“Pričaju da će na jesen opet biti korone, ne znam što da radim, nemam uslova da tako školujem djecu”, ističe četrdesetogodišnja Slavica, kojoj je srce puno što je najstarija ćerka odlučila da ipak nastavi školovanje i uči za frizerku. “Ne znam kako je uspjela da završi školu”, kaže ona. “Što smo istrpjeli, to je strašno”, kaže uz uzdah, a na pitanje da li se nada da će naredna školska godina biti bolja, kaže da je izgubila povjerenje i da se nada da će djeca ove godine dobiti besplatne knjige. Slavica je majka tri djevojčice koje su ovu školsku godinu završile u OŠ “Jugoslavija”.

“Suprug je ostao bez posla, ja sam težak srčani bolesnik, a novac koji dobijem od Centra za socijalni rad jedva pokriva stan i račune”, kaže Slavica, koja po obroke ide u Narodnu kuhinju.

Kako se dovija za ljekove, to samo ona zna. Internet, naravno, nemaju. Na pitanje kako su se organizovali u novonastalim okolnostima nastave, odgovara: “Nikako. Najstarija ćerka, koja je sad završila IX razred, išla je napolje i sjedjela gdje ima interneta da bi na telefonu pratila nastavu. Za mlađe nije bilo načina, pa sam pitala druge majke, učila sa njima i zadatke nosila učiteljici. Bilo je teško i djeci i meni. Ja ne umijem da objasnim kao učiteljica, a one su gubile volju i popustile u školi.”

Na pitanje je li bilo pomoći od nadležnog ministarstva, odgovara da su im pomogli iz Centra za socijalni rad i NVU Žene Bara koje vode Narodnu kuhinju. Djeca su, kaže, skromna. Ipak, im je ponekad teško objasniti “zašto baš ničega nema”. “Imaju one svoje muke, ali ćute, vide da ništa ne možemo”, pomireno kaže ova majka, čija je porodica u stanju socijalne potrebe.

Nastavnica razredne nastave u OŠ “Anto Đedović” u Baru, Arnela Alković ističe da je „dosta djece koja nemaju obezbjeđene potrebne uslove“. Njihovu školu pohađa četvoro djece (od prvog do šestog razreda) iz jedne porodice, u kojoj je još troje djece starijig ili mlađeg uzrasta. 

„Sva ova situacija sa COVID-19 pandemijom bila je veliko opterećenje. Djeca i roditelji su se snalazili kako su znali i umjeli“. Iako je bio nemali broj profesora koji su postavljali stroge vremenske rokove, ona i njene kolege to nijesu činili kako bi djeca mogla da se snađu i urade domaće zadatke.

„Nekim učenicima su pomagale NVO, koje su nabavljale telefone, a situacija je generalno bila teška jer su mnogi ljudi ostali bez posla“, ističe ona, dodajući da je najteže u ovoj situaciji bilo raditi sa đacima najmlađeg uzrasta, posebno jer svi roditelji nisu bili jednako dorasli izazovu pa je bilo potrebno strpljenje i razumijevanje.

Kada su djeca slabijeg materijalnog stanja u pitanju, dodaje ona, često su i u uslovima normalne nastave tiha, povučena i gotovo nevidljiva, a ona se trudi da ih što više uključi i da im samopouzdanja. To je bilo posebno teško postići u uslovima online nastave.

***

Veliki broj porodica u nemogućnosti da obezbijedi sredstva potrebna za online nastavu

Udruženju Roditelji se od početka COVID-19  pandemije obratio veliki broj porodica upravo sa ovim problemom – potrebne pomoći u tehničkom dijelu kako bi djeca mogla ispratiti nastavu.

“Ono što je bitno istaći da je takvih porodica mnogo – kako onih koji su se obratili za pomoć, tako i onih potpuno isključenih iz sistema zaštite, koje nijesu zatražile pomoć od nas ni od drugih organizacija ili nadležnih institucija. Pritom, problem nemogućnosti praćenja online nastave se manifestovao na različite načine: određen broj porodica ne posjedjuje pametni telefon; porodice sa više djece koje imaju samo jedan telefon ili računar i ne mogu u isto vrijeme pratiti nastavu; loša internet veza, a nerijetko i nesnalažljivost sa tehnologijom kako bi bili u korak sa onim što se od djece traži,” ističe Tanja Ćirović, socijalna radnica u udruženju Roditelji.

