Kako se sumnja, S.J. je počinio prekršaj iz člana 19 Zakona o javnom redu i miru, te je protiv njega podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

The post Prekršajna prijava zbog uvredljivog komentara na FB stranici našeg portala first appeared on BARinfo.

“Ovi nedolični i nasilni incidenti su potpuno neprihvatljivi i samo dodatno naglašavaju ozbiljnost problema nasilja i govora mržnje u Crnoj Gori”, navodi se u saopštenju.

Grupa mladića fizički je, kako se navodi, napala Petra Markovića na ulici u Baru, nanijevši mu lakše tjelesne povrede.

“Tokom napada, napadači su ga psovali, vrijeđali i prijetili mu da će mu slomiti glavu ubiti ga. Ovaj slučaj je odmah prijavljen policiji u Baru kako bi se počinioci privedli pravdi”, dodaje se.

Drugi napad se, kako su kazali, dogodio u Podgorici, kada je jedan taksi vozač iz svog vozila počeo psovati, vrijeđati i prijetiti Petru Markoviću dok je prelazio ulicu, a potom se i jedan prolaznik priključio vrijeđanju i uputio mu prijetnje.

“U sklopu našeg programa besplatne pravne pomoći, Kvir Montenegro zastupa Petra Markovića u svim ovim i prethodnim slučajevima i pruža mu podršku tokom procesuiranja počinilaca pred nadležnim institucijama. Nastavljamo snažno osuđivati svaki oblik nasilja i diskriminacije prema LGBTIQ osobama i pozivamo nadležne da hitno identifikuju, procesuiraju i najstrože kazne počinioce ovih napada”, dodaje se u saopštenju.

Nasilje i govor mržnje prema LGBTIQ osobama u Crnoj Gori su, kako je saopšteno, na sve višem nivou, dok je sistemski odgovor i postupanje nadležnih institucija sve slabije.

“Ovo čini svakodnevni život LGBTIQ osoba u Crnoj Gori sve težim i nebezbjednijim, a takođe i anulira napredak koji je ostvaren tokom prethodne decenije u promovisanju jednakosti i zaštite ljudskih prava”, saopšteno je iz Kvir Montenegra.

Kvir Montenegro će, kako su kazali, pažljivo pratiti dalji razvoj ovih slučajeva i nastaviti pružati pravnu pomoć Petru Markoviću.

“Očekujemo da nadležne institucije postupaju u skladu s propisima i blagovremeno, oštro i adekvatno odgovore na ove napade. Pozivamo sve ljude koji su izloženi prijetnjama, nasilju, uznemiravanju ili diskriminaciji po osnovu stvarne ili pretpostavljene seksualne orijentacije ili rodnog identiteta da se za besplatnu pravnu podršku jave Kvir Montenegru na broj telefona 067/16-10-16”, dodaje se u saopštenju.

The post Psiholog Petar Marković napadnut u Podgorici i Baru first appeared on BARinfo.

“Zabrinut sam zbog sve veće eskalacije nasilja i agresivnog ponašanja u javnom prostoru, medijima i na društvenim mrežama. U ime Opštine Bar i svoje lično ime oštro osuđujem posljednje napade na mladog psihologa iz Bara Petra Markovića, koji je žrtva kampanje mržnje u javnom prostoru i na mrežama.

Kao mladi profesionalac on je pokušao pružiti svoj doprinos upravo razumijevanju i suočavanju sa problemom nasilja među mladima, nakon nesrećnih događaja u regionu. Umjesto podrške i razumijevanja za takav rad, odgovor je bio još nasilja, agresije i mržnje na ličnom osnovu.

Sve to govori nam o dubini ovog problema i važnosti toga da se, svi zajedno, ozbiljno i sistemski pozabavimo uzrocima, posljedicama i iznalaženju održivog rješenja za ovaj izazov koji muči sve segmente društva, porodicu, same vinovnike takvih pojava ali i kompletnu zajednicu. Sa nivoa lokalne uprave nastavićemo da pružamo puni doprinos i budemo dio rješenja i saveznik u svakoj borbi protiv nasilja, mržnje i agresije”, navodi se u saopštenju Raičevića.

