„Polazak u školu je važan, svaka porodica ima neku vrstu treme koja se, možda, prenosi i na dijete i u mnogome zavisi kako je dijete odrastalo u predškolskom periodu, koje kapacitete je razvilo. Svako dijete je priča za sebe. Čak, u porodici gdje ima dvoje, troje djece, sa jednim teče glatko, sa drugim ne, različiti su karakteri, tako je to i u školi“, objasnila je Vujović za naše medije.

Prema njenim riječima, jedan od najvećih izazova za djecu danas jeste održavanje pažnje, posebno imajući u vidu količinu sadržaja kojoj su izložena putem telefona. Smatra da roditelji treba ozbiljno da razmisle o vremenu koje djeca provode uz ekrane, jer brzo smjenjivanje sadržaja utiče na njihovu sposobnost koncentracije.

„Mislim da je dosta teško danas roditeljima, ali treba da zapamte da su im najveći neprijatelji telefoni. To je veliki broj istraživanja pokazao. Time oni žele da su stalno u nekim ‘fleševima’, a brzim smjenjivanjem sadržaja, pažnja postaje jako loša. Najveći izazov za učitelje je da djeca održe pažnju na, recimo, pet rečenica koje izgovori“, istakla je ona.

Dodaje da djeci koja nijesu pohađala vrtić ponekad treba više vremena da se prilagode, ali podsjeća da prvi razred i jeste period u kojem se djeca uče funkcionisanju u grupi.

„Prvi razred je inače predviđen za socijalizaciju – da nauče da se jave, postave pitanje,  kažu ‘dobar dan’. Ako to nije ranije kod kuće urađeno, a često se desi da nije, nego se daje nešto drugo djetetu, onda je to malo teže. Ali, prvi razred jeste upoznavanje sa učiteljicom, sa školom, roditelja među sobom“, navela je Vujović.

Kada je riječ o ulozi roditelja u adaptiranju djeteta u školu, naša sagovornica posebno naglašava da dijete od samog početka treba da zna da njegova vrijednost ne zavisi od ocjene ili školskog uspjeha.

„Prvo da djeca znaju da ih roditelji vole kakav god uspjeh da postignu u školi, da budu podrška, da se interesuju za to što oni rade u školi. Da vide gdje ‘škripi’, da sarađuju sa učiteljicama, to je veoma važno. Ali, i da prihvate i neki negativan utisak ako se desi“, kazala je. Istovremeno ističe koliko je važno da roditelji prepoznaju šta njihovo dijete zna, razumije, u čemu je spretno i gdje pokazuje poseban talenat.

Zanimalo nas je i koliko je za uspješno funkcionisanje djeteta u školi važno da ono bude samostalno u svakodnevnim stvarima kao što su pakovanje knjiga, oblačenje, vezivanje pertli… Pedagoškinja podsjeća da je njihova škola nekoliko godina u prvom i drugom razredu primjenjivala NTC program Ranka Rajovića, koji, između ostalog, podstiče upravo takav pristup.

„On baš naglašava koliko mi strijepimo od nekih stvari i mislimo da djeca nisu spremna, ali kako ćemo to znati ako im ne damo priliku da to urade, da probaju, npr. deset puta da zavežu te pertle, pa će naučiti. Nego, šta roditelji rade? Kupe patike sa čičkom i to se zalijepi“, ispričala je ona, uz napomenu da razumije da savremeni način života roditeljima ostavlja sve manje vremena. Ipak, smatra da ne treba potcjenjivati značaj malih svakodnevnih vještina. Svaka stvar koju dijete može samo da nauči i uradi predstavlja korak ka njegovoj samostalnosti i treba je podržati. Posebno je akcentovala značaj roditeljskog primjera. Djeca, kaže, mnogo više usvajaju ono što vide, nego ono što im se govori, pa nije dovoljno samo postaviti pravila o korišćenju telefona ukoliko ih se sami roditelji ne pridržavaju.

„Djeca rade ono što vide kod svojih roditelja. Ako njihovi roditelji po dva, tri sata budu na telefonu, i oni će to raditi. To je loš primjer, čak i loša poruka. Kažete djetetu: ‘E, nemoj sada, dovoljno crtanih si gledao, ne može više’, zatim sjednete pored, uzmete telefon i gledate nešto drugo“, objasnila je Tanja.