Kada su škole u pitanju, iskustva su različita.

“Zaista je bilo stručnih radnika koji su se istinski trudili da sa razumijevanjem situacije porodice priđu djetetu, imali su sluha. Međutim, to nije rešavalo suštinski problem – a to je da je djeci uskraćeno pravo na obrazovanje. Udruženje Roditelji je uspjelo u saradnji sa sva tri mobilna operatera obezbijediti telefone za jedan broj porodica, ali ponavljamo da je ovo problem koji treba rješavati na nivou države a ne parcijalno”, kazala je naša sagovornica.

Ipak, u udruženju Roditelji ne smatraju da je kreiran sistemski odgovor na ovaj problem:

“Cjelokupna situacija izazvana pandemijom je produbila tešku situaciju porodica koje su već živjele u siromaštvu, ali se povećao broj porodica kojima je potrebna dodatna podrška budući da je veliki broj roditelja ostao bez zaposlenja i primanja. Dostupnost obrazovanja djeci u situaciji kao što je aktuelna pandemija definitivno zahtijeva multisektorsku saradnju i sistemsko rešavanje problema. Ono na čemu se radilo od januara jeste da su škole prikupljale detaljne podatke o tome koliko djece nema uslove za praćenje nastave na daljinu a tiču se ispunjenosti svih tehničkih uslova (posjedovanje TV uređaja, računara ili telefona i internet konekcije) koje će proslijediti Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta u cilju da se obezbijede uslovi za svu djecu. Prema tom istraživanju, u Crnoj Gori ima oko 5 000 djece koja nemaju odgovarajuće uslove za praćenje online nastave. To je utvrđeno na osnovu anketa koje je Ministarstvo sprovelo u svim školama. Budući da je u drugom polugodištu situacija sa COVID-19 pandemijom u Crnoj Gori donekle poboljšana i stekli su se uslovi da djeca mogu pratiti nastavu u školama, nijesmo sigurni dokle se došlo sa tom inicijativom i hoće li zaživjeti, ali svakako ćemo pratiti situaciju od početka nove školske godine, koju će djeca, nadamo se, dočekati u školskim klupama”, kazala je Ćirović.

Ćirović ističe da je pandemija zasigurno uticala i na odrasle osobe i djecu, mijenjajući ustaljeni način života, rutine, hobije… Stručnjaci se slažu da su posledice vidljivije kod pojedinaca koji su prethodno bili ranjivi i na neki način im je bila potrebna psihološka podrška. Međutim, uticaj cjelokupne situacije je vidljiv kod djece različitih uzrasta. “Iznenadna izolovanost od škole, grupe vršnjaka, igre, je nešto što definitivno novo za djecu i zahtijeva prilagođavanje i mijenjanje dotadašnjih navika. Veoma je važno objasniti djeci  na način prilagođen njihovom uzrastu, da postoji virus zbog kog su tata i mama kući, ne mogu ići u šetnju, izlet ili park koji dijete voli, ali da je kući potpuno bezbjedno i da su roditelji tu da ga zaštite. Ono što je važno napomenuti jeste da djeca osjećaju emocije roditelja, čak i kada se ne čini tako, osjećaju kada smo ljuti, tužni, zabrinuti iako to možda ne podijemo sa njima. Stoga je važno prije svega da roditelji razgovaraju i budu podrška djeci, a osim toga i u vaspitno obrazovnim ustanovama ulagati dodatni napor u očuvanju mentalnog zdravlja djece i mladih,” objašnjava ona.

Barski Centar za socijalni rad na svojoj evidenciji ima 250 porodica koji imaju maloljetnu djecu (predškolskog i školskog uzrasta), a u taj broj su uključene “potpune porodice i samohrani roditelji”. Oni su saopštili da su tokom februara u ovom Centru dodijeljena 32 tablet računara za 20 djece samohranih roditelja i 12 za djecu koja pripadaju RE populaciji. Ova dodjela je priređena u okviru inicijative “Zaštita najugroženije djece i porodica pogođenih COVID-19 pandemijom”, koju sprovodi UNICEF uz finansijsku podršku Grupe 484 i ambasade Norveške iz Beograda, u cilju pružanja pomoći ranjivim grupama u izmijenjenim i otežanim uslovima edukacije.