The post Raičević: Osuđujem napade na psihologa Markovića, zabrinut sam zbog eskalacije nasilja first appeared on BARinfo.

“Psiholog Petar Marković je danima izložen javnim osudama i pogrdnim komentarima na račun svog vizuelnog identiteta, stavova struke i ličnih karakteristika, a takvo neprimjereno ponašanje intenzivirano je posljednjih dana nakon njegovog gostovanja na određenim TV stanicama. Neprimjereno ponašanje, uvrede i ismijavanje otišli su toliko daleko da pojedinci pozivaju, kako na medijski tako i na fizički linč, što rezultira njegovom ugroženom bezbjednošću. Posebno zabrinjava što su pojedinci, prepoznati u virtuelnom i realnom svijetu kao problematični i sa velikim brojem istomišljenika, upravo ti koji javno pozivaju na ‘obračun’, čime mu javno crtaju metu i ugrožavaju sigurnost, ali i fizički, lični i profesionalni integritet.

Master psiholog i geštalt psihoterapeut Petar Marković doktorant je na Fakultetu za medije i komunikacije, na smjeru ‘Transdisciplinarna humanistika i teorija umjetnosti i medija’, dok u Domu zdravlja Bar duže vrijeme radi u Savjetovalištu za mlade. Učesnik je brojnih seminara i autor radionica i projektnih aktivnosti koje za cilj imaju podizanje svijesti o značaju mentalnog zdravlja. Veliki je zaljubljenik u umjetnost, a oprobao se kao pisac i art model. Član je naše NVO i stručni saradnik za mentalno zdravlje”, ističu iz NVO Sistem.

Ova NVO se od svog osnivanja zalaže za poštovanje osnovnih ljudskih prava zagarantovanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.

“Ustav Crne Gore garantuje zaštitu ljudskih prava i sloboda (član 6), zabranjuje diskriminaciju po bilo kom osnovu (član 8) i garantuje rodnu ravnopravnost i jednakost (član 17 i 18). Stoga, još jednom podsjećamo javnost da je svaki vid diskriminacije krivično djelo, kažnjivo Krivičnim zakonikom Crne Gore i očekujemo da će stručna javnost prestati da ćuti i žmuri na ovakva i slična dešavanja, i da ćemo podići glas i konačno prestati da se bavimo liječenjem posljedica, već se posvetiti uzrocima i prevencijom svih vidova nasilja kojima smo svakodnevno izloženi”, navodi se u saopštenju NVO Sistem kojeg potpisuje direktorica Neda Radović.

The post NVO Sistem: Prijavljen govor mržnje i prijetnje ubistvom psihologu Petru Markoviću first appeared on BARinfo.

Projekat ima za cilj pružanje servisa podrške starim licima za jednostavniji život u zajednici – upoznavanje starije generacije sa psihijatrijom, psihologijom kao i pravima koje mogu ostvariti.

Prisutni su imali prilike da otvoreno razgovaraju sa psihijatricom dr Brankom Purlijom, pravnicom Nađom Sekulović i master psihologom Petrom Markovićem tokom čega smo dobili informacije o njihovim potrebama.

“U narednom periodu u planu je realizovanje sličnih aktivnosti u saradnji sa Crvenim krstom kojima dugujemo veliki zahvalnost na podršci”, kazao je za Radio Bar i Bar Petar Marković, master psiholog na ovom projektu.

The post Podrška starim licima za jednostavniji život u zajednici first appeared on BARinfo.

RB/BI: Da li se djeca sve češće nasilnički ponašaju zato što majke smatraju da načini vaspitanja kojima su starije generacije vaspitavane, nisu dobri, već pomno prate moderne metode tog procesa?

