Povezan sa sfragističkim i numizmatičkim simbolom medievalne i ranonovovjekovne komune Bara, znamenjem Sv. Đorđa koji probada zmaja (sigillum sancti Georgii), pečat Velikog barskog kaptola iz XIV vijeka, prikazujući svece titulare katedralne i zbornih barskih crkava, sadrži najznačajnije ikonografsko svjedočanstvo organizacione strukturisanosti nadbiskupskog i metropolitskog središta. Otkrivanjem povezanosti između prikaza sakralnih likova zaštitnika i predaje, savremenosti se približava apstraktnost svetačkih figura, koja je, povezujući ovozemaljsko i transcendentalno, živjela u svijesti gradskog stanovništva, legitimisala crkveni poredak, komunalno društveno i političko uređenje, zadobijajući s identifikovanim institucijama konkretne obrise važnosti.

Prema mišljenju eksperta za pomoćne istorijske nauke dr sc. Ante Gulina, sačuvani otisak pečata barskog kaptola po svojoj koncepciji i modelaciji likova pripada XIV vijeku. Njegova veličina je 7 x 7 cm. Il capitolo di Antivari s datumom 4. novembar 1578. prikazan je u drugom tomu izdanja Pietra Selle “Pečati vatikanskog arhiva”, publikovanim u Rimu 1937. godine. Prikaz je ponovo objavljen na zadnjoj korici knjige Ivana Jovovića “Iz prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije”, Bar, 2004. i 2005. godine.

Indikativno je da barski nadbiskup Andrija Zmajević, prilikom prve vizitacije svojoj Dijecezi, 1671. godine, izvještava da je kod Mattea Tomassija, koji je bio prokurator barskih crkava 1649. god, našao i pečat metropolitskog Kaptola (čiji otisak donosi), te ga je sa drugim stvarima predao novim crkvenim prokuratorima.

Na otisku pečata, kapitalom teče natpis: +SIGILLVM ∙ CHAPITULLI ∙ ANTIBARENSIS, oivičen s dva niza sitnih bisera, unutar kojih se nalazi pečatna slika, izrađena shodno teološkim, odnosno ikonografskim kanonima, utemeljenim na svetačkim životopisima i legendama. U gornjem dijelu je prikazana Bogorodica s djetetom u naručju lijeve ruke, a podno nje, u sredini, s oznakama SA – G, titular barske katedrale Sv. Đuro (Sv. Đurađ, Đorđe) na konju, koji kopljem probada rastvorene ralje zmaja. Jahač u tunici s plaštom i (bijeli) konj okrenuti su ulijevo, dok zmaj leži ispod konja. Sa strana su mu dvije gotičke niše odijeljene tordiranim stupcima sa po jednom svetačkom figurom. Sa desne strane Sv. Đura je Sv. apostol Petar u plaštu, koji u ruci drži ključ, odnosno ključeve (Tebi ću dati ključeve …, Mt 16, 15-19), poznat kao zaštitnik klera, kamenoklesara, zidara, ribara, zlatara i pokajnika, a sa lijeve starozavjetni pravednik, pustinjak i čudotvorac Sv. Ilija Prorok, zaštitnik od groma, u plaštu, odnosno habitu karmelićana, moguće s ognjem kao poznatim atributom. Da se prikaz zajedništva gradskog patrona i Bogorodice vezuje ikonografski za prve decenije XIV vijeka potvrđuje crveni pečat sa uzicom od konoplje barskog nadbiskupa franjevca Andrije Ugrina iz 1323. godine.

U cjelovitom stanju, dimenzije šiljastog ovalnog pečata iznosile bi 3,81 x 6,35 cm. Na njemu je prikazan Sv. Đuro (Đurđe) Mučenik, titular katedrale u Baru, s nimbom, kako jaše na konju, stupajući nadesno. Drži zastavu i štit s prikazom krsta. Smješten je unutar niše sa trolisnim lukom i perforiranim ukrasima s obje strane. U gornjoj niši je dopojasna figura Djevice Marije s Djetetom na lijevoj ruci, ispod baldahina crkvene arhitekture. Unutrašnja ivica arhitektonske dekoracije ovih niša je ukrašena malim četvorolistovima. Da je sačuvan u cjelosti, s obzirom na ikonografske podudarnosti, pečat bi možda sadržavao i prikaze Sv. Ilije i Sv. Petra, kao pečat katedralnog kaptola.

Prikazi univerzalnih svetaca, s njihovim simboličkim značenjem u hagiografiji i ikonografiji, odražavali su hijerarhiju u sakralnom prostoru, koji je od strane srednjovjekovnog čovjeka izražavao shvatanje svijeta kao cjelovitog sistema. Barska katedrala je sa svojim patronima bila vezana za simboliku zaštitnika dukljanske vladarske dinastije, kao što je i književna hronika Bara sistematizovala dukljanske državne i političke težnje i kulturno nasljeđe.

Kolegijalna crkva Sv. Marije Velike izvan urbanog recinkta korespondirala je s kultom kojem je bilo posvećeno čuveno jadransko marijansko svetilište Ratačke opatije, takođe pripadajuće komuni i dijecezi Bara. Katedralnom crkvom Bara bila je u vremenu između 1585. i 1632. godine.

