Naime, Vlada je usvojila Informaciju o odustajanju od dodjele koncesije za pružanje lučkih usluga u luci Bar – pilotski servis, privez/odvez brodova, remorkaža, tegljenje odnosno potiskivanje plovnih objekata u akvatorijumu luke Bar, dostava vode na brodove sidrišta luke Bar, prevoz lučkih vlasti na plovnim objektima u akvatorijumu luke Bar, prevoz shipchandler-a do brodova u luci.

„Imajući u vidu da, shodno presudi Upravnog suda od 13.02.2023. godine kojom je poništena Odluka Vlade Crne Gore o dodjeli koncesije, nije na pravnoj snazi Ugovor o koncesiji zaključen između Vlade, kao koncedenta i DOO ‘Jadro pilot and tug services’ Bar kao koncesionara od 08.07.2020. godine, kao i Ugovor o koncesiji zaključen između Vlade, kao koncedenta i Konzorcijuma ‘LA PLUMA BAR PILOT & TUGBOAT SERVICE MONTENEGRO’ kao koncesionara od 20.07.2020. godine, Vlada je donijela zaključak kojim odustaje od dodjele koncesije za pružanje navedenih lučkih usluga u luci Bar“, navodi se u saopštenju sa današnje sjednice Vlade Crne Gore.

The post Vlada odustala od dodjele koncesije za pružanje lučkih usluga u luci Bar first appeared on BARinfo.

“U izvještajnom periodu Specijalno državno tužilaštvo se obratilo Komisiji za koncesije sa dopisom Ktr-S br 53/21 od 15.11.2023, godine, u cilju uvrđivanja činjenica važnih za odlučivanje u predmetu formiranom povodom podneska Agencije za sprečavanje korupcije broj 03-01-110-19-05 od 17.02.2021. godine. a u vezi dodjeljivanja koncesija za pružanje lučkih usluga u akvatorijumu luke Bar, Komisija za koncesije je dostavila tražene informacije kroz dopise 01/71 od 24. novembra 2023. godine sa informacijom o trenutnom statusu ovog slučaja i 01/71 /I od 15. decembra 2023. godine sa dopunom informacije po istom dopisu”, navodi se u izvještaju Komisije za koncesije objavljenom na sajtu Skupštine.

Podsjetimo, Vlada Crne Gore usvojila je u junu 2020. godine Informaciju u vezi dodjele koncesije za pružanje lučkih usluga u luci Bar – pilotski servis, privez/odvez brodova, remorkaža, tegljenje odnosno potiskivanje plovnih objekata u akvatorijumu luke Bar, dostava vode na brodove sidrišta luke Bar, prevoz lučkih vlasti na plovnim objektima u akvatorijumu luke Bar, prevoz shipchandler-a do brodova u luci.

41. Vlada premijera Duška Markovića donijela je tada Odluku o dodjeli koncesije „Jadro pilot and tug services“ DOO Bar i konzorcijumu „LA PLUMA BAR PILOT & TUGBOAT SERVICE MONTENEGRO“ i prihvatila ugovore o koncesiji sa ovim dvijema kompanijama.

U akvatorijumu luke Bar navedene lučke usluge obavljala je „Ocean Montenegro“ doo kojem je koncesija dodijeljena na period od 30 godina, od 2010. godine.

Imajući u vidu da nije bilo zakonskih smetnji na jednom lučkom području, iste lučke usluge obavljalo je više koncesionara, analizom postojećeg stanja u ostvarivanju javnog interesa tada se došlo do zaključka da će se uvođenjem novih koncesionara omogućiti još viši nivo pružanja kvalitetnih, specijalizovanih i integrisanih usluga svim korisnicima.

U Informaciji je tada naglašeno da će dodjela koncesije u skladu sa svim domaćim i međunarodnim propisima i standardima doprinijeti povećanju sigurnosti, bezbjednosti i kvalitetu lučkih usluga.