Marković: Smatram da je važno da, na početku, predočimo šta je uopšte vaspitanje. Treba objasniti da je vaspitanje proces planskog i sistemskog usavršavanja i senzomotornih, intelektualnih, emocionalnih, moralnih i duhovnih svojstava. Ono, ustvari, znači osposobljavanje djeteta, ali i odraslog, da funkcioniše u sistemu u kojem se nalazi i da bude usmjereno ka socializaciji. A, socijalizacija predstavlja kretanje u poželjnom smjeru koje nam diktira društveni kontekst u kome odrastamo, razvijamo se i živimo. Ono što je važno jeste da, pored svih mogućih metoda u vaspitanju, ne postoji ona univerzalna uz pomoć koje bismo najuspješnije vaspitavali naše dijete. Ali, svakako postoje opšte metode. Jedna od njih je metoda ubjeđivanja i uvjeravanja. Uz pomoć njih dijete dolazi do saznanja, shvatanja i emocionalnog prihvatanja određenih pogleda, uvjerenja i do formiranja stavova. Zato je potrebno da roditelj u cjelokupnom procesu ima kritički stav prema određenim pojmovima, fenomenima i, uopšte, o okruženju u kome živi. Sa druge strane, vrlo važna metoda jeste vježbanje i navikavanje, tj. da ono što je implementirano kroz uvjerenje, krene da se primjenjuje i da se na taj način sprovodi i živi kroz proces samog razvoja djeteta. Pomenuli ste nasilje i to nasilničko ponašanje. U suštini, ono što je najvažniji način, jeste, davanje ljubavi svom djetetu. Ustvari, mnogo je razlike između djece koja su rasla uz ljubav i one koja su rasla bez nje.

RB/BI: Mislite da nedovoljno ljubavi i pažnje u ranom dobu djeteta dovodi do kasnijih poteškoća u vaspitanju i odrastanju?

Marković: Da, svakako jedno od načina učenja jeste učenje po modelu, pa ako je zastupljeno nasilje u porodici, ili nasilno rješavanje konflikta, fakat je da će dijete to da usvoji kao metod uz pomoć kojeg će da rješava buduće konflikte u životu i možda da nauči da je to poželjan način ponašanja, tj. da je to ponašanje koje reprezentuje moć.

RB/BI: A onda nailazimo na suprotnost tome, novi pojam na koji sve češće nailazimo, a to je ‘Gentle Parenting’, recite nam malo više o tome?

Marković: Kao što i sam naziv kaže, to bi bilo nježno roditeljstvo. Moj stav jeste da je to jedan od boljih načina, ne samo vaspitanja, nego i odnosa i gradnje identiteta svoga djeteta. Šta to znači? To podrazumijeva da u nježnom roditeljstvu prvo mora da postoji nešto što je prihvatanje, odnosno razumijevanje, empatija, ali i čvrste granice. Kada smo, još na predmetu razvojne psihologije, pričali o roditeljstvu, govorili smo o četiri tipa roditeljstva. Toplo-popustljivi, topli roditelji sa granicama, potom hladni roditelji koji su popustljivi i oni koji su hladni i nepopustljivi. Ispostavilo se da je najbolji način topli roditelji sa granicama, odnosno oni koji nisu popustljivi. To znači da ti roditelji djeci daju ljubav, ali istovremeno postavljaju jasne granice.

RB/BI: Koja je uloga medija i društvenih mreža u vaspitanju djece? U kojoj mjeri oni utiču na ponašanje djeteta?

Marković: Mediji svakako utiču na cjelokupni doživljaj realnosti i slike svijeta javnog mnijenja, između ostalog i djece. Ono što je značajno jeste u kojoj mjeri i na koji način i koje sadržaje roditelji plasiraju i dozvoljavaju djeci da prate, slušaju i na neki način kroz te sadržaje uče i usvajaju i formiraju svoja uvjerenja. Problem je što se i sami roditelji nekritički odnose prema sadržajima koje prate.

RB/BI: Stiče se utisak da je mana biti vaspitano dijete u današnjem vremenu?

Marković: Mislim da nije mana biti vaspitano dijete, i da to ustvari nikad neće biti mana, jer ako pričamo o vaspitanju, onda govorimo o djetetu koje je usvojilo sistem vrijednosti koji podrazumijeva da ono ide ka nečemu što je socijalno prihvatljivo, a to je uvijek poštovanje drugog, ljubav, poštovanje sebe, prepoznavanje sopstvenog integriteta, uspostavljanje granica… Tako da ovo o čemu sada govorim jesu ustvari uvjerenja i nešto što može u velikoj mjeri da utiče na samo ponašanje ne samo djeteta, nego i svih nas. Mi u geštaltu govorimo često o introektima. Introekt je uvjerenje, odnosno poruke koje nam šalju odrasli, bilo to roditelji ili staratelji, koje mi kao djeca ne možemo kritički da sagledamo. Zato je važno da roditelj bude taj koji će kritički da sagleda pojmove, fenomene i svoja uvjerenja, jer dijete praktično proguta to kao a priori tačan sud, i onda sa tim živi. Recimo, ako bi dijete počelo da živi sa takvim uvjerenjem, a to je da nije dobro biti vaspitano dijete, onda imamo problem, jer dijete vjeruje da treba da se ponaša nevaspitano.

