A kako prvi susret sa školskim klupama izgleda iz ugla onih zbog kojih je tog dana sve i bilo posebno, pitali smo prvake OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ i njihove roditelje.

Za Doroteju dileme nema. Tek je postala đak prvak, a kada smo je pitali što joj se više dopada novi ranac ili nova učiteljica, odgovorila je bez razmišljanja:

„Nova učiteljica! Ona se zove Ljilja“.

Prvi dan bio je, kaže, „lijep i zabavan“, a u rancu su završile igračke i knjige koje je dobila od škole. O tome što je čeka u narednim mjesecima ima prilično jasnu predstavu: „u školi čitamo, bojamo“, a između vrtića sa spavanjem i škole sa učenjem, ponovo nema dileme: „Škola i učenje“!

Slično razmišljaju Nikolina i Bogdana. Osjećaju se „odlično“, odnosno, kako Bogdana kaže:  „odlično i perfektno“. Znaju da se u školi čita, uči, savladavaju slova, ali i „malo igra“. Nikolina je takođe izabrala učiteljicu umjesto ranca, a obećanje je već dala: ona će slušati učiteljicu.

Sonja je srećna i uzbuđena jer će upoznati nove drugare, a školske obaveze već zamišlja kroz matematiku, pjesmice, bojanje i pravljenje različitih stvari.

Vuk je otišao korak dalje, među predmetima koje u nastavi očekuje, već je pronašao i fiziku. Ipak, kada treba birati između ranca i učiteljice Dragice, i kod njega pobjeđuje učiteljica.

Dok djeca prvi školski dan uglavnom doživljavaju kao ulazak u jedan zanimljiv novi svijet, izgleda da je pred školskim vratima više treme ostalo među odraslima.

Nevena u prvi razred ispraća već treće dijete, ali iskustvo nije mnogo pomoglo. „Moram priznati da i dalje ja imam veću tremu, a on je veoma uzbuđen“, kaže.

Sanja ima osjećaj da je vrijeme prošlo nevjerovatnom brzinom. „Kao da smo ih juče gurali u kolicima, vodili na igrališta, a sad su već u školskim klupama“. Trenutak kada je čula ime svog djeteta bio je posebno emotivan i zbog toga što je i sama nekada bila učenica iste škole.

U Alenovoj porodici uzbuđenje je bilo toliko da se prethodne noći gotovo nije ni spavalo, njegova ćerka budila se od ushićenja, a prvi školski dan donio je i mamine suze radosnice.

Trema je bila obostrana i u Aleksandrinoj porodici. Iako već imaju jednog školarca, kaže da nije jednostavno gledati dijete koje odrasta i „nastavlja novim stazama života, u nepoznato“.

Uz emocije, septembar donosi i vrlo konkretnu računicu. Besplatni udžbenici predstavljaju značajnu olakšicu, ali ranac, pribor, garderoba i obuća ostaju ozbiljna stavka u porodičnom budžetu.

Nevena kaže da je bilo potrebno izdvojiti dosta novca i da ni sezonska sniženja od 20 odsto ne znače mnogo, naročito porodicama sa više djece. Sanja takođe smatra da, uz sadašnje cijene, priprema školarca zahtijeva značajna sredstva. Aleksandrino iskustvo je nešto drugačije, uz besplatne knjige i poklone koje prvaci dobijaju, smatra da osnovne stvari nisu bile pretjerano skupe i da mnogo zavisi od mogućnosti i izbora svake porodice.

Ali, kada se izuzmu računi i spiskovi školskog pribora, najveće roditeljske brige nisu finansijske.

Nevena i Alen izdvajaju vršnjačko nasilje. Sanju i Aleksandru brine kako će se djeca uklopiti u novu sredinu i pronaći svoje mjesto među vršnjacima.

„Na drugu djecu ne možemo uticati. Možemo samo da se potrudimo da naše dijete ponese iz kuće najbolje i da se nadamo da će jedni druge prihvatiti što bolje budu mogli“, kaže Aleksandra.

I upravo tu počinje dio školovanja koji se ne nalazi u udžbenicima.