Umjesto toga, roditeljima preporučuje jednostavne, svakodnevne aktivnosti koje ne zahtijevaju ni mnogo novca ni posebnu organizaciju, a to su šetnja, razgovor, igra i boravak napolju.

 „Uzmite dijete za ruku, šetajte, pričajte, bacajte kamenčiće u more, šta god“, poručila je.

Dok smo govorili o još jednom važnom izazovu, a to je strpljenje, Tanja je naglasila da djecu treba postepeno učiti da ne mogu sve dobiti odmah. Roditelji, a možda i šire okruženje, često djeci ispunjavaju želje bez čekanja, pa se problem javlja onda kada dijete mora da sačeka svoj red ili odloži ono što želi.

„Neka istraživanja ukazuju na to da djeca imaju velikih problema sa strpljenjem, jer im roditelji, a možda ne samo roditelji, ispunjavaju sve odjednom. Onda, ako treba da se nešto malo sačeka, tu nastaje problem, javlja se ljutnja“, kazala je.

Zato smatra da ni roditelji ne treba da žure, niti da svoje strahove i očekivanja prenose na djecu. Važan dio roditeljstva jeste i način na koji razgovaraju sa njima, posebno kada su umorni, ljuti ili nervozni.

„Ne treba žuriti, ni roditelji ne treba da istrčavaju sa svojim strahovima, moraju naučiti kako da razgovaraju sa svojom djecom, kojim tonom. Ako su ljuti, nervozni zbog posla, neka kažu da u tom momentu nisu spremni za razgovor, a kada se sve riješi da sjednu i da razgovaraju sa djetetom“, savjetovala je Tanja.

Na kraju razgovora, pitali smo je šta bi bila njena najvažnija poruka roditeljima i djeci na početku školske godine. Ponovo je akcenat bio na strpljenju.

„Da budu strpljivi i da razumiju svoju djecu, da razmisle o svojim očekivanjima i da rastemo polako. Mi sa djecom kao roditelji rastemo i od njih i učimo“, kazala je Tanja.

Djeci je poželjela da ne pokušavaju da budu nešto drugo već da ostanu ono što jesu.

The post Tanja Vujović: Škola je lekcija i za roditelje first appeared on BARinfo.

Prvačiće su dočekale njihove učiteljice i zaposleni škole, uz želju da im prvi školski dani budu ispunjeni radošću, druženjem, učenjem I lijepim uspomenama.

Toplim riječima dobrodošlice obratila im se vaspitačica Slavica Kovačević Vujović.

“Danas otvarate vrata škole i započinjete jedno novo i uzbudljivo poglavlje svog djetinjstva. Od danas će vaša škola biti mjesto u kojem ćete sticati nova znanja, upoznavati nove drugare, otkrivati ono što do sada niste znali, i korak po korak rasti u vrijedne i nadasve odgovorne ljude”, kazala je ona.

Poručila im je da ne moraju odmah sve da znaju, i da nema razloga za strah, jer će uz njih biti i oni koji će im pomoći, ohrabriti ih i učiniti da se u školi osjećaju sigurno, prihvaćeno i voljeno.

“Pitajte, istražujte, griješite i pokušavajte ponovo, jer se upravo tako uči i raste”, savjetovala je prvacima.

Posebnu zahvalnost uputila je roditeljima što su školi povjerili ono najvrijednije što imaju, ističući da će zajedničkim trudom nastojati da školski dani njihovih mališana budu ispunjeni znanjem, druženjem, razumijevanjem I lijepim uspomenama.

Danas se zaista moglo vidjeti i osjetiti koliko je veliki dan za naše najmlađe. Na njihovim licima smjenjivali su se radoznalost, stidljivost, uzbuđenje i radost. A iza njih, ponosni i emotivni ostali su roditelji, svjesni da njihova djeca danas počinju jedno sasvim novo životno poglavlje.

Srećan vam prvi školski dan, i neka svaki naredni bude još ljepši!

The post Svečani prijem prvaka u OŠ Blažo Jokov Orlandić first appeared on BARinfo.

