Polaganjem vijenca i minutom ćutanja evocirano je sjećanje na život i žrtvu mlade žene koja je postala simbol nepokolebljivog otpora fašizmu i borbe za slobodu. U ime Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara predsjednik UBNOR-a Bar Đuro Marković, ukazao je na značaj očuvanja antifašističkih vrijednosti i prenošenja istorijskog pamćenja na mlađe generacije.

„Drugarice i drugovi, uvaženi vaspitači, draga djeco, danas stojimo pred bistom Vukosave Ivanović Mašanović da joj odamo duboko poštovanje i zahvalnost, ali i da se podsjetimo njenog života, hrabrosti i nesebične žrtve koju je podnijela za slobodu Crne Gore i Titove Jugoslavije. Ne stojimo ovdje samo pred spomenikom jedne mlade žene, već pred simbolom prkosa, dostojanstva i nepokolebljive borbe protiv fašizma“, kazao je Marković

On je podsjetio da su italijanske okupacione snage 18. avgusta 1941. godine zarobile Vukosavu u selu Orahovo, nedaleko od Virpazara. Uprkos brutalnim mučenjima i pokušajima da slome njen duh, ostala je nepokolebljiva. Samo dva dana kasnije, okupatori su je strijeljali u Baru, na obali mora, vjerujući da će time ugasiti otpor.

„Njeno ime, međutim, nije nestalo sa tim pucnjem. Naprotiv, postalo je trajni simbol slobode, hrabrosti i dostojanstva. Vukosava Ivanović Mašanović je prva žena u Crnoj Gori koju je okupator strijeljao tokom Drugog svjetskog rata, ali i trajni simbol ponosa, prkosa i hrabrosti“ istakao je Marković.

On je ukazao na obavezu današnjih generacija da da njeguju vrijednosti slobode, antifašizma i solidarnosti i čuvaju sjećanje na sve heroje i heroine narodnooslobodilačke borbe.

The post Sjećanje na hrabru i prkosnu mladost first appeared on BARinfo.

O životnom putu ovog narodnog heroja govorio je Đuro Marković, predsjednik Ubnora i antifašista Bara. Podsjetio je da je Lekić bio jedan od organizatora protestnog zbora na Belvederu1936. godine, da je učestvovao u Trinaestojulskom ustanku, kao i da se borio u Prvoj proleterskoj, potim u Prvoj dalmatinskoj brigadi, a da je kao član Četvrte proleterske brigade, poginuo u bici na Sutjesci. Za narodnog heroja proglašen je 10. jula 1953. godine, a jedna ulica u Baru nosi njegovo ime.

„U vjekovnoj borbi za slobodu, svaki pedalj naše domovine natopljen je krvlju njenih sinova i kćeri, među njima i krvlju narodnog heroja Rista Andijina Lekića. Svi su oni čvrsto vjerovali u ideale i položili živote za bolje svome narodu. Ali sada nije tako, revidira se istorija, negiraju se činjenice, poraženi postaju pobjednici, ne priznaju se vrijednosti antifašizma, a na mala vrata uvodi fašizam. Zato dignimo glavu odvažno i prkosno, da u zaborav ne padnu ovakvi i drugi heroji,“ istakao je Marković.

Događaju su prisustvovali i potpredsjednica Opštine, Tanja Spičanović, sekretar Sekretarijata za kulturu i medije, Srđan Lekić, kao i predstavnici javnog i kulturnog života grada.

The post U spomen heroju Ristu Lekiću, predstavnici UBNOR-a položili cvijeće first appeared on BARinfo.

Čestitajući praznik, predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković podsjetio je da je „13. jul 1941. godine prvi antifašistički opštenarodni ustanak u porobljenoj Evropi. To je naš najveći, najljepši i najdraži praznik, primjer i svetionik prema kome su se evropski narodi određivali“.

Dodao je da naše vrijeme ima snažno izvorište i uporište u trinaestojulskom ustanku, tako i trinaestojulski ustanak „ima duboke i snažne korijene u slobodarskoj istoriji crnogorskog naroda, u vjekovnoj borbi za odbranu svete slobode“.

Marković je istakao da je borba crnogorskog naroda bila usmjerena protiv okupatora, ali i za nacionalno i socijalno oslobođenje i izgradnju društva pravde, ravnopravnosti i suživota.

„Trinaesti jul 1941. godine povezao je ljudsko i političko, pa je to bila borba za očovječenje čovjeka i povratak sebi. Fašistička okupacija povrijedila je ponos građana Crne Gore, pa je pod rukovodstvom KPJ organizovan opštenarodni ustanak, koji je anulirao asimilatorske i porobljivačke odluke Podgoričke skupštine 1918. godine“, podsjetio je Marković i poručio da „mi danas, širom Crne Gore, slavimo 82 godine od ustaničkog i državotvornog 13. jula. Slavimo ga sa ponosom, ali i sa političkim i moralnim teretom“, uz napomenu da se „neofašističkim i klerofašističkim doktrinama podrivaju temelji države“.