Pored ostalog, Koncesionim aktom planirano je da bude obuhvaćen i socijalni aspekt, tako da bi se dodjelom koncesije obezbjedilo zapošljavanje ukupno 43 osobe, uz obavezu za buduće koncesionare da zadrže isti broj zaposlenih cijelo vrijeme trajanja koncesije, odnosno za period od 10 godina.

The post SDT provjerava kako su odobrene koncesije za lučke usluge u Baru first appeared on BARinfo.

RB/BI: Draga Nikoleta, završila si Vazduhoplovnu akademiju u Vršcu, prije toga Osnovnu školu „Srbija“ i Gimnaziju „Niko Rolović“. Odličan đak, sve petice, odličan student, što odmah implicira da ćemo, jednom, biti u sigurnim rukama, ali koliko će još vremena proteći, otprilike, dok ti ne budeš glavna u pilotskoj kabini?

Kralj Mujić: Pošto trenutno imam curicu, od nepunih jedanaest mjeseci, neophodno je da budem uz nju, dok još malo ne poraste, a onda nadam se da ću u skorije vrijeme naći posao, jer je to sad malo teže nakon čitave situacije sa koronom. Inače, posao pilota je jako tražen svuda, i u svijetu i ovdje kod nas.

RB/BI: Što te motivisalo da postaneš prvi ženski civilni pilot u Crnoj Gori?

Kralj Mujić: Prije svega, velika želja i volja i izuzetno interesovanje za taj posao i avijaciju uopšte. Od malena sam često letjela avionom i putovala. Nisu me baš uzimali za ozbiljno da ću jednog dana stvarno postati pilot, ali kako je vrijeme odmicalo, ja sam bila sve odlučnija i nakon srednje škole obavila sam sve ljekarske preglede, položila prijemni ispit i upisala Vazduhoplovnu akademiju.

RB/BI: Šta su ti govorili muškarci oko tebe, dva brata, pokojni otac, koji, nažalost, nije dočekao da upišeš akademiju?

Kralj Mujić: Jako sam ponosna što sam to sve izdržala, jer mi je otac samo deset dana pred moj početak iznenada preminuo. Njegova smrt je bila jako stresna za mene, plus sva ta neizvjesnost da krećem u nešto novo, što sam toliko željela, što nije nimalo jednostavno. Ali, valjda mi je to dalo još veću snagu i volju i samo mi je jedino krivo, što tata nije dočekao da završim Akademiju. Ipak, nadam se da odnekud sve ovo posmatra i da je ponosan. A braća i majka su bili uz mene sve vrijeme, kao i ostala porodica, meni dragi ljudi. Bilo je teško u tim trenucima, ali nisam htjela da odustanem.

RB/BI: Inače, Nikoletin otac je ugledni Baranin, Nikola Bato Kralj, a Nikoleta je udata Mujić. Kakva je bila Vazduhoplovna akademija, da li je to bilo ono što si očekivala? Studentski dani su uglavnom svima u prijatnoj uspomeni, posebno dobrim studentima kao što si ti bila. Kakva su tvoja sjećanja na Akademiju?

Kralj Mujić: Prije svega bih napomenula da i na sam grad, Vršac, imam jako lijepa sjećanja i lijepe uspomene. I stalno volim da odem tamo i posjetim ljude koje sam upoznala. Imam velika prijateljstva odatle. Pamtim samo lijepe uspomene, i u kontaktu sam i dalje sa svojim profesorima, instruktorima, i stalno se, da kažem polazimo, kad dođu oni ovdje ili ja odem tamo. A što se tiče same Akademije, ispunila je sva moja očekivanja, jer sam nju odabrala kao jednu od najboljih čak i na Balkanu i šire. Na tu Akademiju dolaze iz svih krajeva svijeta.