“Smatramo da je od početka COVID-19 pandemije otežano obavljanje online nastave, ne samo za korisnike naših prava, već da se to javlja kao veći problem i u ostalim slojevima društva. Stoga smatramo da bi više ovakvih akcija doprinijelo i ublažilo probleme siromašne djece u obrazovanju,” ističu u barskom Centru za socijalni rad.

***

Kroz donacije obezbijeđeno uređaji za manje od 2000 učenika

Na pitanje šta planiraju za narednu školsku godinu, kako bi bilo ispoštovano Ustavom zagarantovano pravo sve djece na besplatno školovanje, pa i u uslovima COVID-19 pandemije, iz PR službe Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta odgovorili su:

“U toku COVID-19 pandemije, za nedjelju dana uspostavljena je “Uči Doma” platforma za učenje na daljinu. Кako bi se svako dijete uključilo u nastavni proces, Ministarstvo je preduzelo odgovarajuće korake i uputilo školama konkretne preporuke. Shodno tome, škole su organizovale svoje platforme, Viber grupe, Google učionice, komunikaciju preko raznih aplikacija, ali su i nastavnici komunicirali sa djecom telefonskim razgovorima i SMS porukama. Data je inicijativa da škole prikupe podatke o djeci sa kojom ne može da se uspostavi kontakt ni na jedan od navedenih načina.

U saradnji sa HELP organizacijom i Telekomom Crne Gore, obezbijeđeno je 100 pametnih telefona, sa besplatnim karticama za tri mjeseca. Ova akcija je realizovana 10. aprila, i značajno je umanjila broj djece koja su bila van sistema.

U saradnji sa NVO “Mladi Romi”, Ministarstvo je obezbijedilo 45 telefona i besplatnih kartica, za učenike završnih razreda osnovne škole. Donirani su telefoni za sve koji su redovni učenici srednje škole (75 ambasada SAD u Podgorici i oko 40 Romski obrazovni fond, preko NVO “Mladi Romi”).

U ovom periodu, bilo je od izuzetne važnosti što smo, preko projekta NVO “Mladi Romi”, imali ukupno 79 nastavnika mentora, od kojih je 36 angažovano u osnovnim, a 43 u srednjim školama. Oni su neprekidno bili u komunikaciji sa učenicima i njihove informacije su bile izuzetno važne za škole i ostale poslenike sistema, koji su se bavili ovom temom.

Takođe, uređuju se i školske prostorije u tri grada — Nikšić, Bar i Berane, tako što će biti opremljene lap topovima, skenerima i štampačima, kao i ostalom računarskom i kancelarijskom opremom, što je održiva akcija zato što saradnicima (medijatorima) olakšava komunikaciju sa djecom i poslije epidemije, kako u redovnim, tako i u nekim novim, neplaniranim situacijama.

UNICEF je, u saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore i resornim Ministarstvom, obezbijedio podršku učenicima romske i egipćanske populacije, kao i učenicima koji su u stanju socijalne potrebe. Dakle, donirano je 92 paketa u kojima su materijali sa uputstvima i domaćim zadacima, kreiranim za potrebe štampanja i dostavljanja djeci koja su i dalje van sistema. Materijali su pripremani za svakog učenika pojedinačno, a broj učenika je varirao od sedmice do sedmice. U ovom projektu uključeno je oko 80 škola. Organizaciju dostave materijala preuzele su škole, tačnije saradnici u socijalnoj inkluziji (medijatori), ali i volonteri Crvenog krsta. Akcija je obuhvatila oko 500 učenika, a samo Crveni krst podržao je oko 300 učenika.”-saopštili su iz Ministarstva.