Među nagrađenim Baranima, učenicima osnovnih škola su:

Lana Jovetić, mentor Milanka Škipina, biologija VIII razred OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ – prva nagrada; Andrija Ćetković, mentor Jovana Doknić, fizika IX razred OŠ „Jugoslavija“ – druga nagrada; Đorđe Jakovljević, mentor Jelena Barjaktarović, hemija VIII razred OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ – treća nagrada; Novak Savić, mentor Elma Škrijelj, matematika IX razred OŠ „Jugoslavija“ – druga nagrada;

Nagrađeni srednjoškolci iz Bara su:

Milutin Raščanin, mentor Almira Skenderović, matematika I razred Gimnazije „Niko Rolović“ – treća nagrada; Viktor Radević, mentor Lidija Milović, matematika II razred Gimnazije „Niko Rolović“ – druga nagrada.

Ovogodišnja Olimpijada znanja, održana 15. maja 2026. godine, okupila je više od 500 učenika iz oblasti matematike, fizike, hemije, biologije i programiranja, uz prisustvo brojnih predstavnika akademske zajednice i Univerziteta Crne Gore.

The post Barskim učenicima uručene nagrade na Olimpijadi znanja u Podgorici first appeared on BARinfo.

Za OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ isporučen je kompletan namještaj za deset učionica, uključujući table, stolice, klupe i katedre, kao i 50 stolica i 25 stolova namijenjenih učenicima prvog razreda. Prethodno je isporučeno 15 ormara.

Za OŠ „Meksiko“ obezbijeđene su 134 klupe, 306 stolica, dva stola za zbornicu i katedra za nastavnike, dok su ranije isporučena 54 ormara i osam tapaciranih stolica.

Sve ovo obezbijedilo je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, a isporuku namještaja realizovale su nadležne službe u okviru ovog projekta.

Ova investicija predstavlja važan korak ka stvaranju kvalitetnijeg i funkcionalnijeg obrazovnog ambijenta, koji će omogućiti bolje uslove za učenje i nastavu.

The post Osnovne škole Blažo Jokov Orlandić i Meksiko dobile novi namještaj za učionice first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kada ste shvatili da volite takmičenje i učenje van školskog programa?

Jovan: U šestom razredu sam zavolio biologiju i nastavnica nam je svojim načinom objašnjavanja, na časovima približila kako funkcioniše organizam, čovjek, životinje i biljke, njihova građa. Već tada sam shvatio da volim biologiju i da bih jednog dana mogao da se bavim tom naukom.

Anđela: Od malih nogu sam željela da učestvujem na takmičenjima i pokažem svoje talente. Kao i Jovan, već u šestom razredu mi se dopala biologija. Normalno, imala sam trenutaka kada sam sumnjala u sebe i svoje znanje iz biologije, međutim, vremenom se to promijenilo. Smatram da je to jedan od zanimljivijih predmeta koje izučavamo u školi i odlučila sam da je pravi predmet iz kog bih mogla da odem na takmičenje.

Zoja: I ja od malena volim da se takmičim i pokazujem svoje znanje, oduvijek sam htjela da budem najbolja, ako mogu da tako kažem. Primijetila sam da je biologija prava odluka za takmičenj,e isto u šestom razredu, zato što mi je od početka bilo zanimljivo gradivo i s lakoćom sam ga učila.

RB/BI: U novembru prošle godine ste osvojili prvo mjesto na opštinskom takmičenju iz istorije, pod nazivom “Crna Gora i njena sloboda”.

Zoja: To je bio period kada smo imali školska takmičenja, i mnogi nastavnici su nas izabrali. Bili smo dosta pod pritiskom, ali smo uprkos tome uspjeli da se pokažemo u znanju iz istorije. To je bilo grupno takmičenje, pa smo mogli dopunjavati jedni druge, te se pritisak i nije toliko osjetio.

RB/BI: Koliko je zahtjevno spremati se za takmičnje?

Zoja: Bilo je dosta zahtjevno, ali kada postoji motivacija i želiš da budeš prvi, i nije toliko teško.

Anđela: Nije bilo teško učiti ni za jedno ni za drugo takmičenje, jer kada imamo cilj i ambiciju, sve je lakše.