RB/BI: Kad si došla u Radio, skromna, tiha i produhovljena, mislio sam da je neka učenica, jer pravimo ovih dana „Gimnazijal“, emisiju koju uređuju i vode učenici Gimnazije „Niko Rolović“. Međutim, ti već imaš 25 godina i u avionu, kako su govorili piloti stariji od tebe i instruktori, nisi baš povučena i skromna, nego si potpuno druga osoba, što je dobra stvar.

Kralj Mujić: Da, baš tako, to su mi stalno govorili. I prvi utisak mog prvog instruktora, kad sam se pojavila, to mi je kasnije rekao, na brifingu (razgovor koji obavljamo nakon leta) „moram iskreno da ti kažem, prvo sam pomislio, kad sam te vidio, kako li ćeš se ti snaći u svemu ovome jer izgledaš jako povučeno i mirno, kao neko dijete, ali poslije, u avionu, uopšte nije tako, nisi ni povučena ni skromna, znaš šta želiš.“

RB/BI: Dakle, bićemo u čvrstim, ne samo sigurnim rukama. Ti imaš 200 sati, kako vi kažete, naleta, to je sveukupno, i sa instruktorom i solo, i oko 100 sati solo naleta. Kakva je razlika između ovih sa instruktorom i solo? Pretpostavljam da je mnogo veća trema i veća odgovornost kad si sama u avionu? I koji su to avioni na kojima ste se obučavali?

Kralj Mujić: To su male cesne stosedamdesetdvojke i imamo starije tipove sa analognim instrumentima, i novije tipove cesne stosedamdesetdvojke sa digitalnim instrumentima. Prvo smo letjeli na tim starijim cesnama, da bi bolje savladali analogne instrumente, da se upoznamo sa svim tim procedurama, kasnije sa novim i imali smo posljednji dio obuke na većem tipu aviona, cesna 310. I ima, takođe, simulator FNPTII, kako se stručno naziva, na kojem se obavljaju letovi. Sat proveden na tom simulatoru računa se kao sat vremena da se letjelo u pravom avionu. Razlika je velika, jer kad letim sa instruktorom znam da ja sve obavljam, ali sve mi se čini da je opet on zadužen za to, da mi sve nekako pomaže, a u suštini ništa ne dira, da tako kažem. A kad ste prepušteni sami sebi, to je dobar vjetar u leđa. Takav let vam daje samopouzdanje za dalju obuku i kad, u komunikaciji sa kontrolom leta, bezbjedno obavite let, to je veliki uspjeh i poseban osjećaj.

RB/BI: A reci mi jesi li u Vršcu imala drugarice ili si sve bila okružena sa drugovima?

Kralj Mujić: Na Akademiji nisam imala nijednu drugaricu, bila sam jedina tada na obuci, ni sada nema ni jedna djevojka, a van Akademije, naravno, upoznala sam drugarice.

RB/BI: Jesi li imala podršku od sugrađanina Nikole Pavlićevića? Jeste li se našli na Akademiji ili je on više od četiri godine stariji od tebe?

Kralj Mujić: Jeste, on je stariji od mene, on je završio, i već je tada radio kad sam ja bila na obuci. Mi smo, inače, komšije, i bila sam u kontaktu s njim i bio je tu uvijek da mi pruži podršku ili ako mi zatreba neki savjet.

RB/BI:  Meni se čini da je avion, Nikoleta, najsigurnije prevozno sredstvo. Šta sve treba da se “upakuje” da let bude zaista apsolutno bezbjedan?

Kralj Mujić: Tvrdim, ne zato što se bavim ovim poslom, nego stvarno je tako, a to i statistika dokazuje, da je avio saobraćaj najbezbjedniji. Avijacija je jedna grana i oblast koja je jako sređena i sve se po već zakonski utvrđenim procedurama obavlja, sve se zna, kako se obavlja, po kojem redu, ništa nije slučajno. Zato postoje i čekliste koje se iščitavaju i sve procedure. Koliko je do nas, pilota, toliko je i do kontrole leta, kao i do održavanja aviona tj. aviomehaničara, jer svi mi učestvujemo u procesu da se svaki let obavi bezbjedno i sigurno. Avion je, kao što ste i rekli, najsigurnije prevozno sredstvo.

