijaju ljude u tvojoj zemlji. Crna Gora u ovom sukobu drži neutralitet u politici, pa tako i mi treba da radimo i da održavamo mir“, poručila je Klepa.

Olga Fedoseeva u Baru živi već 15 godina. U Moskvi je radila na televiziji kao novinar i urednik za kulturu, a kod nas je došla, kako kaže, kao „klimatski emigrant“. Ovdje je upoznala dosta svojih zemljaka i svih ovih godina živjeli su kao jedna velika porodica.

„Ruska dijaspora – tako zovemo ljude koji pričaju ruski jezik i nije bitno da li su oni Ukrajinci, Bjelorusi, Kazahstanci, Jermeni ili Gruzijci… Mi smo slavili praznike zajedno, naša djeca su se družila, išla u istu školu sa crnogorskom djecom i imali smo baš dobar kolektiv koji je mogao da pomogne drugome. Ako je neko imao porodične ili finansijske probleme, zajedno bismo ih rješavali. Sada je ovakva situacija, naravno, veoma je teško pričati o tome, ali mi smo tu da pomognemo i naša pomoć je veoma važna“, istakla je Fedoseeva.

Olesya u Ukrajini ima majku i sestru, koja već 15 godina radi u vojsci, te zbog toga sada ne može da napusti zemlju.

„Majka me je prije nekoliko dana probudila pozivom i kazala da je počela velika pucnjava, tada me je obuzeo neopisiv strah. Prvo sam pitala da li mi je sestra dobro, jer kada je rat, prve na meti su vojne baze. Baza je u dva dana ostala prazna, sve što je bilo od oružja vojska je dala narodu kako bi se branio Kijev. Moju sestru su, s obzirom da ima dvoje maloljetne djece, za sada pustili kući. Meni je svaki minut kada ne mogu da ih čujem užasan, počnem da se tresem, nerviram se, plačem…”, kroz suze je kazala Olesya.

Zbog situacije u kojoj su joj se našle majka i sestra, Olesya je odlučila da bude volonter i pomaže svom narodu. Do sada je, prema njenim riječima, u Crnu Goru ušlo oko 300 ljudi.

„Telefon mi radi 24 sata. Ljudi me zovu kada prelaze granicu, brinu da li mogu samo sa pasošem da pređu… Oni koji su prvih dana izbjegli, ponijeli su sve sa sobom, a oni koji sada kreću u ovom novom talasu došli su bez ičega, sa jednim rancem. U Budvu je stigla žena koja ima šestomjesečnu bebu, a bez ičega, njoj treba posebna hrana, pelene… Kada pređu granicu, prvo ih vodim na registraciju, kako bi dobili azil. Zovu me sa svih strana, pa smo se podijelili – jedna ih raspoređuje u Herceg Novi, druga u Budvu, a ja sam se angažovala za Bar. Ali što se tiče azila, kao jedini registrovani azilant iz Ukrajine, sva pitanja primam ja“, istakla je.

I Olga ovih dana prima mnogo poziva iz Rusije od prijatelja koji žele da napuste zemlju iz straha od militarizacije.

„Ako Rusija riješi da zatvori granice i uvede ratni položaj, tu najgore prolaze majke, jer brinu za svoju djecu koja moraju da idu i služe vojsku, iako ne žele. Zato bježe, jer ne žele da ratuju sa Ukrajinom. Rusija za ove dvije nedjelje sigurno ostaje bez svega što je imala. Bukvalno ne proizvodi ništa, zavisna je od cijelog svijeta… Većina hrane je dolazila iz inostranstva, i sada ostaje bez svega, to može da bude već u toku ovog mjeseca, vidjećemo kakva će biti situacija… Zbog toga Rusi koji ovdje žive ili imaju nekretnine ovdje, žele da ostanu, jer ne žele da žive u ratnom području. Mi smo svi ovamo zbog mira“, objasnila je Fedoseeva.

Ona je istakla da se ovdje svi odlično slažu i da su uvijek bili jedna zemlja. „Mi smo rođeni u Sovjetskom savezu. Za mene je Crna Gora mirna zemlja, zato sam je izabrala. Majka sam, imam kćerku i hoću da raste u psihički dobroj situaciji. Ovdje je mirno, ima odličan odnos sa vršnjacima iz škole. Ona ima prijatelje koji su pošteni i kulturni i za mene je to baš važno. U Moskvi toga nema, ne druže se, jer je situacija opasna, a mi svi želimo najbolje za svoju djecu, da budu bezbjedna“, poručila je.

Klepa je pozvala sve stanovnike Crne Gore da pomognu narodu Ukrajine u ovom teškom trenutku.

„Htjela bih sve da zamolim, kao Ukrajinka koja je došla kao azilant zbog rata, prvenstveno da mi se jave oni koji izdaju stanove na duži ili kraći period. Sada je veliki talas ljudi koji dolaze ovamo – dolaze majke sa djecom praznih ruku, bez ičega, nemaju ni dokumenta, a kamoli ljekove, hranu… Molim svakog ko ima mogućnosti da nam pomognete u ovom teškom periodu. Dosta Ukrajinaca je dolazilo ovamo, kupovalo je zemlju i dolazili su na odmor, dosta para su ovdje ostavili. Sad, u ovom teškom periodu, molim vas da im pomognete, barem sa jednom kafom ili litrom mlijeka“, plačnim glasom zamolila je Olesya.

Svi koji žele da pomognu ukrajinskom narodu, mogu pozvati direktno Olesiju na broj telefona 068/074-535. Akciji pomoći pridružio se i ‘Mix market’ u Baru u kojem se nalazi posebna korpa za donacije u namirnicama.

The post Ruskinja Olga i Ukrajinka Olesya: Mi smo tu da pomognemo, naša pomoć je veoma važna first appeared on BARinfo.