Jovan: Lakše je bilo uz nastavnicu Milanku, koja nas je spremala i motivisala, govorila dosta detaljnije nego što piše u knjizi. Sam način rada sa njom mi se dopada.

RB/BI: U februaru su Zoja i Anđela osvojile prvo i drugo mjesto na državnom takmičenju iz biologije. Kakav je bio osjećaj kada ste čule rezultate?

Anđela: Oduševila sam se i bila presrećna, zajedno sa svojom porodicom. Svi smo iščekivali rezultate, s obzirom da smo se zaista nadali nekom velikom uspjehu. Roditelji i ostatak porodice su mi rekli da nikada nisu ni sumnjali u mene.

Zoja: Nakon takmičenja, svakog dana sam provjeravala kada će biti objavljeni rezultati, dugo nije bilo novosti. Kada sam to najmanje očekivala, nazvala me nastavnica Škipina i javila mi da sam osvojila prvo mjesto. Nisam znala kako da reagujem, i nakon njenog poziva htjela sam sama da se uvjerim da je zaista tako, provjerila sam sajt i vidjela rezultat. Prvo sam rekla majci, a zatim ostatku porodice, jer smo svi u tom momentu bili kod bake na ručku.

RB/BI: Kolika je razlika između opštinskog i državnog takmičenja?

Jovan: Opštinsko takmičenje je znatno teže i zahtjevnije od državnog. Pitanja su bila dobro postavljena i trebalo je za svako dosta da se razmišlja, i sve je bilo lijepo sažeto. Dok su za državno takmičenje bila dosta proširena pitanja, i morali smo da se “prebacujemo” sa jedne oblasti na drugo.

RB/BI: Koliko vremena dnevno vam je potrebno za učenje kada se pripremate za takmičenje?

Zoja: Zavisi kakav mi je dan. Nekad to bude sat vremena, nekad dva sata, nekad samo 15 minuta, jer nemam uvijek volju da učim. Ali, bitno je da to vrijeme koje odvojim za učenje bude zaista kvalitetno.

Anđela: Kada učim nije mi važno koliko je vremena prošlo, već koliko ću postići.

Jovan: Kada je u pitanju biologija, a i ostali predmeti, potrebno je da se uči s razumijevanjem. Većina mojih vršnjaka “buba”, odnosno uči napamet, premda je važnije razmišljati o tome što učimo, da bismo mogli primijeniti stečeno znanje.

RB/BI: Kako pronalazite motivaciju kada vam možda nije do učenja?

Zoja: Pa, ne forsiram se tada, važno je i odmarati. Ali jednostavno volim biologiju i ne osjećam napor kad je učim. Svakako, nisam očekivala da ću osvojiti 100 poena na državnom takmičnju.

Anđela: Mene je motivisalo što sam na Olimpijadi znanja osvojila sedmo mjesto, pa je to igralo glavnu ulogu zbog čega sam na državnom takmičenju osvojila drugo mjesto. U želji da dokažem da mogu ostvariti mnogo bolje rezultate, više sam se spremala za državno. Kada nemam motivaciju, pustim da me vodi ambicija za dokazivanjem.

RB/BI: Da li ima nešto što vam teško pada iz biologije?

Anđela: Počeću od toga šta mi se najviše dopada, a to je fiziologija. Volim da učim o čovjeku i o tome kako naše tijelo funckioniše. Ali, ubjedljivo najgori dio, koji mi je išao najteže su biljke, za koje svi misle da su lagane. Meni je teško padalo da naučim koje vrste postoje, njihove familije… Na kraju sam i to nekako savladala.

Jovan: Kod mene je u potpunosti suprotno. Biljke najbolje razumijem, dok smatram da je čovjek veoma kompleksno biće. Trebalo mi je dosta da razlučim i naučim lekcije o čovjeku. Medicinom se nikada ne bih bavio, ali zato bih rado botanikom.

RB/BI: Da li ste nekada pomislili da je prenaporno i poželjeli da odustanete?

Anđela: Jesam razmišljala u tom pravcu i to više puta, i govorila svojim roditeljima da ću odustati. U tim situacijama su mi roditelji bili najveća podrška, kao i nastavnica. Govorili su da ne smijem odustati i da moram vjerovati u sebe.