RB/BI: Ti se naravno držiš procedura, pretpostavljam da sve znaš napamet, ali pretpostavljam i da imaš pred sobom neki, ne znam, papir ili nešto slično, za vrijeme leta?

Kralj Mujić: Da, pa, koliko puta se prođe kroz sve procedure, baš tako kao što ste i rekli, znamo ih napamet. Ali zakonski ne smijemo da ih iščitavamo napamet, već svaki tip aviona ima svoje čekliste koje su potrebne. Znači, prije startovanja motora aviona, nakon startovanja motora aviona, prije startovanja taksiranja po platformi, prije izlaska na pistu, za sve postoji ček lista. Istina, postoje neke stvari koje se odmah, u trenu, kad vidimo da se nešto nepredviđeno dešava, rade napamet, da što prije spriječimo eventualne posljedice.

RB/BI: Da li si za ovih 200 sati, kako vi kažete naleta, imala neku kriznu situaciju, koja te malo zabrinula?

Kralj Mujić: Pa, imala sam dvije situacije, obje su bile kad sam solo letjela. Jedna je bila kad su mi, nakon slijetanja, otkazale kočnice. Prvo nisu skroz, ali vidjelo se da to nije to, i onda su odjednom skroz otkazale. Poslednja sam bila od solista koji su bili na ruti, i čekalo se da sletim, da krenu trke „poršea“, održavale su se tog dana. I baš su svi bili tamo na terasi i posmatrali slijetanja. Morala sam da malo kočim, pa malo skrećem, i to je izgledalo onako, ni tamo ni ovamo, baš je bilo smiješno, i rekoh: gdje to baš da mi se desi sad kad svi posmatraju i očekuju se trke. Aviomehaničar se našalio sa mnom, pošto me zna, i kaže: „Šta ti se desilo, kakvo je ono taksiranje, jesi li imala tremu pred publikom?“ Kad sam mu objasnila šta mi se desilo, on se stvarno zabrinuo, jer to, prosto, ne smije da se dešava.

Imala sam još jednu situaciju gdje sam išla prva na solo rutu i trebala sam da odlučim kakvo je vrijeme, jer je bilo malo nezgodno da se ide na rutu. Poletjela sam, imamo tu granicu, „Badub“ se inače zove, mjesto Banatska Dubica, u vazdušnom prostoru gdje se odlučuje idemo li dalje jer napuštamo terminal Vršca. Odatle je bilo jako loše vrijeme i ja sam procijenila da stvarno nije za soliste i vratila sam se i javila kontroli leta da se vraćam sa rute. Znam da me neće grditi, što bi se reklo, jer to je prije svega bezbjednosna odluka koju sam donijela i za sebe i za kolege koje su trebale nakon mene da polete, ali sam razmišljala da će možda nešto da kažu i komentarišu. Svejedno, odlučila sam: reći ću im da ja ne bih krenula, i to je to, smatram da nije bezbjedno za soliste. I nakon slijetanja, takva je procedura, poletio je instruktor da vidi da li sam donijela dobru odluku. Kad se vratio stvarno je rekao da „ovo nije ni za duplo (da se leti sa instruktorom), a kamoli solo“.

Tako da to su bile dvije situacije koje su se, ipak, dobro završile.

RB/BI: Čekamo i tvoje dobre odluke u TO Montenegro, pretpostavljam da imaš volju da tu počneš svoj radni vijek, pa Bože zdravlja, poslije u nekim velikim avio kompanijama…

Kralj Mujić: Da, to mi je oduvijek bila želja, da ovdje započnem karijeru, naravno, i ostala bih ako budu dobri uslovi. Znate i sami da nije nigdje ljepše nego kod nas, da se radi i živi. Jedino, eto, što bi me povuklo da idem dalje jeste neki drugi, veći tip aviona, inače, ovdje bih sigurno ostala.

