***

1988: Bar je u prvoj polovini 1988. godine bio u znaku priprema za pokretanje manifestacije. Namjera je bila da Festival ima uporište u nacionalnoj kulturi, uz očuvanje zavičajnog stvaralaštva, te da opštejugoslovensku pažnju zavrijedi nečim velikim, neočekivanim. Izbor je pao na ljubavnu priču iz prve knjige Južnih Slovena – legendu o Vladimiru i Kosari iz “Ljetopisa popa Dukljanina”, ali je gro pozorišnog segmenta bio okrenut Petru II Petroviću Njegošu.

Pozorišni ciklus “Njegoš, inspiracija” bio je posvećen 175-ogodišnjici Njegoševog rođenja, i u okviru njega izvedene su predstave “Gorski vijenac” (rež. Slobodan Milatović, DODEST), “Lažni car Šćepan Mali” u kojoj je briljirao Veljko Mandić (rež. Blagota Eraković, CNP), dramski resital Veljka Mandića i Bora Begovića, te monodrama “Potonja ura Njegoševa” (Slobodan Marunović).

Iako je u medijima najavljivana, nije odigrana festivalska premijera “Luča mikrokozma” u izvođenju Žarka Lauševića zbog odustajanja glumca, kao ni monodrama “Ja, Rade Tomov” zbog zauzetosti Gojka Šantića. Nije održan ni planirani simpozijum “Njegoš i mediji”, niti prateći filmski dokumentarni program, zbog odustajanja glavnog finansijera i organizatora ovog dijela programa – Leksikografskog zavoda Crne Gore, no, i pored toga, kvantitet i kvalitet ponuđenog umnogome je prevazilazio republičke okvire.

***

2013: Tačno četvrt vijeka kasnije, Njegoš se vratio na “Ljetopis”. Slavio se jubilej – 200 godina rođenja. U Dvorcu kralja Nikole je otvorena izložba Zavičajnog muzeja “Odličja dinastije Petrović Njegoš”, na kojoj su predstavljeni ordeni, medalje i spomenice crnogorske vladarske kuće. Autori postavke su bili istoričar umjetnosti Vladislav Kasalica i kustoskinja-istoričarka Draginja Radonjić.

U galeriji “Velimir A. Leković” je otvorena izložba “Umjetničko čitanje Njegoša” na kojoj su radove predstavili mladi akademski umjetnici Slađana Bojić Bogdanović, Žarko Glavatović, Milena Živković, Mitar Živković, Jelena Iličković, Milijana Istijanović, Jelena Jovančov, Milica Kažić, Mirjana Marsenić, Marko Petrović Njegoš, Nikola Radonjić, Marko Rakonjac, Jelena Sekulić, Danijela Stanković Drobnjak, Milija Stojanović, Ivana Tiodorović, Dušan Tomić, Jakša Ćalasan, Dalibor Dado Ćetković, Goran Ćetković i Relja Dedeić.

***

2017: I na jubilarnom, 30. “Ljetopisu”, u ambijentu tvrđave Besac iznad Virpazara, bilo je riječi o slavnom piscu i vladaru, u okviru multimedijalnog programa “O Njegošu i Lubardi”. Program je obuhvatao otvaranje izložbe Petra Vujoševića “Naša tvrda postojbina”, a potom i promociju knjige dr Miluna Lutovca “Stih i slika”. Gost večeri je bila dr Saša Brajović, profesor istorije umjetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica. Izložba “Naša tvrda postojbina”, kao i cjelokupno veče, bili su pokušaj da se “oda počast Njegoševom djelu u kome je prikazana sva dostojanstvenost našeg naroda, čiju je suštinu stotinjak godina kasnije njegov susjed iz Ljubotinja, Lubarda, pretočio u sliku i boju” – “dva Petra bez kojih Crna Gora ne bi bila ista“.

Na XXX “Barskom ljetopisu” promovisana je i knjiga “Njegoševa filozofija čovjeka” prof. dr Sonje Tomović Šundić. Autorka je u ovoj studiji osvijetlila Njegoševo shvatanje čovjekovog mikrokosmosa, njegove smrtnosti i onoga što je u čovjeku vječno. Moderator večeri bio je prof. dr Čedomir Čupić, ugledni univerzitetski profesor iz Beograda, a prof. dr Sonja Tomović Šundić je istakla kako je knjigu posvetila svom preminulom ocu prof. dr Slobodanu Tomoviću, čuvenom njegošologu.