Polazak u školu jeste velika promjena za dijete, ali pedagoškinja Tanja Vujović iz škole “Blažo Jokov Orlandić” upozorava da je često još veći izazov za roditelje. “Svaka porodica, ima svoju tremu, koja se lako prenosi na dijete, dok način na koji će prvak prihvatiti školu u velikoj mjeri zavisi od iskustava i sposobnosti koje je razvijao tokom predškolskog perioda. Svako dijete je priča za sebe“.

Jedan od najvećih savremenih izazova Vujović vidi u pretjeranoj upotrebi telefona. “Djeca se, navikavaju na brzo smjenjivanje sadržaja, zbog čega im je sve teže da duže zadrže pažnju. Za učitelje onda izazov postaje nešto što je nekada djelovalo sasvim obično, da učenik pažljivo sasluša nekoliko rečenica”.

“Prvi razred”, podsjeća, “nije zamišljen samo kao početak sticanja školskog znanja. To je vrijeme socijalizacije, učenja kako da se dijete javi, pita, pozdravi, sačeka svoj red i funkcioniše u grupi”.

Slično govori i psihološkinja OŠ „Meksiko“ Lejla Petović, koja septembar vidi kao posebno osjetljiv period za najmlađe učenike. Prvaci ulaze u sistem sa pravilima i obavezama sa kojima se do tada nisu susretali, pa roditeljima savjetuje da sa djecom razgovaraju o tome što je škola, kako izgleda učionica i što će se od njih očekivati. Škola, za razliku od vrtića, donosi jasniju organizaciju vremena.

„Prvi razred je važan jer prvaci rade na toleranciji frustracije. Čak i kada im se nešto ne sviđa, to moraju da urade i polako uviđaju da postoji vrijeme za igru, ali i vrijeme koje mora biti posvećeno obavezama“, objašnjava Petović.

Promjena, međutim, nije velika samo za šestogodišnjake. I starijim osnovcima nakon dugog ljetnjeg raspusta treba dati sedmicu ili dvije da se ponovo priviknu na školski ritam.

Psihološkinja OŠ „Anto Đedović“ Anđela Zanković zato smatra da u prvim sedmicama prioritet treba da bude stvaranje sigurnog, predvidivog i podržavajućeg okruženja.

„U početku je potrebno imati realna očekivanja, ostaviti prostor za razgovor i emocije, ali istovremeno postepeno uspostaviti rutinu, strukturu i jasne granice“, poručuje.

Psihološkinja OŠ „Jugoslavija“ Anđela Novaković naglašava da je stručna služba tu upravo da olakša prve dane, da pomogne djetetu da se snađe, uvede ga, ako je potrebno i prati njegovu adaptaciju. Ohrabruje je što se odnos prema školskom psihologu mijenja i što se nekadašnja stigma postepeno smanjuje, iako još ima roditelja i odraslih koji djeci odlazak kod psihologa predstavljaju kao kaznu.

„Žao mi je zbog toga i trudimo se da djelujemo preventivno, kako bi djeca izgradila jasnu sliku o tome šta je zapravo zadatak psihologa u školi“, kaže Novaković.

Dok se prvaci upoznaju sa učionicama, barske škole u novu godinu ulaze sa sasvim konkretnim brojkama i izazovima. Samo u osnovnim školama „Jugoslavija“, „Meksiko“ i „Anto Đedović“ nastavu će pohađati više od tri hiljade učenika.

Najviše ih je u OŠ „Jugoslavija“- 1.303, među kojima 139 prvaka raspoređenih u šest odjeljenja. Dva odjeljenja prvog razreda nastavu će realizovati po CLIL programu, koji podrazumijeva usvajanje sadržaja iz različitih predmeta kroz strani jezik, uz značajno mjesto učenja kroz igru. Programom je trenutno obuhvaćeno pet odjeljenja.

Direktorica Slavica Radević ističe da škola nastavu realizuje nesmetano, ali ukazuje i na problem koji odavno prevazilazi granice jedne škole, nedostatak nastavnika prirodnih nauka i matematike.

„Tu se snalazimo i prilagođavamo profesije, uspijevajući da neometano realizujemo nastavu“, kaže Radević.

OŠ „Jugoslavija“ ove godine ima i rekordan broj učenika obuhvaćenih inkluzijom: 28, dok je u integrisanim odjeljenjima 19 učenika. Angažovano je 14 asistenata, ali škola potražuje dodatne.