Zoja: I ja sam više puta htjela da odustanem, pogotovo kada smo išli na spremanja kod nastavnice, smatrala sam da svi znaju bolje od mene, jer su odgovarali brže. Kada sam to vidjela, odlučila sam da se više potrudim kako bih znala koliko i oni, i kako bih ostvarila najbolji rezultat na takmičenju.

RB/BI: Koliko vam je značila podrška nastavnika i porodice?

Anđela: Veoma mi je značila podrška nastavnice koja je baš posvećena svom poslu. Ko god ima sreću da bude njen učenik, mora znati da ima najbolju nastavnicu. Već sam spomenula svoju porodicu, a posebno bih se zahvalila majci, koja je čak radila sa mnom neke testove, a uopšte ne voli biologiju. Tako da bih joj se i ovim putem još jednom zahvalila.

Jovan: Meni jako znači što se nastavnica raduje mom uspjehu, jednako kao i uspjehu mojih drugarica koji je za nijansu bolji. To mi je veliki vjetar u leđa.

RB/BI: Nastavnice, kažite nam sada Vi, koliko je zahtjevno raditi sa ovom djecom, tačnije da li je zahtjevno uopšte.

Škipina: Prije svega, hvala vam na pozivu i što prepoznajete uspjeh ove djece i prave vrijednosti. Da li je teško i zahtjevno? Vjerujte da nije. Mislim da, ako svi shvatimo našu prosvjetnu misiju, i postulat da nije znanje znati, već je znanje znanje dati, onda dobijamo ovakve rezultate. Dokle god ima ovakve djece, ja ću uvijek biti tu za njih.

RB/BI: Koliko je važno prepoznati talenat na vrijeme?

Škipina: Vjerujte, to je presudno. Nije talenat kada mislimo da je neko nadprosječan, moramo primijetiti da neko voli i zna da razmišlja svojom glavom i svakako ima svoj stav. Normalno je da se nekada umore, ali je bitno to primijetiti, tada ih dodatno podstaknete.

RB/BI: Mislite li da je ključ njihovog uspjeha ta ljubav ili upornost koju možemo prepoznati kod njih?

Škipina: Smatram da ako tu ljubav nazovemo voljom, to je ključ. Treba puno rada, odricanja, ali ipak mislim da je volja za znanjem jako važna, a oni to posjeduju.

RB/BI: Šta biste poručili učenicima koji bi možda željeli da se oprobaju na takmičenjima?

Škipina: Evo slušajući sada svoje učenike, saznajem koliko sam uticala na njih. Vjerujte da nisam znala da imam tako pozitivan uticaj, i veoma mi je drago zbog toga. Teško je motivisati djecu, to je kao raditi u rudniku srebra. Bendžamin Frenklin je kazao da je rad sa djecom kao rad u rudniku srebra, do srebra je veoma teško doći, ne zasija lako. Trebalo bi pokušati. Prvo idu ljubav i volja, zatim dolazi rad. Svi naši uspješni sportisti i muzičari iza sebe imaju dosta odricanja, ali kada postignu zadati cilj, sve se to teško zaboravi.

RB/BI: Drugari, da li imate posebnu rutinu u učenju?

Jovan: Kada učim, najzanimljivije mi je da podvlačim i ukrašavam, tada mi je najlakše da se snađem u knjizi i u svesci. Kada pročitam nekoliko puta lekciju, zatvorim knjigu i onda sam probam da prepričam, razumijem i razlučim.

Anđela: Jedna od stvari koja mi pomaže u učenju je igra. Volim da se pretvaram kao da ja predajem nekom, ili možda kroz priču sama sebi objašnjavam, kao da imam nekog sagovornika.

Zoja: Nemam neku posebnu rutinu, svaki predmet učim na drugačiji način. Biologiju volim da učim, tako što svaku rečenicu objasnim na neki svoj način, kako bi mi bilo lakše da zapamtim.

RB/BI: Kako nalazite balans između škole, društva, takmičenja i druženja?