RB/BI: U kojoj mjeri je odabir vršnjačkog okruženja krucijalan u vaspitanju djeteta?

Marković: Vršnjačko okruženje je svakako značajno. Sve češće u radu sa adolescentima, tinejdžerima, dolazim do nesuglasica između roditelja i djece zbog odabira okruženja. Ono što je važno jeste da i roditelji znaju da u jednom trenutku, odnosno periodu puberteta, djeca imaju potrebu da pruže revolt, da se na neki način suprotstave roditeljima, da se od njih odvoje. Djeci u tom periodu je jako teško zato što su ambivalentna osjećanja – oni jako vole roditelje i žele da im budu lojalni, da uvaže sve ono što su njihove vrijednosti, ali sa druge strane, žele da se uklope u svojim vršnjačkim grupama. To znači da oni biraju ono što su njihove referentne grupe. A, to su grupe koje dijele njihova interesovanja ili jednostavno, koje oni vide kao grupe koje diktiraju ono kako bi oni željeli da izgledaju da se ponašaju ne bi li bili prihvaćeni. Prema tome, utiče značajno u onome kako će dijete u nekom periodu života da se ponaša, do koje mjere ustvari oni mogu da utiču na socijalni pritisak na ponašanje djeteta, da bi dijete bilo prihvaćeno. Iz tog razloga je vrlo važno razgovarati sa djecom o onome što su im izbori, upoznati njihove prijatelje, poštovati potrebu da budu na neki način drugačiji, ali ih stalno pozivati na to da postoje granice. Treba ukazati da roditelj jeste roditelj, da dijete jeste dijete, da roditelj i dijete ne mogu da budu najbolji prijatelji, ali da mogu da budu upravo to -roditelj i dijete. Roditelj bi, pritom, trebalo da ima najveće razumijevanje, podršku i prihvatanje svog djeteta. S druge strane, meni je jako interesantno da se mladi ljudi, djeca, pa i oni odrasli, kad se obraćaju za psihoterapijsku pomoć, često ljute što se roditeljima ne sviđa nešto što oni rade ili način na koji oni žive. A mi kao djeca, bez obzira koliko godina imamo, moramo da prihvatimo da roditelji imaju pravo da im se ne dopada naš izbor muzike, izbor studija, da im se ne dopada možda ono što mi stvaramo, ili način na koji živimo. Naravno, ovdje ne mislim da, ako živimo i ponašamo se autodestruktivno i ako nas naš stil života ugrožava, treba da dobijemo podršku roditelja.

The post Marković: Za vaspitanje je nužna roditeljska ljubav i posvećenost first appeared on BARinfo.

RB/BI: Plasiranje dezinformacija i govora mržnje je pojava koja već decenijama, a posljednjih godina naročito, podriva i negativno utiče na društvene procese, tokove, razvoj. Koliko je edukacija javnosti o štetnim posljedicama širenja vijesti tog tipa važna i na koji način Vi procjenjujete da je najdjelotvornije njeno sprovođenje?

Marković: Edukacija je neophodna i, smatram, veoma važna kada je u pitanju govor mržnje i, na neki način, osvješćivanje onoga što govor mržnje jeste. Prvo bi ljudi trebalo da budu informisani što stoji iza toga, šta je sve govor mržnje… Govor mržnje nije isključivo nešto što nas direktno upućuje na agresivno ponašanje prema drugom, već on podrazumijeva i širenje predrasuda i stvaranje opšte negativne atmosfere u odnosu na pojedinca ili grupu ljudi koji su mu u tom trenutku kroz određeni sadržaj izloženi.

RB/BI: Kojim mehanizmima društvo raspolaže u nastojanju da se suzbije govor mržnje, uticaj i negativne posljedice te pojave?