Da uređaj za praćenje online nastave na nivou Crne Gore nema gotovo pet hiljada osnovaca, zaključila je i radna grupa Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. S obzirom da u osnovnim školama uči preko 68.000 đaka, taj podatak govori da više od 7% njih nema telefon ili uređaj za onlajn nastavu.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander je u tekstu, objavljenom na CDM-u u martu ove godine, podsjetio da je prije krize izazvane COVID-19 pandemijom jedno od troje djece u Crnoj Gori odrastalo u siromaštvu i istakao da svi imamo “moralnu odgovornost da podržimo najugroženije članove društva”.

“Prema UN-ovoj brzoj procjeni socijalnog uticaja pandemije COVID-19, kriza je naročito pogodila porodice sa djecom sa smetnjama u razvoju, djecu i mlade bez roditeljskog staranja, uključujući romsku i egipćansku djecu, porodice sa samohranim roditeljima, djecu u hraniteljskim porodicama, mlade u sukobu sa zakonom i djecu izloženu nasilju i zanemarivanju”, saopšteno je iz UNICEF-a.

Na teritoriji Crne Gore, UNICEF i partneri obezbijedili su 800 tablet uređaja za djecu iz ovih kategorija do sada. Takođe, potencirali potrebu da roditelji i djeca dobiju besplatnu psihosocijalnu podršku tokom krize izazvane pandemijom.

Kada se saberu donacije, za manje od 2000 učenika obezbijeđeni su tableti ili telefoni. S obzirom da je đaka slabijeg imovnog stanja oko pet hiljada, jasno je da problem i dalje postoji. A nova školska godina, sa virusom ili bez njega, počinje u septembru.

***

Međunarodni izvještaji ukazuju da je veliko oslanjanje na online učenje izazvalo nejednakost i potrebu građenja ravnopravnijih društava

U mnogim zemljama, navodi se u ovom izvještaju, “veliko oslanjanje na online učenje izazvalo nejednakost jer mnoge vlade nisu imale politike, resurse ili infrastrukturu da uvedu online učenje u koje su svi uključeni. Djeca iz porodica sa slabijim primanjima bila su više isključena, zbog nemogućnosti da priušte uređaje i internet, što je potkrijepljeno brojnim primjerima. Takođe, veliki problem je predstavljalo obrazovanje osoba sa invaliditetom (OSI), LGBT populacije, kao i djevojčica.  Preporuke nadležnim ministarstvima tokom pandemije su da obrate pažnju na djecu koja su već pretrpjela teškoće pristupu učenju: djeci na udaljenim lokacijama, koja pripadaju OSI populaciji, tražiocima azila, djevojčicama, djeci iz siromašnih porodica. Prema ovom izvještaju, od nadležnih se očekuje da se pripreme strategije da ova djeca imaju pristup učenju, a da se nastavnom osoblju daju sredstva da to i ostvare.  Od vlada se očekuje da unaprijede nacionalne politike obrazovanja i otklone barijere za djecu u osnovnim i srednjim školama, usvajanjem specifičnih planova koji će svoj djeci obezbijediti sigurno školovanje, pa i onoj djeci koja do sada nisu pohađala školu.

I u izvještaju UN-a “Sustainable Developments Goals Report 2020”, navodi se da je obrazovanje u uslovima pandemije bilo “presporo”, kao i velika diskrepanca između bogatih i siromašnih zemalja i po tom pitanju U bogatim zemljama, 79% djece je pohađalo nastavu, a u siromašnim 34%. U 65% osnovnih škola, prema podacima UN-a, nema osnovnih uslova za održavanje higijene ruku, koja je neophodna u doba pandemije.

Priča je nastala u okviru projekta “Unapređenje praksi lokalnih medija za izvještavanje o ljudskim i manjinskim pravima” koji sprovodi Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Projekat je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.  

The post Besplatni uslovi za online nastavu: Obaveza države i pravo svakog djeteta first appeared on BARinfo.

Sa konceptom onlajn nastave šire nastavno osoblje u Crnoj Gori se, zbog pandemije, susrelo tek prije godinu, iako isti u pedagoškoj praksi mnogih država postoji godinama.

Pedagoškinja u barskoj osnovnoj školi smatra da ovakav vid nastave ne treba odbaciti, u kombinaciji sa dosadašnjom praksom, ni kada prođe pandemija, iz više razloga.