Jovan: Većina drugara misli da mi non-stop učimo, ali nije tako. Kada imam vremena, obično šetam s svojim psom, idem pored mora, ili sa majkom odem van grada.

Anđela: Činjenica je da knjiga nije čitav naš život, bitno je imati hobije, ja treniram rekreativno i volim to. Volim da gledam serije i filmove, kao i da čitam knjigu, da slušam muziku, sve te stvari mi čine dane ljepšim.

Zoja: Smatram i ja da je važno balansirati školu i socijalni život. Nije knjiga sve. Vikendom najviše volim da izađem s drugaricama, često gledam filmove, serije.

RB/BI: Da li već znate koju ćete srednju školu upisati?

Anđela: Već znam da ću upisati Gimnaziju u Baru, a imam planove za period nakon toga.

Zoja: Ja sam takođe planirala da upišem gimnaziju, jer smatram da tu dobijam više vremena da razmislim šta ću dalje raditi u životu, jer pored biologije volim i ostale predmete, imam neke hobije, a i sviram klavir.

Jovan: I ja ću upisati gimnaziju.

RB/BI: Da li vidite sebe u nauci i u budućnosti i gdje biste voljeli da budete za deset godina?

Jovan: Sigurno vidim sebe na Prirodno matematičkom fakultetu, volio bih da radim u školi.

Anđela: Nisam sigurna da ću se baviti nekom naukom, trenutno razmatram da posle srednje škole upišem pejzažnu arhitekturu i da se time bavim. Nekako mi je to spojeno sa biologijom, uređivanje spoljašnjih prostora i samih parkova, opet bih imala neki kontakt sa živim svijetom i sa biljkama. Još jedna od mojih velikih želja je da za deset godina budem u Ujedinjenom Kraljevstvu, a ne u Crnoj Gori. Ja o tome sanjam već godinama, a neko je jednom rekao da se snovi ostvaruju.

Zoja: Voljela bih da se bavim naukom u budućnosti, ali vidjećemo u kom smjeru će to ići. Takođe planiram da živim van Crne Gore, u nekom većem gradu. To može biti Amerika ili neka evropska zemlja, svejedno.

RB/BI: Da li planirate da idete na takmičenja i kao srednjoškolci?

Anđela: Naravno, moje ambicije su velike, voljela bih da nastavim sa takmičenjima i u srednjoj školi.

Jovan: Volio bih i u srednjoj školi da nastavim sa takmičenjima iz biologije, kao i iz CSBH jezika i književnosti.

Zoja: Voljela bih i ja da nastavim sa takmičenjima.

RB/BI: Zoja, pored nauke, ostvarila si veliki uspjeh i u muzici. Kako uspijevaš da uskladiš te dvije oblasti? Ispričaj nam nešto više o takmičenju u Njujorku, koje se održalo u avgustu prošle godine.

Zoja: Klavir sam počela da sviram u drugom razredu. I kada je klavir u pitanju, imala sam momenata kada sam željela da odustanem, smatrajući da je možda to ipak prevelika obaveza i da neću postići da idem dva puta nedeljno na časove. Ali, nisam odustala jer klavir nije moja obaveza već velika ljubav i opušta me. Na takmičenju u Njujorku sam osvojila prvo mjesto i 100 poena. U pitanju je online takmičenje, svirala sam u sali Muzičke škole, kompoziciju Roberta Šumana pod nazivom “Ples mašte”, a snimala me moja profesorica Nikoleta Strugar. Mislim da mi je to omiljena vježba koju sam ikada naučila u muzičkoj školi. Bilo mi je veoma drago što je nastavnica odabrala baš nju, iako je poprilično zahtjevna i trebalo mi je dosta vremena da je naučim.

RB/BI: Šta ti je draže, klavir ili nauka?

Zoja: Kao što sam i rekla, u budućnosti bih voljela da se bavim naukom, ali nikako ne bih željela da zanemarim klavir.

RB/BI: I za kraj, da li biste nešto poručili svojim vršnjacima?

Anđela: Poručila bih svim vršnjacima da uče, ali ne zbog svojih roditelja i ne zbog ocjena, već zbog sebe, jer je znanje najveće blago. Treba biti ambiciozan i imati velike želje i snove, jer će ih samo znanjem ostvariti.