„Kad vrijeme izbriše tragove, kad borci za slobodu postanu dio sjećanja, kad istorija počne da se prekraja i revidira za potrebe nove i dnevne politike, kad prošlost počne da pokriva zaborav, podsjećanje na istinu je jedini lijek“, smatra Marković. On je pozvao mlade Barane „da svoju budućnost u antifašističkoj Evropi iskažu pripadnošću našoj opštinskoj organizaciji“.

Potpredsjednica Opštine Bar, mr Tanja Spičanović kazala je da „današnji praznik slavi i sabira dva istorijska dana, dva 13. jula – onaj 1878. kad je na Berlinskom kongresu mapa Evrope i zvanično postala bogatija za još jednu nezavisnu i međunarodno priznatu državu i onaj 1941, kada su Crnogorci, prvi u porobljenoj Evropi koja je uveliko gubila dah pod fašističkom čizmom, upalila iskru nade u slobodu“. Podsjetila je da je 885 Barana i Baranki položilo svoje živote da bi mi danas imali pravo na život u miru i slobodi. Poruka koja se čita iz svakog ovog imena je ista – ostajte na našem putu, složni, ujedinjeni u bratskoj ljubavi i zajedništvu, posvećeni vrijednostima antifašizma i čovječnosti, koje vjekovima baštini naš skladni podrumijski kraj“, istakla je Spičanović.

Ona je podsjetila da bi, bez 21. maja, tekovine i jednog i drugog 13. jula „ostale na marginama istorijskih sjećanja ili u središtu istorijskih prekrajanja“.

„Danas u nezavisnoj, i nadam se samosvjesnoj Crnoj Gori, svjesnoj svojih vrlina, ali i opasnosti koje iz dubokih tmina uvijek na nju nasrću, luča slobodarske tradicije ljepše sija,obasjavajući nam put ka evropskim horizontima“, zaključila je Spičanović.

Po tradiciji, polaganju cvijeća prisustovali su izviđači odreda „24. novembar“, a ovom prilikom pjesnik i humanista Rajko Joličić govorio je svoje rodoljubive stihove.

Delegacija UBNOR-a i antifašista Bara i Opštine Bar položila je danas cvijeće na spomen obilježja u Mišićima, na Virpazaru i Seocima. U gradu heroju Cetinju, na Ljetnjoj pozornici večeras se održava Akademija povodom Dana ustanka i Dana državnosti Crne Gore.

The post Naklon sjenima rodoljuba heroja first appeared on BARinfo.

Đuro Marković, predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, istakao je da je Vlado Lukin Popović Španac jedan od velikog broja časnih i hrabrih ljudi koje je izrodila pitoma Crmnica.

“Vlado je kroz napredni studentski pokret, kazamate stare Jugoslavije i građanski rat u Španiji, izrastao u komunistu, borca revolucionarnog čeličnog kova. Bio je sekretar partijskog komiteta beogradskog Univerziteta, partizanski general, organizator antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, komesar i komandant II bosanskog korpusa. Rat je završio sa činom general-majora. Poslije rata bio je ministar Savezne vlade, član Predsjedništva SKJ, generalni sekretar predsjednika Republike. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i niza visokih jugoslovenskih i inostranih odlikovanja. Za narodnog heroja proglašen je 1952. godine”, istakao je Marković.

On je podsjetio da je Vladimir Popović Španac bio ambasador u Sovjetskom Savezu, Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Umro je 1962. godine u Londonu i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

The post Položeno cvijeće na spomen bistu Vladimira Popovića Španca first appeared on BARinfo.

“Zbog epidemiološke situacije nijesmo u mogućnosti da obilazimo spomen obilježja, pa polaganje cvijeća obavljamo na mjestu gdje su upisana imena svih poginulih boraca na području Opštine Bar”, kazao je predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara Đuro Marković.

Potom je, kako je istakao “sa posebnim pijetetom”, pročitao i imena poginulih boraca.

Vukčević Iva Nikola, rođen 3. novembra 1911. U Gluhom Dolu, završio je osnovnu školu, član KPJ od 1935. Nastanjen i živio u selu Čeluga-Bar. U julskom ustanku 1941. bio je član Sreskog komiteta KPJ i partijski rukovodilac u Baru, pripadnik barskog gerilskog odreda.

Kavaja Mihaila Vladimir Vlado, rođen 28. jula 1907. u Bartuli kod Bara, završio srednju školu, član KPJ od prije rata, jedan od organizatora ustanka u Baru jula 1941., pripadao barskom gerilskom pokretu.