RB/BI: Reci mi, pri kraju ovog razgovora, šta treba imati za dobrog pilota, koje osobine i karakteristike po tvom mišljenju?

Kralj Mujić: Prije svega, u ovom poslu jako je bitno, kao i u svakom drugom, da ostanete dobar čovjek, da na vas ne utiču komentari drugih, niti da vas povuče sujeta, želja za uspjehom u poslu, karijerom, dokazivanjem. Treba biti skroman, znati šta želite i samo gurati i ići ka tome. To prije svega. A konkretno za ovaj posao, velika volja i ljubav su potrebni da bi se istrajalo, i, naravno, želja, rad, disciplina i upornost.

RB/BI: E, pa, da ti kažem nešto: toliko mi je milo što sam te ugostio, zahvaliću Adiju Karadjuzoviću koji te preporučio, upravo zbog te tvoje skromnosti. Nisam ni znao da si već gostovala na Televiziji Crne Gore i da ti je ovo prvi put na Radio Baru i radiju uopšte?

Kralj Mujić: Ja sam se trudila da što manje koristim stručne termine, da što više približim i Vama, a i svim drugim ljudima, da bolje shvate i da im bude bliže ovo zanimanje.

RB/BI: Nikola Pavlićević, isto civilni pilot, bio je nedavno u Radio Baru. Ne znam jesi li slušala razgovor?

Kralj Mujić: Jesam, slušala sam. On i Marko Milić iz Bara, od ovih starijih su već duže u tom poslu. Kapetani su i jako su uspješni. Stvarno mi je zadovoljstvo da ih poznajem i da su mi i oni dali podršku dok sam bila na školovanju. A, ima takođe i drugih, mlađih  koji su na obuci. I Jovan Raičević je završio Akademiju, isto je iz Gimnazije „Niko Rolović“, ali on radi van Crne Gore.

RB/BI: I, znaš šta bih te zamolio? Kad budeš, jednom, negdje na, recimo, osam hiljada metara, kad kažeš ono: „Govori kapetan Nikoleta Kralj Mujić…“ da pozdraviš putnika tamo u nekom dvadesetom redu, „on je moj Baranin!“ I svi se čude ko je to, a ja srećan, ponosan, pozdravio me kapetan. Tu nema ono „kapetanica“, zar ne?

Kralj Mujić: Nema, baš je ono samo kapetan i pilot. Biće mi zadovoljstvo da Vas ugostim i pozdravim.

The post Baranka Nikoleta Kralj Mujić, prvi ženski civilni pilot u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

RB/BI: Rođen si pored mora, bilo je za očekivati da tvoj izbor budu brodovi, a ti si odabrao nebo. Šta je presudilo da upišeš akademiju, u kom momentu se rodila ljubav prema ovom poslu?

Pavlićević: Bili su to neki dječački snovi, od malena sam maštao o tome. U pravu si, s obzirom da sam iz primorskog grada, nije uobičajeno da ovdašnji ljudi pokažu želju da se bave avijacijom. Elem, još u srednjoj školi sam istraživao o tom pozivu, a to je bilo sve izraženije kako se približavao momenat da moram odlučiti kojim putevima dalje želim da idem. Došli smo do toga da tokom srednje škole (eto, ti si svjedok tome – učili smo zajedno) razmišljam o nekim školama u Hrvatskoj, u Zadru, što je bio, zapravo, moj prvi kontakt sa Vazduhoplovnom akademijom. Međutim, zbog toga što ta škola nije radila dugo, odnosno, nije imala neku perspektivu, ja sam se odlučio za Vršačku vazduhoplovnu akademiju u Srbiji. Već 2010. godine, kad smo završili srednju školu, odlučio sam da krenem u “pohod na avijaciju”, odnosno školovanje za pilota.