Značajan iskorak napravljen je i u digitalizaciji. Uz tehnološke novine, Radević naglašava da osnovni cilj ostaje mnogo jednostavniji, da škola bude mjesto u kojem se djeca osjećaju sigurno i dobro.

„Trudimo se i nudimo jedan bezbjedan i podsticajan teren za učenje i rast naših učenika. Nadamo se da ćemo dobiti podršku roditelja, kao što je uglavnom i dobijamo, da zajedno kreiramo taj ambijent. U svakom slučaju, želim da se naši učenici osjećaju bezbjedno, lijepo i da dobijaju adekvatno znanje“, poručuje Radević.

Oko 800 učenika trenutno broji OŠ „Meksiko“, među njima 85 prvaka u četiri odjeljenja, dok se upis još nastavlja. Direktorica Lola Bulatović kaže da su pojedina odjeljenja već popunjena do 28 učenika, zbog čega je škola morala da odbije nekoliko zainteresovanih učenika sedmog i osmog razreda. Školu pohađa i značajan broj djece sa stranih govornih područja, među učenicima su Rusi, Ukrajinci, Turci i Azerbejdžanci, a prethodnih godina za njih je organizovana dodatna nastava radi lakšeg savladavanja jezika.

U OŠ „Anto Đedović“ upisana su 84 prvaka u četiri odjeljenja, dok školu pohađa oko 850 učenika. Direktor Miloš Pantović procjenjuje da strani državljani čine približno trećinu ukupnog broja učenika.

“Nastava je organizovana u dvije smjene, dok je za roditelje prvaka i ove godine obezbijeđena mogućnost jutarnjeg prihvata i produženog boravka”, objašnjava Pantović. U novu školsku godinu ova obrazovna ustanova ušla je potpuno pokrivena nastavnim kadrom, a trenutno raspolažu i sa dovoljnim brojem asistenata u nastavi.

U učionicama se, međutim, mijenja i način na koji se uči.

Sve tri škole prethodnih godina značajno su unaprijedile digitalnu opremljenost. U OŠ „Jugoslavija“ učionice imaju računare, televizore i drugu IT opremu, škola raspolaže interaktivnim televizorima za CLIL nastavu, interaktivnom tablom i ED Tech laboratorijom. Ove godine napravljen je i korak dalje, „Jugoslavija“ je jedna od 13 škola uključenih u pilot projekat upotrebe vještačke inteligencije. Obuka zaposlenih za CLEO platformu počela je 1. septembra, a projekat bi postepeno trebalo da uključi nastavnike, stručnu službu, učenike i, u kasnijoj fazi, roditelje.

U OŠ „Meksiko“ svaka učionica ima računar i televizor, dok oko 80 odsto ima i štampač sa skenerom. Škola je dobila i novu računarsku opremu, a sve učionice sada imaju klima uređaje.

Digitalizovane su i sve učionice OŠ „Anto Đedović“, od kojih pojedine imaju pametne table. Škola želi dodatno da unaprijedi uslove za rad kluba robotike, čiji su učenici prethodnih godina bilježili uspjehe na domaćem i međunarodnom nivou.

I dok djeca prvog dana najviše razmišljaju o učiteljicama, drugarima i onome što ih čeka u klupama, odrasli ne mogu zaobići pitanje bezbjednosti.

Sve tri škole pokrenule su procedure za angažovanje zaštitara. U „Jugoslaviji“ smatraju da je njihovo prisustvo opravdano, uz zatvoreno školsko dvorište i organizovano dežurstvo nastavnika. „Meksiko“ ima pravo na dva zaštitara, dok je i OŠ „Anto Đedović“ pokrenula postupak izbora ponuđača.

A da bezbjednost nije samo administrativno pitanje pokazuju i odgovori roditelja prvaka. Strah od vršnjačkog nasilja nekoliko njih spontano je izdvojilo kao najveću brigu sa kojom ispraćaju djecu u školu.

Početak školske godine zato se ne može mjeriti samo brojem učenika, novih računara, obnovljenih učionica ili časova. Jednako je važan osjećaj djeteta da u školu ulazi kao na mjesto na kojem je sigurno i prihvaćeno.

A možda se upravo u jednoj običnoj pertli krije dio odgovora na pitanje kako djecu pripremiti za sve što ih čeka.