*** 

2023: Krajem jula 2023. godine organizovana je atraktivna postavka “Njegoš – 210 godina od rođenja”. Izvanredni muzejski eksponati posvećeni liku i djelu Petra II Petrovića Njegoša privukli su pažnju brojnih ljubitelja likovne umjetnosti. Realizovana je zahvaljujući tradicionalnoj saradnji “Ljetopisa” sa Narodnim muzejom Crne Gore, i obuhvatala tri segmenta – umjetničke portrete Petra II Petrovića Njegoša, poznatih domaćih i međunarodnih umjetnika (A. Jovanovića, P. Počeka, P. Lubarde, I. Zonjića, Ziglera, Morgunova…), zatim radove umjetnika inspirisane Njegoševim djelom (I. Meštrović, P. Poček, V. Radauč, S. Vujović…), kao i plakete/spomenice sa Njegoševim likom koje je Njegošev muzej – Biljarda dobio povodom otvaranja 1951. godine.

Selektorka likovnog segmenta dr Anastazija Miranović izrazila je tada zadovoljstvo “izložbom koja je Baranima i gostima predstavila Njegoša iz drugog umjetničkog ugla”, potencirajući da se radi o “muzejskim predmetima velikana umjetnosti, kako izvanjaca tako i domicilnih autora, a kuriozitet je da su neki od njih prvi put javno izloženi”.

The post Njegoš i Barski ljetopis first appeared on BARinfo.

Predavanje će održati rukovoditeljka Njegoševog muzeja – Biljarde, Isidora Kovačević, koja će govoriti o Njegošu kao inspiraciji likovnih umjetnika čija su djela dio fonda ovog značajnog muzeja.

Nakon predavanja biće prikazan jednočasovni film nagrađen gran-prijem na francuskom Festivalu dokumentarnog filma jugoistočne Evrope – SEE a Paris. Riječ o klasičnom arhivskom filmu koji je nastao od već snimljenog materijala, uz korištenje drugih izvora, kao što je Lavrovljeva knjiga o Njegoševom dopisivanju s Rusima, kao i “Njegoš i Francuzi”, doktorski rad Krunoslava Spasića, odbranjen prije dvadesetak godina na Sorboni.

U filmu se mogu čuti i citati iz Njegoševih najznačajnijih djela i pisama. Zanimljivo je da je Baletić koristio djelove iz filmova čiji su autori, odnosno sudionici u filmu, bili između ostalih: scenarista Ratko Đurović, reditelj Veljo Stojanović, snimatelj Stevo Lepetić, slikar Milo Milunović, pisac Mihailo Lalić…

Ocijenjen je kao izuzetno filmsko djelo dokumentarno-poetičnog portreta Petra II Petrovića Njegoša, jer originalnim filmskim jezikom prikazuje duboke tragove koje je Njegoš ostavio balkanskoj, evropskoj i svjetskoj književnosti.

Film je realizovala Crnogorska kinoteka, a uz nju proizvodnju potpisuje Ministarstvo kulture Crne Gore.

The post U srijedu u čitaonici predavanje i film posvećeni Njegošu first appeared on BARinfo.

„Luča mikrokozma“ je prvi objavljen od Njegoševih velikih spjevova i, prema uvodnim riječima rukovoditeljke Biblioteke, Sonje Lalević „zagonetnija i mističnija od ostalih.

„U ‘Luči’, Njegoš je metafizički pjesnik tajne života. ‘Luča’ je pažljivo proučavana i tumačena, prepoznati su izvori, uticaji i značenja, zaključci brojnih analiza bili su različiti i često kontradiktorni. Na ovaj dan možemo reći da bi Njegoša trebalo čitati i promišljati makar onoliko koliko ga citiramo, parafraziramo i koliko značenja učitavamo u njegove misli“, poručila je Lalević.  

Njegoš je, prema riječima Stefana Đukića, dobar pokazatelj našeg društva, njegovo ogledalo.

„Osoba je sa toliko velikim autoritetom u našem biću, kao ljudi sa ovih prostora, iz Crne Gore,  da smatramo da ćemo kroz Njegoša bolje da se dodatno definišemo, bilo da ćemo da ga uzdignemo ili spustimo. Ta imenovanja su ahistorična i antiteorijska ali nisu nevažna. Pišući ‘Luču’ Njegoš je bio svjestan da postoje istine do kojih svi možemo doći, jer da nije tako mislio govorio bi o sebi kao posebnijem od svih nas, što nije činio“, smatra Đukić. 

„Luča mikrokozma“ (svjetlost malog kosmosa, čovjeka) se sastoji od šest pjevanja i Posvete.