RB/BI: Kad si već pomenuo da smo učili zajedno, moram da kažem da je većina naših školskih prijatelja bila oduševljena tvojom odlukom da se upišeš na akademiju. Sada nam je svima baš drago kada saznamo da nižeš uspjehe. Pretpostavim da ti je najljepši momenat u dosadašnjoj karijeri predivni gest po kome će te mnogi pamtiti – tvoje čuveno srce iznad Crne Gore. Zaista bi bilo zanimljivo da nam ispričaš šta je dovelo do toga da u trenutku postaneš, da budem poetična, “nebeski slikar”?

Pavlićević: E, hvala na tome, moram da naglasim da je to najljepši, a ujedno i najtužniji momenat u mojoj karijeri. Tih dana je bila jako čudna situacija u cijeloj državi i sama odluka da se ugasi jedan nacionalni avio prevoznik i brend koji je tajao punih 26 godina, dovela je do toga da tog dana, prije nego pođem na let, odlučim da se oprostim sa kompanijom i pošaljem jaku i glasnu poruku ljubavi svima. Tog jutra su bile jako pomiješane emocije, a kompanija u kojoj sam se ja podigao u tim avionima, zaslužila je takav gest.

RB/BI: Pored ovako lijepog momenta kojeg si doživio, a i svi mi, vjerujem da se često suočavaš i sa stresnim situacijama, jer je jasno kolika je odgovornost pilota prilikom svakog leta?

Pavlićević: Apsolutno. Odgovornost je neupitna, od same pripreme za posao, do dolaska. Taj proces podrazumijeva pripremu leta, analizu vremenskih uslova, jer svi želimo da „konačni proizvod“ budu zadovoljni putnici, bezbjedno i sigurno prevezeni do destinacije. Znači, bavljenje ovim poslom, zahtijeva visoki nivo posvećenosti i odgovornosti.

RB/BI: Kad smo kod odgovornosti i posvećenosti, poznato je da su sistematski pregledi pilota veoma rigorozni. Možeš li nam reći nešto više o tome, da li je zaista tako i šta se sve očekuje od vas?

Pavlićević: Ljekarski pregledi za pilota su zahtjevni i učestali – do određene starosne dobi se rade svake godine, a zatim na pola godine. Pregled se dosta razlikuje od uobičajenog ljekarskog pregleda. Piloti treba da žive zdravo, a imajući u vidu da je stres naša svakodnevica, moramo da ga kanališemo na pravi način, kako se ne bi odrazilo na naše zdravlje.

RB/BI: Kako izgleda tvoj radni dan?

Pavlićević: Radno vrijeme je nestandardno. Pripreme u vezi sa higijenom i izgledom počinju kod kuće. Ostalo – analiza predstojećeg leta, vremenskih uslova, rute… sada je toliko modernizovano da nam je sve dostupno na jednoj aplikaciji. To ostavlja mogućnost da prije svakog leta napravim predanalizu, pa u momentu kada dođem na posao, sa kolegama razmijenim ideje. Slijedi priprema leta, performansi, rute, podešavanja avionskih kompjutera, komunikacija sa kabinskim osobljem, priprema kabine da sve bude spremno kada se putnici ukrcaju, da im bude udobno, a atmosfera prijatna. Zahtjevne su pripreme za polijetanje i slijetanje. Ono između je neka opuštenija varijanta.

RB/BI: Da li si nekad imao nekad neprijatnost sa putnicima? Jesi li morao da reaguješ, ili da udaljiš nekoga iz aviona prije poletanja, što je, takođe u tvojoj nadležnosti?