Jovan: Ako neko želi da se oproba u takmičenju, iz svog iskustva mogu reći da slobodno to učine, jer će im biti veoma zanimljivo.

Zoja: Važno je znati da se trud uvijek isplati.

The post Mladi biolozi, vrijednim radom i uz mentorstvo profesorice, zablistali na takmičenjima first appeared on BARinfo.

Delegacija je uručila zahvalnicu školi i nagrade Jovani Barjaktarović, Anđeli Lekić i Zoji Đakonović, članovima pobjedničkog tima, kao i njihovom mentoru.  Ova ekipa osvojila je prvo mjesto na opštinskom kvizu “Crna Gora i njena sloboda” u novembru  prošle godine.

Predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković podsjetio je na značaj njegovanja kulture sjećanja i proučavanja savremene istorije Crne Gore.

“Ipak, u obrazovnom sistemu i dalje se nedovoljno pažnje poklanja savremenoj istoriji Crne Gore, naročito periodu Narodnooslobodilačke borbe, na čijim temeljima je izgrađena moderna i slobodna država. Naša organizacija ima za cilj promovisanje tekovina narodnooslobodilačkog rata“, smatra Marković.

„Vi ste ponos našeg grada i naše opštine. Neka vaša znatiželja bude jača od ravnodušnosti. Neka vaša ljubav prema domovini bude temelj na kojem gradite svoj život. Neka vaše poštovanje prema onima koji su se borili za slobodu bude vječna zahvalnost“, dodao je on, ističući važnost mladih generacija u očuvanju istorijskog pamćenja i antifašističkih vrijednosti.

Iz ove obrazovne ustanove smatraju da su ovakva susreti podstrek učenicima proučavaju istoriju svoje države i njene oslobodilačke tradicije, sa ciljem očuvanja istorijske istine, jačanja građanske svijesti i podsticanja mladih da budu aktivni i odgovorni članovi društva.

The post Delegacija UBNOR-a posjetila OŠ Blažo Jokov Orlandić first appeared on BARinfo.

U muškoj odbojci titulom šampiona, bez izgubljenog seta okitila se OŠ “Jugoslavija” iz Bara, koju je sa klupe predvodio profesor Vladan Jovanović.

Srebrnu medalju osvojila je OŠ “9. maj” iz Sutivana kod Bijelog Polja, čiji je trener profesor Dragan Mašković, dok se na najniži stepenik pobjedničkog postolja popela ekipa profesora Milana Drobnjaka iz OŠ “Maksim Gorki” iz Podgorice. Bez medalje je, nakon poraza u polufinalu i meču za treće mjesto ostala OŠ “Ivan Vušović” iz Nikšića, koju je sa klupe predvodio profesor Ranko Perović.

Rezultati – polufinale: “Jugoslavija” – “Maksim Gorki” 2:0, “9. maj” – “Ivan Vušović” 2:0; za treće mjesto: “Maksim Gorki” – “Ivan Vušović” 2:0; finale: “Jugoslavija” – “9. maj” 2:0.

Konačan plasman: 1. “Jugoslavija”, 2. “9. maj”, 3. “Maksim Gorki”, 4. “Ivan Vušović”.

U konkurenciji odbojkašica bez premca je bila OŠ “Vlado Milić” iz Podgorice. Ekipa profesora Mladena Lakovića je do titule došla sa dvije maksimalne pobjede.

Srebro je pripalo OŠ “Blažo Jokov Orlandić” iz Bara, čiji je trener profesorica Anđela Abazović, dok se bronzom okitila OŠ “Marko Miljanov” iz Bijelog Polja, koju je sa klupe predvodio profesor Mladen Miladinović.

Nakon dva poraza u završnici u Podgorici, ekipa profesora Radoša Tadića iz OŠ “Luka Simonović” iz Nikšića je morala da se zadovolji četvrtim mjestom.    

Rezultati – polufinale: “Blažo Jokov Orlandić” – “Luka Simonović” 2:0, “Vlado Milić” – “Marko Miljanov” 2:0; za treće mjesto: “Luka Simonović” – “Marko Miljanov” 0:2; finale: “Vlado Milić” – “Blažo Jokov Orlandić” 2:0.