Marković: U tom procesu značajan uticaj ima prepoznavanje govora mržnje od strane ljudi koji se nalaze u sferi medija. Svjedočimo da oni često utiču na njegovo pospješivanje. Iza govora mržnje najčešće stoji netrpeljivost prema onima koji su drugačiji od nas, odnosno onih koji pospješuju širenje ili stoje iza govora mržnje. S druge strane, mržnja, kao i strast, je evoluciona emocija (jedna je biološka, druga je složena), iza kojih se krije strah od različitosti. Kada je mržnja u pitanju, ona se najčešće osjeća prema onima koji nas ugrožavaju i ima funkciju da se prema predmetu naše mržnje ponašamo kao da treba da ga onesposobimo za dalje djelovanje.

RB/BI: Svjedočimo da su društvene mreže, koje imaju ogroman uticaj, ne samo na mlađu populaciju, postale pravi poligoni za širenje govora mržnje, dezinformacija, lažnih vijesti, uvreda… Kako Vi gledate na tu pojavu i zamoliću Vas da, s pozicije psihologa, prokomentarišete psihološki profil ličnosti koje se time bave.

Marković: Upravo nam društvene mreže obezbjeđuju anonimnost, da iza tih nastupa ne stoji ime i prezime, već možemo koristiti različite platforme iza kojih se krijemo. Samim tim izostaje osjećaj odgovornosti prema onome što govorimo, pišemo, izražavamo. To je jedan od problema. Taj problem vodi u desenzitizaciju, odnosno odsustvo empatije i saosjećanja prema onima koji su meta govora mržnje. Postoji i osjećaj fizičke udaljenosti, pa ne možemo da vidimo koje su posljedice govora mržnje po osobu ili grupu ljudi sa čijim se mišljenjima i djelovanjem ne slažemo. Ono što bi bilo važno, jeste da više govorimo argumentovano, bez govora mržnje, asertivnom komunikacijom o onome sa čime se ne slažemo, o ponašanju ili mišljenju te osobe. Trebalo bi da to bude neka vrsta konfrontacije, a ne napada na određenu ličnost ili njeno djelovanje. Govor mržnje podrazumijeva i stvaranje predrasuda, negativne atmosfere i negativizma uopšte, u odnosu na osobu ili grupu ljudi. Upravo iz ovih razloga važno je da fokus bude na ponašanju ili potencijalnom uticaju toga što neko govori i kako djeluje, a ne nikako na tu osobu. Govor mržnje za produkt ima da se osoba koja mu je izložena osjeća lose, uplašeno, povrijeđeno, da se povlači, da jednostavno, teže djeluje i funkcioniše.

RB/BI: Kakva je Vaša procjena – do kojih sve negativnih posljedica može dovesti širenje lažnih vijesti, raspirivanje mržnje?

Marković: Pojedinci ne preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje, stvara se atmosfera negativizma, ne promišlja se o onome što se piše, niti o načinu na koji se djeluje. Jačanje identiteta kroz suprostavljanje drugom podrazumijeva da treba da postavimo jasnu granicu između onoga što je naše mišljenje, naš sud, a da pri tome shvatimo da nije način konfrontacije biti agresivan i širiti govor mržnje ili biti fizički nasilan.

RB/BI: Do tog stepena zrelosti, ipak, složićete se, kao društvo tek treba da narastemo. Dugotrajan je i zahtjevan to proces. Imamo li za to kapaciteta?

Marković: Vjerujem da imamo. Trebalo bi samo da vidimo koje su to referentne grupe u odnosu na koje mi djelujemo i gradimo se, koliko su po tom pitanju osviješćeni oni koji zauzimaju medijski prostor, da li shvataju kada koriste govor mržnje šta zapravo čine i koja je pozadina iza toga. S tim u vezi bi svako od nas trebalo da se informiše i istražuje na temu koja ga na neki način trigeruje i izaziva snažno osjećanje.