Mirović Mitra Milić, rođen 1890. u Ublima-Kuči, nastanjen u Starom Baru.

Mićković Pera Radomir Rajo, rođen 1916.u Bezjovu-Kuči, nastanjen u Baru.

“Sva četvorica drugova, pripadnici NOR-a, uhvaćeni su od italijanskog okupatora, mučeni i živi bačeni u bunar u Starom Baru, 27.jula 1941. U starobarskoj tvrđavi, ispred bivšeg zatvora Tatarovica, na bunaru je postavljena spomen ploča, a na Gvozden Brijegu porodice su podigle zajedničku grobnicu  poginulim drugovima”, podsjetio je Marković.

U Mukodolu na Sozini 29/30.decembra 1941. poginuli su od,  kako je naveo Marković, italijanskih fašista i domaćih izdajnika:

Vučković Ivo rođen 4. avgusta 1908. u Popovićima u Baru. Bio je učitelj. Predratni čkan KPJ. U NOB od jula 1941.kao jedan od organizatora ustanka u Baru, prvi sekretar NOO tadašnje opštine Bar. U NOR-u poginuo mu je otac Marić i braća Ljubo i Špiro.Biblioteka i čitaonica u Baru nose ime Iva Vučkovića.

Čalović Branko, rođen 24. februara 1920.u Baru, član KPJ od 1940. U NOB od jula 1941. u Barskom gerilskom odredu. Poginuo kao pozadinski radnik. Bio je sekretar Opštinskog komiteta SKOJ-a. Jedna ulica u Baru nosi njegovo ime.

Dobrković Krsto, rođen 20. avgusta 1919. u Mačugama, član KPJ od 1941.U NOB od 1941 u Barskoj gerilskoj grupi, poginuo kao njihov pripadnik.

Milović Milo rođen 1888.u Banjanima kod Nikšića, bio pečalbar u Americi i dobrovoljac u balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, nastanjen u Čelugi-Bar. Poginuo u Sozini kao član Barske partizanske grupe.

Ostojić Petra Savo rođen 6.avgusta 1922, u Gluhom Dolu, član SKOJ-a od 1941. U NOB od početka ustanka. Bio je u Sozini u Crmničkoj partizanskoj četi.

Istog datuma 29/30.decembra u Sozini sa grupom partizana poginule su:

Kovačević Bura Stana rođena je1871. u Gluhom Dolu-Virpazar. Radila za NOP.

Kovačević Mila Milica rođena, 20.avgusta 1900. u Gluhom Dolu-Virpazar. Radila za NOP.

Kovačević Nikole Ljubica, rođena 8.decembra 1926. u Gluhom Dolu Virpazar, učenica osnovne škole. Radila za NOP.

Kovačević Nikole Desanka rođena 25.juna 1929. u Gluhom Dolu-Virpazar, učenica osnovne škole. Od 1941. radila za NOP.

Na planini Sozina podignut je spomenik sa imenima poginulih u borbi na Sozini 20.jula 1941. i Mukodolu 29/30 decembra 1941.

“Ovo je prilika i da se podsjetimo pogibije trojice- Tomaševića Dušana, Iva i Mila iz Gornjih Brčela, Rolović Toma i Stane sa dva sina Jovana i Nika iz Gornjih Brčela, pogibije sinova Dura Ulićevića iz Brijega, Branka, Nikole i Rista, pogibije trojice sinova Iva M. Jovovića, Dušana, Jovana i Marka. Ćerka Milica i sin Petar su nosioci Partizanske spomenice 1941. Potom, pogibije sinova Joka Orlandića, Blaža, Špira i Iva. Blažo je proglašen za narodnog heroja 1949. Osnovna škola u Baru nosi njegovo ime. Od posljedica maltretiranja u logorima su umrli Milo Orlandić i sinovi Petar i Jovan. Iz Dupila poginuli su Niko Crnčević, dva sina Đoko i Petar i kćerka Đilica. Iz Sotonića poginuli su otac Savo Stojanović i sinovi Jovan i Dušan. Jovan je proglašen za narodnog heroja 1952. Jedna ulica u Baru nosi njegovo ime. Iz Mačuga poginuli su sinovi Luke Dobrkovića– Mitar i Nikola i kćerka Jana. Sin Savo i kćerka Milosava nosioci su Partizanske spomenice 1941. Iz Limljana poginuli su otac Nikić Rado, sin Nikola i snaha Sokola. Od Klisića iz Limijana poginuli su otac Rade, sin Pavle i kćerka Dragica. Od Mila Klisića poginuli su sinovi Ljubo, Petar i Ljubova supruga Dragica”, naveo je Marković.