Na drugoj strani Jadrana, ikona Madone s Djetetom u opatiji Sv. Marije na Pulsanu, nastala je prema ikonografskom predlošku rasprostranjenom u Apuliji (Bogorodica Odigitrija; Putevoditeljica). Konvencionalno povezivana sa marijanskim prikazima tipa Sv. Marije Sipontinske, pulsanska Madona se izdvajala grafičkom strogošću, koja je podsjećala na vizantijsko-italijansku školu koja je cvjetala u Apuliji u XII-XIII v.

Prikaz Bogorodice Pulsanske izrađen prema karakteristikama drevne ukradene ikone, www.statoquotidiano.it  

Dok se titular barske katedrale pominje već na drevnom epigrafu rektora koji je obnovio i bio sahranjen na desnoj strani građevine, a natpis zatim bio ugrađen na njenu fasadu (ANTIBARI PASTOR RECTORQVE GEORGIVS ISTO / (…) HOC TEMPLVM DICTVM PROPRIO DE NOMINE REXIT / (…) FECIT IDEM TEMPLVM MAGNO STVDIO REPARARI), zborna crkva Sv. Petra se bilježi 1247. g., a crkve Sv. Ilije Proroka i Sv. Marije Velike izvan gradskih zidina 1333. godine. Zborna crkva Sv. Ilije služila je kao katedrala Bara između 1632/33. i 1649. godine.

Barski bagatin

Prvostolna i tri barske zborne crkve imale su svoje kaptole kanonika; katedralni dvanaest, a svaki kolegijalni do šest, pri čemu su im glavne dužnosti bile arhiđakona, arhiprezbitera i primicerija. Zajedno su odlučivali o najznačajnijim pitanjima Nadbiskupije i Metropolije. Mnogi od barskih kanonika istakli su se u crkvenoj i javnoj sferi društvenog života. Barski arhiđakon Marin Žare, glasnik kraljice Jelene Anžujske kod pape u Rimu 1291. g., postao je barski nadbiskup 1301. godine. Kanonik Ivan Zaulini je izabran od Velikog barskog kaptola za nadbiskupa 1341., arhiprezbiter zborne crkve Sv. Petra,  Dominik – 1349. g., a njega će 1360. g. naslijediti Stjepan, dotadašnji arhiđakon i upravitelj kaptola. Barski kanonik Ivan Bazan postaće barski nadbiskup 1420. godine. Barski kanonik Benedikt postaće 1307. biskup Svača, 1317. g. nadbiskup in spe Dubrovnika, a kanonik Andrija Žare 1422. g. opat na Mljetu. Barski arhiđakon Petar Boris 1471. g. stiče crkvene nadarbine u Trevisu, dok će arhiđakon Bara 1518. g. biti takođe domaći plemić, Marin Bazan. Kanonik katedralnog kaptola Natal Belucii bio je 1311. g. zakleti barski javni notar. Takođe je notar bio Ivan Nale iz istog kaptola 1394. g., dok će kanonik Sv. Petra, Dominik Capsenta, biti notar i kancelar komune Bara od 1409. godine. Kanonik i javni notar carskim ovlašćenjem Šimun Dromasys istaći će se svojom humanistikom u Drivastu.     

Arhiprezbiter zborne crkve Sv. Petra oko 1380. g. bio je Vita Mauro. Arhiprezbiter zborne crkve Sv. Ilije Dominik Curiaci je angažovanjem dubrovačkog graditelja Živka de Benesse 1424. godine to zdanje proširio i dogradio, dok je nadsveštenik zborne crkve Sv. Marije izvan gradskih zidina oko 1436. g. bio Nikola Comis. Arhiprezbiter Nikola Miroš biće vikar nadbiskupa Filippa Gaja 1501. g., kanonik Ivan Brikcij vikar nadbiskupa Lovra de Boschettisa 1518. g., a biskup Budve i zatim Ulcinja, Jakov Dalmas iz Bara – od 1538. g. vikar barskog nadbiskupa Lodovica Chieregata.

Pomenuti predstojnici i mnogi drugi kanonici živjeli su u kolegijalnim zajednicama shodno utvrđenim (statutarnim) pravilima, pri čemu je gravitacijsko središte okupljanja i duhovnog života bio kaptol Velike (katedralne) crkve, a svetac zaštitnik grada simbol kontinuiteta i otpornosti. Bogorodica i najznačajniji sveci Bara objedinjeni su na sfragističkom spomeniku iz XIV vijeka, na sublimnom nositelju značenja i vrijednosti na kojima je komuna gradila svoju etiku, utvrđivala osjećaj samosvijesti i konstruisala identitet. Kultna prisutnost i simbolička značenja (Zurjevo, Xurgneveç, Marijal, Petilje, Šentelija) koja su ovi sakralni prostori ostavili lokalnoj zajednici reflektovala se i u zdanjima znatno kasnijeg nastanka, kakvo je konkatedrala Sv. Petra Apostola.

Sv. Ilija Prorok (nacrt drvene skulpture, Ferdinand Stuflesser, 1875.) i Sv. Petar Apostol (Nardo di Cione, druga pol. XIV v, Yale University Art Gallery, www.britannica.com).

The post Dr Savo Marković: Pečat Barskog Kaptola iz XIV vijeka         first appeared on BARinfo.