RB/BI: Raspirivanje nacionalne, vjerske, mržnje prema manjinama i druge vrste diskriminacije, regulisano je Krivičnim zakonom Crne Gore, ali i setom drugih Zakona- Zakonom o medijima, Zakonom o elektronskim medijima, Zakonom o sprječavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, Zakonom o izboru odbornika i poslanika… Očigledno da sve ovo, zakonski jasno određeno, nije dovoljno, ili se, možda, jednostavno, nedovoljno implementira u praksi. Kakav je Vaš stav o tome i kako podići svijest ljudi da, prije svega, prijave nadležnim organima svaku pojavu govora mržnje i plasiranja lažnih informacija?

Marković: Mislim da dosta građana nije ni informisano o tome da postoje zakonske regulative kojima se mogu zaštititi njihova prava. S druge strane, postoji opšte nepovjerenje u pravni sistem. Treba uzeti u obzir da se osoba, prolazeći kroz proces prijave, dodatno traumatizuje ako nije dovoljno osnažena. Ja radim u Porodičnom savjetovalištu u Domu zdravlja Bar, gdje se srijećem sa ljudima, prvenstveno ženama, koje su žrtve nasilja. Na početku je važno da se dovoljno osnaže ne bi li ušle u proces prijavljivanja zlostavljača.

RB/BI: Ko, osim Vas kao psihologa, može u tome da im pomogne, da im da smjernice?

Marković: Socijalni radnici, pravnici i policija. To bi trebalo da bude sadejstvo u radu i djelovanju osnaživanja. Zakonski je predviđeno da ako žrtva prijavi nasilje, mi odmah djelujemo i prijavljujemo nadležnima. To može da bude problem, jer u slučaju kada žrtva nije dovoljno osnažena, često povuče iskaz. Važno je zato razviti senzibilitet prema žrtvi i prepoznati koliko je značajno da ona bude osnažena da bi mogla proći kroz čitav proces. Vratiću se na govor mržnje i reći da on izaziva stid kod onoga ko mu je izložen. Pitanje je i da li osoba kojoj je upućen prepozna da je u pitanju govor mržnje, da li zna ko može da joj pomogne i da li ima povjerenja u sistem.

RB/BI: Kojim medijima Vi najviše vjerujete, što čitate, slušate, koje televizije gledate?

Marković: Iako pretjerano ne gledam televiziju, kada me neka tema interesuje, trudim se da što više istražim. Ne postoji medij kome slijepo vjerujem. Možda postoje neki koje favorizujem, jer propagiraju stavove slične mojima, odgovaraju nekoj mojoj istini. Ipak, vrlo sam svjestan do čega to može da dovede- da se uopšte ne interesujem za drugu stranu. To bi, u tom slučaju bila moja odgovornost- da živim u nepotpunoj slici stvarnosti. Kada me nešto zanima, trudim se da izvori iz kojih saznajem o toj temi budu što različitiji kako bi formirao stav.

RB/BI: Istina je, po pravilu, negdje na sredini.

Marković: Gotovo uvijek.

RB/BI: Pred nama je neizvjestan politički, socijalni, ekonomski momenat. Uloga medija je ogromna. Koja je Vaša poruka, kako medije usmjeriti da edukuju građane, promovišu slobode i dobre prakse, kada nerijetko i sami učestvuju u širenju dezinformacija?

Marković: Za to bi trebalo da imamo slobodne medije. Jedino takvi mogu objektivno izvještavati i biti spremni da govore istinu kakva god ona bila. Ipak, istina se odvajkada kažnjava, tako da je pitanje da li mediji uopšte smiju da budu slobodni u mjeri u kojoj je to za društvo neophodno. Pojedinac može da traga za istinama kroz različite izvore. A, da li je suštinski medijima cilj da budu slobodni, da se ograde od govora mržnje? Ne bih rekao da jeste. Iza govora mržnje najčešće stoji namjera da se stvori atmosfera straha, formiranje senzacionalističkog prostora za koji se čitaoci ili gledaoci “kače”. Treba istražiti šta se krije iza potrebe za govorom mržnje, koja je namjera onoga koji piše ili govori za njim i procijeniti koliko je to nama važno. Ako shvatimo da jeste, valja potražiti druge izvore kako bismo formirali kompletnu, objektivnu sliku.

The post Marković: Traganje za istinom i snaženje ličnosti najjača oružja protiv govora mržnje first appeared on BARinfo.