Govoreći o osamostaljivanju prvaka, Tanja Vujović podsjeća na iskustva NTC programa Ranka Rajovića i jednostavan primjer: roditelji često unaprijed procijene da dijete nešto ne može, umjesto da mu dozvole da pokuša.

“Ako ne zna da zaveže pertle, najlakše je kupiti patike sa čičkom. Ali ako mu se pruži prilika da pokuša deset puta, možda će jedanaesti put pertle zavezati samo”.

Isto važi za pakovanje knjiga, spremanje stvari, čekanje svog reda, prihvatanje da želja ne može uvijek biti ispunjena istog trenutka. Male vještine postepeno grade samostalnost.

Roditeljima zato savjetuje da ne zaborave koliko djeca uče gledajući njih. Teško je od djeteta zahtijevati da ostavi ekran ako odrasli pored njega sate provode sa telefonom u ruci.

„Uzmite dijete za ruku, šetajte, pričajte, bacajte kamenčiće u more, šta god“, poručuje Vujović uz napomenu:

“Prije nego što počne trka za peticama, možda je važno zapamtiti još nešto: dijete treba da zna da roditeljska ljubav ne zavisi od školskog uspjeha. Roditelji treba da prate gdje postoje teškoće, sarađuju sa učiteljima, ali i realno sagledaju mogućnosti svog djeteta, prepoznaju njegove talente i dozvole mu da napreduje svojim tempom”.

Prvog septembra u školske klupe nisu sjeli gotovi odlikaši, matematičari, sportisti ili umjetnici. Sjela su djeca koja tek treba da otkriju šta vole, u čemu su dobra, sa kim će se družiti, zbog čega će nekada jedva čekati zvono, a zbog čega će poželjeti da čas traje još malo.

Foto: Karin Åkesson / karinakesson.com

Zato je možda najbolja poruka za novu školsku godinu ona sa postera koji je Tanji Vujović ovih dana privukao pažnju  “Grow up slowly“ – „Rasti polako“.

Roditeljima poručuje da budu strpljivi, da razumiju svoju djecu i preispitaju sopstvena očekivanja.

A djeci?

„Samo da budu to što jesu“.

The post Rasti polako: Prva zvona i veliki koraci u četiri barske škole first appeared on BARinfo.

Olimpijada znanja se odvija svake godine u maju, i okuplja učenike osnovnih i srednjih škola, koji se takmiče po razredima iz pomenutih predmeta. Škole prijavljuju kandidate, najviše četiri po razredu i predmetu. Takmičenje iz programiranja održava se zasebno, nedjelju dana nakon ostalih disciplina.

Učenici iz Bara su i ove godine ostvarili zapažene rezultate, pokazujući visok nivo znanja i spremnosti.

U kategoriji osmih razreda osnovne škole, iz biologije, dvije prve nagrade otišle su u ruke barskih učenica. Zoja Đakonović, učenica OŠ “Blažo J. Orlandić”, osvojila je prvu nagradu, pod mentorstvom nastavnice Milanke Škipine. Prvu nagradu osvojila je i Milena Kovačević iz OŠ “Jugoslavija”, uz mentorstvo Mirjane Vučinić.

Na takmičenju iz matematike za osnovce, treću nagradu je osvojio Novak Savić, učenik OŠ “Jugoslavija”, pod mentorstvom Elme Škrijelj.

U konkurenciji srednjih škola, barski gimnazijalci su takođe pokazali zavidno znanje. Iz Gimnazije “Niko Rolović” . Andrija Drobnjak je osvojio drugu nagradu iz biologije pod mentorstvom Jadranke Tršić, a Milo Vučedabić treću nagradu iz biologije, pod mentorstvom Milene Bajagić.

Viktor Radević, takođe učenik Gimnazije “Niko Rolović”, postigao je dvostruki uspjeh, treću nagradu iz matematike, pod mentorstvom Lidije Milović i treću nagradu iz programiranja. Rezultati barskih osnovaca i srednjoškolaca svjedoče o kontinuiranom kvalitetu rada u obrazovnim ustanovama i posvećenosti kako učenika, tako i njihovih mentora

The post Sjajan uspjeh barskih učenika na Olimpijadi znanja first appeared on BARinfo.