Konačan plasman: 1. “Vlado Milić”, 2. “Blažo Jokov Orlandić”, 3. “Marko Miljanov”, 4. “Luka Simonović”.

The post Državno prvenstvo Školskih sportskih igara u odbojci: Jugoslavija najbolja u muškoj konkurenciji, odbojkašice BJO osvojile srebro first appeared on BARinfo.

Predsjednik Udruženja Đuro Marković nastavnom kadru i učenicima je čestitao Dan škole, dok je sekretar, Vukan Vujačić, podsjetio na životni put heroja čije ime škola nosi.

“Obavljao je odgovorne vojne funkcije i pokazao ne samo vojničke, već i moralne vrline – pravednost, odgovornost, vjeru u saborce i u narod. U jesen 1943. godine teško je ranjen i sa grupom ranjenika upućen prema centralnoj bolnici u Drvaru. Između Mliništa i Glamoča kolonu ranjenika presreli su njemački vojnici i četnici. Svi su pogubljeni. Za narodnog heroja proglašen je 15. jula 1945. godine. U narodno oslobodilačkoj borbi poginula u i njegova braća, Špiro i Ivo” kazao je Vujačić.

On je dodao da se ne smije zaboraviti žrtva čitave generacije mladih junaka, data za slobodu naše zemlje.

The post Delegacija UBNOR-a prisustvovala svečanosti povodom Dana OŠ Blažo Jokov Orlandić first appeared on BARinfo.

Takmičenje su realizovale profesorice engleskog jezika Lela Muslić Džogović i Edina Jahović, uz pomoć volontera „Peace Corpsa“ Ossiana Leightona, a prisustvovala je i nastavnica engleskog jezika iz OŠ “B. J. Orlandić” Marina Pekić.

Izuzetno znanje i vještinu spelovanja pokazalo je 14 učenika, a najuspješniji među njima bili su Dajlan Kalamperović i Asim Kurtović iz OŠ “Mrkojevići” i Dušan Krstić iz OŠ “B. J. Orlandić”.

The post Takmičenje u spelovanju u OŠ Mrkojevići first appeared on BARinfo.

Aktiv stranih jezika je organizovao kviz o jeziku (o činjenicama, istoriji jezika, jezičkim porodicama i znakovnom jeziku).

“U našoj školi se izučavaju, pored našeg maternjeg, još tri strana jezika – engleski, italijanski i njemački jezik, ali po hodnicima naše škole mogu se  čuti i ruski, ukrajinski, turski, romski, a ponekad i francuski. Možemo slobodno reći da smo kao jedan prosječan evropski grad. Zar to nije sjajna prilika da širimo višejezičnost, multikulturalnost i tolaranciju… i zato nam ne trebaju mnogo knjige i nastavnici, potrebna  nam  je empatija, samokontrola, optimizam i naravno timski rad. Jer svi mi u ovoj školi smo dio jednog tima, koji ima jedan važan cilj, najvažniji – a to je da  svaki učenik bude prihvaćen i srećan dok ovdje boravi. U to ime, učeći strane jezike, razvijajmo vrijednosti  i vrline kojima ćemo da širimo ljubav i mir“, istaknuto je u uvodnom slovu kviza, u kome je učestvovalo pet ekipa od po četiri učenika (iz svakog odjeljenja šestog, sedmog, osmog i devetog razreda po jedan).

„Učenici su imali zadatak da dva sata prije kviza istražuju na sajtu Evropskog centra za moderne jezike i upamte što više podataka. Konkurencija je bila ozbiljna, atmosfera uzbudljiva i neizvjesna do samog kraja, a učenici su pokazali zavidan nivo brzine pamćenja. Za pobjedničku ekipu škola je obezbijedila poklone”, kažu u OŠ BJO.

Evropski dan jezika je inicijativa čiji je cilj promovisanje učenja jezika, a u saradnji sa Evropskom komisijom pokrenuo je Savjet Evrope 2001. godine. Od tada se ovaj dan obilježava širom Starog kontinenta 26. septembra svake godine.

The post Evropski dan jezika u OŠ Blažo Jokov Orlandić first appeared on BARinfo.