On je istakao da su spomen obilježja ovim herojima i herojinama ”trajno svjedočanstvo događaja i zaslužnih ljudi”.

“Ovo su obilježja slavne prošlosti, ali i poruka budućnosti koje imaju veliki značaj u njegovanju i razvijanju slobodarskih ideja i tradicije, naročito kod mlađe generacije. Oni govore o prošlosti, čuvaju od zaborava događaje i ličnosti koji se ne smiju zaboraviti. Iskazuju počast i zahvalnost onima koji se boriše, umriješe za našu, slobodu, mir i budućnost. Uloga naše Organizacije je da čuva slavnu tradiciju i tekovine naše NOB, da je afirmiše, jer  još uvijek fašizam nije iskorijenjen, naprotiv, svakim danom ga je sve više i više”, zaključio je Marković.

The post Položeno cvijeće u slavu žrtvama NOR-a first appeared on BARinfo.

U nadahnutom i emotivnom govoru general Špiro Niković je, prisjećajući se stradanja mladih heroja, istakao da „oni nijesu umrli“, jer su besmrtni, pa tako „njihove misli rumore i šume širom ove zemlje, oni su vječno mladi“.

„Na ovom mjestu su strijeljani Jovan, Vukosava i Tomo. Položili smo ruže u znak vječnog sjećanja na njihovu besmrtnost. Iznad našeg grada lebde njihove misli koje ih čine vječnim“, poručio je Niković i umjesto govora karakterističnog za pomene ovog tipa, podsjetio na riječi koje je, neposredno pred smrt, svojim egzekutorima uputila heroina Vukosava Ivanović Mašanović.

„Organizovali smo ustanak- istina je. Najurili smo vas, ubice, iz Vira, gospodine! Najurićemo vas iz svih gradova Crne Gore, iz cijele naše zemlje, ni trag vam nećemo ostaviti. Ja nijesam optužena, optuženi ste Vi, gospodine predsjedniče. I Vaši dostojanstvenici. Vi, koji ste priredili ovu jadnu predstavu od suđenja. Kome vi sudite- da li su moji drugovi, da li sam ja, da li je naša vojska došla u Rim, Napulj i Milano da pali vaše kuće, ubija vašu djecu, žene, strijelja i pljačka? Ovo je naša zemlja. Bila je i ostaće naša. Vi nijeste vojska, vi ste horda pljačkaša i porobljivača. Šta ste očekivali? Da ćemo vas dočekati klicanjem? Vi ste, gospodine, cinični i glupi. Pozivate se na pravo, odredbe, a pogazili ste sve. Zgazili ste naše domove i sam život, i slobodu naroda, a pitate mene da li se osjećam krivom. Za koje nedjelo? Zato što sam na poziv svoje Partije ustala u odbranu slobode i života svoga naroda? Da, kriva sam zbog toga i ponosna na tu krivicu. Vi ste optuženi i vas je strah. Od straha ste se zatvorili u svoje bunkere, utvrđenja, prijeke sudove, ogradili se bodljikavom žicom. Vi i sada, za tim stolom, sa svojim smiješnim šarenim mantijama i medaljama, drhtite od straha. Zato i jeste tako surovi. Vi ste optuženi. Optuženi i osuđeni. Od istorije, pravde i ljudskosti. Ne, ne bojim se ja vas. Vi ste oni koji su uplašeni. Uplašeni iz mnogo razloga. To i zaslužujete. Niko vas nije zvao u ovu zemlju, nikad iz nje nećete otići. A ako neki i odu, dok još ima vremena, otići će sramno. Mene i moje drugove možete ubiti, strijeljati, objesiti. I to je sve što možete učiniti. A i to sa strahom. Narod je sa slobodom. Ovo je moja zemlja, a ne vaša“, prenio je Niković posljednje riječi 21-ogodišnje heroine, koja je strijeljana sa vjerenikom Tomom. Nekoliko dana kasnije, na istom mjestu je strijeljan i Jovan Bošković.

Pjesnik Rajko Joličić je pročitao svoje dvije pjesme posvećene mladim herojima koji “nijesu ljubili lance”, nazivajući ih vitezovima koji su za otadžbinu dali živote.

Predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković je za Radio Bar i Bar Info kazao da je, čitajući i istražujući okolnosti pod kojima su stradali mladi heroji, naišao na podatak da je italijanski vojnik koji je bio u streljačkom vodu, u tolikoj mjeri bio fasciniran Vukosavinom hrabrošću i dostojanstvom da je izrazio žaljenje što u njegovoj zemlji ne postoje djevojke kao što je crnogorska heroina.     

The post Položeno cvijeće na spomen obilježje strijeljanim herojima first appeared on BARinfo.