„Prvo pjevanje se bavi podizanjem duše, govori o fantastično velikom biću koje pomaže običnom čovjeku da se uzdigne kako bi došao do neke velike istine. U drugom, Njegoš opisuje kako izgleda raj gdje je sve sjajno i kuda ga vodi anđeo, te taj dio podsjeća na Danteovu ‘Božanstvenu komediju’ i Miltonov ‘Izgubljeni raj’. Ono što je specifično je da u raju nema čovjeka. Treće pjevanje govori o Bogu, suština je priroda božanstva i ono je najfilozofskije, odnosno, daje najviše filozofskih tumačenja. Četvrto govori o satani, kao jednoj od najstarijih duša, u petom se opisuje rat između sataninih otpadnika i čovjeka protiv Boga, dok šesto, na kraju, priča o čovjeku na Zemlji i daje čak i malu istoriju iz nekog hrišćanskog vida od Adama preko Kaina i Avelja do Isusa Hrista“, pojašnjava Đukić.

Glavno pitanje kojim se Njegoš bavi je zašto čovjek nije u Raju i zašto Bog, ako je dobar, dopušta da čovjek ovdje živi u patnji. Iako ovo za  njega nisu najinteresantnija filozofska pitanja, Đukić smatra da se upravo njima treba pozabaviti, odnosno Njegoševom motivacijom da to napiše.

„Čovjek se pridružio đavolu u borbi protiv Boga, ali se blagopvremeno pokajao pa je Bog za njega stvorio Zemlju, dopustio mu da se tu nastani i dao mu priliku da se popravi. Zašto Bog dopušta patnju? Njegoš kao Lajbnic (iako nemamo dokaza da je čitao njegova djela) smatra da je sloboda ono što je Bog omogućio čovjeku i svim bićima – pravo da odlučuje o sebi. Ako je slobodan ima mogućnost da griješi, da čini zlo, ali i da se uzdigne da bude nešto više, da bude dobar i jedino tako može da se vrati u svijet u kojem je bio na početku. Zašto se satana buni? Njegoš je hrišćanski vjernik, ali ne oslikava đavola kao apsolutno zlo, zlo radi zla. Crta ga kao negativnog lika, ali daje ozbiljne argumente sataninoj pobuni koja ne želi da se potčini, već da bude jednaka sa Bogom“, nadahnuto je kazivao Đukić, dodajući da Njegoš spominje tri istorijska lika  – vojskovođe Napoleona, Cezara i Aleksandra Makedonskog, napominjući da je tu opet sličan Danteu, jer ih smatra grešnicima, izdajnicima.

Đukić naglašava da su tri filozofske teme kojima se Njegoš bavi kroz cijelo ovo svoje djelo, a pogotovo u trećem pjevanju –  Način postojanja duše, Vječnost i postojanje Boga i Sloboda volje.

„Njegoš na pitanje Duše djeluje kao Platonov, a na pitanje Boga kao Aristotelov učenik. U filozofskom nivou konstantno je između Platona i Aristotela. Njegoš je i hrišćanin, i mistik, i ljubitelj istočnjačkih religija, platonovac, aristotelovac, racionalista kao Lajbnic…  Koliko god u Luči ima filozofskih tumačenja, Njegoš nije filozof, on je pjesnik koji pokušava da napiše djelo i da na svoj način odgovori, ne na pitanje slobode volje, vječnosti Boga ili egzistencije Duše, već na pitanje zašto čovjek nije u Raju. On to pitanje postavlja na samom početku i objašnjava ga kroz to da se čovjek zajedno sa satanom pobunio tražeći jednakost koja mu ne pripada. Da bi to odgovorio dao je odgovore na razna druga pitanja, oslikao je kosmogoniju koja je originalna, liči na druge, ali je isključivo njegoševska. Petar II Petrović Njegoš nam daje lijepu priču, spjev, jedno izuzetno važno i značajno, svoje najveće djelo, jedino koje ima  apsolutnu vrijednost i može se čitati bez istorijskog konteksta“, zaključuje Đukić.

Stefan Đukić, filozof i esejista autor je knjige putopisa „Između polova“,  knjige eseja „Partija pasijansa“, analitičar je i komentator savremenih političkih zbivanja u Crnoj Gori. Autor je i sjajnog, nedavno objavljenog teksta „Priča je jedino što smo ikad imali“ za serijal „Bar u hodnicima sjećanja“ na našem portalu Bar Info.

The post Đukić: Luča mikrokozma je jedino Njegoševo djelo koje ima apsolutnu vrijednost first appeared on BARinfo.