“Škole u kojima danas naša djeca uče odavno ne odgovaraju njihovim trenutnim, a vjerovatno ni budućim potrebama. Sve je više novih zanimanja koja zahtijevaju digitalne kompetencije i informatičku pismenost koje se stiču praktičnim iskustvom, a ne samo iz udžbenika, pa je onlajn učenje dobra prilika za razvijanje tih vještina kod djece. Školi predstoje velike promjene koje zahtijevaju uključivanje čitavog društva i vjerujem da će internet otvoriti mnogobrojne mogućnosti za učenje i da će se to odraziti i na školu. Zato bi bilo dobro da učimo na ovom iskustvu i što spremniji dočekamo te promjene,” kazala je Vujović.

Početak onlajn nastave u Crnoj Gori bio je težak, a nastavnici su se, kako navodi ona, snalazili kako su znali i umjeli u uslovima koji su bili daleko od idealnih.

S obzirom na uslove u kojima se prešlo na ovakav vid nastave, nije se, u startu, mogao očekivati zadovoljavajući kvalitet učenja.

„Ova promjena u nastavi, odnosno učenju, desila se iznenada, nametnuta je pandemijom, a nije rezultat promišljanja i pripremanja za promjenu obrazovne paradigme. Stoga ni kvalitet ovog vida učenja nije mogao biti zadovoljavajući, pa ne čudi nezadovoljstvo nastavnika, roditelja i samih učenika, koji su jedva dočekali povratak u školske klupe”, smatra Vujović.

Kvalitet ovog oblika nastave u najvećoj mjeri, prema njenom mišljenju, zavisi od sposobnosti učenika i nastavnika da isti primjenjuju.

“Naši nastavnici nemaju dovoljno iskustva u onlajn nastavi, a zbog loše opremljenosti škola i slabe internet konekcije nisu u prethodnom periodu praktikovali onlajn učenje. Za takvu promjenu je potrebna edukacija nastavnika i primjena novih vještina i znanja u neposrednom radu s učenicima. Tako i ne čudi da su onlajn časovi u velikoj mjeri ličili na časove u klasičnoj učionici, dominirala je predavačka nastava dok je interakcija među učenicima smanjena” kaže Vujović i dodaje da internet, kao prostor na kome se realizuje onlajn nastava, nudi mnogo mogućnosti za dinamičnu, multidisciplinarnu nastavu, angažovanje svih učenika i prilagođavanje nastave individualnim sposobnostima i potrebama djeteta.

U OŠ “Blažo Jokov Orlandić” rađeno je istraživanje koje pokazuje da su učenicima u toku prethodne godine najviše nedostajale socijalne aktivnosti druženje s vršnjacima i neposredan kontak s nastavnicima, ali i da im je mnogo teže da se koncentrišu na praćenje onlajn, nego redovne nastave.

„Od problema u vezi sa nastavom na daljinu, učenici su navodili da imaju problem sa lošim internetom, a manji broj djece nema internet u kući. Jednom broju učenika više odgovara onlajn nastava, jer, kako navode, lakše prate nastavu, zbog bolje discipline. Neki učenici ističu da se na ovaj način smanjilo vršnjačko nasilje. Anketirali smo i roditelje. Roditelji mlađih učenika kažu da im je neophodna njihova pomoć i podrška tokom praćenja onlajn nastave, a da oni nisu uvijek u mogućnosti da to i urade”, sumira rezultate istraživanja Vujović.

Dodaje da rezultati ovakvog istraživanja pokazuju da je, ipak, onlajn nastava gubitnik, ali da ne smijemo zaboraviti da smo se okušali u ovom obliku nastave ne zato što smo to željeli i bili spremni već zato što nismo imali izbora.

“Kada se tome još doda i socijalna izolacija, smanjeno druženje, strah od posljedica pandemije, neizvjesnost u vezi sa njenim završetkom, gotovo da nemamo dobrih argumenata za odustajanje od ovog oblika učenja. Ono nam se u stvari dešava i to van škole i bez njenog uticaja generacije mladih stiču nova socijalna iskustva, nove vještine i znanja upravo preko interneta”, zaključila je Tanja Vujović.

The post Pedagoškinja: Učenici teže prate onlajn nego redovnu nastavu first appeared on BARinfo.