Pavlićević: Jesam, ali srećom, nisam imao takvih situacija da moram da reagujem tako oštro. A, inače nisam takav tip. Bilo je situacija tokom Covida, maske su bile sporne, bilo je nekih sitnih prekršaja putnika zbog nestravljanja maske… Jako je bitno, tome nas uče i tokom školovanja, a višegodišnje iskustvo bavljenja ovim poslom doprinosi, da znamo da postupamo u takvim slučajevima i da, na obostrano zadovoljsrtvo, riješimo takve situacije.

RB/BI: Kako se pilot Nikola osjeća kao putnik u avionu? Da li uspijevaš da odoliš “profesionalnoj deformaciji”?

Pavlićević: Dobro pitanje. Kad god putujem, to moram da naglasim, obično spavam! U 90% situacija ja zaspim i uopšte ne razmišljam o samom letu, potpuno sam spokojan i miran, uglavnom pustim muziki i potpuno se opustim.

RB/BI: Kad, nakon slijetanja imaš više slobodnog vremena, kako ga provedeš? Da li uopšte imaš taj „vakuum“ i odakle nosiš najljepše uspomene?

Pavlićević: S obzirom da letim avionom koji je Regional jet, radimo  „turn around“ destinacije, pa zapravo nema puno stajanja. Imamo na raspolaganju sat-dva, tokom kojih se pripremamo za povratak. U ljetnjim mjesecima dominira „charter sezona“, pa postoji mogućnost nešto dužeg boravka na destinacijama. One su uvijek interesantne. Zanimljivi su i charter letovi za naše klubove, za reprezentaciju. To se uvijek završi odlaskom na tribine, prošetamo malo kroz grad, pa pođemo na tribine da bodrimo naše sportiste. A odakle nosim najljepše uspomene? Iz Amsterdama. Nisam letio tamo ciljano, ali s obzirom na obuke koje radimo i koliko su one učestale, često sam boravio u Amsterdamu. Tamo se nalaze svi bitni vazduhoplovni trening centri i puno puta sam za ovih 11 godina, koliko sam u komercijalnoj avijaciji, odlazio u glavni grad Holandije.

RB/BI: Ima jedna lijepa izreka ’samo je nebo granica’, ti si je dosegao, a sada, šta dalje? Kakvi su ti planovi? Postoji li nešto za čim žudiš i želiš da ostvariš u svojoj daljoj karijeri?

Pavlićević: Svakako, i ti znaš da sam uvijek razmišljao da odem i da radim negdje u inostranstvu. Pilot uvijek teži da ide ka nekoj, da kažem, razvijenijoj kompaniji, državi… Opet, s druge strane, ta ljubav prema Crnoj Gori, prema avijaciji, drži me ovdje. Čudni su putevi, nekad moramo da idemo i kad ne želimo. Uskoro treba da idem da radim u inostranstvu, a nadam se da ću u nekoj skorijoj budućnosti opet da se vratim kući.

RB/BI: Sigurna sam da među našim slušaocima i čitaocima portala ima onih koji se plaše letenja. Priznajem da se ja plašim. Šta nam poručuješ, kako nas možeš smiriti, da makar malo odagnaš taj strah od letenja?

Pavlićević: Često pitanje. Vjerujem da svako kanališe taj stres na svoj način i bori se sa tim. Moj savjet je, uvijek, neka dobra knjiga, opuštajuća muzika, serija u toku leta kad kabinsko osoblje to dozvoli, (a ne na svoju inicijativu) i da se prate instrukcije. S obzirom da je avio najsigurniji saobraćaj, sa izuzetno malim, odnosno zanemarljivim procentom nesreća, nema potrebe da ljudi brinu. Ali, ako postoji potreba da se kanališe stres, to treba da bude nešto individualno, u čemu osoba inače uživa i što je i u redovnim okolnostima opušta. Na taj način će skrenuti misli i pažnju sa leta i savladati strah.

The post Nikoline plavetne i životne visine first appeared on BARinfo.