Sa konceptom onlajn nastave šire nastavno osoblje u Crnoj Gori se, zbog pandemije, susrelo tek prije godinu, iako isti u pedagoškoj praksi mnogih država postoji godinama.

Pedagoškinja u barskoj osnovnoj školi smatra da ovakav vid nastave ne treba odbaciti, u kombinaciji sa dosadašnjom praksom, ni kada prođe pandemija, iz više razloga.

“Škole u kojima danas naša djeca uče odavno ne odgovaraju njihovim trenutnim, a vjerovatno ni budućim potrebama. Sve je više novih zanimanja koja zahtijevaju digitalne kompetencije i informatičku pismenost koje se stiču praktičnim iskustvom, a ne samo iz udžbenika, pa je onlajn učenje dobra prilika za razvijanje tih vještina kod djece. Školi predstoje velike promjene koje zahtijevaju uključivanje čitavog društva i vjerujem da će internet otvoriti mnogobrojne mogućnosti za učenje i da će se to odraziti i na školu. Zato bi bilo dobro da učimo na ovom iskustvu i što spremniji dočekamo te promjene,” kazala je Vujović.

Početak onlajn nastave u Crnoj Gori bio je težak, a nastavnici su se, kako navodi ona, snalazili kako su znali i umjeli u uslovima koji su bili daleko od idealnih.

S obzirom na uslove u kojima se prešlo na ovakav vid nastave, nije se, u startu, mogao očekivati zadovoljavajući kvalitet učenja.

„Ova promjena u nastavi, odnosno učenju, desila se iznenada, nametnuta je pandemijom, a nije rezultat promišljanja i pripremanja za promjenu obrazovne paradigme. Stoga ni kvalitet ovog vida učenja nije mogao biti zadovoljavajući, pa ne čudi nezadovoljstvo nastavnika, roditelja i samih učenika, koji su jedva dočekali povratak u školske klupe”, smatra Vujović.

Kvalitet ovog oblika nastave u najvećoj mjeri, prema njenom mišljenju, zavisi od sposobnosti učenika i nastavnika da isti primjenjuju.

“Naši nastavnici nemaju dovoljno iskustva u onlajn nastavi, a zbog loše opremljenosti škola i slabe internet konekcije nisu u prethodnom periodu praktikovali onlajn učenje. Za takvu promjenu je potrebna edukacija nastavnika i primjena novih vještina i znanja u neposrednom radu s učenicima. Tako i ne čudi da su onlajn časovi u velikoj mjeri ličili na časove u klasičnoj učionici, dominirala je predavačka nastava dok je interakcija među učenicima smanjena” kaže Vujović i dodaje da internet, kao prostor na kome se realizuje onlajn nastava, nudi mnogo mogućnosti za dinamičnu, multidisciplinarnu nastavu, angažovanje svih učenika i prilagođavanje nastave individualnim sposobnostima i potrebama djeteta.

U OŠ “Blažo Jokov Orlandić” rađeno je istraživanje koje pokazuje da su učenicima u toku prethodne godine najviše nedostajale socijalne aktivnosti druženje s vršnjacima i neposredan kontak s nastavnicima, ali i da im je mnogo teže da se koncentrišu na praćenje onlajn, nego redovne nastave.

„Od problema u vezi sa nastavom na daljinu, učenici su navodili da imaju problem sa lošim internetom, a manji broj djece nema internet u kući. Jednom broju učenika više odgovara onlajn nastava, jer, kako navode, lakše prate nastavu, zbog bolje discipline. Neki učenici ističu da se na ovaj način smanjilo vršnjačko nasilje. Anketirali smo i roditelje. Roditelji mlađih učenika kažu da im je neophodna njihova pomoć i podrška tokom praćenja onlajn nastave, a da oni nisu uvijek u mogućnosti da to i urade”, sumira rezultate istraživanja Vujović.

Dodaje da rezultati ovakvog istraživanja pokazuju da je, ipak, onlajn nastava gubitnik, ali da ne smijemo zaboraviti da smo se okušali u ovom obliku nastave ne zato što smo to željeli i bili spremni već zato što nismo imali izbora.

“Kada se tome još doda i socijalna izolacija, smanjeno druženje, strah od posljedica pandemije, neizvjesnost u vezi sa njenim završetkom, gotovo da nemamo dobrih argumenata za odustajanje od ovog oblika učenja. Ono nam se u stvari dešava i to van škole i bez njenog uticaja generacije mladih stiču nova socijalna iskustva, nove vještine i znanja upravo preko interneta”, zaključila je Tanja Vujović.

The post Pedagoškinja: Učenici teže prate onlajn nego redovnu nastavu first appeared on BARinfo.